black wrote:zasto toliko halabuku niko ne dize kad vide da neko trazi hljeb po kontejneru..vecina svaki dan sretne na ulici ili ispred trznih centara nene ili deduke koji cekaju da im neko da..velika vecina prolazi pored njih kao da i ne postoje..kao da su nevidljivi...volim ja zivotinje i nevolim kad ih neko kinji itd..ali nekad mi je na vrh glave kucica i macica kao da ce svijet radi toga propasti a na te ljude niko ne obaraca paznju...
Vidis vrlo jednostavno:
1) Ljudi imaju mozak i mogu akcije raditi smisljeno i biti kovaci svoje sudbine. Nazalost, tu osobinu nemaju ni kucici ni macici, koji cak i kad su najzreliji su jos uvijek samo bespomocna stvorenja koja bas ne mogu ici u skole, zaraditi plate, ili pricati o svojoj nesrecnoj sudbini...
2) Za ljude barem u Bosni postoji gomila institucija da sebi nadju pomoc. Krenuvsi od narodnih kuhinja, rodbine, prijatelja, socijalnih pomoci i sl. stvari pa do ucenja skole, trazenja boljeg posla....odvikavanja od alkohola...odlaska u bolje zemlje.....otvaranja biznisa..... itd. itd.
3) Ljudi su u Bosni su direktno odgovorni svojim akcijama za uzasan tretman zivotinja (bilo pasivnim ili aktivnim ponasanjem), jer nisu u stanju da humano rijese ovaj problem. A zivotinje ne traze mnogo. Npr. kako bi bilo za pocetak da ti isti ljudi koji imaju pse ili macke iste sterilisu da ne bi bilo novih macica i kucica....
Ili npr. kako bi bilo da se napravi normalni prihvatni centar za napustene zivotinje, umjesto sto se sintorima bacaju pare u vjetar za dzelatski i koljacko-cetnicki odnos prema zivotinjama.
Ja nikad zaboraviti necu kad u sred rata pod cetnickim granatama sintor hoce da zakolje zicama malog nevinog psa....
Najsupljija prica je kad neko pocne da prica......joj....evo imam XY god....demobilisan sam borac....nemam nista.......e sad bi mi drzava trebala da da sve a ja sam na guzi da sjedim....a vi se brinete o zivotinjama, a ne o meni.....
E takvima treba reci sam se brini o sebi, nema vise komunjara i partizasnkih spomenica i dzabaluka.
I ja sam demobilisani borac (i to od prvog dana mira), pa mi na pamet nije padalo da prosim od drzave za "zasluge" u ratu. To je moralno od nas svih bilo, a ne prilika da se "naplati". I ne nisam imao bogatog babu niti amidzu i sve sto imam sam stekao svojim rukama.
A Bosni nema naprijed dok ne rijesi pitanje humanog odnosa prema zivotinjama.
