Uglavnom bih se slozila sa vecinom stvari koje je iznio Ljubitelja Zabara, ne sa svim stavkama, ali s vecinom da, iz razloga sto mislim da je covjek samo rekao kako on vidi neke stvari ovdje, sto nije razlog da pojedinci shvacaju sve doslovno i uzimaju za licno.
Durex, ako si vec zelio da nametnes svoju tezu da metropolu cine ljudi i njihov odnos prema zivotu i drugima, mislim da ti je covjek adekvatno odgovorio kako to on vidi stanovnike Sarajeva i zivot u istom. Samo je zaboravio da kaze da i u Beogradu zive ljudi koji su puni onih najprizemnijih i najnizih osobina koje su svojstvene samo covjeku ( ne kaze se dzaba: zivotinje su bolje od ljudi), ljubomora, zavist, lijenost, iskvarenost, "usporenost ", kako je i sam rekao:) , s tim da su oni toliko nacionalno i rasno zadojeni i nastrojeni prema drugima, da to prelazi u cistu perverziju.
Ja mislim da je Beogradjanin, a sada naturaliizovani Sarajlija htio da nam kaze da mu je nakon "gromade od grada" u kom se rodio i zivio neko vrijeme, bilo tesko razumjeti odnose kakvi se odvijaju u malom gradu kao sto je Sarajevo i tesko da ce ikad shvatiti tu caroliju mahale, prosto iz razloga sto covjek sigurno nije navikao na takav "usporeni" zivot, kako on kaze.
Ako grad cine ljudi, s cime se ja slazem potpuno, zasto je on pogrijesio kada je rekao da ovdje vlada velika hipokrizija, da ljudi kada sjede s tobom na kafi, vole te najvise na svijetu, a cim zamaknes za ugao, gori si i od najgoreg, zasto je pogrijesio ako je rekao da Sarajlije mrze Sandzaklije, da ne mogu podnijeti tudji uspjeh i tako dalje i tako dalje... To jeste problem Sarajeva, ali nazalost, to je problem i Beograda i Zagreba i Ljubljane i Londona i Madrida, pa ako hocete i New York-a, samo sto se kod njih to u ogromnoj koncentraciji ljudi koji tamo zive, izgubi za tren i nije primjetno na prvu. U svakom od ovih gradova i mnogih drugih,pa i ovdje kod nas, u Bosni mozete puziti po cesti i moliti za pomoc, niko vas nece ni pogledati, a kamoli vam pruziti ruku. To je jednostavno tako. A problem Sarajeva je upravo u ljudima, mali je to grad, uglavnom se svi medjusobno poznaju, zaviruju u tudje zivote, u tudje avlije, poslove, krevete i misle da na to imaju puno pravo, umisljaju da znaju i ono sto ne znaju, a najvise od svega preziru i s gadjenjem gledaju na tudji uspjeh. Cesto im smetaju ljudi koji sa strane dodju tu da studiraju i uce, pa onda kada ti isti zavrse svoje fakultete i dobiju neki posao u Sarajevu, a neki od njih odu korak dalje i obezbijede si neku vodecu poziciju, prema takvima su Sarajlije nemilosrdni, jer toboze, gdje ce njima neki papak iz tamo neke provincije doci i pricati o nekim stvarima koje oni vec dobro znaju i poznaju i soliti im pamet o necemu. A velika vecina njih zaboravlja da su ti provincijalci svojim trudom, ucenjem, radom (doduse, ne svi) dosli na poziciju s koje sada mogu pricati o cemu hoce i kad hoce. Ko je branio i ko brani istim tim Sarajlijama da i oni upisu fakultet, zavrse isti i onda oni malo sole pamet, umjesto tih "papaka iz provincije"???? Ali ne, ko ce se vozikati u autima, setati po gradu, ispijati kafe, tracariti, prosipati milion puta istu pricu iz supljeg u prazno, tipa, vidi one kurve sto se utegla, zategla, to minjak nabacila i ostalo, znate svi vec...da ne nastavljam.
A desilo mi se nekoliko puta da upoznam nekog, prica krene neobavezno i nakon nekog vremena on mi prica, ono kao natukne u razgovoru, kako je njegov tata advokat, a mama mu je sekretar Vrhovnog suda ili drugom su tata zubar i mama univerzitetski profesor i jos svasta nesto.
Dobro sve je to lijepo, kazem ja, a sta ces ti da budes (kad porastes)??( Ja zelim da budem pilot hahaha)
Od takvih obicno uslijedi odgovor: Pa znas ja imam svoj privatni biznis.
Pa dobro, a u cemu se sastoji taj biznis???'
Bona ja ti imam kafic, al glava boli kakav, nije to papanluk, to je kultura, sminka, projekt mi radio jedan Talijan iz Italije.
Znam, sad ce neki od vas reci kako ja nalijecem na kretene, ali istina je da mi se ovo i nesto slicno ovome desilo samo tri puta. Naravno da ne mislim da su svi u ovom gradu takvi. Opet ponavljam, da ne bi bilo konfuznih shvatanja, ovakvih i svakakavih ljudi, ovakvih i svakakvih situacija, ovakvih i svakakvih pojava ima svuda u svijetu u svakom gradu, samo je pitanje u kolikoj mjeri. Sarajevo Sarajlijama, Beograd Beogradjanima i mirna Bosna
Budite pozdravljeni, odoh hrk hrk
žibje dok nije eksplodirala 
Što je sigurno, sigurno! Saznah za to poslije rata. Toliko o licemjerstvu i iskrenom prijateljstvu. Srećom, nisu tamo ni ovdje svi isti 
Dakle, sto se toga tiče, nema razlike. Mozda Bgd znam najmanje kao ti Sarajevo . Oba grada imaju svoje čari. Svugdje se osjećam kao kod kuće ako sam u dobrom društvu.
ali ja ovaj grad ne osjećam svojim više.ima za to svoje argumente i oni su meni dovoljni.ovde se sve svelo na puki primitivizam,mahalanje,kriteriji za bilo čim su spali,ovde skoro svako više može biti tv faca,muzičar,glumac,reditelj......šminkeraj i seljakluk je ono što upada u oči.jednostavno povuci se u neki svoj svijet sa nekim svojim isprobanim ljudima,čekaj neki svoj band da dodje ili film u kinu i bježi kući što prije da nebi došao u neku neželjenu situaciju.