bamby_tz wrote:neznam jeste li gledali sinocnu emisiju telering u kojoj je gostovao mirorad dodik evo nekih njegovih pogleda :
1. republika srpsak ... pa sve ostalo , a tamo u institucijam bih to se nesto u kuluarima desava to je imaginarna administracija itd.
2. referendum nije predizborni trik to se ozbiljno misli
2.1 prihvatanje odmah onih istih ustavnih reformi onakve kakave jesu
3. mene je medjunarodna zajednica postavila da se borim protiv muslimana- terorista u bih
4. bih je hricanska vecinska drzava
5. sta hoce taj mustafa ceric=sta hoce taj bosnjacki narod
6. mi cemo praviti put 5c kroz republiku srpsku.
7.sta ce bih u clanstvu islamske organizacije itd.
vecerasnjom emisijom mogli smo vidjeti kako o nama i nasoj drzavi misli koalicioni partner suljin i zlatkov , i jos jedna bitna stvar od svih politicara iz federacije i uz omalozavanja njihovo i njihovoga rada i stranka moglo se je primjetiti ,da je jedino harisa spomenuo nekoliko puta (naravno u negativnom konteksu), ali se vidi da bi vise volio kraj sebe imati sulju smutljivca i prevrtacha ,nego hareta ravnoprvnog da nekazem jaceg.
Bajramske muke Sulejmana Tihića
25.12.2007 18:22-od..S.F.
Šta se to događa u nekim tzv. bošnjačkim ili sarajevskim medijima zadnjih sedmica u vezi s najnovijim kritikama Sulejmana Tihića?
Da li se samo radi o, za naše okolnosti, uobičajenim klanovskim i stranačkim prepucavanjima u svrhu kadrovskih rješenja i zacrtanih projektnih pozicija? Ne! Medijska osviještenost demonstrirana zadnjih sedmica u slučaju već famoznog ulja iz robnih rezervi Federacije, sučeljavnje sa zločinom nad srpskim civilima na Kazanima, kritika Dodika i prozivanje Tihića zajedničko su djelo sarajevske medijske scene, a ne posao pojedinih medija i nekih struktura iza njih. I po izboru tema i po oštrini kritike pomenuta medijska situacija je odraz postojanja kritičke refleksije u medijima i njihove spremnosti da zatalasaju javnost i dovedu u pitanje pozicije nepravde i moći. To im je i funkcija. Naravno, pojedini lobiji će u svemu kratkoročno profitirati. Dugoročno, a to nas i zanima, ovdje je riječ o nečem mnogo ozbiljnijem. Ovo je pokušaj kritičkog suočavanja bosanskohercegovačke vlasti s njenim neradom, javašlukom, praznim obećanjima; ovo je nastojanje formiranja javnosti, probuđenog građanstva, nevladinog sektora s ciljem njihova ukupnog jačeg utjecaja na profil i karakter društva.
Razlozi za prozivanje Tihića kao šefa najjače, a time i najodgovornije bošnjačke stranke su raznoliki i brojni. Pojedini mediji već dugo upozoravaju na nedostatak njegovih liderskih sposobnosti, na činjenicu da se ne može biti šef najjače nacionalne stranke s tako malo inventivnosti, s intelektualnom prosječnošću i nedostatkom vizionarskih umijeća, bez strategijskih poteza i obnoviteljskih ambicija. Kritika je preučtiva riječ za ono što je o njemu ovih bajramskih dana rečeno. Jednostavno su ga pojedini novinari "odrali" šaljući u javnost najgoru moguću sliku o njemu kao osobi i političaru. Nemilosrdniji su bili prema njemu nego prema Dodiku. Tihiću se spočitava skoro sve, od nekulturnih uvreda na račun njegovog fizičkog izgleda, preko odricanja od Izetbegovićeve politike, paktiranja s komunistima, omalovažavanja žrtava rata, do izjednačavanja SDA sa SDS-om i Bobanovim HDZ-om. Jednom riječju, nezvanično mu se kaže da je krajnje vrijeme da odstupi s mjesta šefa stranke. Cijelo to vrijeme njegovi prvi stranački saradnici, a protivnici i na "prijestolje" pretendenti, traljaju ruke uvjereni da će im zlatna jabuka sama s grane pasti. Hoću da vjerujem, i pri tom do daljeg ostajem, da su ugledna novinarska imena koja su se poduzimala ovog kritičarskog posla zadnjih mjeseci to radila i rade iz osjećaja najdublje odgovornosti prema težini života naroda te nesređenosti države i društva, a ne radi nekih drugih pobuda. Tu jeste bilo i žučnih tonova i neprikladnih riječi i to se ne može osporiti, ali se ne može osporiti i pravo medija da u ime javnosti postavljaju pitanja i traže odgovore. Ovdje se kritika uvijek razumijeva kao neprijateljstvo i to jeste problem svake totalitarne provincije.
Izuzimajući iz razmatranja Tihićevu osobnost, da ne bude nesporazuma oko toga, može se reći da on politički simbolizira sve slabosti i nedostatke postizetbegovićevske politike kod Bošnjaka. On je njena personifikacija i njena rezultanta i samo on kao takav - prosječan, odmjeren, radin, uporan, taktičan, oportun, željan vlasti - svima odgovara. Jača i kvalitetnija politička ličnost u toj stranci ne postoji. I zato je on njen šef, a sad možete zamisliti sposobnost drugih. No, to nije problem. Problem jeste u tome što se jača ličnost u toj stranci iz njenih struktura ne može ni pojaviti, a što nam svima takav lider i vizionar budućosti društva treba. To je ono što smeta i medijima i javnosti. Smeta im prevaga tog sitnošićardžijskog, činovničkog i trgovačkog mentaliteta u nacionalnom pokretu, u državnim poslovima, u ukupnoj politici. Smeta im neodgovornost, neprofesionalnost, nesposobnost, zaokupljenost ličnim interesima i bahatost provincijaliziranih činovnika na svim razinama vlasti. Smeta im vladavina prosječnosti, šutnje, gramzivosti i pokornosti. Užas jedan! Svijest kojoj su granice svijeta ocrtane mahalskim fenjerima počiva na devizi: "ne talasaj". Takva svijest ne gradi državu, ne brine se o narodu, ne interesuje je budućnost; njena je deviza: od danas do sutra i pomalo ali sigurno. Na takvoj logici Bošnjaci evo propadaju zadnje stoljeće i po i nikako da se njihovi predvodnici opamete.
Zamislite sada jedno takvo političko vodstvo u pregovorima o budućnosti države, o ustavnim promjenama npr. A takvi pregovori dolaze. Komična i srećom neuspjela epizoda s Berizom Belkićem i famoznim protokolom o radu jednog doma državnog parlamenta govori da je stanje u drugim, uvjetno rečeno bošnjačkim strankama, isto ili gore. U njima također, mislimo na Stranka za BiH i SDP, vlada duh autoritarnosti; ličnost vođe je prenaglašena i karijera se stiče slaganjem s njegovim mislima i pogađanjem s njegovim željama. Apsolutna prevaga taktičkih ličnih, grupnih i donekle stranačkih interesa, a o nacionalnim i državnim brigu ne vode. Stoga se valja zapitati o stepenu intelektualne kompetentnosti, političke zrelosti i moralne odgovornosti bošnjačkog političkog vodstva u predstojećim reformama države i društva. Pitanje je šta oni takvi kakvi jesu tu mogu u ovom času učiniti. Lično mislim jako malo, toliko malo da mogu čak izgubiti i ono što već imaju. I to je najveći problem!
