Petar Lukovic, beogradski kolumnista, pise za splitski Feral

TV i novinske vijesti, vaši komentari, vaše teme...

Moderator: anex

Post Reply
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#51

Post by pesak »

Nosferatu wrote:
pesak wrote:Bas sam skoro gledala neki dokumentarac gde se uporedjuju Amerika i Kanada...u Kanadi na pr. ljudi ne zakljucavaju svoje domove, dok u Americi ne samo da zakljucavaju ,nego i drze oruzje, ukoliko neko hoce da im obije stan. Toliko o bukvalnim katancima i kljucevima..znaci moguce je i na tom nivou uticati na svet preko medija, preko neke opste kulture...
a u prenesenom znacenju, Srbiji fale katanci, kljucevi i td , ne nedostaju...za vreme Tita , ti nisi smeo u negativnom kontekstu pricati o drugom narodu u Jugoslaviji, nisi smeo vredjati na nacionalnoj osnovi, jer bi vrlo lako dopao zatvora. I bio je u pravu. Zakon za one koji nisu dovoljno svesni da ne dele ljude po veri, naciji i rasi. On jeste branio jednu civilizacijsku tekovinu. Secam se koliko je Beogradom tutnjalo raznih ljudi i svi su bili dobrodosli, bar u krugovima u kojima sam se ja kretala i odjednom, Milosevic...poceli su prvo da pricaju viceve one odvratne , o Muji i Hasi, i Fati, pa o Slovencima, sve odvratnije i odvratnije, nacionalna televizija je pocela da bljuje mrznju i eto ti belaja. Od velikog kruga prijatelja koje sam imala, ostala su samo dva nezarazena virusom nacionalizma, sto rece jedan od njih.
Bila sam sa "zenama u crnom" da obelezim desetogodisnjicu genocida u Srebrenici na Trgu Republike, u centru Beograda i sta je bilo? Mladi fasisti su nam bili iza ledja , vikali "noz,zica, Srebrenica", bacili neku dimnu bombu na nas, tako da smo morali da se razbezimo u jednom trenutku...policija je kobajagi privela dvoje, troje a cula sam i komentare na nas"ma sta ih dirate , vidite da su lude, vi ste momci u redu, samo moramo malo da pokazemo zakon" i td i td...za vreme Tileta, ti momci bi pokupili par godina zatvora i nikad im se vise u zivotu ne bi desilo da ponove svoj performans. Ovo drustvo ovde je u anarhiji.


No poenta mog posta nije demant jer ima istine i u tome sto ti kazes vec cinjenica da je kod nas bukvalno televizija ubila 100.000 ljudi u BiH. Sto znaci da je tv opasniji od kalasnjikova. Zasto? Zato sto oni sto su nosali kalasnjikove je stigla kakva takva kazna, barem 1% njih, a nijedan jedini urednik, novinar, suradnik, izvjestavatelj s fronta, propagandni kreator, plagijator, lazov, zeljan krvi, pun mrznje, koji je gurao kalasnjikove i nozeve preko tv-ekrana - nije kaznjen do dana danasnjeg jer zaboga - nije nista ni "kriv" a ogrezo u krvi. Neki to uzimaju tako olako, gotovo da i ne realiziraju taj fakat - al' kad smo se poceli zakljucavati u kuce i piljiti u ekran za dnevnu dozu propagande pravo u zjenicu oka svog, od tog momenta onaj komsija sto su ga od tebe dijelila 2 zida je postao promjenjljiva vrijednost, tj. varirala mu je cijena od nemila do nedraga. Tu se je desilo nesto nesvakidasnje - mi smo svi osvjedocili se efektu marketinga za ubijanje i reklamiranje pljacke, silovanja i slicnog - kao nacina za borbu za pravdu. Cak bi i Americka propaganda masina pozavidjela umjesnosti kreatora tkz. jedine stvari koja je funkcionisala perfektno s one strane Drine a to je Slobina medijska masinerija. Lakse je bilo vjerovati tv ekranu nego s komsijom prebaciti koju preko plota, jer jedino tako smo mogli izbjeci sansu da postanemo ovce u sluzbi vukova - a nasa stvarnost ne postane - ono sto se je odvijalo na tv ekranima. Na kraju docekasmo da nestane struje - i ugase se svi televizori, sto je znacilo da smo konacno uspjeli i mi uci u kadar, sa svojim zivotima - usetali smo u horor film, i dosli na tv ekrane od Ugande do Nepala - muciti druge ljude svojm mukom i sladiti neljude svojom patnjom.

Tako ti je to kod nas. Kad neko kaze granatirali su nas toliko dana i toliko je projektila palo, ja se samo zapitam koliko je ubleha i lazi po glavama punjaca cjevi habuica i minobaca tek onda palo i padalo a jos uvijek nije stalo do dana danasnjeg? Jer pucalo se prvo iz objesti, pa onda od sile, pa iz zlocinackih pobuda da bi na kraju pucalo se iz straha da se jednim ne desi ono sto su im govorili da ih ceka - preko tv-ekrana - ukoliko ne uloze max. napore da "sprijece da im pobiju narod".
Da, potpuno si u pravu sto se tice uloge medija i novinara koji su radili u njima u sejanju mrznje i podstrekivanju na rat. Niko nije odgovarao, a tako bih volela. To je cinjenica koja se cesto zaboravlja. Ti novinari su preziveli...oni koji su se mnogo eksponirali, povukli se, ali je ostalo mnogo gadova na celu sa Tijanicem, koji je direktor srpske televizije, prijatelj Mire Markovic i Kostunice, novog Milosevica ,koji ga je na to mesto i postavio. Tip je postavljen bez konkursa, nema fakultet koji se trazi za to radno mesto , mozda nema ni srednju skolu, s obzirom da je dosao sa Kosova, ali zna da radi sve vreme za vlast. Sve vreme/ ono malo sto vidim, inace ne gledam RTS/ su vesti o napacenom srpskom narodu na Kosovu i njegovom losem polozaju, kuknjava pravoslavna, sta da ti kazem. Mrak.
Gledala sam bas skoro na history kanalu odlicnu emisiju o sudjenju u Nirmbergu , nacistima, posle rata. Jedan od osudjenih je bio i covek zaduzen za medije i propagandu, jos jedan osim Geringa.
Srecom, ovde imamo kablovsku tv, i odlicne engleske emisije tako da covek ima sta pogledati.
Isto me interesuje sta to jednog coveka cini imunim na tv i radio manipulacije, a drugi bi krenuo da kolje posle tv -dnevnika ?
Mnogo pametniji i obrazovaniji ljudi od mene su izmanipulisani. Ja sam znala cim sam mu facu videla i kako je podigao ruku ala Hitler i rekao "Narod niko ne sme da bije" da je gad i skot i da nam se ne pise dobro. A eto, mnogi ljudi iz moje okoline su glasali za njega, na moje zaprepascenje. Mnogi obrazovani i pametni ljudi. Sad ti isti glasaju za Kostunicu ili radikale.
Ne znam. Nekad pomislim da je vreme da nas neko drugi okupira a ne Sloba i sad Kostunica.
PetiKorpus
Posts: 215
Joined: 26/02/2007 17:23

#52

Post by PetiKorpus »

Sjecam se covjeka, Radovan Brankov, televizijski novinar, obilazio sve jedinice rezervista pocetkom rata, bio je i u Bihacu 1991, pocetkom 1992.

I sam je bio u uniformi, bradati rezervista, sjecam se njegovih izvjestaja "sa terena". On je jedan od primjera kolika je moc elektronskih medija u lozenju i podgrijavanju rata.

Ali, na zalost, ovi tereni imaju jos nesto. Jednu dimenziju destruktivnosti kod ljudi, koja se lako "potpali" kad su "oni drugi" u pitanju.

Jedino mjesto u Evropi gdje se frontovski ratovalo nakon drugog svjetskog rata.

Koliko je samo stranih novinara zaradilo milione izvještavajući iz Baznije, Kroejšije, Serbije.
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#53

Post by pesak »

mozda bi vam bilo zanimnjivo da dodjete na jedini LDP-forum...nije bas sjajno...
http://www.ldpcukarica.org.yu/cgi-bin/yabb2/YaBB.pl
Ljubitelj Zabara
Posts: 721
Joined: 24/10/2006 01:54
Location: selendra

#54

Post by Ljubitelj Zabara »

Pesak, svaka Vam cast na komentarima. :)
Pozdrav od sugradjanina.

P.S. - Malo je takvih kao Vi.
User avatar
vaca
Posts: 751
Joined: 24/02/2006 16:31
Location: sarajevo

#55

Post by vaca »

pesak: Zasto je doslo do blokade ? Kakva je to emotivna smrznutost , neosetljivost na tudje patnje ?

pesak: Sve vreme/ ono malo sto vidim, inace ne gledam RTS/ su vesti o napacenom srpskom narodu na Kosovu i njegovom losem polozaju, kuknjava pravoslavna, sta da ti kazem. Mrak.

Interesting...
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#56

Post by pesak »

Ljubitelj Zabara wrote:Pesak, svaka Vam cast na komentarima. :)
Pozdrav od sugradjanina.

P.S. - Malo je takvih kao Vi.
Hvala. :) Zaista nas je malo koji misle ovako, nazalost.
Pozdrav i Vama...
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#57

Post by pesak »

vaca wrote:pesak: Zasto je doslo do blokade ? Kakva je to emotivna smrznutost , neosetljivost na tudje patnje ?

pesak: Sve vreme/ ono malo sto vidim, inace ne gledam RTS/ su vesti o napacenom srpskom narodu na Kosovu i njegovom losem polozaju, kuknjava pravoslavna, sta da ti kazem. Mrak.

Interesting...
Sto ti to smeta ? Mnogi ljudi koji navodno brane Srbe na Kosovu, veoma su se obogatili...podobijali stanove po Beogradu, osigurali i decu ,a bice i za unuke. Nikako ne volim licemerje i laz. Sto ne puste na miru ljude koji su spremni da razgovaraju sa Albancima ? Ima Srba na Kosovu koji su spremni da zive normalno SA Albancima zajedno. O njima ni reci na Kostunicinom RTS-u, ali zato je obavezna kuknjava izmanipulisanog naroda. Uostalim, Srbi na Kosovu i ne bi bili u takvom stanju da nije bilo Milosevica i sad Kostunice, koji nastavlja njegovu pogubnu politiku na Kosovu.
Da mozda ne postoji napacen srpski narod u Beogradu ? Cacku, Kragujevcu, uopste po Srbiji ? Ne, taj narod ce sve svoje probleme zaboraviti samo mu pricaj o stradanju srpskog naroda na Kosovu. Eto, ne podnosim manipulacije.
PetiKorpus
Posts: 215
Joined: 26/02/2007 17:23

#58

Post by PetiKorpus »

pesak wrote:
vaca wrote:pesak: Zasto je doslo do blokade ? Kakva je to emotivna smrznutost , neosetljivost na tudje patnje ?

pesak: Sve vreme/ ono malo sto vidim, inace ne gledam RTS/ su vesti o napacenom srpskom narodu na Kosovu i njegovom losem polozaju, kuknjava pravoslavna, sta da ti kazem. Mrak.

Interesting...
Sto ti to smeta ? Mnogi ljudi koji navodno brane Srbe na Kosovu, veoma su se obogatili...podobijali stanove po Beogradu, osigurali i decu ,a bice i za unuke. Nikako ne volim licemerje i laz. Sto ne puste na miru ljude koji su spremni da razgovaraju sa Albancima ? Ima Srba na Kosovu koji su spremni da zive normalno SA Albancima zajedno. O njima ni reci na Kostunicinom RTS-u, ali zato je obavezna kuknjava izmanipulisanog naroda. Uostalim, Srbi na Kosovu i ne bi bili u takvom stanju da nije bilo Milosevica i sad Kostunice, koji nastavlja njegovu pogubnu politiku na Kosovu.
Da mozda ne postoji napacen srpski narod u Beogradu ? Cacku, Kragujevcu, uopste po Srbiji ? Ne, taj narod ce sve svoje probleme zaboraviti samo mu pricaj o stradanju srpskog naroda na Kosovu. Eto, ne podnosim manipulacije.
Podebljao sam tu recenicu iz razloga sto u vokabularu nacionaliste nema rijeci "zajedno". Tako da Milosevic prije i Kostunica sada tu rijec mrze, ne podnose, povracaju na nju.

Iz istog tog razloga mi je muka od Dodikovih "argumenata" da policija RS-a mora opstati, a on zna da je veliki, krucijalni, najbitniji uslov za potpisivanje sporazuma o Stabilizaciji i pridruzivanju upravo jedinstvena policija u BiH. Za Dodika pojam zajednicke policije je opasan, on najbolje zna zasto.

Ali, ni on ne voli rijec zajedno.
Jastreb35
Posts: 1222
Joined: 31/05/2006 22:59

#59

Post by Jastreb35 »

Termin "zajedno" je glogov kolac za pobornike aparthejda, bilo da se radi o rasistima ili nacionalistima. Takvi svoje egzistencijalno pitanje ne mogu definisati bez dominacije nad drugim, bez ukidanja statusa konstitutivnosti srpskom narodu u Hrvatskoj, bez zabranjivanja sluzbene upotrebe albanskog jezika na Kosovu itd....

Jedini nacin da ih se pobjedi je saradnja zdravih elemenata u drustvu. Hrvatu ne moze biti blizi Hrvat nacionalista od tolerantnog Srbina. Srbinu ne moze biti blizi Srbin nacionalista od tolerantnog Bosnjaka. To je polazna tacka.
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#60

Post by pesak »

Jastreb35 wrote:Termin "zajedno" je glogov kolac za pobornike aparthejda, bilo da se radi o rasistima ili nacionalistima. Takvi svoje egzistencijalno pitanje ne mogu definisati bez dominacije nad drugim, bez ukidanja statusa konstitutivnosti srpskom narodu u Hrvatskoj, bez zabranjivanja sluzbene upotrebe albanskog jezika na Kosovu itd....

Jedini nacin da ih se pobjedi je saradnja zdravih elemenata u drustvu. Hrvatu ne moze biti blizi Hrvat nacionalista od tolerantnog Srbina. Srbinu ne moze biti blizi Srbin nacionalista od tolerantnog Bosnjaka. To je polazna tacka.
Bas tako.
Skoro je DSS sa KOstunicom organizovao Cecin koncert - udovica mrtvog gangstera Arkana koji je klao i pljackao narod po Bosni, a za vreme Tita ubijao disidente u inostranstvu i usput pljackao banke. E ta zena Arkanova je pevaljka najgroznije "narodne" muzike koja se moze zamisliti. Dakle, oni su organizovali njen koncert na platou ispred nekadasnje Savezne Skupstine...direktan prenos, hiljade i hiljade mladih zaludjenika/Ceca je veoma popularna/, Kostunica u prvom redu, zajedno sa cerkom Raskovica- Sandrom, sa Dodikom, Matijom Beckovicem i ostalim nacionalistima. Eto, to je njihovo zajednistvo, njihovo malo, bedno pleme...daleko od civilizacije...
Sve sto se ne uklapa u njihovu semu, izdajica je, narkoman, sve najgore, nedostojan da zivi...
PetiKorpus
Posts: 215
Joined: 26/02/2007 17:23

#61

Post by PetiKorpus »

Jastreb35 wrote:Termin "zajedno" je glogov kolac za pobornike aparthejda, bilo da se radi o rasistima ili nacionalistima. Takvi svoje egzistencijalno pitanje ne mogu definisati bez dominacije nad drugim, bez ukidanja statusa konstitutivnosti srpskom narodu u Hrvatskoj, bez zabranjivanja sluzbene upotrebe albanskog jezika na Kosovu itd....

Jedini nacin da ih se pobjedi je saradnja zdravih elemenata u drustvu. Hrvatu ne moze biti blizi Hrvat nacionalista od tolerantnog Srbina. Srbinu ne moze biti blizi Srbin nacionalista od tolerantnog Bosnjaka. To je polazna tacka.
:thumbup:

Srbinu nacionalisti je najveci neprijatelj tolerantan Srbin.
Srbin nacionalista sebe smatra zdravim Srbinom.
Srbin nacionalista tolerantne Srbe smatra bolesnim Srbima.

Ovo vrijedi i kod ostalih, ali u mnogo, mnogo manjoj mjeri. Dokaz: pogledati komentare (datum nebitan) Radikala u Srbiji na racun LDP-a. Kod drugih naroda (valjda na njihovu veliku srecu) nema toliko ostrascenih samoproglasenih "zdravih" pojedinaca.
User avatar
vaca
Posts: 751
Joined: 24/02/2006 16:31
Location: sarajevo

#62

Post by vaca »

vaca (citat):
pesak: Zasto je doslo do blokade ? Kakva je to emotivna smrznutost , neosetljivost na tudje patnje ?

pesak: Sve vreme/ ono malo sto vidim, inace ne gledam RTS/ su vesti o napacenom srpskom narodu na Kosovu i njegovom losem polozaju, kuknjava pravoslavna, sta da ti kazem. Mrak.

Interesting...


pesak: Sto ti to smeta ? Mnogi ljudi koji navodno brane Srbe na Kosovu, veoma su se obogatili...podobijali stanove po Beogradu, osigurali i decu ,a bice i za unuke. Nikako ne volim licemerje i laz. Sto ne puste na miru ljude koji su spremni da razgovaraju sa Albancima ? Ima Srba na Kosovu koji su spremni da zive normalno SA Albancima zajedno. O njima ni reci na Kostunicinom RTS-u, ali zato je obavezna kuknjava izmanipulisanog naroda. Uostalim, Srbi na Kosovu i ne bi bili u takvom stanju da nije bilo Milosevica i sad Kostunice, koji nastavlja njegovu pogubnu politiku na Kosovu.
Da mozda ne postoji napacen srpski narod u Beogradu ? Cacku, Kragujevcu, uopste po Srbiji ? Ne, taj narod ce sve svoje probleme zaboraviti samo mu pricaj o stradanju srpskog naroda na Kosovu. Eto, ne podnosim manipulacije.

Smeta mi jer ovo sto ti radis nema vecu moralnu vrijednost od onoga sto radi Kostunica... Jesi li bila na Kosovu? Sta ti znaci "pravoslavna kuknjava"?
Ljubitelj Zabara
Posts: 721
Joined: 24/10/2006 01:54
Location: selendra

#63

Post by Ljubitelj Zabara »

A ti si tu da procenis koliko " ovo " sto ona radi ima moralnu vrednost.
Ljubitelj Zabara
Posts: 721
Joined: 24/10/2006 01:54
Location: selendra

#64

Post by Ljubitelj Zabara »

direktan prenos, hiljade i hiljade mladih zaludjenika/Ceca je veoma popularna/, Kostunica u prvom redu, zajedno sa cerkom Raskovica- Sandrom, sa Dodikom, Matijom Beckovicem i ostalim nacionalistima. Eto, to je njihovo zajednistvo, njihovo malo, bedno pleme...daleko od civilizacije...
Nije to nista cudno. Okupili se sve sami domacini, patriote, gibanicari... Mantija Blebeckovic, Velja Selja, Mile Ronhil... samo jos fali onaj radikal Vucic ( Pickousti - sa velikim slovom p ), pa da bude prvi tim.
Moraju ognjista da se svete, bre!
PetiKorpus
Posts: 215
Joined: 26/02/2007 17:23

#65

Post by PetiKorpus »

vaca wrote:vaca (citat):
pesak: Zasto je doslo do blokade ? Kakva je to emotivna smrznutost , neosetljivost na tudje patnje ?

pesak: Sve vreme/ ono malo sto vidim, inace ne gledam RTS/ su vesti o napacenom srpskom narodu na Kosovu i njegovom losem polozaju, kuknjava pravoslavna, sta da ti kazem. Mrak.

Interesting...


pesak: Sto ti to smeta ? Mnogi ljudi koji navodno brane Srbe na Kosovu, veoma su se obogatili...podobijali stanove po Beogradu, osigurali i decu ,a bice i za unuke. Nikako ne volim licemerje i laz. Sto ne puste na miru ljude koji su spremni da razgovaraju sa Albancima ? Ima Srba na Kosovu koji su spremni da zive normalno SA Albancima zajedno. O njima ni reci na Kostunicinom RTS-u, ali zato je obavezna kuknjava izmanipulisanog naroda. Uostalim, Srbi na Kosovu i ne bi bili u takvom stanju da nije bilo Milosevica i sad Kostunice, koji nastavlja njegovu pogubnu politiku na Kosovu.
Da mozda ne postoji napacen srpski narod u Beogradu ? Cacku, Kragujevcu, uopste po Srbiji ? Ne, taj narod ce sve svoje probleme zaboraviti samo mu pricaj o stradanju srpskog naroda na Kosovu. Eto, ne podnosim manipulacije.

Smeta mi jer ovo sto ti radis nema vecu moralnu vrijednost od onoga sto radi Kostunica... Jesi li bila na Kosovu? Sta ti znaci "pravoslavna kuknjava"?
Ne samo da postoji razlika kad je u pitanju nivo moralne vrijednosti, ne samo da je ta razlika ocigledna, nego je na skali moralne vrijednosti ono sto pesak radi visok plus, a ono sto Kostunica radi dubok minus. U stvari, Kostunicin pristup je moralni sunovrat.

A na postavljena pitanja o Kosovu i kuknjavi, u ranijim postovima vec postoje odgovori.

Radoje Domanovic je u Vodji opisao neke momente koji u Srbiji vaze danas. Zastrasujuca slicnost.
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#66

Post by pesak »

Mantija Blebeckovic :lol: :lol:

ima jedna odlicna Coraxova karikatura na temu "Vodje"...varijacija prilagodjena sadasnjosti koja traje jos od Milosevica...ako ne i pre
:-) /prvi u svecanoj povorci je normalno dr. kalasnjikov/
Image
PetiKorpus
Posts: 215
Joined: 26/02/2007 17:23

#67

Post by PetiKorpus »

pesak wrote:Mantija Blebeckovic :lol: :lol:

ima jedna odlicna Coraxova karikatura na temu "Vodje"...varijacija prilagodjena sadasnjosti koja traje jos od Milosevica...ako ne i pre
:-) /prvi u svecanoj povorci je normalno dr. kalasnjikov/
Image
Corax je legenda!

Razmisljam nesto o "leaderima".

Koliko Srba u Srbiji je STVARNO ubijedjeno da ih Kostunica (odnosno - ta politika) vodi u bolju buducnost?

Koliko Srba u Srbiji bira Kostunicu i radikale SAMO iz razloga sto su se oni "suprotstavili svima koji su protiv nas"?

Koliko Srba u Srbiji je svjesno da su ih (Kostunica like) politicari tamo gurnuli u labirint, iz kojeg ih samo oni mogu izvuci, a za to (pomenuti politicari) traze slijepu poslusnost?

Sta se treba desiti Srbiji da progleda i da izabere stranke (kao sto je, na primjer, LDP), koje ne vide rjesenje srpskih problema u stalnom odrzavanju stanja konflikta, nego u jasnom i razloznom suocavanju sa problemima iz proslosti, u otvorenom dijalogu sa svim susjedima?
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#68

Post by pesak »

Feral, 22.ožujka

Piše: Petar Luković

003: Vođeni poučnom poslovicom da sve što je brzo jeste kuso, naročito kad treba formirati novu Vladu, srpski politički maheri nigde ne žure: tek je dva meseca posle izbora, zar stara erotska izreka ne kaže triput meri jednom seci? U prirodnom skladu historijskog spokojstva sa Srbijom koja voli polako, sporo a posebice mlitavo – pregovori tri mučeničke stranke o ostavinskoj raspravi sa merenjem i sečenjem nastavljaju se prigodnim tempom. Nađu se, recimo oko jedan, porazgovaraju do dva, u tri obaveste javnost da su novi sastanak zakazali idućeg tjedna, slow down, take it easy!

004: Sasvim je moguće da ovi sofisticirano kilavi razgovori nagoveštavaju radikalan raskid Srbije s kvazidemokratskim formama. Hoće se reći da nam, recimo, nova Vlada uopšte nije ni potrebna! Sve što jednoj pravoj državi treba, poručuje se, jeste dr Voja Koštunica: u drugom mesecu svoje hotimične tehničke trudnoće, ovaj premijer-ponornica, pojavljuje se i nenadano nestaje, šutnjom poručujući da ga se u blagoslovenom stanju nikako nećemo rešiti. Ili će ostati tehnički premijer ili će postati novi premijer! Nema treće varijante!

005: Bolesna priča o nekakvom demokratskom bloku koji čine Demokratska stranka (Boris Tadić), Demokratska stranka Srbije (Vojislav Koštunica) i G17+ (Mlađan Dinkić) od samog je početka bila na staklenim nogama, ne samo zbog narodne umotvorine da je od govana teško napraviti pitu, već zbog metastazirajuće slavohlepnosti dr Voje da bude Kalif nad Kalifom, bez obzira na izborne rezultate (hrvatski: jebeš izborne rezultate). Kad se ovoj nebuloznoj fabuli pridružio mahnito ambiciozni Mlađan Dinkić, do guše upetljan u svaku novčanu aferu koju je kao ministar finansija isplativo ispratio – a suočen s realitetom da ga od zatvora spašava samo nova ministarska funkcija, dobili smo dve strane trougla koje pokušavaju da sjebu hipotenuzu. Igra se, naravno, na poznate hipotenuzne Tadićeve slabosti: na bolećivost, talenat za popuštanje, ljubav ka kohabitaciji, beskičmenjastvo svakog oblika. Nikog neće iznenaditi kad nam se sutra mali Tadić obrati i suznim očima objasni kako je popuštanje vrlina, da je zbog same Srbije bolje da imamo Voju Trudnog nego da opet idemo na izbore. Reći će nam mali Tadić da je ovako moralo biti, neka nama samo Koštunica poživi!

006: Ako se ovako nešto desi – a sve je šansa da hoće, doživećemo da će se neistinom ispostaviti i ono što nam se danas potura kao mogućnost: jeste, kažu nam, Koštunica će biti premijer, ali će zato Tadićevi momci uzeti većinu ministarstava. Videćete, kažu nam, biće to ipak „naša“ Vlada! Mogao bih, recimo, da se opkladim da od toga ništa neće biti, jer kad mali Tadić popušta, on popušta do kraja: nemam nikakvih dilema da će se u budućoj Vladi naći mesto za nekadašnjeg obijača trafike, trenutno ministra policije Dragana Jočića, da li na mestu ministra pravde ili ponovo na mestu ministra policije, svejedno. Nema šanse da u Vladi ne bude again Velimir Ilić: možda to neće biti Ministarstvo kapitalnih investicija, ali da će biti kapitalno i lukrativno ne sumnjam. Novi ministar inozemnih poslova biće još jedan koštunjavi kadar: Vladeta Janković, bivši ambasador u Londonu. Ukratko, 47 poslanika DSS + Nove Srbije (Voja + Velja) imaće sve ono što su ranije imali, ako ne i više. Bravo za Tadića!

007: Ultrafantastična primisao da će Boris Tadić, po cenu da opet idemo na izbore, insistirati da premijer bude Božidar Đelić – čovek kojeg je sama Demokratska stranka gurnula na prvu liniju fronta bez naročite logističke podrške – ostaje za sada samo science-fiction scenario, poslednja rezerva pristojnosti pred udarima dvojca Koštunica-Dinkić rešenih da svaki poraz proglase pobedom, na isti način kao što su činili poslednjih godina dok su zajedno bili u Vladi.

008. U situaciji u kojoj, kao predsednik države, Boris Tadić odlučuje o budućem mandataru (koji treba da prikupi 126 poslaničkih glasova) i gde, opet, Boris Tadić, sad kao predsednik one stranke koja u eventualnoj koaliciji ima najveći broj mandata (64), ne zna kome je neprijatnije: da li Borisu Tadiću kao predsedniku države ili Borisu Tadiću kao predsedniku stranke? Oba Borisa nisu navikla da donose teške, nepopularne odluke: Boris, predsednik stranke, imaće problem sa članstvom koje sigurno nije glasalo da dr Kalašnjikov opet zatrudni; s druge strane, Boris, predsednik države, teoretski mora da brine o svim građanima, uključujući građanina Koštunicu i građanina Dinkića. Ova hamletovska dilema o tome da li triput treba izmeriti onu svoju stvar pa je sekirom iseći ili dozvoliti protivnicima da njegovu stvar bez merenja iseku uz zvuke trube... nekako je zasluženo tadićevska, kao pravedna kazna za kohabitalno koketiranje s Koštunicom oko Ustava, odbrane Kosova, ćutanje glede suđenja Đinđićevim atentatorima ili, naprosto, za njegovu samoljubivost bez granica. Ove martovske ide koje mu idu u pohode – Tadiću daju poslednju šansu: da nas ubedi da ipak ima muda. Ako bude popustio pred Koštunicom, na budućim predsedničkim izborima – poslužiću se rečima internet forumaša – neću glasati za njega makar mu protivkandidat bio Musolini!

009. Pitanje budućeg srpskog premijera nije nikako protokolarno, kako bi se moglo nehajno pretpostaviti. Za ovakvu polumrtvu, poluonesvešćenu Srbiju koja mesecima živi pod staklenim zvonom, bez pregovora sa Evropom, bez hapšenja ratnih zločinaca, bez investicija, s problematičnom ekonomijom na ivici propasti, bez prijatelja u svetu – ponovno inaugurisanje monstruma u premijera, kakav je Koštunica, značilo bi da je ova zemlja samu sebe otpisala. Baš kao u onoj narodnoj priči u kojoj je pastir, da bi se osvetio selu, sam sebi odsekao qurac. Ali je zato svima pokazao kako se brani polna otadžbina!
PetiKorpus
Posts: 215
Joined: 26/02/2007 17:23

#69

Post by PetiKorpus »

pesak wrote:Feral, 22.ožujka

Piše: Petar Luković

003: Vođeni poučnom poslovicom da sve što je brzo jeste kuso, naročito kad treba formirati novu Vladu, srpski politički maheri nigde ne žure: tek je dva meseca posle izbora, zar stara erotska izreka ne kaže triput meri jednom seci? U prirodnom skladu historijskog spokojstva sa Srbijom koja voli polako, sporo a posebice mlitavo – pregovori tri mučeničke stranke o ostavinskoj raspravi sa merenjem i sečenjem nastavljaju se prigodnim tempom. Nađu se, recimo oko jedan, porazgovaraju do dva, u tri obaveste javnost da su novi sastanak zakazali idućeg tjedna, slow down, take it easy!

004: Sasvim je moguće da ovi sofisticirano kilavi razgovori nagoveštavaju radikalan raskid Srbije s kvazidemokratskim formama. Hoće se reći da nam, recimo, nova Vlada uopšte nije ni potrebna! Sve što jednoj pravoj državi treba, poručuje se, jeste dr Voja Koštunica: u drugom mesecu svoje hotimične tehničke trudnoće, ovaj premijer-ponornica, pojavljuje se i nenadano nestaje, šutnjom poručujući da ga se u blagoslovenom stanju nikako nećemo rešiti. Ili će ostati tehnički premijer ili će postati novi premijer! Nema treće varijante!

005: Bolesna priča o nekakvom demokratskom bloku koji čine Demokratska stranka (Boris Tadić), Demokratska stranka Srbije (Vojislav Koštunica) i G17+ (Mlađan Dinkić) od samog je početka bila na staklenim nogama, ne samo zbog narodne umotvorine da je od govana teško napraviti pitu, već zbog metastazirajuće slavohlepnosti dr Voje da bude Kalif nad Kalifom, bez obzira na izborne rezultate (hrvatski: jebeš izborne rezultate). Kad se ovoj nebuloznoj fabuli pridružio mahnito ambiciozni Mlađan Dinkić, do guše upetljan u svaku novčanu aferu koju je kao ministar finansija isplativo ispratio – a suočen s realitetom da ga od zatvora spašava samo nova ministarska funkcija, dobili smo dve strane trougla koje pokušavaju da sjebu hipotenuzu. Igra se, naravno, na poznate hipotenuzne Tadićeve slabosti: na bolećivost, talenat za popuštanje, ljubav ka kohabitaciji, beskičmenjastvo svakog oblika. Nikog neće iznenaditi kad nam se sutra mali Tadić obrati i suznim očima objasni kako je popuštanje vrlina, da je zbog same Srbije bolje da imamo Voju Trudnog nego da opet idemo na izbore. Reći će nam mali Tadić da je ovako moralo biti, neka nama samo Koštunica poživi!

006: Ako se ovako nešto desi – a sve je šansa da hoće, doživećemo da će se neistinom ispostaviti i ono što nam se danas potura kao mogućnost: jeste, kažu nam, Koštunica će biti premijer, ali će zato Tadićevi momci uzeti većinu ministarstava. Videćete, kažu nam, biće to ipak „naša“ Vlada! Mogao bih, recimo, da se opkladim da od toga ništa neće biti, jer kad mali Tadić popušta, on popušta do kraja: nemam nikakvih dilema da će se u budućoj Vladi naći mesto za nekadašnjeg obijača trafike, trenutno ministra policije Dragana Jočića, da li na mestu ministra pravde ili ponovo na mestu ministra policije, svejedno. Nema šanse da u Vladi ne bude again Velimir Ilić: možda to neće biti Ministarstvo kapitalnih investicija, ali da će biti kapitalno i lukrativno ne sumnjam. Novi ministar inozemnih poslova biće još jedan koštunjavi kadar: Vladeta Janković, bivši ambasador u Londonu. Ukratko, 47 poslanika DSS + Nove Srbije (Voja + Velja) imaće sve ono što su ranije imali, ako ne i više. Bravo za Tadića!

007: Ultrafantastična primisao da će Boris Tadić, po cenu da opet idemo na izbore, insistirati da premijer bude Božidar Đelić – čovek kojeg je sama Demokratska stranka gurnula na prvu liniju fronta bez naročite logističke podrške – ostaje za sada samo science-fiction scenario, poslednja rezerva pristojnosti pred udarima dvojca Koštunica-Dinkić rešenih da svaki poraz proglase pobedom, na isti način kao što su činili poslednjih godina dok su zajedno bili u Vladi.

008. U situaciji u kojoj, kao predsednik države, Boris Tadić odlučuje o budućem mandataru (koji treba da prikupi 126 poslaničkih glasova) i gde, opet, Boris Tadić, sad kao predsednik one stranke koja u eventualnoj koaliciji ima najveći broj mandata (64), ne zna kome je neprijatnije: da li Borisu Tadiću kao predsedniku države ili Borisu Tadiću kao predsedniku stranke? Oba Borisa nisu navikla da donose teške, nepopularne odluke: Boris, predsednik stranke, imaće problem sa članstvom koje sigurno nije glasalo da dr Kalašnjikov opet zatrudni; s druge strane, Boris, predsednik države, teoretski mora da brine o svim građanima, uključujući građanina Koštunicu i građanina Dinkića. Ova hamletovska dilema o tome da li triput treba izmeriti onu svoju stvar pa je sekirom iseći ili dozvoliti protivnicima da njegovu stvar bez merenja iseku uz zvuke trube... nekako je zasluženo tadićevska, kao pravedna kazna za kohabitalno koketiranje s Koštunicom oko Ustava, odbrane Kosova, ćutanje glede suđenja Đinđićevim atentatorima ili, naprosto, za njegovu samoljubivost bez granica. Ove martovske ide koje mu idu u pohode – Tadiću daju poslednju šansu: da nas ubedi da ipak ima muda. Ako bude popustio pred Koštunicom, na budućim predsedničkim izborima – poslužiću se rečima internet forumaša – neću glasati za njega makar mu protivkandidat bio Musolini!

009. Pitanje budućeg srpskog premijera nije nikako protokolarno, kako bi se moglo nehajno pretpostaviti. Za ovakvu polumrtvu, poluonesvešćenu Srbiju koja mesecima živi pod staklenim zvonom, bez pregovora sa Evropom, bez hapšenja ratnih zločinaca, bez investicija, s problematičnom ekonomijom na ivici propasti, bez prijatelja u svetu – ponovno inaugurisanje monstruma u premijera, kakav je Koštunica, značilo bi da je ova zemlja samu sebe otpisala. Baš kao u onoj narodnoj priči u kojoj je pastir, da bi se osvetio selu, sam sebi odsekao qurac. Ali je zato svima pokazao kako se brani polna otadžbina!
Boris Tadic progutao breskvu.

Iz koje nije izvadio KOSTUNICU!
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#70

Post by pesak »

:lol:
upravo tako, peti...

Boris Tadic progutao breskvu.

Iz koje nije izvadio KOSTUNICU!


:lol:
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#71

Post by pesak »

Feral, 29.ožujka

Piše: Petar Luković


Pre neki dan, potpuno iscrpljen od pominjanja Vojislava Koštunice, čije ime u Srbiji, poput ozona, bukvalno visi u vazduhu, te se isti obavezno mora inhalirati svejedno da li govorimo o staroj (nepostojećoj) ili o novoj (nepostojećoj) Vladi ili o nezavisnosti Kosova – zakunem se da bar 24 časa neću obraćati pažnju na pomenutog tehničkog premijera, preambulom sopstvenog Ustava odlučim da na televizoru isključim ton i dr Kalašnjikova pokrijem zvucima Black Rebel Motorcycle Club, Signal Hill Transmission ili Bif Naked, obećam sebi da ću ostati u savršenom spokojstvu makar jedno veče... ali ništa ne vredi. Od onog trenutka kad je zloglasni Marti Ahtisari predložio Savetu bezbednosti UN da Kosovo dobije nezavisnost – sledećih 48 sati valjalo je izdržati različite medijske forme Vojislava Koštunice, koji se uvek u novim agregatnim stanjima pojavljivao na radiju, televiziji, novinama, internet-forumima, otvoreno nas podsećajući da njegov „stas i glas“, kako mu tepaju obožavatelji, svedoči kako bi The Serbia, bez njega, Vojislava, bila potpuna izgubljena, predata na milost i nemilost svekolikim srpskim neprijateljima koji vekovima samo čekaju da nas rastrgnu, ponize, bace na kolena i kolektivno nas uzmu sguza.

FILOZOF: U svojoj najomiljenijoj ulozi dublera Slobodana Miloševića, dr Koštunica je reskim tikom poručio svetu: „Danas Srbija još jednom upućuje upozorenje da Kosovo nikad ne može biti nezavisno i da Srbija unapred odbacuje pokušaj otimanja Kosova kao akt pravnog rešenja“. Tipično po miloševićovskoj umobolnoj sintagmi („upozorenje“, „unapred odbacuje“, „pokušaj otimanja“) ovo verbalno priopćenje koje je više istorija Vojine bolesti, nego njegov haiku stav, ima strogo deklarativan karakter: nigde ni reči šta će Srbija uraditi kad Kosovo, uskoro, postane vrlo very nezavisno! Baš kao što je Milošević, odmah nakon početka NATO bombardovanja, sazvao Saveznu skupštinu koja je odlučila da se SRJ prisajedini Rusiji i Belorusiji (ova odluka, inače, nikad nije opozvana), tako je danas dr Kalašnjikov svoj jedini oslonac našao u Rodini Rusiji: „Ruski veto u Savetu bezbednosti na plan Ahtisarija da se rasparča Srbija, da se samovoljno prekroje naše državne granice, i veto Rusije na brutalno otimanje petnaest odsto srpske teritorije, ima u najdubljem smislu istorijski značaj za Srbiju i srpski narod“, dodajući „da smo uvereni da će Ahtisarijev predlog propasti u Savetu bezbednosti i da će to otvoriti vrata za novi pregovarački proces sa novim posrednikom“. Naravno, tu je neizbežno podsećanje na 78 dana bombardovanja: „NATO pakt bez odobrenja Saveta bezbednosti bombardovao je Srbiju, pa je odgovornost ove alijanse dovoljno velika i za prošli i za ceo ovaj vek“.

Svi ključni simptomi Miloševićeve šizofrenije našli su, naravno, svoje mesto u ovim Koštuničinim izjavama: svet mrzi Srbe, NATO nas je onako bez veze bombardirao, naši neprijatelji ne poštuju međunarodno pravo, hoće da nam otmu našu teritoriju, Srbi su wherever ugrožena vrsta, Rusija nam je jedina nada, ista ona Rusija koja je u proleće 1999. obećavala flotu, avione, svemirske brodove, radarske sisteme, milion Kozaka – da bismo od tih naših „najvećih, jedinih saveznika“ tad dobili tri muška boy-benda koji su u centru Beograda pevali članovima JUL-a, podršku jednog belog maga, jednu fresku koja je bila tako čudotvorna da nam je najviše rokalo dok smo se s njom kurčili, kao i nekoliko ruskih kurvi, koje su srpskom narodu na raspolaganje stavile svoj polni organ. I to bi bilo sve.

VIZIONAR: Koštunica koji vizionarski zna da će Rusija upotrebiti veto čak i kad Rusija još ništa nije odlučila, očigledno je kosovsku temu iskoristio da se nametne kao neizbežni Predsednik buduće Vlade: njegova PR kampanja ima katastrofičnu tematiku – ništa ekonomija, europske integracije, saradnja s Hagom, jok, samo Kosovo, Kosovo i opet Kosovo, ostavljeno da čami u preambuli koštunjavog Ustava kao „integralni deo Srbije“ gde će narednih vekova skupljati prašinu. Srećom po Koštunicu, ozbiljno ga je shvatio predsednik države Boris Tadić: uplašen od sopstvene senke, Tadić je izgleda prelomio da je dr Voja Nečastivi prava ličnost za mesto premijera, tko će, jebiga, bolje braniti naše interese nego onaj tko je ubedljivo poražen na izborima?
Pred dramatičnim Koštuničinim vizijama – da Savet bezbednosti neće ni zasedati, da će palata UN u Njujorku izgoreti, da će se Amerika raspasti po šavovima, da će se NATO predati Varšavskom paktu, da će Albanci preko noći napustiti Kosovo i kolektivno se preseliti u Hrvatsku, da će Hag povući optužnicu protiv Ratka Mladića, da će Slobodan Milošević vaskrsnuti a Legija biti oslobođen optužbe da je navodno ubio Zorana Đinđića ledenim trećim metkom – gotovo da je izvesno da će toj-nekoj-novoj-vladi predsedavati baš dr Voja, jer Boris Tadić, kao nekonfliktna ličnost, nikako nije hteo da se nekome zameri.

MLAKONJA: Popustljivost Borisa Tadića nema granica: prvo se odrekao sopstvenog kandidata za premijera, onda pristao da današnji Koštuničin ministar policije bude budući Koštuničin ministar pravde, dozvolio da se već raspravlja o 24 ministarstva, a pristaće i na 48 ministarstava, samo da je Voja sit i sve ovce na broju. Poslednji problem je, recimo, ministarstvo saobraćaja; ali, niko se nije setio da se i ono može podeliti na Ministarstvo za drumski saobraćaj, Ministarstvo za rečni saobraćaj, Ministarstvo za vazdušni saobraćaj, Ministarstvo za podzemni saobraćaj i Ministarstvo za saobraćaj onako.
Fali još samo Ministarstvo za međunarodni saobraćaj prema nezavisnom Kosovu, ali se ono neće još formirati dok Rusi ne poslušaju Voju i ne lupe vetom u Savetu bezbednosti!
Živi bili, pa najebali!
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#72

Post by pesak »

Feral, 4.travnja
Piše: Petar Luković

SUBEKAT I OBEKAT

Poslednjih nekoliko nedelja – po logaritamskom obrascu neumrle miloševićevske propagande, uvek spremne za pranje mozga – Kosovo je postalo jedina tema ovdašnje politike: pristrasnom posmatraču moglo bi se učiniti da je u Srbiji sve stalo i da ništa ne funkcioniše, što je nepristrasno točno, jer ako nam uzmu Kosovo koji će nam q privreda, šta će nam bilo kakav životni standard, čemu postojanje?
Opsednutost "južnom srpskom pokrajinom", kako iz milja Beograd tepa Prištini, ušla je u poslednju fazu kolektivne šizofrenije; izjave Vojislava Koštunice ("Prvi državni interes Srbije je da propadne plan izaslanika UN") i njegovog savetnika Aleksandra Simića ("Evropskoj Uniji lomi se kičma na pitanju Srbije") stvorile su onu vrstu horror atmosfere u kojoj se najbolje snalazi državna RTS televizija, nacionalno svesna značaja "ovog trenutka".

U utorak uveče, baš kad je u neprijateljskom Njujorku, u zgradi Ujedinjenih Nacija, započela nova Kosovska bitka, RTS reporter javio se iz severnog (srpskog) dela Kosovske Mitrovice i rekao da je grad sasvim pust i da na ulicama "nema žive duše". Srbi – objasnio je drhtavim glasom – noćas neće spavati jer će pratiti sednicu Saveta bezbednosti, u strahu i neizvesnosti od mogućeg "neželjenog ishoda". Budući da je sednica SB bila zatvorena za javnost – a baš nije poznato da se i otvorene sednice prenose tv uživo – u vazduhu je ostalo da lebdi pitanje: kako su to Srbi from North Kosovska Mitrovica pratili sednicu Saveta bezbednosti?

Odgovor na ovo pitanje – da su Srbi svetosavski narod koji može ono što drugi ne mogu – sasvim je u mentalnom skladu s vidovnjačkom reakcijom Vojislava Koštunice: srpski tehnički premijer, nakon samo 60 minuta provedenih u Sali UN, pobedonosno je poručio da je Ahtisarijev predlog "propao" i da je, dakle, Srbija trijumfalno pobedila, svejedno što je sednica SB tek započela! Možda je Koštunica duboko u svojoj zakopanoj podsvesti držao izjavu radikalskog šefa Tomislava Nikolića koji je zapretio: "Ne mogu da razmišljam o Rusiji koja u UN posle svega ne bi uložila veto. Onda bi se moj svet srušio i za mene ne bilo mesta u politici." Bez obzira kako će sednica UN okončati – mada nam je dr. Kalašnjikov već objavio konačni rezultat – Kosovo je organski alibi za sve što se Srbiji dešava.

Niko normalan više i ne pominje novu Vladu koja se čeka dva i po meseca: kako, bre, formirati Vladu kad nam uzimaju Kosovo? Premijerov savetnik Aleksandar Magic Simić otišao je korak dalje i rekao da ništa, ama baš ništa: nikakve evropske integracije, nikakve privrede, nikakve investicije, ništa pare – nisu bitnije od očuvanja Kosova! U legendarnom Čačku koji je već godinama privatno vlasništvo ministra kapitalnih investicija Velimira Ilića, pomenuti ministar na poljoprivrednom zemljištu, bez dozvola gradi privatnu bolnicu od tri tisuće kvadrata. Načelnik opštinske (čačanske) Uprave za urbanizam, koji izdaje odobrenje, na pitanje o Ilićevoj bolnici rekao je da će dati izjavu za javnost – kad "Kosovo bude srpsko"! Dakle, nikad!

Sve je onda srpski logično: nema toga što nije dozvoljeno tokom Kosovske bitke! Zemlja koja nema novu Vladu, nema Parlament, nema Ustavni sud, nema budžet, savršena je da u njoj obitava ministar prosvete Slobodan Vuksanović koji je u trenucima pravoslavne psihoterapije pre neki dan priznao: "Čak i da niko ne zna kakav sam bio ministar – to zna Sveti Sava. Meni je to dovoljno i najvažnije." Ovo ministarstvo inače je u stalnoj telepatskoj vezi sa Svetim Savom: bivša ministarka prosvete, Ljiljana Čolić, upamćena po odluci da iz školskih udžbenika izbaci poglavlja o Darwinu, jer Srbi nisu nastali od majmuna već ih je Kosovo stvorilo – svojevremeno je izjavila: "Od stupanja na dužnost ministra prosvete svako veče pred spavanje molim Svetog Savu da me prosvetno umudri." Čekamo samo da nam se obrati ministar energetike i kaže da mu u san svake večeri dolazi Nikola Tesla i savetuje ga oko cene struje!
U ovom postkosovskom ciklusu obnove srpske časti i dostojanstva – država se, preciznije Novi Sad, vraća iskonskim vrednostima čojstva i junaštva. Gradska skupština u kojoj većinu imaju Šešeljevi radikali, Koštuničini gnomovi i Miloševićevi sledbenici – odlučila je da ulice na Klisi i Veterniku nazove po komandantu paravojnih formacija "Vukovi s Vučjaka" Veljku Milankoviću i generalu JNA komandantu Novosadskog korpusa Mladenu Bratiću koji je poginuo 1991. godine kod Vukovara. U obrazloženju piše da je Nova ulica "Klisa V", na predlog MZ Klisa, nazvana po Veljku Milankoviću, "hrabrom poručniku, komandantu 'Vukova s Vučjaka' kome pripadaju velike zasluge i zahvalnost za neustrašivost u borbi za odbranu srpskog naroda u Bosanskoj i Kninskoj krajini u poslednjem ratu na prostoru bivše SFRJ".

Navodi se da je on učestvovao u oslobađanju Zapadne Slavonije, Modriče i Dervente, te prvi s "vukovima" ušao u Jasenovac, probijao koridor ... a ranjen je u borbama u selu Kašić kod Benkovca: "Gelerom od nemačke granate pogođen je u desnu stranu grudi 4. februara 1993., a posle deset dana umro je na VMA u Beogradu." Predlagač navodi da se "još za života preselio u istoriju, legendu i pesmu". Za generala Mladena Bratića navedeno je da je nešto više od godinu dana bio komandant Novosadskog korpusa JNA, kao i da je 4. novembra 1991. poginuo u blizini Vukovara.

Ova vrsta počasti za zločince, ubice i kriminalce – samo zato što su se zalagali za "srpsku stvar" – nikako nije slučajnost niti izuzetak: reč je o novoj upotrebi stare ideologije, one iste kojoj danas Kosovo duva u leđa isto kao što su joj Srbi iz Hrvatske i Bosne duvali pre deceniju i po. Ta vrsta istorijske reciklaže – vidljiva u javnoj retorici – ohrabrena je ukupnom atmosferom u društvu: sad su opet Rusi i Kinezi u modi; ponovo se iz rukava izvlači adut Republike Šumske; po Vojvodini imamo "kraišku" ulicu (bez prohrvatskog "j", pa deca izbeglica govore "subekat" i "obekat", a u prirodi se "orentišu"); ratni zločini su zaboravljeni; Ratko Mladić sasvim zaboravljen.

Ukratko, Srbija u svom najboljem kosovskom izdanju!
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#73

Post by pesak »

Feral, 19.travnja

Piše: Petar Luković


Sasvim ispravan utisak da se država Srbija pod tehničkom vlašću odlazećeg/ dolazećeg premijera Koštunice ovih dana raspala po mentalnim šavovima i sasvim flipnula – samo je delimično rezultat urnebesne vesti da kabinet dr Kalašnjikova „razmatra novo ustavno tumačenje o produženju roka za izbor nove vlade“!

Ko nije razumeo objasniće mu se: dr Voja traži ustavnu rupu kroz koju bi se puzeći provukao i ostao večni premijer! Nedobromamerna primedba da se, recimo, ustavnim tumačenjima po nekim belosvetskim državama bavi Ustavni sud, ne važi za Srbiju: ovde, dragi moji prijatelji, Ustavni sud ne radi mesecima, još otkad mu je predsednik penzionisan! Doduše, utehe radi, nije u punom sastavu radio ni s predsednikom: umesto devetorice sudija jedva smo skrpili šestoricu od kojih su petorica uvek bili na bolovanju!

Sad kad je postalo izvesno da nam nikakva nova Vlada nije potrebna i da su izbori bili gola zajebancija za priglupi puk, do punog filozofskog izražaja dolazi spektakularna politička definicija Vladete Jankovića, savetnika Vojislava Koštunice da „realizam širi defetizam“. Neoprezni Janković lakonski je potvrdio ono što se golim okom videlo: da članovi Vlade lebde u bestežinskom prostoru negde između klasične šizofrenije i tradicionalne srpske poremećenosti!

Ništa onda više nije čudno: ni kad ministar prosvete Vuksanović redovno komunicira sa Svetim Savom, ni kad ministar kapitalnih investicija Ilić objašnjava da je umesto na sisama „odrastao na muzici Samanthe Fox“, ni kad Koštunica iz malog mozga zaključi da je „Srbija snažnim i neodbranjivim argumentima oborila Ahtisarijev plan u Savetu bezbednosti“, ni kad Sanda Rašković – Ivić, kćer Jovana Raškovića, šefica koordinacionog tima za Kosovo, uoči sledeće: „Uz puno poštovanje za Sandžak, taj se deo Srbije zove Raška. Da nije tako, ja bih se prezivala Sandžaković“. Nesrećnica je inače psihijatar, ali su izgleda pacijenti još pre nekoliko nedelja pučem preuzeli vlast u njenoj glavi, kad je na pitanje da li Srbija ima plan B o Kosovu, precizno ustanovila da „nemamo plan B“ jer bismo tako izgubili koncentraciju na „plan A“! Lekarskim rečnikom, Srbija nije sposobna da istovremeno razmišlja o dve stvari, što se savršeno uklapa u Jankovićevu istoriju bolesti u kojoj piše da „realizam širi defetizam“.

Srećom po sve nas, ludilo širi optimizam; tako valja razumeti vest da je zamenik ministra za dijasporu u Vladi Srbije, izvesni Miodrag Božović, imenovan za četničkog vojvodu. Uz prisustvo sveštenika i svojih kolega iz Vlade, Božović bi 12. maja trebalo da položi zakletvu i postane legalni četnički vojvoda, ispravno licenciran da kao 007 Vojvoda koristi toplo i hladno oružje, koje mu po pripadajućem koljačkom činu sledi.

Budući da se ova informacija nikome nije učinila neobičnom već nekako prirodnom, sasvim je logično da se više niko preterano ne uzbuđuje nad nasiljem kao prirodnim „brendom“ ovakve pomahnitale Srbije. Prošle je nedelje, recimo, usred Zemuna, policiji poznat nasilnik i očigledno poremećeni građanin – usred pečenjare, onako, bez razloga, ubio oca i sina koji su posle ribolova svratili na ručak. Ovaj besmisleni, pa time još strašniji čin likvidacije, nije na ulice izveo deset tisuća ljudi ili deset ljudi ili makar jednog čoveka. Nije se oglasio predsednik države da se glasno užasne, nestao je predsednik Vlade koji je verovatno nešto ustavno tumačio, Sanda Rašković nije mogla da se koncentriše; granitna ravnodušnost u kojoj godinama živimo odbijajući da srebreničke žrtve ili mrtve Albance prevožene hladnjačama prihvatimo kao ljudska bića – došla je po svoje darove.

Danas je život najjeftiniji u Srbiji, jer je smrt čiji smo politički kult gradili svih godina počela da svakodnevno obitava među nama, uzimajući danak na ulici, po kafanama, iz snajperskih gnezda.
Slučaj beogradskog novinara Dejana Anastasijevića kojem su „nepoznati izvršioci“ (MUP semantika) prošle subote na prozor stana ostavili za uspomenu dve kašikare od kojih je jedna eksplodirala – u direktnoj je vezi s ovdašnjom politikom okretanja glave od realnosti. Nakon Anastasijevićevog komentara o blagim presudama „škorpionima“, kaznama koje su u državnim medijima predstavljene kao „rigorozne“ i „oštre“, usledio je kašikarski odgovor iz mraka; sloboda ovdašnjih ludaka i samozvanih patriota da sprovode terorističku taktiku, integralni je deo ovdašnje atmosfere u kojoj se nikad ne zna gde počinje policije a gde završava kriminal.

Sećanje da su upravo „škorpioni“ bili specijalizovana jedinica srpskog MUP-a kao da priziva Jankovićev silogizam da „realnost širi defetizam“, što je možda bila inicijalna mentalna kapisla da o ovom pokušaju atentata pred tv kamerama progovori ministar kulture Dragan Kojadinović. Ovaj sledbenik đenerala Draže Mihailovića čiju voštanu bistu drži ispred kabineta, opravdao je reputaciju uglednog psihopate: poručio je novinaru da „ko se čuva, njega i bog čuva“, preporučio mu da ode iz prizemlja („ne bih stanovao na tom stanu na Vračaru, ma koliki je, može da se promeni za stan slabijeg kvaliteta, ali koji je bezbedniji“), zamerio mu što leti spava pored otvorenog prozora... ukratko, optužio Anastasijevića (kojeg je uporno zvao Atanasković) da se nehajno odnosio prema pravilima službe civilne zaštite i doveo u opasnost članove svoje porodice i slučajne prolaznike!

Kad danas, nakon svega, čujem priče da budućnost Srbije zavisi od aktuelne „političke elite“ tj. od Kojadinovića, Sandžakovićeve, Kalašnjikova, Ilića Foxa ili Svetog Save koji se preselio u telo ministra prosvete – osećaj da poželim da odem u pizdu lepu materinu nema samo metafizičku, već samoubilačku formu. Realnost, jebiga, stvarno širi defetizam, po principima stare crnogorske poslovice koju je srpska Vlada usvojila kao logičku preambulu: blago onom ko rani poludi – vascjeli mu život prođe u veselju!
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#74

Post by pesak »

Feral, 26.travnja

Piše: Petar Luković

Trijumfalno osećanje ponosa što živim u državi Srbiji u kojoj mesecima nema Vlade ni Parlamenta, presečeno ushićenjem zbog veličanstvenog podatka da je, recimo, Ustavni sud odavno ili ukinut ili rasformiran ili kolektivno penzionisan ili likvidiran, svejedno – jedan je od onih ključnih trenutaka kad bi ljudska civilizacija valjalo da preispita principe tzv. demokracije. Teza pretočena u vekovnu praksu da nekakva država mora imati Vladu, Parlament i najviši Sud, na primeru Srbije pokazala se sasvim besmislenom: nemamo ništa od toga, ali šta nam fali? Gradski saobraćaj funkcioniše, neki ljudi još idu na posao, struje ima, pijace pune zeleniša, Rusija voli Srbiju, Srbija obožava Rusiju, poneka retka bomba poleti ka novinaru, lijepe žene prolaze kroz grad: stiglo i proleće u obliku leta, kakve veze ima što će nam Koštunica biti premijer sledećih dvadesetak godina? Na orlovskim krilima sovjetske sreće što živim u zemlji koja ne robuje Novom Svetskom Poretku, odlučim da belosvetski entuzijazam pretočim u neku formu dnevnika, tek kao elementarni dokaz da je Srbija nenadjebiva!

PETAK, 8:15: Pijem prvu jutarnju kahvu, gledam na Zvezdaru i osluškujem da li lift radi. Ne radi. Matematičku utehu da dvanaest katova nizbrdo i posebice uzbrdo vidim kao šarmantnu fizičku vežbu, kompletiram otkrivenom činjenicom da u nekim beogradskim neboderima od tridesetak spratova već mesecima ne rade liftovi; ima stanara koji više od sto dana nisu sišli na zemlju, većina njih je stalno u pidžamama, što bi se, jebiga, oblačili kad su u kućnom pritvoru? Ljupka televizijska reportaža o ovoj skupini nebeskog naroda ima sve elemente opšte zajebancije: kamere ih prate onom ljubopitljivošću kao što bi pratile čoveka sa tri penisa ili banderu na kojoj rastu banane. Niko, naravno, nije kriv. Ovi što popravljaju liftove nemaju rezervne delove; grad teorijski nije zadužen za liftove; opština nema ustavnih ingerencija niti preambulu o liftu: tehnički premijer Koštunica ne bavi se saobraćajem po zgradama, čovek, bre, brani Kosovo; bgd gradonačelnik je na bolovanju; predsednik države okupiran je trenutno brigom oko Katara ili Gabona ili Gane – neka od tih država, MUP će već utvrditi, jeste nestalna članica Saveta bezbednosti UN, gde će se glasati ne o liftovima, nego o Kosovu. Taman kad se spremim da uzmem baterijsku lampu i probijem mrkli mrak po stepenicama, čujem na radiju vest da postoji realna mogućnost da Koštunica ostane premijer sve do 10. novembra. Primećujem da na radiju nisu rekli koje godine: mašem onom baterijom i cerekajući se ulazim u mrak.

SUBOTA, 12:10: Već tri sata sedim u kafiću na pijaci i ločem mineralnu vodu. Čekam da mi se javi domar iz zgrade i potvrdi da je lift popravljen. Rekli domaru da će majstori doći u deset: ja naivno naseo na obećanje, krenuo na pijac i zaustavio se na 15 kila voća, povrća, mleka i sokova u staklenkama. Da prekratim vreme, razmišljam o misteriji zdravstvenih knjižica: naime, nekoliko meseci trajala je besomučna medijska akcija u kojoj se građanstvo, uključujući i one nesrećnike sa 29. kata, obaveštavalo da se menjaju zdravstvene legitimacije i zamenjuju novim, s elektronskim čipovima. Krenem ja da se raspitam šta treba od dokumenata za zamenu, a uvek nešto treba: kažu mi ništa, stara zdravstvena, fotokopija lične karte i to je to. Četrdeset osam sati pre isteka roka približim se nekakvom Zavodu za zdravstvo, ispred kojeg stoji dvesta tisuća izbezumljenih ljudi, čekajući u proseku 18 sati.
Otkrijem da mi treba „izjava dva svedoka“ što praktično znači da u rođenu općinu valja da dovedem dvoje ljudi s ličnim kartama, koji će pod materijalnom i krivičnom odgovornošću (!) potvrditi da osoba koja hoće novu knjižicu nema veći dohodak od 7.260 dinara, oko 700 kuna. Otkud ti ljudi znaju ko koliko prima para? I kakve veze pare imaju s knjižicom? Ko li je kreten koji je smislio „izjavu dva svedoka“? Uhvatim na brzinu jednog prijatelja koji dovede svog prijatelja (nikad ga nisam video) i krenemo u opštinu: tamo tek pedesetak tisuća ljudi, svaki zajedno sa dva svedoka.

Napredujemo kroz neprijateljsku teritoriju satima: guramo se s ljudima i svedocima, pričamo o vrhunskoj sreći koju obezbeđuje nova zdravstvena knjižica, ali niko da dovede pod upit „izjavu dva svedoka“, kao, otkud znamo, mora da ima neki razlog što nam to traže. Pitam onog na šalteru da mi otkrije ko je debil koji je ovo smislio, kako bi mu jebao sestru i tetku i teču i akvarijum: on sleže ramenima, ljudi ćute, gledaju u zemlju, nemojte gospodine da vičete, jebala vas knjižica zajedno sa svedocima, poručujem mu dok mi daje potvrdu, uplašen od mog ludačkog pogleda. Onda jovo-nanovo: krenem s potvrdom u Zavod, čekam tri sata i na šalteru doživim hičkokovski thriller obrt: službenica mi kaže da je „obustavljena zamena knjižica“. I šta sad, pitam polako, da je ne progutam s šalterom. „Ništa, sve po starom“. Danima nakon toga, kao najgori medijski bolesnik, tragao sam za informacijom glede knjižica: nigde ni slova. Danas, mesec dana kasnije, ostao sam jedini čovek u Srbiji koji se seća novih zdravstvenih knjižica.

SUBOTA, 16:20: U kafiću sam. Domar mi javlja da niko od majstora nije došao i da krenem kući: „Samo polako. Stići ćeš“. Stvarno: povrće, voće, staklenke, mleko i ja stigli smo kući već oko pola sedam. Brže nego što sam mislio.

NEDELJA, 8:32: Pijem drugu jutarnju kavu i osluškujem lift. Ne radi. Na internetu otkrivam da je Kosta Čavoški, senator Republike Srpske, srpski akademik, predsednik Narodnog odbora za „istinu“ o Radovanu Karadžiću, dugogodišnji bliski prijatelj dr Koštunice, tokom nekakvog skupa rekao da je „navodni genocid Srba nad muslimanima laž jer je višestruko uvećan broj ubijenih u Srebrenici, tako što je Haško tužilaštvo broj ekshumiranih množilo sa 2,6 odnosno sa 3,56“.
Čitam nekoliko desetina puta ovu matematičku formulu kojom je jedino moguće objasniti rimsku legendu da je konj bio senator – što se ponovilo onog časa kad je nacista Čavoški postao počasni građanin Republike Šumske. Dva meseca nakon sramne presude Međunarodnog suda pravde kojom je Srbiji blago naloženo da isporuči optužene za ratne zločine (ha ha) i koja je još blaže ukorena, jer nije ni pokušala da spreči genocid u Srebrenici – slavodobitno se javio Kosta Čavoški da pojasni ovdašnju državnu politiku koja upravo misli ono što akademik misli, ali se još ne usuđuje da to kaže glasno. Budući da negiranje genocida u Srbiji nije krivično delo, da je ksenofobija omiljeni politički motiv, a rasizam prirodno srpsko okruženje, sasvim je razumljivo da niko iz vlasti nije ništa zamerio starom drugu Kosti. U sledećem matematičkom obraćanju, kad umesto da množi bude delio, otkriće se da je u Srebrenici ubijeno preko deset hiljada nenaoružanih Srba. Kad je senator konj, matematika se mora potkivati!

PONEDELJAK, 9:20: Pun mi je kurac kafe i osluškivanja lifta. Nervozan kao glista slušam vesti. Jedan od mnogih dementnih fukcionera iz Koštuničine stranke apeluje na građane da ne gube nadu da će se Vlada ipak formirati; glasno mu odgovaram da me svečano zabole da li će se Vlada formirati. Ako se i formira, to mrtvorođenče će biti nakazni retard, majka Tadić, otac Koštunica. Izlazim iz stana, uzimam stolicu i sedim pored lifta. Zamišljam kako bacam Kostu Čavoškog u otvor za lift i poručujem mu kako nikad neće zameniti zdravstvenu knjižicu koja se množi sa 2,6.

UTORAK, 8:40: Čekam rusku himnu da mi s njom počne dan. Ako u vestima nema bar pedesetak ruskih zvaničnika koji brane Kosovo, onda to nisu jutarnje vesti. Slušam da se Južnoafrička Republika koleba, Togo je našoj strani, klima nam se Peru, ali je zato Gana kupljena. Nigde vesti o beogradskim liftovima. Moj je definitivno klinički mrtav.

UTORAK: 20,43: Proradio lift! Na spratu slavlje: žene iznele kolače, muškarci pevaju! Cvrkuće mail kao da zna da lift radi. Stiže mi obavijest: o novom predmetu "Matematika sa osnovama verske nastave", koji ce ući u nastavni plan po formiranju novog Ministarstva prosvete Republike Srbije pod rukovodsvom DSS, postavljen je ovaj zadatak: "Milica je počinila pet smrtnih grehova. Koliko grehova još treba da
počini da bi gorela u paklu?“. Poznavajući bolesnike iz DSS, odgovor je lak: još četiri smrtna greha fale joj do lomače. Prvi bi bio da poveruje da je Čavoški normalan, drugi da je uverena kako je Srbija država a ne cirkus, treći bi joj greh bio da poveruje da liftovi dosežu 29. sprat i četvrti, najvažniji, da Koštunica neće biti premijer. Hoće! Koliko god katova to bude potrebno!
pesak
Posts: 4343
Joined: 22/08/2005 20:58
Location: internet

#75

Post by pesak »

Petar LUKOVIĆ
PERO S ONOGA SVETA
VOJNIČKI SVRAB
3. svibnja, 2007.


Kako i priliči državi koja brižljivo pamti svoje uspehe i rado ih se seća, Srbija je ovih dana svečano (hrvatski: hladno) obeležila godinu dana od prekida razgovara o pridruživanju sa Europskom Unijom; ova kratka pauza, praktično vremenska ništica, sasvim je beznačajna za zemlju koja svoju državnost na plećima nosi stotinama vekova, te se, razumljivo, Srbija prema ovom jubileju odnosi kao prema devetoj rupi na svirali. Ova omiljena kovanica Vojislava Koštunice o rupi & svirali (kojom je na početku milenijuma objašnjavao značaj Haškog Tribunala glede Srbije) praktično je zaživela pre godinu dana kad je bolesno strpljiva EU, suočena s višemesečnim lažima srpskog premijera da će đeneral Mladić biti uhićen i isporučen u Hag, odjednom popizdela i prekinula pregovore. Svega 365 dana kasnije, ništa se promenilo nije: Ratko Mladić je na neograničenoj slobodi, Srbija u dobrovoljnom kućnom zatvoru, tamo gde se, izgleda, najudobnije i najslobodnije oseća.

Pominjanje europskih integracija izgleda patriotski neprilično u trenucima kad je ova Koštunjava Država sasvim opsednuta Kosovom; polno vezivanje za voljenu Rusiju i još voljenijeg Putina – omiljena oralna veština ovdašnjih medija – otelo se mentalnoj kontroli pa se ovde već govori kako Rusija zalaganjem za srpsko Kosovo brani "osnovne principe zapadne demokracije"! Valjda pod rusofilskom vrućicom koja trese Koštunicu & Comp, ovih smo dana konačno čuli legendarni predlog Srbije za budući status Kosova: umesto one čuvene fraze "više od autonomije, manje od nezavisnosti" kojom nas je srpsko rukovodstvo maltretiralo mesecima, uveravajući svet da se više ne može dati, dočekali smo da se Albancima nudi "nadzirana autonomija" što je čak manje od obične, prostoproširene, svakodnevne "autonomije"!

Ovakav holivudski obrt koji teorijski podrazumeva da bi takvo Kosovo 2007. imalo manje autonomije nego 1974. godine – rezultat je psihodeličnog transa koji se uvek pojavljuje kad se pomenu "sveta zemlja", "svetilišta" ili "najskuplja srpska reč", što uvek ima magično dejstvo na one delove mozga u kojima caruje ludilo. Da je upravo tako i da je dijagnoza ispravna, dokazala je sledeća vest: u kruševačkoj porti crkve Lazarice 5. maja biće održana smotra Garde svetog cara Lazara koja ima za cilj da organizuje dobrovoljce širom Srbije koji bi u slučaju proglašenja nezavisnosti Kosova bili spremni da oružjem brane interese Srbije!

Organizatori ove poremećene manifestacije su "Pokret veterana Srbije" i "Ujedinjeni narodni pokret srpstva", dva isturena odeljenja akutnih psihopata o čijim planovima uredno za medije govori izvesni Željko Vasiljević, predsednik Pokreta veterana, kao da priča o novom folk-projektu: Vasiljević naglašava da bi oružane akcije bile preduzete samo u slučaju da Kosovo dobije nezavisnost, a na opasku da možda ne bi ni mogli da uđu na Kosovo zbog prisustva međunarodnih snaga odgovara: "Ne mogu hermetički da zatvore granicu koliko god da ih bude i verujemo da se oni ne bi ne mešali, a mi imamo iskustva i znamo kako se ponašaju mirovne snage."

Po najavama Vasiljevića (koji je aktuelni poslanik Socijalističke partije Srbije, dakle: član Parlamenta), art-happening u crkvenoj porti biće obogaćen prisustvom "prve čete hrišćanske milicije u uniformama, sastavljene od iskusnih ratnih veterana iz tridesetak gradova Srbije. Maskirne uniforme dobrovoljci su kupovali samostalno po ceni od 35 do 40 eura na različitim mestima, pa će se malo i razlikovati među sobom, a neki su učestvovali u ratovima pa ih već imaju". Kao što biva u ovakvim okultim trenucima, pojaviće se crkveni hor, a verovatno se očekuje i dolazak pokojnog Cara Lazara koji će lično doneti svoje mošti!

Duhovna nekrofilija koja je kičma ove kolektivne demencije, sve s najavom stvaranja paravojne jedinice uz blagoslov drage Crkve – u nekim drugim okolnostima bila bi inspiracija za sprdnju; ali, kako je Srbija izvorište "Belih orlova", "Žutih osa", "Škorpiona" i ostalih koljačkih postrojbi koje su na početku svojih karijera bile ismejavane – desilo se da je smeh prestao kad je krvava zabava počela.

Prizor religioznog celivanja "škorpiona" završio se masakrom pred video-kamerama u Bosni; kakva je garancija da pacijenti iz Lazarice, koliko god izgledali kao skupina budaletina, nisu u stanju da nastave tamo gde su "škorpioni" stali? Nema garancije u Srbiji: umesto da sama najava ovog raspamećivanja bude povod da MUP reaguje, dobili smo obaveštenje da je "skup uredno prijavljen", kao da je reč o prvomajskom pikniku a ne o formiranju "hrišćanske milicije" (termin pozajmljen iz Libana).

Očigledno je da je kosovska tema u današnjoj Srbiji inspiracija za svaku vrstu moždane frustracije: sad kad je izvesno da Srbija ne može u rat protiv Hrvatske, Bosne ili Crne Gore, naročito ne protiv Kosova – svi oni samozvani srpski borci i dobrovoljci odjednom su osetili vojnički svrab, opet se odenuli patriotskim ogrtačem i ponovo obećavaju ono što najbolje znaju: da ubijaju civile i masakriraju neprijatelje Srbije.

Ništa me više ne može začuditi u Srbiji: ni da Koštunica, priopćenjem, pozdravi hrišćansku miliciju u crkvenoj porti, ni da ista hrišćanska milicija postane integralni deo Vojske Srbije, ni da se predsednik Pokreta veterana pojavi u Tijanićevom TV Dnevniku.

Zemlja koja je od Evrope digla ruke i kojoj je Rusija jedina ljubav, svoj manevarski prostor jeste ograničila na crkvenu portu u Lazarici. Za krst nečasni i slobodu Kremlja!
Post Reply