Jimmy_The_Saint wrote:
'Oćeš hijerarhiju, vidim ja. To je kao kad pitate majku koje joj je dete draže
Kad bih morao da biram, ako "omiljenost" shvatimo kao čisto subjektivan i sentimentalan izbor:
1. Daniel Smyricki, alter ego Jožefa Škvoreckog u skoro pa svim mu djelima.
Škvorecky je iz one priče o piscima koji "cio život pišu jednu knjigu". Domaštana autobiografija, pomalo poigravanja s licem i perspektivom iz djela u djelo, ali uvijek je tu humor, obično crn, tiha melankolija koja se između redova provlači do kostiju, mali životi smrtnika, pozadina "velike priče", razotkrivanje svih oblandi društvene konvencije...
Kukavice,
Bas-saksafon,
Mirakl... Nenadjebivi
Oklopni bataljon... Pričice o slavenskim bonvivanima, kotačićima povijesti na stranputici... Prepoznajem sebe i nas u tome.
2. Winston Smith -
1984. Malo drukčija postavka nego kod Škvoreckog: svijet bez humora, u tome je možda najveći užas Orwellove antiutopije. Pisac nas uspješno, trileraški, nafurava cijelo vrijeme na heroizam Winstona, katarzu, borbu protiv sistema, na postojanje podzemne alternative... A onda složi antiklimaks, najgorči i najbrutalniji: nema individue, nema otpora, ne postoji ništa u ljudskom biću što se ne može slomiti u žrvnju totalitarnog sistema. "Volio je Velikog Brata". Svi smo mi Winston Smith. Al' eto, još me nisu slomili, stoga nek' bude drugo mjesto.
3. Nenadjebivi vojnik Švejk: "Pokorno javljam da sam tu!"
Ko se kroz svih hiljadinjak stranica nije držao za stomak, ne zna o čemu pričam, stoga nek' požuri i ne žali para, knjigu valja imat' u kući.
4. Ostap Bender u Iljfa i Petrova. Kralj prevaranata, arhetipski šibicar. Besmrtni Ostap je prodao Vijećnicu teksašanima. Ostap i dan-danas krstari bespućima Tranzicistana od Kipra do Baltika pod geslom "Benzin vaš, ideje naše", prodaje Cosmodisk, HerbaLife, Praška Praškovića, kineske kišobrane od nula maraka, TV bingo... Ostap je kadar u trenutku biti na hiljadama mjesta, govori sve jezike s poleđine vašeg deterdženta... Mi smo Ostapovi, Ostap je naš!
Ostali su Ostali, nekonstitutivno i mimo hijerarhije, što ih barem meni ne čini manje bitnim.
Za gender-balance svakako je nenadmašna Mrguda kod Petra Kočića. Ruralno-rustikalna romansa, nezaboravna poluhoror scena kad Mrguda čakijom zasiječe rukicu, i voljenome Miki daje krv u maramici, "uzmi duše"... Treba luda k'o struja, rekli bismo danas, ne? Kočić jeste mislio srpstvo, ali je osjećao Bosnu, i kao rijetko ko prodro u srž ovdašnjeg svijeta - Simeun Đak,
miles gloriosus, ko ne zna bar jednog takvog? Ko barem jednom nije nastupio tako, (s)lažući priču za fić rakije?
Javor Mraz -
Legija stranaca od Gorana Tribusona. CONTAINS SPOILERS. Najozbiljniji zajebant, jedini koji dječačke snove odnese bestraga u pustinju i prašumu pod trikolorom... Potresan kraj jedne zapravo više vesele nego gorke tinejdžerske pričice.
Oblast SF:
Džejson Taverner iz
Tecite suze moje, reče policajac Filipa K. Dika.
Nemam potrebe komentirati. SF mi je intimno broj 1, barem je dugo bio.
nakon njega raskoljnikov, hamlet i na neki način faust, ali geteov..
Isto koliko i "razvodnjavanje" teme "najknjizevnilik" pricom o Stefici.