Svaki Dan je Blagoslov

[Valbon_1]

"I knelt to pray, but not for long,
I had too much to do.
I had too hurry and get to work,
For bills would soon be due.
So i knelt an said a hurried prayer,
And jumped up off my knees.
My Muslim duty now was done,
My soul could rest at ease.
All day long i had no time,
To spread a word of cheer.
No time to speak of Allah to friends,
They'd laugh at me l'd fear.
No time, not time, to much to do,
That was my constant cry,
No time to give to souls in need,
But at last the time to die.
I went before the Lord,
I came, i stood with downcast eyes.
For in his hands God held a book,
It was the book of life.
God looked into his book and said,
Your name i cannot find.
I once was going to write it down...
But never found the time"

[Latina]

Thanks @Valbon_1.

There is enough time for this...

[Valbon_1]

Thanks @Valbon_1.

There is enough time for this...

Nema na cemu...

[Valbon_1]

...Redamo nizove grijeha, a nadamao se,
dzenetskim visinama, vjecnim uzivanjima.

Znamo da je praroditelje izveo
iz carstva nebeskoga samo jedan grijeh...

[Valbon_1]

Cijelokupan cilj umjetnosti (arts), filozofije i religije je da covjeku podseca enigme, tajne i pitanja. Ovo je budjenje nase svijesti, mada ne uvijek u pravcu znanaja, nego i ka transformaciji nase neznanosti za koju nismo svijesni u nasu neznanost za koju smo svijesni....

[Latina]

Wow.

Mudrost i Ja

'U tisini noci, Mudrost je usla u moju odaju i stala kraj mog kreveta. Zagledala se u mene poput voljene majke, obrisala mi suze, i rekla :

'Cula sam plac tvoje duse, i dosla sam da te utjesim. Otvori mi svoje srce i ja cu ga ispuniti svjetloscu. Upitaj me i pokazacu ti put Istine.'

Odlucih odgovoriti njenim zahtjevima i zapitah :

'Ko sam ja Mudrosti, i kako dodjoh na ovo mjesto puno uzasa ? Sta su ove velike nade, ove planine od knjiga, i ove cudne figure ? Sta su ove misli koje dolaze i odlaze kao jato golubova ? Sta su ove rijeci satkane od zelje i ispisane radoscu ? Sta su ovi tuzni i radosni zakljucci koji grle moju dusu i obavijaju moje srce ? Sta su ove oci koje me gledaju i probijaju do najdubljeg dijela moje duse, a ne obziru se na moju tugu ? Sta je ovaj glas koji lamentira nad prolaskom vremena i pjeva ode mom djetinjstvu ? Sta je ovo vrijeme koje se poigrava sa mojim zeljama i osjecanjima, zaboravljajuci jucerasnja djela, zadovoljava se maleckim danas i naoruzava se protiv sporog dolaska sutrasnjice ?

Sta je ovaj grozni svijet koji me pokrece i u koju nepoznatu zemlju ?

Sta je ova zemlja sto siroko otvara svoje ralje da proguta nasa tijela i pripremi trajno utociste nasoj pohlepi ? Ko je ovaj Covjek koji se zadovoljava uslugama Srece i cezne za poljupcem sa usana Zivota, dok ga Smrt udara u lice ? Ko je Covjek koji kupuje trenutak zadovoljstva godinom kajanja, i spava dok ga snovi zovu ? Ko je Covjek koji pliva na valovima Neznanja prema zalivu Tame ?

Reci mi Mudrosti !

I Mudrost razmaknu usne i odgovori :

'Ti Covjece bi da posmatras svijet kroz Bozije oci, i saznas tajne vjecnosti kroz ljudsku misao ? To je plod neznanja.

Idi u polje, gledaj kako pcela igra oko cvijeta i kako orao iznenada napada plijen. Idi u kucu susjeda i gledaj dijete zacarano vatrom u kaminu, dok je majka zauzeta svojim poslom. Budi kao pcela i ne propustaj dane svog proljeca promatrajuci sta to radi orao. Budi kao dijete koje se raduje vatri i neka je majka tu. Sve sto vidis je bilo, i jos uvijek je tvoje.

Mnogo knjiga, cudne figure i divne misli oko tebe, su duhovi dusa koje su tu bile prije tebe. Rijeci koje tvoje usne izgovore su veze u lancu izmedju tebe - i tvog druga covjeka. Tuzni i radosni zakljucci su sjeme koje je u polju tvoje duse posijala proslost, da bi ih poznjela buducnost.

Vrijeme ili mladost koja se poigrava sa tvojim zeljama ce otvoriti kapiju tvog srca da udje Svjetlost. Zemlja koja siroko razjapljuje celjusti da proguta ljude i njihova djela je spasilac nasih dusa od okova nasih tijela.

Svijet koji putuje s tobom je tvoje srce, koje je svijet u svijetu. A Covjek koji ti izgleda tako mali i neznalica, je poslat od Boga da nauci radost zivota kroz tugu i stekne znanje kroz neznanje.'

Tako je govorila Mudrost i spustivsi ruku na moje goruce obrve, rece :

'Koracaj. Ne oduglovaci. Ici naprijed jeste ici ka savrsenstvu. Koracaj i ne plasi se trnja ili ostrih stijena na putu koji se zove zivot. '

Khalil Gibran

[Valbon_1]

" Though it is from the East that the sun rises,
showing itself bold and bright,
without a veil, it burns and blazes with inward fire
only when it escapes from the shackles of East and West.
Drunk with the splendor it springs up out of its East
that it may subject all horizonts to its mastery,
its nature is innocent of both East and West,
though in origin, true, it is an Easterner."


Muhamed Ikbal

[Latina]

Boze,

Sacuvaj me mudrosti bez suza

filozofije bez smijeha

i velicine koja se ne pokloni pred djetetom.

Khalil Gibran

[sapati srca]

Ljubavlju i nježnoscu...

...Poznavao sam ga kao mladica koji luta životnim stazama, opterecenog mladoscu, spremnog da se do kraja bori za ostvarenje svojih želja. Poznavao sam ga kao nježan cvijet koga nestašni vjetrovi odnose na pucine strasti.

Znao sam ga u tom selu kao djecaka koji uništava pticja gnijezda, ubija im mlade, gazi cvijetne krunice i uništava im ljepotu. U školi sam ga znao kao djecaka nespremna za ucenje, bliska nadmenosti i neprijatelja mira. U gradu sam ga poznavao kao mladica koji trguje ugledom svoga oca na sumnjivim mjestima, koji mu rasipa imetak po raskalašenim klubovima i svoj razum predaje kceri vinove loze.
Međutim, volio sam ga. Volio sam ljubavlju pracenom sažaljenjem i pomiješanim saosjecanjem. Volio sam ga, jer njegovi loši postupci nisu bili plodovi sitne duše, vec posljedica beznadne nejake duše. Jer, ljudi, duša silazi s puta mudrosti ako je omražena, a vraca se na njega a ko je poželjna. Mladost ima svoje vihore koji duvaju noseci prašinu i pijesak što pune oci i zasljepljuju ih, oduvijek su ih vecini ljudi zasljepljivali.
Volio sam tog mladica kao prijatelja, jer sam vidio da se golub savjesti bori sa jastrebom njegovih loših postupaka i da golub biva nadvladan snagom svoga neprijatelja, a ne zbog vlastite bojažljivosti. Savjest je pravednio, a nejak sudija i slabost preporucuje na putu izvršenja njegovih presuda.
Rekoh da sam ga volio, jer se ljubav ispoljava u raznim oblicima - ona je ponekad mudrost, ponekad pravda, ponekad nad, i moja ljubav prema njemu bješe nada ce tiha svjetlost njegovog sunca nadvladati prolaznu tamu u njemu. Ali, nisam ni slutio kako i gdje ce prljavštinu cistotom zamijeniti, zlobu krotkoscu i glupost mudroscu, jer covjeku nije unaprijed znano kako ce se duša iz ropstva materijalnosti izbaviti, kao što nje zna prije osvita jutra kako ce se cvijece osmijehivati.

I proticali su dani u zagrljaje padajuci nocima, a ja sam toga mladica sa bolom pamtio i njegovo ime izgovarao uz uzdahe što srce ranjavaju, kad mi jucer od njega stiže pismo u kome kaže:
„Dođi mi, prijatelju, jer želim da se sreneš sa jednim mladicem – suret snjim ce te obradovati i poznanstvo ce ti dušu raznježiti...“
„Teško meni“, rekoh. „Zar hoce da našem tužnom prijateljstvu doda još jedno, slicno prijateljstvo? Zar on sam nije dovoljan primjer na kome se upoznaju zablude? Zar sada hoce da doda i svoga prijatelja kako mi ne bi promaklo ni jedno slovo iz knjige o tom predmetu?“ Onda rekoh sebi: „Pođi, jer duša svojom mudrosu ubire smokve sa bodljikavog granja, a sre svojom ljubavlju svjetlost crpi iz tmine...“
Kada pade noc, odoh i zatekoh toga mladica kako usamljen u sobi cita knjigu poeziju. Pozdravih ga cudeci se knjizi u njegovim rukama i rekoh: „Gdje je taj novi prijatelj? On odgovori: „To sam ja, dragi moj prijatelju, to sam ja.“ Potom sjede s mirom kakav u njega ranije nisam viđao, pogleda me cudnik sjajem u ocima, koji grudi pali i dušu otvara. Ta dva oka u kojima sam vidio, dok sam ih ranije posmatrao, samo naprasitost i grubost, sada su zracila sjajem što srce milinom ispunjava. Onda on rece glasom za koji mi se ucini da od nekog drugog dolazi: „Taj mladic koga si poznavao u djetinjstvu, s kojim si proveo školske dane i drugovao u mladosti, umro je, a njegovom smrcu ja sam se rodio. Ja sam tvoj novi prijatelj, i primi moju ruku. „Uzeh mu ruku i pri dodiru osjetih u njoj prefinjen duh koji sa krvlju kola. Ta gruba ruka postala je blaga. Ti prsti koji su još juce licili na tigrove kanđe, sada su svojom nježnoscu srce ganuli. Zatim rekoh – o, da mi se sjetiti cuđenja s kojim sam to kazivao: „ Ko si, dokle si stigao, i šta si postao? Je li to sama duhovnost ušla u tebe i prosvijetlila te prijatelju moj, ili predamnom nešto izigravaš?“ On odgovori: „Eh, prijatelju moj, duhovnost je je u mene ušla i prosvijetlila me.. Uzvišena ljubav je moje srce pretvorila u oltar neporocni. To je žena, prijatelju, žena, koju sam do juce smatrao muškarcevom igrackom, spasla me paklene tmine, predamnom raskrilila Džennetske kapije te sam ušao. Kao u svetu vodu, žena me uvede u rijeku svoje ljubavi i tu umi svaki moj osjecaj. Ta, cije sam sestre u svojoj gluposti omalovažavao, podigla me na pijadestal dostojanstva. Ta, cije sam drugarice u svome neznanju prljao, svojim osjecanjima me ocistila. Ta, cije sam srodnice zlatom porobljavao, svojom ljepotom me oslobodila. Ta koja je Adema iz Dženneta izvela snagom svoje volje i njegovom slaboscu, mene je vratila u Džennet svojom nježnoscu i mojom pokornoscu.“

Tada ga pogledah i vidjeh kako mu suze svjetlucaju u ocima, osmijeh mu treperi na usnama, a svjetlost ljubavi oko glae mu vijenac plete. Primakoh mu se i poljubih ga u celo, a zatim se oprostih s njim i vratih se ponavljajuci njegove rijeci...
„ Ta koja je je Adema iz Dženneta izvala snagom svoje volje i njegovom slaboscu, mene je u Džennet vratila svojom nježnoscu i mojom pokornoscu...“

Halil Džubran

Zaista je svaki dan Blagoslov u kome nam se spusta bezbroj darova

[Latina]

„Pođi, jer duša svojom mudroscu ubire smokve sa bodljikavog granja, a sreca svojom ljubavlju svjetlost crpi iz tmine...“

[sapati srca]

O Bolu...
Bol čežnje za nećim, (Bol ljubavi, Bol čežnje, Bol tuge i slično) je ono što vodi čovjeka u svemu.
Dok Mejrema nije osjetila porođajne bolove, nije se uputila ka stablu sreće. "Porođajne muke su je povele prema stablu, a to stablo je, mada sasušeno. davalo plodove".

“Duša je, na sudu savjesti, uboga, a naša
tjelesna priroda je zadovoljna.
Đavo se zatrpava hranom, ali Đemšid (Đebrail je na postu)
Traži lijeka dok je tvoj Isaa na zemlji;
Kada ode u nebo, i tvoj lijek će nestati (biće bezvrijedan)...“


Obojica izricu hvalu Bogu raziciti jezicima i djelima...
Nevjernik i vjernik hvale Boga; Jer Uzvišeni je rekao da će svakome ko bude slijedio pravi put i živio pošteno, pokoravajući se se zakonu i putu Poslanika, biti dodjeljena radost, svjetlost i život.
Ali, ako bude činio obrnuto, mnogo tmine, užasi, zamke i nevolje ga stižu....
Obojici, kada tako postupaju, ostvaruje se ono što im je Bog obećao ni manje ni više. I prema tome, obojica svojim djelovanjem izriču hvale Bogu; ali svaki sebi svojstvenim jezikom.


Dvojnost...
Pred Bogom dva "JA" nemaju mjesta. Ti kažeš "JA" i On kaže "JA":
ili umru ti, pred Njim, ili će On umrijeti pred tobom, tako da nestane svake dvojnosti.
Ali ni objektivno, ni subjektivno, On ne može umrijeti. Jer "On je Onaj koji živi, koji nikada ne umire".
On je toliko Milostiv da bi, kada bi mogao umrijeti, umro umjesto tebe, da nestane ta dvojnost.
Pošto je njegova smrt nemoguća, ti umireš, da bi se ON pokazao u tebi i poništila ta dvojnost...

[Latina]

Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne mozes probiti, ni brda u visinu dostici.

Nocno Putovanje- Al-Isra' XVII.37.

[Chmoljo]

možda je offtopic, ali čitajući post od sapati srca, podsjeti me na nekoga kome dugujemo svoj život...

MELEK/ANĐEO JEDNOG DJETETA

Bilo jedno dijete koje se spremalo da dođe na Svijet. Jednog dana upita Allaha/Boga:

- Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na svijet, ali ja sam tako sitan i nemocan, kako ću živjeti tamo?
- Od svih meleka odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan.
- Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?
- Melek će ti govoriti najljepše i najslađe riječi, koje ćeš moći čuti na Svijetu i pažljivo i sa ljubavlju će te naučiti da pričaš.
- Dobro, Gospodaru, šta ću raditi kada poželim pričati sa tobom?
- Tvoj melek će te naučiti da mi se moliš, šireći svoje ruke.
- Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi?
- Tvoj melek će te stalno štititi, bilo to i po cijenu njegovog života.
- Ali ja sam veoma tužan što Te neću moći vidjeti.
- Tvoj melek će ti uvijek pričati i naučit će te putevima koji vode do mene.


Tada u džennetu/raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba da ide i postavi posljednje pitanje:
- Gospodaru, ako sad trebam ići, molim te reci kako se zove moj melek.
- Nije važno kako se zove, ti ćeš ga MAJKO zvati.

[dr.gog]

prelijepo...

[Latina]

Hvala @Cmoljo.


Opasnost kad u covjeka prstom upiru i hvale ga

Tijelo je slično kavezu. Ljudi ulaze i izlaze iz srca, varaju se u prijateljstvu. Tijelo je duši kao trn.

Te varalice iznutra mu govore, ja cu biti tvoj intimni prijatelj, a drugi dovikuje, ne on, nego ja, on te vara.
Jedan mu opet kaze, nema na svijetu ljepote, dobrote i darežljivosti kao što ima kod tebe.

I kad covjek vidi da mu svijet ovako govori i laska, obuzme ga oholost, i pocne prosipati umisljenost.
Djavo je ovakvim načinom i putem hiljade ljudi stmoglavio u ponor.
Ovakvi ovozemaljski zalogaji su slatki i lijepi, ali, ti malo jedi. Jer ovo je jelo iz vatre.
Vatra u takvom zalogaju je skrivena, a uzitak je jasan. Dim te vatre vidjece se kasnije.

Ne govori da ne drzis do svjetskih pohvala i da ti oni to ne govore iz laskanja. Ne reci da to ne zavodi.
Onaj koji te hvali, zamisli, da te slucajno u jednoj skupini kudi. Danima bi te u srcu podbadalo zbog tog kudjenja.
Kako god ti nije drago da te neko kudi, potajno ti je drago ako te hvali.

Djelovanje tudjeg hvalisanja je unutra. Ti mislis da to ne zavodi, ali znaj, to ipak djeluje iznutra.
Dragost od hvaljenja je trajna. Ona je sjeme oholosti i varanja.
Hvala se odmah ne pokazuje jer je slatka, a kada se bilo sta gorko pojede, to se odmah ispolji i vidi.
Takvi su i neki lijekovi. Kad se skuhaju i popiju, treba da prođe nekoliko vremena pa da djeluju.
Kada jedemo halvu, osjećamo slast, ali je odmah ne iskazujemo.

Muhammed je rekao: Kad vas neko hvali, bacite mu zemlje u oci.
Svaku stvar treba znati preko njene suprotnosti.
Secer se polagano topi, a i secerna bolest se polagano pokazuje.
Nefs (strast) se zanese i uzoholi kao Firaun.

Ali ti budi ponizan, i ne daj da postanes umisljen.Koliko god mozes biti više rob nego sultan.
Podnositi strpljivo kao top, ali ne budi lopta za bacanje.
Ovo stoga, da se ne razocaras, jer ce doci dan, kada ce nestati onoga zbog cega te ljudi hvale.
Skup koji te je hvalio nazvat ce te djavolom kasnije, kad i sami budu vidjeli da su sve hvale bile i prosle, propale.

Ako tjelesno oslabis, svi ce govoriti, eno onaj mrtvac izasao. Glavu ce okretati od tebe.
Svi su te jucer hvalili, oko tebe se vrtili i jagmili za tebe. Sutra, kad propadne sve zasto su te voljeli, i sejtanu ce te biti zao.

Kad mladica skrenu s pravog puta i uprljaju mu ime, u tome mu ponikne i brada. I sejtan se tad stidi zbog tebe, sto su te zaveli.

Sejtan je imao namjeru da Adema zavede u Dzennetu, ali oni su gori od njega, kako postupaju.
Ako ti budes dobar, sejtani idu za tobom. A ovi ljudi sejtani, oni idu pred tobom.
Ako dobiješ sejtansku narav, pravi sejtan izgubi interes da te slijedi, i da te navodi gdje ne treba. On bjezi od tebe.

Oni koji su se do jucer držali tvoga skuta, kada ti nastradas, oni onda bjeze od tebe.

J.Rumi ( iz Mesnevije )

[sapati srca]

Moje ćutanje je himna

"Moje čutanje je himna i moja glad nesnosna,
u mojoj žedži je voda i pijanstvo trezvenosti;
Mojoj samoći ima kraja jer moja je ljubav svetkovina,
u meni je nešeto znano a nešto tajna u spoljašnosti.
Cesto sam se jadao a srce se ponosilo brigama,
često sam plakao a usta se nisu htjela otvoriti;
Često sam žudio za društvom a okružen bio s drugima,
često sam već imao nešto što sam htio dosegnuti.
Na sagu snova mrkla noć se igra s mojim željama
ali će ih jutro sve rasute pokupiti.
Kao ogledalom proničem u tijelo mislima
i u njemu vidim dušu koju bi misao htjela zadrđati:
U meni je ono što me iscrpljuje i što me obećava prostranstvima.
u meni je smrt i pokoj a i ono sto ce uskrsnuti.
Jer da nisam živ ne bih se pridružio mrtvima,
da nije stremljenja duše ni grob me ne bi htio uzeti.
Kad upitah dušu sta Vječnost čini sa našim željama
moja duša odgovori: ja pripadam Vječnosti.



Dušo

Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koje groblje skriva.

ŠKad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih sljep,s noktima u očima
i gledao samo lik u tami.

Šta je život dušo moja nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žedž u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije...



Halil Đubran "Mirisni plodovo duše"

[Latina]

Majcine suze

'Zasto places', upita djecak mamu.

'Zato sto sam zena', odgovori mu majka.

'Ne razumijem', rece on.

Majka ga zagrli i rece:
'Nikada neces ni razumjeti, ali to je u redu...'

Poslije je djecak upitao oca,
'Zasto Mama place bez razloga ?'
'Sve zene placu bez razloga,' je bilo sve sto mu je otac odgovorio.

Djecak je odrastao i postao muskarac,
jos uvijek se pitajuci zasto zene placu.

Naposlijetku se obratio Bogu i kad mu je Bog odgovorio, upitao ga je : 'Zasto zene placu tako lako ?'

BOG je odgovorio ...

'Kada sam stvorio zenu
odlucio sam da bude posebna.
Stvorio sam joj ramena
dovoljno jakim da iznese
sve teskoce ovog svijeta,
ali ruke njezne da odagnaju sve brige...

Dao sam joj unutrasnju snagu
da izdrzi porod
i odbacivanje
koje ce mnogo puta stici
cak i od njene rodjene djece.

Dao sam joj stamenost
koja joj omogucava
da ide dalje i brine
za svoju familiju i prijatelje
cak i onda kada svi drugi odustanu
u bolesti i iscrpljenosti
bez da se pozali.

Dao sam joj osjecajnost
da voli svoju djecu
bez obzira na sve
Cak i onda kada je dijete strasno povrijedi

Ona ima posebne moci da poljupcima ucini
da djecije suze nestanu
da odu strahovi i brige.

Dao sam joj snagu da brine za svog muza
bez obzira na njegove mane
i stvorio sam je od njegovog rebra
da zastiti njegovo srce.

Za sav ovaj rad
dao sam joj suzu da isplace
Njena je kad god joj treba
i to je njena jedina slabost.

Kad je vidis da place
reci joj koliko je volis
i da vidis sve sto cini za druge
Mozda ce i dalje plakati
ali u srcu ce joj biti bolje.'

Jedna je majka, neka joj je hvala.





Ne mogu da se ne sjetim najnesretnije medju svim majkama, Fatime Isakovic. Neka joj je vjecni rahmet.

[sapati srca]

"Kada je Iblis odbio da se pokloni pred Ademom, rekao je:" Mene si stvorio od vatre, njega si stvorio od gline. Moja bit je od vatre, njega si stvorio od gline. Kako se onaj ko je iznad, može klanjati onome ispod?"
A kada je Bog protjerao Iblisa zbog grijeha i suprostavljanja, on reče:"O moj Bože! Ti si bio uzrok ovog iskušenja. A sada me proklinješ i tjeraš."
Kada je Adem zgriješio, Uzvišeni Bog ga je protjerao iz Dženneta. Bog reče Ademu:" Kad sam te prekorio i kaznio zbog tvog grijeha, zašto nisi razgovarao sa Mnom? Imao si razlog da govoriš, a ipak nisi;i Adem je rekao :"Sve potiče od Tebe i Ti radiš ono što Ti hoćeš na svijetu, i ono što Ti nećeš, nikada se ne ostvaruje"
"Imao si na raspolaganju to jasno i tačno rezonovanje, pa zašto ga nisi iznio?" Bi Mu odgovoreno...
Adem odgovori:" O MOJ BOŽE, ZNAO SAM TO, ALI NISAM SE HTIO ODREĆI LJUBAZNOSTI PREMA TEBI I LJUBAV PREMA TEBI ME SPRIJEČILA DA TI PRIGOVORIM.

Koliko samo prefinjenosti, ljubaznosti i ljubavi u Ademovom odgovoru i kad imao pravo...

[sapati srca]

Budi blag kao pocinak
u rane jutarnje sate
Budi vedar kao nebo
sto se sa danom radja
Lagahno spusti ruke
na jastuk nasih trenutaka
i pazljivo nas izvedi
iz slatkog ali dubokog sna
budimo java
Budi mehak kao perje
i bijel poput snijega
Njezno me uzmi iz postelje moje
i odnesi u vjecnost!


U mom vrtu zavodljivi tvoj ljubavni ples
cvijecu daje miris zemlji zemljotres
obuzmi me,zacaraj me
prema sebi okreni me
povrijedi me pomiluj me
ja ionako samo tvoje ime cujem
tom ljepotom obljubi me
posred srca dotakni me
uznesi me tom misticnom stazom
moje tijelo izgara i drhti
moleci te za poljubac vjecnosti...
osvjezi me svojim dahom
od tog daha ja sve gutam
jer ko zvijezda hocu da zaplutam
u zanosnom moru neizmjerne ljubavi
na kraju sam srce poslusala
ODAZIVAM TI SE,ODAZIVAM!

[sapati srca]

SAPCUCE MOLJENJE NADOM ISPUNJENIH

O onaj Koji daje robu koji mu isce,

ispunjava mu želju

kad se cežnjivo nda onome što je u njega,

primice ga blizu i bliže kad Mu se približava,

prekriva grijeh njegov i pokriva ga

kad ga pokazuje otvoreno,

i zadovoljava ga i udovoljava

kad ima povjerenje u Njeg!



Bože moj,

ko je onaj koji je došao pred Tebe

tražeci gostoljubivost Tvoju

a kojeg nisi primio gostoljubivo?

Ko je onaj koji je stigao pred vratima Tvojim

nadajuci se dobru Tvom

a da mu ga nisi pokazao?

Je li dobro da sam se vratio s vrata Tvojih

odvucen u razocarenju,

iako ne znam osim Tebe nijednog zaštitnika

spremnog na dobrocnstvo?

Kako cu imati nadu u nekog drugog mimo Tebe,

kad je dobro, ukupnost njegova, u Ruci Tvojoj?

Kako cu ocekivati od drugih,

kad su stvaranje i zapovijed Tvoji?

Hocu li nadu odvojiti od Tebe,

iako si mi pokazao od dobrostivosti Svoje

ono što iskao nisam?

Zar si ucinio da imam potrebu za sebi slicnim?

Ali cvrsto se držim za uže Tvoje,

O Onaj Cijom miloscu

Nastojatelji dosežu blaženstvo

i Cijom kaznom

tražitelji oprosta nisu unesreceni!

Kako cu Te zaboraviti,

kad Se nikada ne prestaješ sjecati mene?

Kako cu se odvratiti od Tebe,

kad si moj cuvar ustrajni?



Bože moj,

Uhvatio sam se rukom svojom

za skut darežljivosti Tvoje, ispružio ocekivanje svoje

prema dosezanju darova Tvojih,

Pa ocisti me najcistijim priznanjem Jednosti Tvoje,

i odredi jednim od izabranih robova Tvojih!

O Onaj Koji je utocište bjeguncu svakom,

nada tražitelja svakog,

o najbolji cilju nade,

najdarežljiviji od kojeg se moli,

Onaj Ciji se iskatelj ne odbija

niti razocarava iscekujuci!

O Onaj Cija je kapija otvorena moliteljima Njegovim

i Ciji je zastor podignut za one koji se u Nj uzdaju,

iscem Ti darežljivoscu Tvojom da mi pokažeš milost

darovima Tvojim,

onim što ce obveseliti oko moje,

nadom u Te,

onim što ce dati smirenost duši mojoj,

i sigurnoscu,

onim što

ce mi olakšati nesrece svijeta ovog

i podici s uvida mog zastore sljepoce,

Miloscu Tvojom,

O Najmilosniji od Milosnim!


Hvala Ti moj Bože na svemu što mi daješ. I oprosti mi Gospodaru moj moju slabost u kojoj ikada kažem Ja a da ne pomislim na Tebe, slabost u kojem ikada dadnem bilo kome šta, a da ne pomislim da si Ti to dao,a ne ja, oprosti mi Gospodaru moj svaku misao u kojoj ja pomislim da išta što cinim i ucinim potice od mene, oprosti mi Gospodaru moj ako nemam snage i na grubost, laž i neistinu ne odreagujem, oprosti mi ako ikada pomislim i zaželim bilo šta a da to ne zatražim od Tebe, oprosti mi Bože moj moje slabost u kojoj planem, naljutim se, budem grub, oprosti mi svaku moju misao koja nije protkana dobrom i toplinom. Oprosti mi mili moj Bože grijehe koje napravih i javno i tajno, i svaki bol koji bilo kome nanesoh svojim rijecima i djelima. Ja znam Gospodaru moj da si mi Ti dao sve, da mi Ti daješ sve, i znam i da spoznaju o tome mogu samo zahvaliti milosti Tvojoj kojom si me darovao tim saznanjem. Hvala Ti na današnjem danu i svemu onom što mi je dan Tvojom odredbom donio i hvala Ti na noci u koju idem, na snovima koje cu snivati, na životu koji živim…

[Latina]

Amin.

[Latina]

Pijaca sjemenki

Mozes li naci jos jednu ovakvu pijacu ?

.
.
.

Gdje

sa jednom ruzom

mozes kupiti stotine ruzicnjaka ?


Gdje

sa jednom sjemenkom

dobijes svu divljinu ?


Za jedan slabi dah

Bozanstveni vjetar ?


Strah te je

da te ne upije zemlja

da te ne podigne vjetar.

A sada se tvoje vodene perle prepustaju

padaju u okean

odakle su i dosle.

Nemaju vise oblike koji su imale

ali to je jos uvijek voda

sustina je ista.

Ovo odustajanje nije kajanje

To je duboko iskazivanje samopostovanja.

Kada ti okean dodje kao ljubavnik,

vjencaj se odmah, brzo,

za Boga miloga !

Ne odlazhi !

Postojanje nema bolji poklon.

Ma koliko da trazis

to neces naci.

Savrseni soko bez razloga

sletio na tvoje rame

i postao tvoj.

J. Rumi

[Valbon_1]

[Latina]

ACCEPTANCE

We should not forget

why the flowers

decided not to drink the rain

and chose to grow old instead.


We should not forget

why a small star

quit the glittering night

and died in silence and solitude.


We should not forget

the Sun and Moon got upset

and rowed with each other

dividing day and night between them.


We should not blame the stones

for their silence, their dignity.

We should not blame the swift rivers

for their impatience, their madness.

We should not forget to console the mountain

which laments after a deserting cloud.


We must learn to love the different hearts.

Choman Hardi

[Chmoljo]

@Latinice, @sapati_srca gdje ste se izgubili? vratite se, postavite nešto, da uživamo u ovim redovima mudrosti... nemojte zapostavljati najljepšu temu
evo od mene nešto što će vam sigurno dušu zagrijati i odmoriti vas od sivila današnjice...

http://www.youtube.com/watch?v=rkglYMYb ... re=related