Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Haaški sud u obrazloženju presude spominje brojne zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenicima prije otvorenog sukoba HVO-a i Armije BiH
Premda su relativno niske kazne na koje je Haaški sud sredinom ožujka osudio generala Armije BiH Envera Hadžihasanovića i brigadira Amira Kuburu za ratne zločine počinjene nad Hrvatima u središnjoj Bosni izazvale ogorčenje dijela javnosti, objašnjenje ove presude - zasad objavljeno samo na francuskom jeziku - moglo bi baciti posve novo svjetlo na rat između Hrvata i Bošnjaka u BiH tijekom 1993. godine, ali i na ulogu Hrvatske u ratnim zbivanjima u BiH.
Dosad je u većem dijelu javnosti, pa i hrvatske, vladalo mišljenje da su sukobe HVO-a i Armije BiH u travnju 1993. potaknuli Hrvati, pomognuti iz Zagreba, želeći nametnuti svoju dominaciju, odnosno na terenu provesti odredbe tadašnjeg Vance-Owenova mirovnog plana. No, ono što stoji u presudi Hadžihasanoviću i Kuburi, odnosno što je na temelju izvedenih dokaza utvrdio Haaški sud, upućuje na nešto drukčiji kontekst početka sukoba Hrvata i Bošnjaka.
Sarajevski tjednik Dani objavio je dijelove obrazloženja presude u kojima se spominju brojni zločini koje su mudžahedini počinili nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima u središnjoj Bosni, čak i prije nego što je počeo otvoreni sukob HVO-a i Armije BiH.
Hadžihasanović i Kubura relativno su blago kažnjeni jer zasad nije dokazana njihova izravna odgovornost za zločine mudžahedina, odnosno muslimanske brigade u sastavu Armije BiH, ali to ne mijenja ništa u činjenici da su se ti zločini, poput onoga u Dusini, dogodili i da za njih netko treba odgovarati.
No, možda najvažniji dokumenti koji se spominju u presudi su dosad nepoznate zapovijedi i 'depeše' od 19. i 20. siječnja 1993. kojima je zapovjedništvo Trećega korpusa Armije BiH zapovjedilo razmještanje postrojbi i spremnost za uporabu dijelova 7. muslimanske brigade.
»Za sukobe u svim gradovima HZ Herceg-Bosne je preuranjeno, iako je i ta opcija predviđena«, stoji u 'depeši' koju je potpisao Hadžihasanović, čak tri mjeseca prije nego što će početi sukob Hrvata i Bošnjaka.
Sarajevski tjednik piše da je ovakva tvrdnja iz generalove 'depeše' »šokantna«, jer se do sada vjerovalo da su sukobe između HVO-a i Armije BiH počele postrojbe HVO-a u travnju 1993.
Važno je istaknuti da navodi sarajevskog lista nisu nikakvi pokušaji revizije novije povijesti, kakvi su postali popularni nakon što je jedan hrvatski list objavio senzacionalističku tvrdnju da HVO nije srušio Stari most u Mostaru. U ovom je slučaju riječ o dokumentima koji su isplivali na površinu nakon dugotrajne istrage i suđenja te u najmanju ruku upućuju na potrebu kako procesuiranja odgovornih za zločine, tako i na ozbiljniji rad na razumijevanju konteksta u kojem su se dogodili nesretni sukobi Hrvata i Bošnjaka tijekom jednog razdoblja rata u BiH.
Haaški sud u obrazloženju presude spominje brojne zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenicima prije otvorenog sukoba HVO-a i Armije BiH
Premda su relativno niske kazne na koje je Haaški sud sredinom ožujka osudio generala Armije BiH Envera Hadžihasanovića i brigadira Amira Kuburu za ratne zločine počinjene nad Hrvatima u središnjoj Bosni izazvale ogorčenje dijela javnosti, objašnjenje ove presude - zasad objavljeno samo na francuskom jeziku - moglo bi baciti posve novo svjetlo na rat između Hrvata i Bošnjaka u BiH tijekom 1993. godine, ali i na ulogu Hrvatske u ratnim zbivanjima u BiH.
Dosad je u većem dijelu javnosti, pa i hrvatske, vladalo mišljenje da su sukobe HVO-a i Armije BiH u travnju 1993. potaknuli Hrvati, pomognuti iz Zagreba, želeći nametnuti svoju dominaciju, odnosno na terenu provesti odredbe tadašnjeg Vance-Owenova mirovnog plana. No, ono što stoji u presudi Hadžihasanoviću i Kuburi, odnosno što je na temelju izvedenih dokaza utvrdio Haaški sud, upućuje na nešto drukčiji kontekst početka sukoba Hrvata i Bošnjaka.
Sarajevski tjednik Dani objavio je dijelove obrazloženja presude u kojima se spominju brojni zločini koje su mudžahedini počinili nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima u središnjoj Bosni, čak i prije nego što je počeo otvoreni sukob HVO-a i Armije BiH.
Hadžihasanović i Kubura relativno su blago kažnjeni jer zasad nije dokazana njihova izravna odgovornost za zločine mudžahedina, odnosno muslimanske brigade u sastavu Armije BiH, ali to ne mijenja ništa u činjenici da su se ti zločini, poput onoga u Dusini, dogodili i da za njih netko treba odgovarati.
No, možda najvažniji dokumenti koji se spominju u presudi su dosad nepoznate zapovijedi i 'depeše' od 19. i 20. siječnja 1993. kojima je zapovjedništvo Trećega korpusa Armije BiH zapovjedilo razmještanje postrojbi i spremnost za uporabu dijelova 7. muslimanske brigade.
»Za sukobe u svim gradovima HZ Herceg-Bosne je preuranjeno, iako je i ta opcija predviđena«, stoji u 'depeši' koju je potpisao Hadžihasanović, čak tri mjeseca prije nego što će početi sukob Hrvata i Bošnjaka.
Sarajevski tjednik piše da je ovakva tvrdnja iz generalove 'depeše' »šokantna«, jer se do sada vjerovalo da su sukobe između HVO-a i Armije BiH počele postrojbe HVO-a u travnju 1993.
Važno je istaknuti da navodi sarajevskog lista nisu nikakvi pokušaji revizije novije povijesti, kakvi su postali popularni nakon što je jedan hrvatski list objavio senzacionalističku tvrdnju da HVO nije srušio Stari most u Mostaru. U ovom je slučaju riječ o dokumentima koji su isplivali na površinu nakon dugotrajne istrage i suđenja te u najmanju ruku upućuju na potrebu kako procesuiranja odgovornih za zločine, tako i na ozbiljniji rad na razumijevanju konteksta u kojem su se dogodili nesretni sukobi Hrvata i Bošnjaka tijekom jednog razdoblja rata u BiH.
Ako bi postao ovde o zlocinima HVO-a i o tome kako je poceo taj rat i prije svega zasto onda budi siguran da bi ti manje vremena trebalo da zavrsis fakultet nego da sve to procitas i zbog toga ti je ovaj tekst nerelevantan za bilo kakvu raspravu.
