Piramida u Krajini
Osmanagicuuuu 
Bosanska Krajina u slikama
Moderator: Chloe
-
sklonost
- Posts: 36
- Joined: 17/06/2005 23:36
- Location: Sarajevo
#54
Malo slika Cazina:
Madresa u Cazinu ali ovako uslikana iz Puskara navece izgleda strasno:
Eto malo slika sa cazinskog turbeta poginulim borcima, eto malo sam plakao kada sam se sjetio pojedinih ljudi sa onih silnih ploca pa sam i malo se i tresao tako da slike nisu ispale najbolje, eto samo sam sam vam ovdje pokazao ambleme legendarnih cazinskih brigada, neka im je rahmet svima koji se nalaze okolo i koji su svoje zivote dali za nasu danas slobodu:
Madresa u Cazinu ali ovako uslikana iz Puskara navece izgleda strasno:
Eto malo slika sa cazinskog turbeta poginulim borcima, eto malo sam plakao kada sam se sjetio pojedinih ljudi sa onih silnih ploca pa sam i malo se i tresao tako da slike nisu ispale najbolje, eto samo sam sam vam ovdje pokazao ambleme legendarnih cazinskih brigada, neka im je rahmet svima koji se nalaze okolo i koji su svoje zivote dali za nasu danas slobodu:
-
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#55
Krajiske legende 
Mujo Hrnjica
Mujo đogu po mejdanu voda
Mujo đogu po mejdanu voda.
Prekrio ga zelenom dolamom,
s obje strane, do zelene trave,
a po glavi vezenom mahramom.
Gledala ga Ajka sa čardaka:
"Bolan Mujo, opasi se kruto,
da ti sablja kroz pas ne propadne,
da ti draga drugom ne dopadne,
jer sam sinoć ružan sanak snila:
Tvoga đoga raznijeli vuci,
a moj đerdan popiše hajduci!"
Mujo Hrnjica
Mujo đogu po mejdanu voda
Mujo đogu po mejdanu voda.
Prekrio ga zelenom dolamom,
s obje strane, do zelene trave,
a po glavi vezenom mahramom.
Gledala ga Ajka sa čardaka:
"Bolan Mujo, opasi se kruto,
da ti sablja kroz pas ne propadne,
da ti draga drugom ne dopadne,
jer sam sinoć ružan sanak snila:
Tvoga đoga raznijeli vuci,
a moj đerdan popiše hajduci!"
-
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#61
SREDNJOVJEKOVNI GRAD - PODZVIZD
Brdo na kojem je grad podignut nije osobito visoko. Izuzev na strani ka Podzvidskom križu. Ulazi zacijelo, u red najstarijih gradova u Bosni. Stručnjaci su, naime, po izgledu visokog tornja svrstali ovu utvrdu među najstarije srednjovjekovne građevine. Ta kula bila je visoka 12 metara, a imala je promjer 15 metara. U početku je bila okrugla oblika, ali je kasnijim pojačanjem zidova postala dvanaesterokutna. I ulaz u ovu kulu je bio 4 metra iznad zemlje, pa se i u nju moglo ući jedino uz pomoć ljestvi, čime je pojačavana sigurnost branitelja. Pod okruglom sobom u vrhu kule nalazio se tijesan bunar, koji je po uzoru na tadašnje potrebe, bio i tamnica i spremište hrane. Iz te poveće prostorije moglo se na vrh kule, koje su imale puškarnice ili prozorčiće. "Cijela konstrukcija te kule tako je starinska da njen osnutak valja pripisati u 13. vijeku, a moguće je da ga je pleme Krešćićko sazidalo nakon provale Tatara" - bilo je to još prije 80 godina mišljenje dr. Ćire Truhelke.
Ova stara kula opasana je eliptičnim smjerom zidom - bedemom pa je tako stari grad Podzvizd dobio jajolik oblik zašiljen na jednoj strani. Na jednoj strani je sagrađena mala džamija, a dograđena je bila i stražara. Bila je uz grad podignuta i tzv. Pašića kula, a sa protivne strane jedna prostranija zgrada, koja je služila kao stan zapovjedniku utvrde.
Na Podzvidskom gradu su zamjetna tri građevna razdoblja. Najstarijem pripada središnja utvrda, mlađem razdoblju pripada restauracija te kule. Dok je najmlađa građevina tzv. Pašića kula.
SREDNJOVJEKOVNI GRAD - TODOROVO
Stari grad, koji je nekoć bio jedan od najvećih u Krajini. Okrugla branič kula bila je središnja utvrda. Tabija je bila polukružna, a postojali su i dijelovi zida, koji su grad opasivali. Početkom ovog stoljeća putopisci su utvrdili da je grad prilično sačuvan. Na žalost, nebriga i zub vremena učinili su svoje, to više što se dobra količina građevnog materijala ugradila u mnogobrojne objekte. U gradu podignuta na jednom brijegu bila je nekoć džamija s nekoliko zgrada. Pred gradom je stajala skoro do austrougarske okupacije, glasovita kruška dinjača. Pod tom kruškom bilo je zborno mjesto muslimana Krajišnika u vrijeme njihovih pobuna protiv odluka i reformi Porte i bosanskih valija ili ako je trebalo krenuti u obranu granica Otomanskog Carstva.
SREDNJOVJEKOVNI GRAD - VELIKA KLADUŠA
Od svih ovih srednjovjekovnih gradova na ovom području, najčešće se spominjalo ime Kladuše. Po dosad poznatim povijesnim izvorima prvi put je Kladuša spomenuta 30. oktobra 1280. godine pod imenom Cladosa, u listini koja kazuje da je pripadala knezovima Babonićima. Od tada je vrlo često spominjan bilo u izvještajima o ratnim pohodima turskog zavojevača na zapad, odnosno protuudarima na istok, ali je i najčešće spominjano krajiško mjesto u junačkim narodnim pjesmama osobito muslimanskim.
Zanimljiv je oblik starog grada u Velikoj Kladuši. Najstariji dio grada, onaj središnji, opasan je visokim i tvrdim, okruglim bedemom, a u grad se ulazilo pomoću uskih stepenica. Unutrašnjost iza okruglih zidina bila je skoro do vrha napunjena zemljom i kamenjem, pa tako je grad bilo nemoguće "oboriti", jer mu ondašnji topovi nisu mogli mnogo nauditi. Tako je stara utvrda nalikovala na jednu veliku i prostranu tabiju, terasu. Na strani te velike tabije, koja se prostirala prema proplanku gradske kose, uzidana je bila tvrda kula čiji je zid, okrenut prema mogućem neprijatelju, bio oštrih ivica, ali iskošeno postavljenog, kako bi se ublažili udarci topovske đuladi. Dr. Ćiro Truhelka, koji je prvi obradio temeljito i ovaj grad o njemu je napisao i ovo: ,"U kladuškog grada gotovo je matematički proračunat kut, pod kojim se hitac može dohvatiti grada, da mu najmanje naškodi, a da je to i u praksi vrijedilo dokazuju topovska zrna, što su zapela u zidu kule, a da joj nisu naškodila. Tu su građu obarali vrijeme i gromovi a ne topovi".
Turski dio grada, dograđen 1633. godine opasao je bedemom stari grad. U gradu je bila džamija, a sučelice njoj, s desnestrane, kapija s malenim predvorjem. Korišteni kamen na ovom dograđenom dijelu grada nije svugdje otesan, jer se gradilo na brzinu, a i njegova tvrdoća, navodno, bila je slabija od onog korištenog za gradnju starijeg dijela - prvobitnog grada.
Brdo na kojem je grad podignut nije osobito visoko. Izuzev na strani ka Podzvidskom križu. Ulazi zacijelo, u red najstarijih gradova u Bosni. Stručnjaci su, naime, po izgledu visokog tornja svrstali ovu utvrdu među najstarije srednjovjekovne građevine. Ta kula bila je visoka 12 metara, a imala je promjer 15 metara. U početku je bila okrugla oblika, ali je kasnijim pojačanjem zidova postala dvanaesterokutna. I ulaz u ovu kulu je bio 4 metra iznad zemlje, pa se i u nju moglo ući jedino uz pomoć ljestvi, čime je pojačavana sigurnost branitelja. Pod okruglom sobom u vrhu kule nalazio se tijesan bunar, koji je po uzoru na tadašnje potrebe, bio i tamnica i spremište hrane. Iz te poveće prostorije moglo se na vrh kule, koje su imale puškarnice ili prozorčiće. "Cijela konstrukcija te kule tako je starinska da njen osnutak valja pripisati u 13. vijeku, a moguće je da ga je pleme Krešćićko sazidalo nakon provale Tatara" - bilo je to još prije 80 godina mišljenje dr. Ćire Truhelke.
Ova stara kula opasana je eliptičnim smjerom zidom - bedemom pa je tako stari grad Podzvizd dobio jajolik oblik zašiljen na jednoj strani. Na jednoj strani je sagrađena mala džamija, a dograđena je bila i stražara. Bila je uz grad podignuta i tzv. Pašića kula, a sa protivne strane jedna prostranija zgrada, koja je služila kao stan zapovjedniku utvrde.
Na Podzvidskom gradu su zamjetna tri građevna razdoblja. Najstarijem pripada središnja utvrda, mlađem razdoblju pripada restauracija te kule. Dok je najmlađa građevina tzv. Pašića kula.
SREDNJOVJEKOVNI GRAD - TODOROVO
Stari grad, koji je nekoć bio jedan od najvećih u Krajini. Okrugla branič kula bila je središnja utvrda. Tabija je bila polukružna, a postojali su i dijelovi zida, koji su grad opasivali. Početkom ovog stoljeća putopisci su utvrdili da je grad prilično sačuvan. Na žalost, nebriga i zub vremena učinili su svoje, to više što se dobra količina građevnog materijala ugradila u mnogobrojne objekte. U gradu podignuta na jednom brijegu bila je nekoć džamija s nekoliko zgrada. Pred gradom je stajala skoro do austrougarske okupacije, glasovita kruška dinjača. Pod tom kruškom bilo je zborno mjesto muslimana Krajišnika u vrijeme njihovih pobuna protiv odluka i reformi Porte i bosanskih valija ili ako je trebalo krenuti u obranu granica Otomanskog Carstva.
SREDNJOVJEKOVNI GRAD - VELIKA KLADUŠA
Od svih ovih srednjovjekovnih gradova na ovom području, najčešće se spominjalo ime Kladuše. Po dosad poznatim povijesnim izvorima prvi put je Kladuša spomenuta 30. oktobra 1280. godine pod imenom Cladosa, u listini koja kazuje da je pripadala knezovima Babonićima. Od tada je vrlo često spominjan bilo u izvještajima o ratnim pohodima turskog zavojevača na zapad, odnosno protuudarima na istok, ali je i najčešće spominjano krajiško mjesto u junačkim narodnim pjesmama osobito muslimanskim.
Zanimljiv je oblik starog grada u Velikoj Kladuši. Najstariji dio grada, onaj središnji, opasan je visokim i tvrdim, okruglim bedemom, a u grad se ulazilo pomoću uskih stepenica. Unutrašnjost iza okruglih zidina bila je skoro do vrha napunjena zemljom i kamenjem, pa tako je grad bilo nemoguće "oboriti", jer mu ondašnji topovi nisu mogli mnogo nauditi. Tako je stara utvrda nalikovala na jednu veliku i prostranu tabiju, terasu. Na strani te velike tabije, koja se prostirala prema proplanku gradske kose, uzidana je bila tvrda kula čiji je zid, okrenut prema mogućem neprijatelju, bio oštrih ivica, ali iskošeno postavljenog, kako bi se ublažili udarci topovske đuladi. Dr. Ćiro Truhelka, koji je prvi obradio temeljito i ovaj grad o njemu je napisao i ovo: ,"U kladuškog grada gotovo je matematički proračunat kut, pod kojim se hitac može dohvatiti grada, da mu najmanje naškodi, a da je to i u praksi vrijedilo dokazuju topovska zrna, što su zapela u zidu kule, a da joj nisu naškodila. Tu su građu obarali vrijeme i gromovi a ne topovi".
Turski dio grada, dograđen 1633. godine opasao je bedemom stari grad. U gradu je bila džamija, a sučelice njoj, s desnestrane, kapija s malenim predvorjem. Korišteni kamen na ovom dograđenom dijelu grada nije svugdje otesan, jer se gradilo na brzinu, a i njegova tvrdoća, navodno, bila je slabija od onog korištenog za gradnju starijeg dijela - prvobitnog grada.
-
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#62
ZLATNA NAUŠNICA IZ VELIKE KLADUŠE
Zlatna naušnica - nađena 1940. godine u Velikoj Kladuši, oko 3 km sjeverno od samog središta mjesta (pronašli su je seljaci iz okoline mjesta od kojih je naušnicu kupio dr. Stanko Sielski, liječnik iz Bihaća, inače muzealac hobista), pedesetih godina ovog stoljeća spadala je "...među najznačajnije prinove što ih je Arheloški muzej u Zagrebu nabavio za svoju srednjovjekovnu zbirku".
Naušnica je od finog zlata 22-24 karata, izrađena kombiniranom tehnikom tiještenja, iskucavanja, lemljenja i granulacije i svrstana je u najvrednije nalaze naušnica tipa okrenute piramide.
Iako prilične visine i težine (6,15 cm i 12,80 grama), zlatna naušnica iz Velike Kladuše svrstana je u red naušnica srednje veličine piramidalnog privjeska. Dr. Zdenko Vinski ju je 1956. godine usporedio jedino sa po jednom naušnicom u Budimpešti (Magyar Nemzeti Muzeum) i Beču (Kunsthistorisches Museum), dok joj je u našoj zemlji bila vrlo slična samo ona u Narodnom muzeju u Beogradu (pronađena u mjestu Ram, nizvodno od Đerdapske klisure), kojoj je nedostajao kuglasti ukras i čija je visina bila 3,8 cm.
Očito je da je ova kladuška naušnica bila jedna od rijetkih među, u to vrijeme, poznatim naušnicama. Na osnovi svojeg temeljitog razmatranja, dr. Vinski je naušnicu pronađenu u Velikoj Kladuši datirao "...u početak VII stoljeća, dakle u vrijeme nadiranja Avara sa Slavenima prema Saloni (razorena 614. godine), koje je moralo ići dolinom rijeke Une, pa je naušnica iz okolice V. Kladuše dakle i spomenik istovremeno, završnoj seobi Hrvata i ostalih južnih Slavena na Balkanski poluotok".
preuzeto sa http://www.centar-vk.info/home.php
Zlatna naušnica - nađena 1940. godine u Velikoj Kladuši, oko 3 km sjeverno od samog središta mjesta (pronašli su je seljaci iz okoline mjesta od kojih je naušnicu kupio dr. Stanko Sielski, liječnik iz Bihaća, inače muzealac hobista), pedesetih godina ovog stoljeća spadala je "...među najznačajnije prinove što ih je Arheloški muzej u Zagrebu nabavio za svoju srednjovjekovnu zbirku".
Naušnica je od finog zlata 22-24 karata, izrađena kombiniranom tehnikom tiještenja, iskucavanja, lemljenja i granulacije i svrstana je u najvrednije nalaze naušnica tipa okrenute piramide.
Iako prilične visine i težine (6,15 cm i 12,80 grama), zlatna naušnica iz Velike Kladuše svrstana je u red naušnica srednje veličine piramidalnog privjeska. Dr. Zdenko Vinski ju je 1956. godine usporedio jedino sa po jednom naušnicom u Budimpešti (Magyar Nemzeti Muzeum) i Beču (Kunsthistorisches Museum), dok joj je u našoj zemlji bila vrlo slična samo ona u Narodnom muzeju u Beogradu (pronađena u mjestu Ram, nizvodno od Đerdapske klisure), kojoj je nedostajao kuglasti ukras i čija je visina bila 3,8 cm.
Očito je da je ova kladuška naušnica bila jedna od rijetkih među, u to vrijeme, poznatim naušnicama. Na osnovi svojeg temeljitog razmatranja, dr. Vinski je naušnicu pronađenu u Velikoj Kladuši datirao "...u početak VII stoljeća, dakle u vrijeme nadiranja Avara sa Slavenima prema Saloni (razorena 614. godine), koje je moralo ići dolinom rijeke Une, pa je naušnica iz okolice V. Kladuše dakle i spomenik istovremeno, završnoj seobi Hrvata i ostalih južnih Slavena na Balkanski poluotok".
preuzeto sa http://www.centar-vk.info/home.php
-
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#63
SREDNJOVJEKOVNI GRAD - VRNOGRAČ
Vrlo zanimljiva građevina. U početku više dvor nego utvrda. Zapravo graditelji su ga tako gradili da žiteljima dvora može osiguravati mir i sigurnost i dakako, udobno stanovanje. Dvor je imao četvrtasti oblik s tim da su na tri ugla stajale okrugle kule čija unutrašnjost nije bila ovalna - zaobljena tj. poluokrugla, dok se na četvrtom uglu nalazila nešto manja kula četvrtastog oblika. Ovaj dvor je bio podignut na vrhu brda nad njegovom strmijom stranom. Na njega su se nadovezivala gradska platna - bedemi s brojnim puškarnicama, pa je tako dvor imao poveliko dvorište - obor. Na istočnoj strani u bedemu su se nalazila mala vrata, a povrh njih karaula. U sredini zapadnog zida na visini od 4 m, nalazio se ulaz.
Vrijedno je naglasiti da je dvor u Vrnograču, u prostoru između dvije kule, imao dvije prostrane dvorane, za ovo vrijeme izuzetno goleme, zatim da su postojala dva balkona s kojih se lijepo mogla motriti okolina. Osim ovih dvorana nalazila se još jedna duguljasta, koja je, jasno, kao i druge dvije, služila za provod vlastele. Ispod dvorane, u prizemlju i podrumu, u prostorijama, koje su imale izlaz u dvorište, živjela je posluga, niži stalež. Vrijedno je naglasiti da je dvor u Vrnograču, odnosno ovaj srednjovjekovni grad jedan od rijetkih i ne samo u Krajini, u kojem dim nije grizao za oči stanare, jer je imao dimnjak proveden kroz zid. Imali su i dvije čatrnje u koje se je slijevala kišnica. Za ono vrijeme život u dvoru Vrnograča je bio udoban.
Vrlo zanimljiva građevina. U početku više dvor nego utvrda. Zapravo graditelji su ga tako gradili da žiteljima dvora može osiguravati mir i sigurnost i dakako, udobno stanovanje. Dvor je imao četvrtasti oblik s tim da su na tri ugla stajale okrugle kule čija unutrašnjost nije bila ovalna - zaobljena tj. poluokrugla, dok se na četvrtom uglu nalazila nešto manja kula četvrtastog oblika. Ovaj dvor je bio podignut na vrhu brda nad njegovom strmijom stranom. Na njega su se nadovezivala gradska platna - bedemi s brojnim puškarnicama, pa je tako dvor imao poveliko dvorište - obor. Na istočnoj strani u bedemu su se nalazila mala vrata, a povrh njih karaula. U sredini zapadnog zida na visini od 4 m, nalazio se ulaz.
Vrijedno je naglasiti da je dvor u Vrnograču, u prostoru između dvije kule, imao dvije prostrane dvorane, za ovo vrijeme izuzetno goleme, zatim da su postojala dva balkona s kojih se lijepo mogla motriti okolina. Osim ovih dvorana nalazila se još jedna duguljasta, koja je, jasno, kao i druge dvije, služila za provod vlastele. Ispod dvorane, u prizemlju i podrumu, u prostorijama, koje su imale izlaz u dvorište, živjela je posluga, niži stalež. Vrijedno je naglasiti da je dvor u Vrnograču, odnosno ovaj srednjovjekovni grad jedan od rijetkih i ne samo u Krajini, u kojem dim nije grizao za oči stanare, jer je imao dimnjak proveden kroz zid. Imali su i dvije čatrnje u koje se je slijevala kišnica. Za ono vrijeme život u dvoru Vrnograča je bio udoban.
-
navijac-xy
- Posts: 52
- Joined: 25/03/2007 12:20
