Page 3 of 4
#51
Posted: 22/10/2006 02:24
by GandalfSivi
Iako rizikujem da me mnogi nazovu lazovima, a kad ste vec pokrenuli ovu temu, reci cu da vjerujem u duhove. Vjerujem samo u ono sto vidim, a licno sam imao 3 puta susret sa gore navedenima. Dva puta u ratu, oba puta sam bio sam i jednom odmah nakon reintegracije nedzarica kad nas je bilo cetvorica. U zivotu ne vjerujem u mnoge stvari, ali ovo je mimo svake sumnje.
VIDJEO SAM
#52
Posted: 22/10/2006 02:33
by Lace
GandalfSivi wrote:Iako rizikujem da me mnogi nazovu lazovima, a kad ste vec pokrenuli ovu temu, reci cu da vjerujem u duhove. Vjerujem samo u ono sto vidim, a licno sam imao 3 puta susret sa gore navedenima. Dva puta u ratu, oba puta sam bio sam i jednom odmah nakon reintegracije nedzarica kad nas je bilo cetvorica. U zivotu ne vjerujem u mnoge stvari, ali ovo je mimo svake sumnje.
VIDJEO SAM
sta si vidio?
#53
Posted: 22/10/2006 02:48
by Murat Sabanovic
a ja kazem:
Uz stol na tri noge
Bez ijednog cavla
Sjele su u pet do ponoc
Da prizivaju duhove
Da prizivaju duhove
U polutamnoj sobi
Sklopile su svoje oci
Ispruzile bijele prste
I saputale njegovo ime
I saputale njegovo ime
U tren se pretvorilo
Hiljadu noci i dana
Odgovora nije bilo
Jer za ljubav treba imat dusu
Jer za ljubav treba imat dusu
#54
Posted: 22/10/2006 03:01
by Murat Sabanovic
#55
Posted: 22/10/2006 03:48
by mr__bosnjak
danas wrote:mr__bosnjak wrote:
@danas
Nikad nisam mjenjao nickove!

hajd dobro, kad ti kazes

mora da je bio neki duh

Ozbiljno sada. Na sta mislis? Garantujem da sam uvijek imao samo ovaj nick!
#56
Posted: 22/10/2006 03:50
by mr__bosnjak
Arslan_ wrote:Duhovi
Nakon dugog nagovaranja, muž je odveo ženu na prvu partiju golfa u njezinom životu, i što je bilo očekivano njezin prvi udarac je završio u prozoru predivne kuće u blizini golf igrališta. Muž je poludio: "Upozorio sam te da budeš oprezna, sad ćemo morati otići tamo, ispričati se i platiti štetu na prozoru".
I tako je par otišao do kuće i pokucao na vrata. Iznutra se začuo ugodan glas: "Uđite." Kad su ušli imali su što vidjeti, ne samo da je prozor bio razbijen, i staklo posvuda po podu, nego se razbila i prekrasna antikna vaza. Na naslonjaču je ležao mlađi muškarac: "Da li ste vi par koji je razbio prozor?"
"Da, gospodine, strašno nam je žao"
"Oh, nije se potrebno ispričavati, Zapravo, ja sam Vam vrlo zahvalan. Vidite, ja sam duh i bio sam zarobljen u toj vazi više od 1000 godina. Sad kad ste me oslobodili, mogu Vam ispuniti tri želje. Ako vam ne smeta svakome bih ispunio po jednu želju, a zadnju bih ostavio za sebe.
"Oh, to je odlično." kaže muž. Razmislio je na trenutak i rekao: "Želim milijun dolara svake godine do kraja moga života."
"Nema problema" rekao je duh. "To je najmanje što mogu učiniti, uz to garantiram Vam dug i zdrav život. A sad vi gospođo, sto vi želite?".
"Želim ogromnu kuću sa slugama u svakoj državi na svijetu," kaže ona.
"Računajte da je sređeno" kaže duh. "I ne samo to, vaš dom će uvijek biti siguran od požara, provalnika i drugih prirodnih katastrofa."
"A sada," kažu muž i žena zajedno, "koja je tvoja želja?"
"Pa dobro, kako sam bio zarobljen vise od tisuću godina, moja želja je da imam sex sa Vašom ženom."
Muž pogleda ženu i kaže, "Pa draga, znaš da smo oboje bogati, imamo sve te kuće i novce, što kažeš?" Ona je razmišljala trenutak i rekla, "Znaš, nije mi svejedno, ali s obzirom na sve, mogla bih to podnijeti, ali što je s tobom dragi?"
"Draga, znaš da te volim," kaže suprug.
"I tako duh i žena otiđu uz stepenice, gdje su proveli ostatak dana uživajući jedan u drugom. Duh je bio nezasitan. Nakon neka tri sata non-stop sexa, duh se okrene i pogleda ženu direktno u oči. "Koliko godina imate ti i tvoj muž?" – upita
"Pa oboje imamo oko 35 godina" odgovori žena.
"Bez zajebancije, 35 godina i još obadvoje vjerujete u duhove?"
Cuo sam ovu davno, samo sta jo je tad homoseksualni deda mraz bio u pitanju

#57
Posted: 22/10/2006 04:06
by GandalfSivi
Lace wrote:GandalfSivi wrote:Iako rizikujem da me mnogi nazovu lazovima, a kad ste vec pokrenuli ovu temu, reci cu da vjerujem u duhove. Vjerujem samo u ono sto vidim, a licno sam imao 3 puta susret sa gore navedenima. Dva puta u ratu, oba puta sam bio sam i jednom odmah nakon reintegracije nedzarica kad nas je bilo cetvorica. U zivotu ne vjerujem u mnoge stvari, ali ovo je mimo svake sumnje.
VIDJEO SAM
sta si vidio?
Prica prva: Podhrastovi, godina 1992, zgrada izgradjena na groblju (mislim da je ulica bila Hadzi Lojina, nisam siguran). Citam knjigu pod svjetlom akumulatora, mrak je vani. U po frke otvara se ormar i iz njega izlazi nesta bijelo, ne mogu definisati. Samo izlazi iz ormara i odlazi kroz vrata sobe. Ja trcim u kuhinju za tim i nista ne nalaziml. Ukupno trajanje: Cca 5 sec.
Prica druga: Ja u svom stanu na Dobrinji, sam. Godina 1994. Ja u wc-u, onako, razrahatio, kad cujem neko me zove imenom. Kontam neko od komsija mi usao u stan. Rekoh: molim. Cujem totalno cudnim glasom: sta ima? Izlecem iz WC-a da vidim ko je, nigdje nikoga, prazan stan, cak zakljucan.
Prica treca, najjaca: Nedzarici, zima 1995, integracija u toku. Nas cetvorica jarana se vracamo iz grada na Dobrinju. Neko je predlozio da idemo precicom kroz Nedzarice, prvi put nakon cetiri godine. I krenuli mi, hodamo, mrak mrtvi, ali sve normala. Odjednom, vidimo, ali fakat VIDIMO, kolona ljudi nosi mrtvacki sanduk. Kontamo nesta kao srbi se iseljavaju, cak i mrtve nose (to je bila zajebancija koju ste tad mogli gledati na srni po vazdan, prvi reality show) i tako hodamo, komentarisemo, smijemo se dok kolona ne poce blijediti. Vidis kroz ljude i onda nestadose. Cetvorica na je vidjela to, Tuba, Boki, Adis i ja, i svi se dan danas slazemo da smo vidjeli apsolutno istu stvar. Da ste samo vidjeli kako covjek moze brzo trcati. Kazu kad te je strah, oduzmu ti se noge. Aaaaaaa, malo sutra, ne trcis, letis.
Eto, to su vam primjeri duhova, neko vjeruje, neko ne, ja sam ih vidjeo
#58
Posted: 22/10/2006 08:04
by almassy
januar 1993. prijateljica i ja, vidjeli nesto sto mozda najvise lici na vukodlaka hollywood produkcije. iz cista mira oko 21 sat te zimske noci na setalistu pored rijeke, ugledali smo zastrasujucu kreaturu koja je vrebala. najcudnije od svega je da je i priroda bila promijenjena, ta stvar je vrebala iz siblja koje je inace tu ali u proljece i ljeto, zimi su samo gole grane...znaci te noci cak i priroda na tom mjestu je bila drugacija?! tesko je opisati taj osjecaj, u sustini sva vasa cula su alarmirana i instikt vam govori da je tu nesto zlo...nismo bjezali, panicarili, niti jedno drugom nista rekli. ja sam predlozio da se gubimo odatle. oko 15 minuta nakon toga mi smo pricali o drugim stavrima, primjetno potreseni, ali nismo se usudjivali pitati jedno drugog bojeci se da ne ispadnemo blesavi... sve do momenta kada me je ona upitala "jesi li ti tamo nesto vidio?". to nesto, vec spomenuh, najvise je licilo na hollywood klise vukodlaka, covjek-zvijer, dlakav, razderane odjece, nadljudske snage, je vrebao te noci, cekao...Te oci iz mraka nikada necu zaboraviti! Oboje smo vrlo racionalni ljudi, i sam sa podsmjehom odbacujem price drugih ljudi. Ako neko ima isto iskustvo, susret sa slicnim stvorenjem, nek se javi. Moja prijateljica i ja i nakon 13 godina od ovog se pitamo, analiziramo, nesto sto je vrlo tesko za objasniti. Bilo bi nam lakse ako je jos neko "sreo" slicno stvorenje!
#59
Posted: 22/10/2006 09:21
by Skyfox
Naj cudnije sto sam dozivio je bilo u zimu '95. Navecer po povratku iz grada ulazim u haustor svoje zgrade, oko 23h, hladno, nema struje. Polako napipavam put prstima. Iz mrklog prizemlja dolazim do prvih stepenica gdje je malo svjetlije jer je vani mjesecina koja dopire kroz prozor. Cujem neko grebanje po drvetu od kojeg mi se i sada dize kosa na glavi. Racioinaliziram, vjerovatno je neko djete psa zatvorilo u podrum. Ali zvuk se priblizava sad sam vec skamenjen, osluskujem, samo da mi je do vrata... Zvuk je monoton ali se pomjera, dopire iz razlicitih smjerova. Padne mi na pamet ako me neko zeza bit ce ofirno ako odtrcim ko bez glave. Cujem sebe kako izgovaram "Ko je?" - tisina. Nakon 3 sekunde saspe se staklo na vratima haustora. U nepuna dva koraka sam bio u stanu na trecem. Sta je bilo? Ne znam. Stari misli da bi mogao biti zalutali metak. Ja nisam cuo pucanj vec nesto drugo... A zid je vec bio prosaran mecima tako da ne znam!!!
#60
Posted: 22/10/2006 10:30
by Patron of Formello
#61
Posted: 22/10/2006 10:45
by FortunaBela
Ja sam imala bliski susret u vožnji, zahvaljujući tom susretu sam danas živa i zdrava...
#62
Posted: 22/10/2006 10:50
by Latina
#63
Posted: 22/10/2006 10:50
by Patron of Formello
FortunaBela wrote:Ja sam imala bliski susret u vožnji, zahvaljujući tom susretu sam danas živa i zdrava...
Ako ti nije mrsko,pojasni malo?
#64
Posted: 22/10/2006 11:00
by ztluhcs
FortunaBela wrote:Ja sam imala bliski susret u vo¾nji, zahvaljujuæi tom susretu sam danas ¾iva i zdrava...
Na krivini se pojavio duh kamiona?

#65
Posted: 22/10/2006 21:40
by Lace
GandalfSivi wrote:Lace wrote:GandalfSivi wrote:Iako rizikujem da me mnogi nazovu lazovima, a kad ste vec pokrenuli ovu temu, reci cu da vjerujem u duhove. Vjerujem samo u ono sto vidim, a licno sam imao 3 puta susret sa gore navedenima. Dva puta u ratu, oba puta sam bio sam i jednom odmah nakon reintegracije nedzarica kad nas je bilo cetvorica. U zivotu ne vjerujem u mnoge stvari, ali ovo je mimo svake sumnje.
VIDJEO SAM
sta si vidio?
Prica prva: Podhrastovi, godina 1992, zgrada izgradjena na groblju (mislim da je ulica bila Hadzi Lojina, nisam siguran). Citam knjigu pod svjetlom akumulatora, mrak je vani. U po frke otvara se ormar i iz njega izlazi nesta bijelo, ne mogu definisati. Samo izlazi iz ormara i odlazi kroz vrata sobe. Ja trcim u kuhinju za tim i nista ne nalaziml. Ukupno trajanje: Cca 5 sec.
Prica druga: Ja u svom stanu na Dobrinji, sam. Godina 1994. Ja u wc-u, onako, razrahatio, kad cujem neko me zove imenom. Kontam neko od komsija mi usao u stan. Rekoh: molim. Cujem totalno cudnim glasom: sta ima? Izlecem iz WC-a da vidim ko je, nigdje nikoga, prazan stan, cak zakljucan.
Prica treca, najjaca: Nedzarici, zima 1995, integracija u toku. Nas cetvorica jarana se vracamo iz grada na Dobrinju. Neko je predlozio da idemo precicom kroz Nedzarice, prvi put nakon cetiri godine. I krenuli mi, hodamo, mrak mrtvi, ali sve normala. Odjednom, vidimo, ali fakat VIDIMO, kolona ljudi nosi mrtvacki sanduk. Kontamo nesta kao srbi se iseljavaju, cak i mrtve nose (to je bila zajebancija koju ste tad mogli gledati na srni po vazdan, prvi reality show) i tako hodamo, komentarisemo, smijemo se dok kolona ne poce blijediti. Vidis kroz ljude i onda nestadose. Cetvorica na je vidjela to, Tuba, Boki, Adis i ja, i svi se dan danas slazemo da smo vidjeli apsolutno istu stvar. Da ste samo vidjeli kako covjek moze brzo trcati. Kazu kad te je strah, oduzmu ti se noge. Aaaaaaa, malo sutra, ne trcis, letis.
Eto, to su vam primjeri duhova, neko vjeruje, neko ne, ja sam ih vidjeo
brh...najezih se

#66
Posted: 22/10/2006 21:44
by Lace
almassy wrote:januar 1993. prijateljica i ja, vidjeli nesto sto mozda najvise lici na vukodlaka hollywood produkcije. iz cista mira oko 21 sat te zimske noci na setalistu pored rijeke, ugledali smo zastrasujucu kreaturu koja je vrebala. najcudnije od svega je da je i priroda bila promijenjena, ta stvar je vrebala iz siblja koje je inace tu ali u proljece i ljeto, zimi su samo gole grane...znaci te noci cak i priroda na tom mjestu je bila drugacija?! tesko je opisati taj osjecaj, u sustini sva vasa cula su alarmirana i instikt vam govori da je tu nesto zlo...nismo bjezali, panicarili, niti jedno drugom nista rekli. ja sam predlozio da se gubimo odatle. oko 15 minuta nakon toga mi smo pricali o drugim stavrima, primjetno potreseni, ali nismo se usudjivali pitati jedno drugog bojeci se da ne ispadnemo blesavi... sve do momenta kada me je ona upitala "jesi li ti tamo nesto vidio?". to nesto, vec spomenuh, najvise je licilo na hollywood klise vukodlaka, covjek-zvijer, dlakav, razderane odjece, nadljudske snage, je vrebao te noci, cekao...Te oci iz mraka nikada necu zaboraviti! Oboje smo vrlo racionalni ljudi, i sam sa podsmjehom odbacujem price drugih ljudi. Ako neko ima isto iskustvo, susret sa slicnim stvorenjem, nek se javi. Moja prijateljica i ja i nakon 13 godina od ovog se pitamo, analiziramo, nesto sto je vrlo tesko za objasniti. Bilo bi nam lakse ako je jos neko "sreo" slicno stvorenje!
brh...i od ovog

#67
Posted: 22/10/2006 21:49
by danas
ma kakvi vampiri i vukodlaci, zivih ljudi me je najvise strah.
#68
Posted: 22/10/2006 22:37
by Helem
Sava Savanovicu 90 godina vampirujes a nisi se najeo vecere kao veceras...
sjeca li se ko price "Poslije 90 godina" Milovana Glisica i drame "Leptirica".
Lik- Strahinja......
#69
Posted: 23/10/2006 01:42
by mr__bosnjak
almassy wrote:januar 1993. prijateljica i ja, vidjeli nesto sto mozda najvise lici na vukodlaka hollywood produkcije. iz cista mira oko 21 sat te zimske noci na setalistu pored rijeke, ugledali smo zastrasujucu kreaturu koja je vrebala. najcudnije od svega je da je i priroda bila promijenjena, ta stvar je vrebala iz siblja koje je inace tu ali u proljece i ljeto, zimi su samo gole grane...znaci te noci cak i priroda na tom mjestu je bila drugacija?! tesko je opisati taj osjecaj, u sustini sva vasa cula su alarmirana i instikt vam govori da je tu nesto zlo...nismo bjezali, panicarili, niti jedno drugom nista rekli. ja sam predlozio da se gubimo odatle. oko 15 minuta nakon toga mi smo pricali o drugim stavrima, primjetno potreseni, ali nismo se usudjivali pitati jedno drugog bojeci se da ne ispadnemo blesavi... sve do momenta kada me je ona upitala "jesi li ti tamo nesto vidio?". to nesto, vec spomenuh, najvise je licilo na hollywood klise vukodlaka, covjek-zvijer, dlakav, razderane odjece, nadljudske snage, je vrebao te noci, cekao...Te oci iz mraka nikada necu zaboraviti! Oboje smo vrlo racionalni ljudi, i sam sa podsmjehom odbacujem price drugih ljudi. Ako neko ima isto iskustvo, susret sa slicnim stvorenjem, nek se javi. Moja prijateljica i ja i nakon 13 godina od ovog se pitamo, analiziramo, nesto sto je vrlo tesko za objasniti. Bilo bi nam lakse ako je jos neko "sreo" slicno stvorenje!
Gdje je ovo bilo?
Inace, imam i ja jednu. Mada nije nesto uzbudljiva, jedno vece, ove godine, u Bosni, dok sam sjedio sa rodjacima neko je nazvao i rekao da je jedan prijatelj familije tada umro. Te noci sam ispod prozora sve do svitanja cuo cudno tapkanje, ili tacnije korake po mehkoj zemlji. Sada, najvjerovatnije su bile psi lutalice, ili jednostavno neki drugi seoski zvuk na kojeg nisam navikao. Bog zna.
#70
Posted: 23/10/2006 02:04
by danas
#71
Posted: 23/10/2006 02:14
by Helem
a na Ravnama, u svojoj kucici, Jusufovca se ukorlecila...Umrla sama.
Kada su ljudi usli u kuci, Jusufovci gorio nur na prsima.
#72
Posted: 23/10/2006 02:35
by EI Presidente
#73
Posted: 23/10/2006 03:48
by Helem
u nas ima jedan tocak gdje smo isli po vodu. Dolje ispod harema, tece Ramica potok.
Tocak, gdje izvire voda nalazi se ispod kuce Ibrahima-Nimca.
Pred sabah, u rano svitanje,pozurio je Selim Sugic, da donese kantu vode u kucu sa tocka, za celjadi da uzmu abdest, prije nego sto ce svanuti Sabah.
Tocak su od dzamije vec osvijetlili, upaljeni kandilji sa minareta, pa se Selki zurilo, sve je saputao nesto u sebi spustajuci se niz strmu obalicu prema tocku, vec je cuo grgoljanje vode.
Selim Sugic je tada, prilazeci tocku ugledao nekog malog oniskog covjeka, duge bijele brade, sav u zelenom odijelu, kako je zavrnuo nogavice i uzima abdest na tocku.
Selim pridje bez rijeci i u tom trenu svanu, razdvoji se nit mraka i svjetlosti. Horoz zakukurice.
"Zahvali Alllahu Dragom, dz..sh. sto je svanulo", rece mali covjek duge bijele brade i sav u zelenom odijelu :"ti ne bi osvanuo ziv".
I nestade ga, najedanput
"Bio je to Dobri", pricala mi majka.
#74
Posted: 23/10/2006 14:13
by PITARKA_SA
#75
Posted: 23/10/2006 14:33
by DonDavudes
helem o vampiru wrote:Nakratko mi stade pamet.
Covjek naruci pilece batake i dva krompirica.
helem je najjaci!!!!