Forum Klix.ba

Ti rece da je Momo Kapor opisivao Beograd, tako je doduse i poceo, al je zavrsio sa opisom New yorka.

Bijes Salman Rushdie...NYC opis. Ili slike NYc iz onoga stripa Dylan Dog.

Sve u svemu, upravo je onakav kako sam ga zamisljao...prljav, ruzan, prelijep, svakakav i nikakav. Zapusten, daleko od europske cistoce, sa dimom koji suklja iz otvorenih sahtova na 7. aveniji, rupama na cestama, hiljade taksija u svako doba dana i noci koje voze ljudi koji ne znaju engleski ali znaju svaku ulicu.

ovo je moj utisak ne salmanov...da ne mislite da se salman pokvario nesto

Pariz je divan grad al ja ne volim francuze. Nikako mi ne leze...pa onda ne glasam za pariz.

Volim Budimpestu, jako...

Tako je svemirski,
gradovima koje iz nekog razloga ne volimo ne oprastamo haos, prljavstinu, guzve u saobracaju..

Navedi neko od omiljenih djela o Budimpesti i lijepom plavom Dunavu.


Jos jedan od veoma zanimljivih gradova je Prag i njegov romanticni duh.





Najcistiji opisi praga su mit o golemu jos iz 12- stoljeca, koju je tek 1838 objavio novinar Franz Klutschak, zatim brojne price o kaficu Slaviji.

Franz Kafka bio bi vodeci pisac.

iskreno nemam ni jedan opis budimpeste u glavi al budimpestu vezem sa muzikom...nekako mi dunav i jesen u budimpesti imaju neki poseban smek.

Svaki grad je nekako lijep (osim amsetrdama ovi holandezi leteci nek se ne ljute...ne volim francuze al stvarno ne volim holandiju, bas me nerviraju. ) i svaki ima divne zene...barem poneku. (osim amsterdama opet)

Najvise volim gradove koji ostave onaj malo memljiv okus u ustima...i zelju da me tamo ceka neka zena

ja sam mislila da se misli na imaginarne gradove... npr. grad tame iz stripa (kasnije iz filma) i odlicna je kreacija iz petog elementa (jedan od kreatora, ili cak jedini, je moebius)
ne mislim da su ovi gradovi mjesta gdje bi se dalo (i moglo) zivjeti ali kao proizvodi maste su neprevazidjeni

sojka wrote:H.,
Pariz je opisan u smradu, veoma prljav, takav kakav ili jeste, ili autor smatra da jeste.

Takav kakav je bio oduvijek i ostao. Ako je neki grad kitsch,konstatacija koja je zaista apsurdna (da citav grad bude kitsch?! ) onda je to nesumnjivo Paris, upravo zato sto se svi seljoberi svijeta pale na njega.

Amsterdam - Anna Frank, Camus (Pad)

Christiania=Oslo
(Jostein Gaarder)

I Travnik je manje 'kitsch' od Pariza

Andric

Alek,
vazi za sve gradove pa i imaginarne ili onakve o kojima mastarimo.

AZ wrote:

sojka wrote:H.,
Pariz je opisan u smradu, veoma prljav, takav kakav ili jeste, ili autor smatra da jeste.

Takav kakav je bio oduvijek i ostao. Ako je neki grad kitsch,konstatacija koja je zaista apsurdna (da citav grad bude kitsch?! ) onda je to nesumnjivo Paris, upravo zato sto se svi seljoberi svijeta pale na njega.

Amsterdam - Anna Frank, Camus (Pad)

Kakva konstatacija Mi zapravo pricamo o komercijali, u sto u Amsterdam spada, nista manje nego ostali. No ukusu ne vrijedi raspravljati. Trudim se da skeniram ono najljepse, pri cemu ne zanemarujem i negativne strane. No one nisu tema.
Nebitno kakav je tebi licno koji grad, zakljucili smo da ne oprastamo gradovima koje ne volimo iz nekog razloga.

meni se svidja nalicje pariza u orwelovom romanu niko i nista u parizu i londonu.

a najgrad? macondo!

sojka wrote: Nebitno kakav je tebi licno koji grad, zakljucili smo da ne oprastamo gradovima koje ne volimo iz nekog razloga.

Kao sto je The Da Vinci code tu da bi manekenke i fudbaleri imali omiljenu knjigu, tako je i Paris omiljeno mjesto za sve one koji imaju rupe u poznavanju geografije, ukljucujuci hollywoodske 'umove' koji poznaju tri grada na svijetu, pa bljutavo i iskrivljeno koriste njegove slatkasto-melodramaticne dekore tipa Amelie Poulain. Sama si dala primjer Slatke Irme, koja me na sve ovo asocirala.

Ustvari, licno nemam nista protiv tog grada, prije no sto ga se docepala industrija filma, znaci ako pricamo o periodu negdje do pocetka umjetnicke i intelektualne prevlasti drugih gradova, npr. Beca (1900), onda pricamo o istoj stvari, ali zasto zivjeti od stare slave?
Zivjeti od proslosti, velicati neka davna vremena donosi jalovost u inspiraciji. Pogledaj D'Avila iz Hronike, tipicno ogledalo svoga grada... I to sto su Orwell ili Beckett pokusali da ga 'izvuku' pedesetih lici mi na neuspjeh, kao sto je i maj 1968 u Parizu uzasan promasaj na duge, ako ne i na kratke staze, pozoriste od revolucije. Sav taj folklor jednostavno je ... odbojan. No, dobro, umjetnost ima bogate i siromasne periode, samo sto pariski siromasni period traje jos od Sartrea i Camusa, a to je, priznaces, daleko. Tu i tamo neki Houellebecq, a o snobovskoj literaturi Beigbedera necu ovaj put.

AZ wrote:

sojka wrote: Nebitno kakav je tebi licno koji grad, zakljucili smo da ne oprastamo gradovima koje ne volimo iz nekog razloga.

Kao sto je The Da Vinci code tu da bi manekenke i fudbaleri imali omiljenu knjigu, tako je i Paris omiljeno mjesto za sve one koji imaju rupe u poznavanju geografije, ukljucujuci hollywoodske 'umove' koji poznaju tri grada na svijetu, pa bljutavo i iskrivljeno koriste njegove slatkasto-melodramaticne dekore tipa Amelie Poulain. Sama si dala primjer Slatke Irme, koja me na sve ovo asocirala.

Ustvari, licno nemam nista protiv tog grada, prije no sto ga se docepala industrija filma, znaci ako pricamo o periodu negdje do pocetka umjetnicke i intelektualne prevlasti drugih gradova, npr. Beca (1900), onda pricamo o istoj stvari, ali zasto zivjeti od stare slave?
Zivjeti od proslosti, velicati neka davna vremena donosi jalovost u inspiraciji. Pogledaj D'Avila iz Hronike, tipicno ogledalo svoga grada... I to sto su Orwell ili Beckett pokusali da ga 'izvuku' pedesetih lici mi na neuspjeh, kao sto je i maj 1968 u Parizu uzasan promasaj na duge, ako ne i na kratke staze, pozoriste od revolucije. Sav taj folklor jednostavno je ... odbojan. No, dobro, umjetnost ima bogate i siromasne periode, samo sto pariski siromasni period traje jos od Sartrea i Camusa, a to je, priznaces, daleko. Tu i tamo neki Houellebecq, a o snobovskoj literaturi Beigbedera necu ovaj put.

Francuski snobizam i elitizam jos uvijek je prisutran u svijesti mnogih. O tome dovoljno govori da se pola svijeta divi skalameriji od ledenog i sivog zeljeza i velicaju je kao simbol romantike i ljepote. Super ti je komentar.

Meni se svidja dekadenti Pariz, barovi i kafane i atmosfera nocu u periodu izmedju dva rata...
Npr. Hemingway mi je tu majstor docaravanja, ne grada, nego atmosfere u jednom karakteristicnom okruzenju.

AZ wrote:

sojka wrote: Nebitno kakav je tebi licno koji grad, zakljucili smo da ne oprastamo gradovima koje ne volimo iz nekog razloga.

Kao sto je The Da Vinci code tu da bi manekenke i fudbaleri imali omiljenu knjigu, tako je i Paris omiljeno mjesto za sve one koji imaju rupe u poznavanju geografije, ukljucujuci hollywoodske 'umove' koji poznaju tri grada na svijetu, pa bljutavo i iskrivljeno koriste njegove slatkasto-melodramaticne dekore tipa Amelie Poulain. Sama si dala primjer Slatke Irme, koja me na sve ovo asocirala.

Ustvari, licno nemam nista protiv tog grada, prije no sto ga se docepala industrija filma, znaci ako pricamo o periodu negdje do pocetka umjetnicke i intelektualne prevlasti drugih gradova, npr. Beca (1900), onda pricamo o istoj stvari, ali zasto zivjeti od stare slave?
Zivjeti od proslosti, velicati neka davna vremena donosi jalovost u inspiraciji. Pogledaj D'Avila iz Hronike, tipicno ogledalo svoga grada... I to sto su Orwell ili Beckett pokusali da ga 'izvuku' pedesetih lici mi na neuspjeh, kao sto je i maj 1968 u Parizu uzasan promasaj na duge, ako ne i na kratke staze, pozoriste od revolucije. Sav taj folklor jednostavno je ... odbojan. No, dobro, umjetnost ima bogate i siromasne periode, samo sto pariski siromasni period traje jos od Sartrea i Camusa, a to je, priznaces, daleko. Tu i tamo neki Houelle
becq, a o snobovskoj literaturi Beigbedera necu ovaj put.

AZ,
nisi navela vodeci grad po brojnim opisima (jednu knjigu o Amsterdamu i dodajem jos jedna Djevojka sa perlanom nausnicom (postoji i kao film), grad boema, prepun umjetnickig galerija, i ne zivi se od stare slave. Slazem se. Navedi djela.
Ja licno volim pojedine dijelove Pariza i sve su drugo nego kic, nego snobovski, nego seljacki. Meni. To nije pitanje.
Pitanje je zbog cega taj grad toliko insprise tolike dobre pisce, uvijek drugacije.
Izvini AZ, ali nemam dovoljno ignorancije i sl. u sebi da bih velike pisce
deplasirala u jedan kvadrat i lijepo iz nazvala ne vise seljacima, nego seljoberima. Prosto ne mogu, jer se jezim generalizacija, stoga i ne namecem nikom moj ukus.
.
Pariz je "zasicen" brojnim klasikama iz 50tih. Zatim New York, pa i Bec.
Amsterdam kao grad slobode, pa i London jednako tako, sto ce reci da svako mjesto dosadi i postane obicno, dosadno, komercijala.

Vrijedi li diskusija o ukusima?
Kakve veze geografija sada ima sa tim, to bi me bas onako zanimalo?

Pozoriste M. Rouge je ipak ono sto vrijedi vidjeti.

Upravno trazim brojno opisaniji grad, pri cemu se radi o kvalitetu, ni jacini umjetnickog djela, a dobijam vanredne rasprave kic, ne kic.
Jaci grad, vodeci grad je tema.

Izvini, molim te. Naslov teme: OMILJENI LITERARNI GRAD.
Ako je OMILJEN, onda je to sigurno stvar LICNOG ukusa. Pridjev OMILJEN nikako ne moze implicirati objektivnost.

Ako trazis da kazem da je Pariz najvise opisan, obradjivan i opjevan grad, onda ne vidim svrhu rasprave, jer odgovor je DA. I? Zelis da navedem relevantna djela, citate? Ja bih tu temu onda nazvala 'PARIZ kao izvor inspiracije'.

Kako se nisam javila na tu temu, koja me ne bi ni privukla, nego na onu koja je u naslovu, zelim da izdvojim par gradova koji su proizveli najljepsi, najveci dozivljaj u mojoj masti u trenutku citanja njihovih opisa. A ne mog STVARNOG dozivljaja Pariza, Amsterdama ili Osla. Uzgred budi receno, u Parizu sam zivjela i dozivjela sam ga totalno drugacije (i bolje, kad vec pricamo o 'omiljenosti') nego sto sam ga dozivjela kroz literaturu ili film, skoro da se izgubila ona vizija romanticno-revolucionarno-pateticne bljutavosti, koja mi se ovom temom vratila u svijest, nazalost.

O geografiji je pisac ovih redova htio da kaze da za Amerikance postoji jedna drzava mimo njihove, Francuska, barem na platnu, a shodno s tim i jedan Grad, pogodi koji. Taj mali nedostatak u svijesti hegemonista od kojih danas ovisi generalni poredak vrijednosti doveo je prezasicenja i ispiranja mozga jednim te istim kadrom.

Posljedicno, voljela bih vidjeti kako bi izgledala slika svijeta kad bi umjesto hollywoodskih, vodeci bili bollywoodski filmovi i da li i dalje svi 'seljoberi' ludili za gradom svjetlosti. Taj termin, 'seljoberi' mi je toliko mrzak i stran da sam ga ovdje namjerno upotrijebila, u nedostatku gore rijeci, a nikako se ne odnosi na literate i ostale, pogresno si me protumacila.

P.S.
Djevojka s perlom se odvija u DELFTU, ne u Amsterdamu, Vermeer nije mrdnuo iz Delfta citav zivot, pa ne znam kako bi radnja mogla biti smjestena drugdje? Dobro si, DELFT je divan gradic, samo Tracy Chevalier, svaka cast na inspiraciji i poznavanju materije, vise spada u shund literaturu.

'Dozvolite da se obratimo, treci dio':
Pokusacu definisati termin 'Seljober' u smislu u kojem sam ga upotrijebila: neko ko je cuo za samo jedan grad na svijetu, 'pomno' prateci nova komercijalna izdanja Z-katergorije, pa je
-ili pozurio da kupi repliku E. tornja i smjesti ga na televizor prekriven heklanim miljeom do pola ekrana
-ili se tamo trajno naselio, koristeci ratna zbivanja (ne samo kod nas, nego i u Ruandi, Somaliji, itd) i ostale prilike, da bi mogao reci da zivi u 'najljepsem gradu u vaseljeni', nebitno sto u tom gradu nikad nije pokusao ni da posjeti bilo koji muzej, galeriju, kulturni happening, niti namjerava iako je tu katkad cak i pola zivotnog vijeka.
A tu 'zivi'. Da li zivi ili statira, pitanje je sad.
Uglavnom, to ne nazivam zivotom.
To je taj profil od kog mi se dize kosa na glavi.

Ispravka: navela sam DVA djela o Amsterdamu.
Prvo, klasik, AF
Drugo, meni omiljeni opis, Camus-Pad; La Chute, kako god zelis.

Ako AZ nastavi da se nervira (a meni zaista nije jasno zasto nerviranje na ovako bezazlenoj temi) Amsterdam ce ugroziti Pariz....

osim sto se iznervirala, nije ni bankirala ovaj niz od cetiri posta

Nije nerviranje, Vingo, ne volim netacnost i kriva tumacenja. A cak mi Amsterdam nije nesto omiljen, ali u nedostatku izbora i u duhu kontriranja mainstream-u, prvi mi je pao na pamet. Evo da kazem Sojki jos, da se Pad, ironija, zar ne, odvija i u Parizu, na Mostu umjetnosti, Camus upravo opisuje licemjerje grada kroz smijeh za koji glavni lik misli da se prolama iz mutne vode Seine. Mozda bas zato mi je asocijacija na Pariz jos gore pala.

AZ wrote:P.S.
Djevojka s perlom se odvija u DELFTU, ne u Amsterdamu, Vermeer nije mrdnuo iz Delfta citav zivot, pa ne znam kako bi radnja mogla biti smjestena drugdje? Dobro si, DELFT je divan gradic, samo Tracy Chevalier, svaka cast na inspiraciji i poznavanju materije, vise spada u shund literaturu.

Osrednja sapunica sa kvaziartistickim bojama - pisemo o velikom likovnom umjetniku pa se podrazumijeva da je nas roman nuzno "umjetnicki". Da je radnja kojim slucajem prebacena u npr. Chicago, a Vermeer neki biznismen - dobili bismo jedan u nizu sladunjavih ljubica za "ponijet-na-odmor". Mene ona podsjeca na onog laznog pisca Browna.

Pariz je neprikosnoveno grad koji je najvise opisan u knjigama, jednostavno zato sto je to Grad sa Istorijom.

To je takodje grad koji se moze dozivjeti na hiljade nacina, pa i na SVE nacine koji su opisani u knjigama koji su citirane. Kad se nalazis na nekoj od avenija mozes za trenutak osjetiti sta je Zola pisao o velikim radovima i "prekrajanju" granda pod Haussmann-om; nadjes li se ispred Sacré Coeur-a u rano zimsko jutro, mozes se zamisliti nad Rastignac-ovom recenicom "A nous deux, Paris" u Balzakovom "Cici Goriot-u"; pokusaj proci pored groblja Montmartre a da ti se ne ucini da je neko upravo polozio bijeli buket na grob Dame sa kamelijama; kad citas knjigu na nekog od stolica u Luxembourskom parku mozes da pomislis da Simone de Beauvoire sjedi tu upravo pored tebe; mozes li cuti zvona Notre Dama a da ne pomislis na Kvazimoda...
Ostaci Suskinovog Pariza se mogu pronaci u metrou (barem sto se tice mirisa)

E sad, uvjek ce biti onih koji ce se u Parizu slikati kraj tornja, popiti kafu u kafani Amelie Poulin i cuditi se sto ih sluzi neka nepoznata konobarica i onda otici ispred Louvra da provjere da li bas 666 komada stakla sacinjavaju veliku piramidu. Ali i oni imaju pravo na svoj Pariz.

A za one koji danasnju francusku knjizevnost svode na jeftinu komercijalu Beigbeder-a i Houellebecq ili jos jeftiniju od Marka Levyija, predlazem da procitaju nesto od:
Jean-Christophe Rufin-a
Alexandre Jardin-a
Didier van Cauwelaert -a (da, da i on je Francuz)
ili nesto malo ranije od Romain Gary-a (ili Emil Ajar - pseudonim koji je koristio za 4 knjige
...

Pariz je neprikosnoveno grad koji je najvise opisan u knjigama, jednostavno zato sto je to Grad sa Istorijom.

Zasto je istorija napisana velikim slovom? Iz postovanja?
Mislim da svaki grad ima neku istoriju, ma sta to znacilo.

Da, svaki grad ima svoju istoriju, ali samo par njih imaju istoriju sa velikim I; istoriju koja je izvor inspiracije, ali i istoriju koja je omogucila razvoj kulture i umjetnosti. Pariz, po mom misljenju, spada spada u tu kategoriju.