mamica 31 wrote:inace ne navracam na ovakve teme, ali zadnja dva dana samo razmisljam o smrti.
Pokusavam razumijet sto je na onakav nacin izgubila zivote jedna familija. I kada pomislim na to dijete od dvije godine... Prestrasno
Obicno kazu, Bog sebi uzima najbolje... Zaista ne razumijem?Znam samo da mi je pretesko i da pokusavam odgovorit na ovo pitanje, ali ...
Ako se sjecas, bas zato sam i pomenula da smrt moramo da prihvatimo kao neminovnu, i da moze bilo kada da se desi jer jedino tako nas nece naci u apsolutnom soku... Imam djecu, znam kako je, ali vjeruj bas zato i mislim "Boze, Ti si mi ih dao, ako im je nafaka kratka pa ih uzmes daj mi snage da to shvatim..."
Sto se kaze daj Boze "po redu" ali kada je necije vrijeme isteklo on ce otici nazad Gospodaru, da nije u tom udesu bilo bi nesto drugo - taj se cas ne moze izbjeci... Tesko je shvatiti Mudrost iza svega toga, da je to dijete i prezivjelo - kako bi zivjelo i sve to mi ne znamo - da li im je bolje tamo gdje su i to ne znamo...
Pogledaj kakvi sve zulumcari prodjose dunjalukom - pa insan pomisli da im se sta desilo kad su bili jos mali ne bi ovoliki narod propatio - ali sto ce biti ono ce biti, mozemo pokusati da to izbjegnemo ali kada dodje cas - doci cemo bas na mjesto gdje smo trebali biti...
Jedne godine sam posla sa jednom familijom na neko turbe, htjedos ga posjetiti. Zavrsili pred aksam, i ja kazem hajde da ostanemo ovdje klanjati aksam pa cemo krenuti poslije, rekose moramo odmah nazad, stara majka sama gleda je samo unuk. Krenusmo, kisa sipi, ja sjedim nazad zikirim, oni pricaju, pitam sto se ne vezu pojasevi, kazu ovdje to niko ne radi. Nastavim zikir, dijete njihovo sjelo sa mnom nazad i isturio se izmedju sjedista da gleda naprijed, kazem mu sjedi sine nazad fino, hvala Bogu poslusa. Prica vozac, otac, i kazem mu to je losa navika sto se okrece kad prics, rekoh, pricaj ti ali gledaj put. Zacas, okrenu se da nesto kaze, vidjeh svjetla ispred nas, mali spusti glavu jer se nazad pomakao, inace bi proletio kroz sofer-sajbnu. Vozac udari lijevom slijepoocnicom u vrata i pade na volan bez svijesti, zena, bez pojasa udari glavom u sofer-sajbnu - auto se okrece klizi po cesti... Stade napokon, izadjem vani, odvedem zenu na drugu stranu da ne gleda, ona u soku nesta besmisleno govori, izvucem malog samo ogrebotina na celu mala ko nokat - podjem po vozaca - nije pomakao od kako je pao po volanu. Iz bare vodom ga pocnem poljevati vrata ne mogu tri covjeka odvaliti. Odem na stranu suvozaca i tiho mu kazem na uho "hajde izadji" izadje bez ogrebotine preko drugog sjedista, samo cvoruga gdje je glavom udario... - Stigose kuci iz bolnice u 4 ujutro... a 'zurili" da nije majka sama... Auta pola nema - a svi bez problema, samo njegova cvoruga, zena rasjekla malo celo i mali to ogrebao malo. Meni nista.
Nije bilo vrijeme...
Gubici su dio zivota, ako zivimo sa spoznajom da sve sto imamo u stvari nemamo - sve je Boziji dar, i gledamo da smo zahvalni na tome, ako to izgubimo - mozemo se zahvaliti sto smo imali priliku da tako nesto lijepo imamo barem na odredjeno vrijeme... patnja i suze nece vratiti tocak vremena.
Iz svega izvlacimo pouku - ne budimo oholi, ne vrijedjajmo druge, ne zelimo i ne cinimo zlo jer bilo kada moze da istekne nasa nafaka pa kada dodje vrijeme barem da znamo da smo se potrudili koliko smo mogli....
Bog nije "zao covjek" on zna sta mi ne znamo.
Procitaj u Qur'anu pricu o Mojsiju i Zul-Qarnejnu pomoci ce ti da shvatis neke stvari...
I ucini sto mislis da bi ta familija voljela da ucinis - sigurno ne bi voljeli da patis i da ne spavas jer im time ne pomazes, nego bi voljeli da nastavis dalje, snaznija i bolja nego prije, naucivsi nesto na tome sto se desilo njima....
Nije smijesno, ovaj sto tako stavlja te smjehuljke to cini da bi sakrio svoj strah od nepoznatog, i stavlja masku "hrabrosti" iako u dusi dobro zna da je svaki gubitak tezak.
I Poslanik je izgubio sina dok je jos bio beba, ko zna, mozda je umro od neke bolesti za koju danas postoji vakcina a koja je nekada kosila stotine djece u epidemiji....
.....jel' zato sto ih nesto boli ili je u pitanju strah od nepoznatog.... 
