Poglavlja Barnabinog Evanđelja
214
Pošto je izišao iz kuće Isus se povuće u vrt da se moli, onako kako je on imao običaj da se moli, kleknuvši na koljena sto puta i padnuvši ničice na svoje lice. Juda, pošto je znao mjesto gdje je Isus sa svojim učenicima, ode prvosvećeniku i reče:
"Ako mi date šta je obećano, ove ću vam noći predati u vaše ruke Isusa kojeg tražite; jer on je sam sa jedanaest drugova".
Prvosvećenik odgovori:
"Koliko tražiš?"
Reče Juda:
"Trideset zlatnika".
Tad odmah prvosvećenik izbroja njemu novac i posla farizeje guverneru da dovedu vojnike i Heroda, a oni dadoše legiju njih, zato što su se bojali naroda; stoga oni uzeše svoje oružje i sa bakljama i fenjerima na palicama iziđoše iz Jerusalema.
215
Kad se vojnici sa Judom privukoše blizu mjesta gdje je bio Isus, Isus začu približavanje mnoštva naroda, zato se on sa strahom povuće u kuću. A jedanaestorica su spavali.
Tad Bog videći u opasnosti svog slugu naredi Gabrielu, Mihaelu, Rafaelu i Urielu, svojim izaslanicima, da uzmu Isusa sa svijeta.
Sveti anđeli dođoše i izvukoše Isusa kroz prozor koji gleda na Jug. Oni ga otkriše i smjestiše u treće nebo u društvo anđela koji vječno slave Boga.
216
Juda uđe hitro u sobu prije svih, odakle je Isus uzdignut. A učenici su spavali. Nato je čudesni Bog čudesno djelovao tako da je Juda bio tako izmijenjen u govoru i licu nalik Isusu da smo mi vjerovali da je on Isus. A on je, probudivši nas tražio gdje je gospodar. Mi smo se tome čudili i odgovarali: "Ti gospodaru, si naš gospodar; zar si nas sad zaboravio?"
A on, smješeći se reče: "Pa jeste li ludi pa ne znate da sam ja Juda Iskariot!"
I dok je on ovo govorio vojnici uđoše i spustiše svoje ruke na Judu, jer je on
po svemu bio sličan Isusu.
Mi, pošto smo čuli šta Juda kaže, i vidjevši mnoštvo vojnika, pobjegosmo kao izvan sebe.
A Ivan, koji je bio umotan u laneno platno, se probudi i uteče, a kad su ga vojnici ščepali za laneno platno, on ostavi laneno platno i pobježe go. Jer Bog je čuo molitvu Isusovu i spasio jedanaestoricu od zla.
Itd.
218
Potom se svaki čovjek vrati svojoj kući. Onaj koji piše sa Ivanom i Jakovom njegovim bratom, ode sa majkom Isusovom u Nazaret.
Oni učenici koji se nisu bojali Boga, odoše noću (i) ukradoše tijelo Judino i sakriše ga šireći vijest da je Isus uskrsnuo ponovo; otud nastade velika zbrka. Prvosvećenik onda naredi da niko ne govori o Isusu iz Nazareta, pod prijetnjom anateme. I tako tu nastade veliki progon i mnogi bijahu kamenovani, a mnogi prebijeni, a mnogi prognani iz zemlje, jer oni nisu mogli da ostanu mirni na takvu stvar.
Novosti stigoše u Nazaret kako je Isus, njihov sugrađanin, nakon što je umro na krstu ponovo podignut. Nato onaj koji (ovo) piše zamoli majku Isusuvu da se ostavi plakanja, jer je njen sin opet bio podignut. Čuvši ovo Djevica Marija reče plaćući: "Hajmo u Jerusalem da nađemo mog sina. Umrijeću zadovoljna kad ga vidim".
219
Djevica se vrati u Jerusalem sa onim koji piše i Ivanom i Jakovom, na onaj dan na koji je prvosvećenik izdao dekret.
Nato Djevica koja se bojala Boga, iako je ona znala da je dekret prvosvećenika nepravedan, naredi onima koji su stanovali s njom da zaborave njenog sina. Pa kako je svaki pojedinac bio uzbuđen! Bog koji raspoznaje srca ljudi, zna da smo između žala za smrću Jude, za kojeg smo vjerovali da je Isus naš gospodar - i želje da ga vidimo uskrsnutog opet, mi sa majkom Isusovom izgarali.
Tako se anđeli, koji su bili zaštitnici Marijini, uznesoše na treće nebo, gdje je bio Isus u društvu anđela i sve mu ispričaše.
Zato Isus zamoli Boga da mu da moć da vidi svoju majku i svoje učenike. Tad milosredni Bog naredi svojoj četvorici omiljenih anđela, koji su Gabriel, Mihael, Rafael i Uriel, da odnesu Isusa u kuću njegove majke i da ga tu čuvaju tri dana neprestano, dopuštajući da ga vide samo oni koji su vjerovali u njegov nauk.
Isus dođe okružen blještavilom u sobu gdje je boravila Marija Djevica sa svoje dvije sestre Martom i Marijom Magdalenom i Lazarom i onim koji piše i Ivanom i Jakovom i Petrom. Nato oni od straha padoše kao mrtvi. A Isus podiže svoju majku i druge sa tla govoreći: "Ne bojte se, jer ja sam Isus; i ne plačite, jer ja sam živ, ne mrtav". Oni ostaše svi dugo vremena izvan sebe na prisustvo Isusa, jer su svi zajedno vjerovali da je Isus mrtav. Tad Djevica plačući reče: "
Reci mi sine moj zašto je Bog dozvolio da umreš na sramotu tvoje rodbine i prijatelja i na sramotu tvog nauka, pošto ti je dao moć da dižeš mrtve? Jer, svako ko te je volio bio je kao mrtav".
220
Isus odgovori, grleći svoju majku:
"Vjeruj mi majko, ja ti uistinu kažem da ja uopće nisam bio mrtav; jer Bog me je ostavio do kraja svijeta". I rekavši ovo on zamoli četiri anđela da se pokažu i posvjedoće kako je stvar prošla.
Nato se anđeli pokazaše nalik na četiri sjajna sunca, tako da od straha ponovo svi padoše kao mrtvi.
Tad Isus dade četiri lanena platna anđelima da bi mogli da se pokriju, da bi se mogli vidjeti i čuti s njegovom majkom i njenim pratiocima. I podigavši ih sve, on ih utješi, rekavši: "Ovo su pomagači Božji: Gabriel, koji najavljuje Božje tajne, Mihael, koji se bori protiv Božjih neprijatelja; Rafael, koji prima duše onih koji umiru; i Uriel, koji će svakog pozvati na sud Božji na Dan posljednji".
Potom četiri anđela ispričaše Djevici kako je Bog poslao po Isusa i preobličio Judu, da bi on mogao iskusiti kaznu kojoj je prodao drugog.
Tad reče onaj koji piše: "O gospodaru, da li mi je dopušteno da te sad pitam, kao što je bilo dopušteno kad si boravio sa nama?"
Isus odgovori: "Pitaj šta želiš Barnaba, a ja ću ti odgovoriti".
Tad reče onaj koji piše: "
O gospodaru, pošto je Bog milosrdan, zašto nas je tako mučio, dajući da vjerujemo da si ti mrtav?, a tvoja majka je tako plakala za tobom da je bila blizu smrti; a ti koji si sveti Božji, na tebe je Bog dopustio da padne kleveta da si ubijen među lopovima na brdu Kalvarija?"
Isus odgovori:
"Vjeruj mi Barnaba, da svaki grijeh, ma koliko mali bio, Bog kažnjava sa velikom kaznom, pošto grijeh vrijeđa Boga. Pošto su moja majka i moji vjerni učenici koji su bili sa mnom voljeli mene malo sa zemaljskom ljubavlju, pravedni Bog je htio da ovu ljubav kazni sa sadašnjom tugom, da ona ne bi bila kažnjena u plamenovima pakla. I mada sam ja bio nevin na svijetu otkad su me ljudi nazvali "Bog i "sin božji", Bog je - a da mi se demoni ne bi rugali na Dan sudnji - htio da mi se ljudi rugaju na ovom svijetu smrću Jude, čineći da svi ljudi vjeruju da sam ja umro na krstu. A ovo izrugivanje će se nastaviti do dolaska Muhammeda Poslanika Božjeg, koji će, kad on dođe otkriti ovu prevaru onima koji vjeruju u Božji Zakon."
Govoreći tako Isus reče:
"Ti si pravedan, o Gospode Bože naš, jer samo tebi pripada čast i slava bez kraja.
Itd.
Vjerujem ja u sve, ta kako bi onda znao da je Isus Mesija, samo što mi je Isusova Riječ zakon i mjerilo života.
