Mevlana Dželaludin Rumi

[andrija2007]

Iako je ova tema posvecena Mevlani, ne mogu da odolim, a da ne dodam ovu poeziju al-Hallaj-a.


1. Eh, koja je to zemlja u kojoj Ti toliko nedostajes,
pa da Te treba traziti na nebu?
2. U javnosti ih vidis kako Te gledaju,
ali Te ne primjecuju, jer su slijepi.

DIWAN - 12

[Bosanac sa dna kace]

Iako je ova tema posvecena Mevlani, ne mogu da odolim, a da ne dodam ovu poeziju al-Hallaj-a.


1. Eh, koja je to zemlja u kojoj Ti toliko nedostajes,
pa da Te treba traziti na nebu?
2. U javnosti ih vidis kako Te gledaju,
ali Te ne primjecuju, jer su slijepi.

DIWAN - 12

to ti izazivas pojedince ovdje da ti odrze ders kako je ovaj bio vjerolomac
zar nema Mesnevija preveden i na nas jezik?

[andrija2007]

zar nema Mesnevija preveden i na nas jezik?[quote][/quote]

Ovo je tema otvorena za sve, pa ako zelis mozes postaviti citate i iz Mesnevija na nasem jeziku, wellcome,(dobrodosao)!
Ako je za tvoje poimanje al-Hallaj "vjerolomac", to ne mora da znaci da on to automatski i za moje ili necije drugo.
Pozdrav, Andrija!

[andrija2007]

U mom oku Tvoja slika, moje usne Tebe pominju,
u mom srcu Tvoje boraviste; gdje je zaista to mjesto, gdje si Ti odsutan?

Diwan, 82 - Al-Hallaj

[andrija2007]

You have suffered agonies
but you are still far from God,
Because you have not fulfilled
your purpose of dying to the self.

MASNAVI - VI : 723

[Marmar]

God opens doors!

I hope that the same God Who has shown us the path of separation will show us the path of union. God, Whose majesty is great and Whose grace is infinite, has said: ‘God is the All-sufficient Witness’ (Q 4:79)…

The face and the image of our dear child, the honour of the community, the crown of the scholars and the searchers, the possessor of different types of knowledge and the close friend of the saints, who is a hidden saint, a jewel of the mine, the light of his congregation, the most respected of those who are there, Jamal ad-din – may God, the Elevated bless him and give him the highest degree of seeing Him, and give him certainty and favour him above all His servants near Him!

His joyful, sincere (sincere in his generosity) and blessed face is in our eyes during the day and the night. The sweetness of his company of this fine person is so precious to us that the dust of forgetfulness cannot (because of the passing of time) make his face invisible to the eyes of our heart. The behaviour of that dear one causes the disappearance of the length of time.

However, this infinite thirst that we experience as well as that immense hunger cannot diminish by the imagination alone; never are we in a session or in a dhikr circle without experiencing a longing for this lovely child.

We put our hope in the One Who is the Owner of all and of all graces, He Who satisfies all needs – His majesty is exalted! – so that all hindrances may disappear like in the case of the throne of Bilqis and the body of Idries and that he arranges all in such a way that our thirsty eyes receive new light because of seeing that lovely child and ‘He is capable to respond to our request’.


Mawlana Jalaluddin Rumi

[andrija2007]

"This harsh discipline and rough treatment are a furnace to extract the dross from the silver.
This testing purifies the silver; when boiling, the scum rises to the surface.

MASNAVI I: 232-3

[Marmar]

WHISPERS OF LOVE

Lover whispers to my ear,
"Better to be a prey than a hunter.
Make yourself My fool.
Stop trying to be the sun and become a speck!
Dwell at My door and be homeless.
Don't pretend to be a candle, be a moth,
so you may taste the savor of Life
and know the power hidden in serving."

Mathnawi V. 411-414

[sheilak]

" Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it. "

[kolega]

Ašk u nauci, učenosti i knjigama nije,
Sve što ljudi govore to put aška nije.

Grane aška su u ezelu, a korijeni u ebedu,
Ovo drvo nit' na nebu nit' na zemlji nije.

Strasti smo ukrotili, razum smo odbacili,
Dželala ovog razum dostojan nije.

Sve dok imaš požudu, znaj, u njoj se idol krije,
Mašuk moraš postati, jer u tome strasti nije.

Čovjek mora na splavu da brodi u strahu i nadi,
A kad stigne do fena-a sem utapanja drugog nije.

O Šems Tabrizi, ti si more, a i biser ti si,
U biću tvome ništa sem tajne Allahove nije.

[andrija2007]

Al-Hallaj

"Izašlo je Sunce Voljenog, po noći;
blista, i ne poznaje zalaska.
Ako dnevno sunce zalazi noću,
sunce naših srca to ne može.

DIWAN, 20

[pasvandzija]

Zulum koji vidis kod drugih ljudi, ima ga i kod tebe,
u tvojoj naravi. U njima gledaj sebe.

Tvoje bivstvovanje, licemjerje, zulum i nemarnost
pokazuje ti se na drugome kao refleks.

Ti si taj nasilnik i sebi cinis nasilje
na tebe ce pasti prokletstvo.

U sebi ne vidis lose stvari, inace, bio bi neprijatelj svojoj dusi
kod drugog sve to vidis i kritiziras.

Ne budi naivan i ne napadaj na druge
nego vidi sebe kao lava koji se je bacio na svoju sjenu.

Kada padnes u jamu losih cudi, onda ces vidjeti svoje greske
i saznat da nisi valjao.

Jer kad je lav pao u jamu, tek je onda saznao
da je to bila njegova sjena i udavio se.

Ko god nagriza zubima slabica
znaj da zakljucuje pogresno, kao onaj lav.

O ti koji vidis crni mladez na tudjem licu, to je tvoje crnilo,
nemoj se zavaravati.

Vjernici su jedan drugom ogledalo
tu vijest prenose Pejgamberi.

Ti si stavio pred oci plavu flasu i gledas kroz nju
sav svijet cini ti se plav.

Ako nisi corav, onda znaj da je to plavilo od flase
sebi to kazi, a ne drugome.

Ako vjernik ne bude gledao Bozijim nurom(svjetlom)
pa zar ce mu se pokazati gajb(nevidljivi svijet).

Posto ti gledas vatrom a ne svjetlom,
ti ne mozes raspoznati dobro od zla.

Dobro od loseg nisi razdvojio, ostao si nezainteresiran
i ne poznajes ni lose ni dobro.

O covjece koji si upao u brige i gorcine,
malo po malo gasi vatru i vracaj se svjetlu.

O Boze, prospi na nas cistu vodu,
pa da vatra koja przi postane svjetlo.

Morske vode su Tebi pokorne,
i voda i vatra je pod Tvojom komandom.

Ti ako hoces, vatra ce postati lijepa voda,
Ti ako hoces, voda ce postati kao vatra.

Ovo nase obracanje Tebi, i trazenje, Ti si nam udahnuo
molenje da se spasimo zuluma, to je od Tvoje dobrote.

Bez naseg trazenja, Ti si nam dao(udahnuo) da trazimo hidajet(pravi put)
otvori nam riznice svojih blagodati dobrote, o nas Boze!


Mesnevija I
1319-1338
Mevlana Dzelaludin Rumi

[pasvandzija]

S obzirom da je tema o Rumiju... nadam se da mi necete haterit

Ubijte me, vjerni prijatelji moji!

Pa ubijte me, vjerni prijatelji moji!
U mojoj je smrti život moj.
Moja smrt, to znači živjeti.
Moj život, to znaši umrijeti.
Osjećam da je ukidanje moga bitka
najplemenitiji dar koji mi se može dati.
A svojim preživljenjem kao da najgore griješim.

Moj život je zgadio moju dušu
medju ovim trošnim ruševinama.
Ubijte me i spalite
sve do ovih prolaznih kostiju.
A onda,
kad budete prolazili kraj mojih ostataka,
među zapuštenim grobovima,
naći ćete tajnu Prijatelja moga
u skrivenim kutovima preživjelih [duša].

Ja sam patrijarh od najvišeg ranga.
Tako sebe učinih djetetom malim
u krilu dojilje
odmarajući se pod pločom groba
u zemlji slanoj.

Moja majka je rodila svog oca
i to je moje čudo!
Moji sinovi što ih izrodih
postali su sestre moje,
a nit se to desilo po slijedu vremena,
niti po bludu.

Pa sjedinite već jednom dijelove moje
uzimajući ih od kristalnih tijela,
od zraka, vatre i vode čiste,
pa zasijte svim time zemlju nevodnjenu,
a onda ju navodnite
i to tako da kruže po njoj
pehari točiteljica
i potoci brzi.
I ni za sedam dana
savršena biljka će niknut'.

Halladz

[pasvandzija]

Nuh je devetsto godina neprekidno ljude pozivao:
Iz trena u tren se kufr naroda njegova povećavao.



Da li je on ikad uzde govora povlačio?
Da li je on ikad u pećinu šutnje otpuzao?



U sebi je govorio: "Da li se ikad karavana s puta vratila
Zbog buke i galame nekih pasa?



Da li se u noći punog mjeseca, zbog galame psa,
Jurnjava punog mjeseca usporavala?



Mjesec svjetlo rasipa, a pas laje:
Svako po naravi svojoj djeluje.



Odredba svakome odredjenu službu dodjeljuje,
Po njegovoj naravi suštinskoj, koju on vrši u vrijeme kušnje.



Pošto pas svoje pogubno zavijanje neće napustiti,
Ja, koji sam mjesec, zar da putanju svoju ostavim?"



Pošto sirće kiselost svoju povećava,
Neophodno je da se i zasladjivanje poveća.



Srdžba je sirće, milost je poput meda;
A ovo dvoje su osnova svakog sirupa.



Ako se med ne uspije sirćetu oduprijeti,
Onda će se taj sirup pokvariti.



Narod je po Nuhu sirće prolijevao,
A Okean je na njega jog više šećera sipao.



Šećer njegov se iz Mora Blagodati nadopunjavao,
Stoga je on sirće stanovnika dunjaluka nadmašivao.



Koji je pojedinac poput hiljade? Taj Evlija.
Štaviše, taj Rob Uzvišenog je kao sto pokoljenja.



Velike rijeke kleče pred krčagom tim,
U koji jedan kanal iz mora dolazi,



Naročito ovog Mora; jer kad ostala mora čuju
Za ovo ovlaštenje carsko i vrevu moćnu -



Njihova usta postaju gorka zbog stida i zbunjenosti,
Jer se Ime Najveće združilo s onim najmanjim.



Zbog povezanosti ovog s onim svijetom,

Ovaj svijet je u stidu ustuknuo.



Ovaj način izražavanja je ograničen i manjkav,
Jer, zar izmedju pokvarenog i najodabranijeg sličnosti ima?



Ako vrana u voćnjaku nekom grakće,
Zar će slavuj s pjesmom slatkom da prestane?



Zato, svako ima svog kupca zasebnoga
U ovom bazaru od: On radi šta Mu je volja.



Pustinja, puna grmlja trnovitog, za vatru je hrana;
Miris ruže je za mozak opijeni hrana.



Mada je prljavština po našem shvatanju prezrena,
Ona je ipak šećer i halva za svinju i psa.



Pošto zaprljani ljudi počine ove prljavštine,
Čiste vode se zato zaokupljaju čišćenjem.



Mada zmije otrov razbacuju
I mada nas zlovoljnici uznemiruju,



Ipak, u planini, u košnici i na drvetu
Pčele slatko skladište meda odlažu.



Što otrovi svoju otrovnost više pokazuju,
Protivotrovi ih sve brže iskorjenjuju.



Kad razmisliš, cijeli dunjaluk se bori, atom s atomom,
Kao što je vjera u sukobu s nevjerstvom.



Jedan atom na lijevu stranu leti,
A drugi na desnu, u stalnoj potrazi.



Jedan atom se diže, a drugi spušta:
Gledaj borbu istinsku u njihovim sklonostima.



Istinska borba je posljedica borbe skrivene:
Znaj da se onaj nesklad iz ovog nesklada pojavljuje.



Borba atoma, koja se u suncu poništava,
Izvan je svih opisa i proračuna.



Pošto se u atomu poništavaju pojedinačna duša i dah,
Borba atoma je sad samo borba sunca.



Iz njega odlaze njegov urodjeni pokret i odmor -
Preko čega? Preko ovog: Zaista se Njemu vraćamo.



Mi smo se od sebe moru Tvom vratili
I sisamo iz izvora koji nas doji.



O ti, koji zbog ifrita na sporednici Puta ostaješ,
O vjerolomniče, ne hvali se da temeljne izvore posjeduješ.



Naš rat i mir su u nuru Zata Allahova:
Oni nisu od nas, oni su izmedju dva prsta Allahova.



Rat ćudi, rat djela, rat govora -
Užasan je sukob izmedju dijelova.



Dunjaluk se preko ovog rata održava:
Shvati elemente da bi teškoća bila riješena.



Četiri elementa su četiri snažna stuba
Koji uspravno drže svijet ovaj.



Svaki stub je uništavač stuba drugoga:
Stub, poznat kao voda, uništavač je plamenova.



Stoga se zgrada stvaranja na suprotnostima temelji;
Zbog toga smo mi u ratu i za dobrim i za zlim.



Moja stanja su uzajamno suprotstavljena:
Po svom učinku je svaki uzajamno suprotan.



Pošto sam u neprestanoj borbi sa sobom samim,
Kako bih se mogao slagati s nekim drugim?



Pogledaj talasanja vojski "stanja" mojih,
Svako "stanje" je u ratu i borbi s nekim drugim.



Razmotri taj isti mučni rat u sebi:
Što si onda u stalnom ratu s drugim?



Ili ne možeš pobjeći dok te Allah ne izbavi od ovog rata
I dok te ne dovede u jednobojni svijet mira?



Taj svijet nije ništa drugo do vječnost i blagostanje,
Jer on nije od suprotnosti sastavljen.



Jedna suprotnost zadaje drugoj ovo uništenje uzajamno:
Kad suprotnosti nema, onda postoji samo vječnost.



Iz Dženneta je suprotnosti istjerao Onaj kome slična nema,
Govoreći: "Ni sunca ni suprotnosti njegove, zime jake, tu nema."



Bezbojnost je korijen boja,
Mir je korijen svih ratova.



Onaj svijet je korijen ovog boravišta bolnoga,
Jedinstvo je korijen svakog dijeljenja i razdvajanja.



Zašto smo u takvim suprotnostima, gospodine,
I zašto je jedinstvo porodilo ove brojeve?



Jer mi smo grana, a četiri elementa su stablo:
U granu je stablo svoju narav u postojanje donijelo.



Pošto je suština, a to je ruh, izvan račvanja,
Njegova priroda nije množina; to je narav Veličanstva.



Shvati da su ratovi, koji su korijen mira,
Poput rata Poslanika, čiji rat je za Allaha.



On je pobjednik i moćnik na svijeta obadva:
Opis ove pobjede ne sadržavaju usta ova.



Ipak, mada je nemoguće Amu Darju popiti,
Niko se ne može od vode suzdržati dok žedj ne ugasi.



Ako si žedan Okeana duhovnosti,
Onda na ostrvo Mesnevije iskoči.



Tako snažno iskoči da bi u svakom trenu vidio
Da je Mesnevija sama duhovnost.



Kad vjetar s površine riječne vode slamu odnese,
Onda voda svoju jednobojnost pokazuje.



Svježe grane koralja pogledaj,
Gledaj kako plodovi rastu iz vode ruha!



Kad Mesnevija postane jedno, bez riječi, zvuka i daha,
Ona sve iza sebe ostavlja i postaje duhovni Okean.



Govornik riječi, slušalac riječi i same riječi -
Sve troje će na kraju ruh postati.



Davalac hljeba, primalac hljeba i hljeb blagotvorni
Svojih oblika će lišeni biti i u zemlju će se vratiti,



Ali njihova suština, kod sva tri ova razreda,
Ujedno je i različita kod svih ovih vrsta i trajna.



Po pojavi oni zemlja postaju, ali po suštini ne postaju;
Ako neko kaže da postaju, reci mu: "Ne, ne postaju."



U svijetu duhovnome sve tri vrste čekaju,
Nekad bježeći iz forme, a nekad se smještajući u nju.

...



Mesnevija VI - Mevlana Dzelaluddin Rumi

[pasvandzija]

Kad bi čovjek bio Rustem-Zal ili viši junak od Hamze, opet je pod zapovijedi žene.
Onaj od čijih je riječi svijet bio kao pijan (Muhammed), govorio je: "Razgovori me, o ti Rumena" (Ajša)!
Voda je jača od plamena vatre. Voda ugasi vatru ako nije u loncu.
Kad je voda u loncu, ispari se, nestane je. Čovjek je vani nadmoćniji, a u nutrini ga žena savladjuje.
Čovjek je jači od žene kao voda od vatre, a u stvari joj je podredjen kao voda u loncu vatri. Osobina čovjeka je da voli ženu. Životinja ne posjeduje ljubav.
Rekao je Pejgamber, da žene savladaju pametnog i plemenitog, a neuki i surovi Ijudi potčinjavaju žene.
Jer nježnost i finoća ne postoji u grubijana, u njih su razvijenije grubosti. Ljubav i nježnost su svojstva čovjeka, a grubost i strast su za životinje. Žena je Hakkov sjaj, ona nije mašuk (voljenje). Reklo bi se da ona stvara, a ne da je stvorena.

Mevlana Dzelaludin Rumi

[pasvandzija]

Nisam siguran da li je ovo od Rumija...


Opijeni vinom Voljenog - mogu nas razumjeti.
Okean koji je kap u more pretvorio, razumije nas

Zevil-i Irfani nas mogu shvatiti, džahili nikako
Hajrani, poznavaoci tajne - Oni znaju za nas

Insani kâmili poznaju nas, a za hajvane smo stranci
nedostatke i mane halka, nemamo čime da mjerimo

Bez jezika smo ostali, ne umijemo da vrijeđamo
za nas oblast ne postoji, došli smo sa Lâ-mekâna

Daleko smo od ove prolazne bašte, daleko smo a oni,
koji svakoga jutra, pjevaju poput slavuja - razumiju nas


-----------

Pojasnjenje manje poznatijih rijeci...

Dzahil - neznalica
Insan - ljudsko bice
Kamil - potpun
Irfan - spoznaja

[pasvandzija]

Prvo su od Tebe plima i oseka došli u mene;
Inače, o Slavni, mirno bi bilo ovo moje more.

Iz istog izvora, iz kojeg si mi Ti dao ovu nedoumicu,
Isto tako milostivo iz mene ukloni smetenost ovu.

Ti me rastužuješ. Ah, pomozi mi,
O Ti, čije rastuživanje od muškaraca žene napravi.

Dokle ova tuga? O Gospodaru, nemoj me žalostiti!
Jedan put mi dodijeli, nemoj da deset puteva slijedim!

Ja sam kamila iscrpljena, a ledja mi je ranila
Moja volja slobodna, koja sliči na samar.

U jednom trenu, ova košara me jako preteže ovamo,
A u drugom trenu, ona košara vuče onamo.

Neka spadne s mene teret neuravnoteženi,
Kako bih mogao gledati pašnjak pobožnih.

Kao Ashabul-Kehf ću da pasem u voćnjaku Blagodati -
Ne kao oni budni, ne, u snu su oni.

Naginjaću se nadesno ili nalijevo,
Neću se kotrljati osim kao loptica, nesvojevoljno,

Pošto ćeš Ti, o Gospodaru Dana Sudnjeg,
Ili nadesno ili nalijevo da me okrećeš.

Stotinama hiljada godina ja lepršam nesvjesno,
Poput atoma u zraku, tamo-amo.

Mada sam zaboravio ono vrijeme i stanje,
Seoba u snu priziva ih u moje sjećanje.

Bježim s ovog četverokrakog križa
I iz ovog odmarališta iskačem u pašnjak ruha.

O Gospodaru, od dojilje, Sna,
Ja mlijeko sisam iz onih mojih prošlih dana.

Cijeli svijet od volje slobodne i samopostojanja bježi
Prema svojoj opijenoj strani.

Da bi se od razboritosti oslobodili bar na trenutak,
Oni na sebe stavljaju sramotu vina i pjesništva.

Svi znaju da je zamka ovo postojanje,
Da su voljna misao i sjećanje džehennem.

Oni iz sebe samih bježe u nepostojanje sebe
Kroz opijenost ili veliku zauzetost, o upućeni čovječe.

Iz tog stanja nebitka Ti dušu nazad vučeš
Jer je ona u nesvjesnost ušla bez naredbe Tvoje.

Ni džinnima ni ljudima nije dato
Da prodru kroz zatvor predjela svijeta privremenog.

Nema prodora kroz šupljine najviših nebesa,
Osim uz moć Uputstva.

Nema uputstva, osim uz moć koja ruh pobožni čuva
Od čuvara spaljujućih meteora.

Nikome nema prijema, sve dok se ne poništi,
U prijemnu odaju Veličanstvenosti.

Koje je sredstvo za uspeće na Nebesa?
Ovo nepostojanje. Nepostojanje je vjera i vjerovanje ašika.

Iz ponižavanja sebe, na putu Aška,
Ogrtač krzneni i opanak postali su mihrab za Ajaza.

Čak i tada ga je volio car
I bio je divan i lijep i izvana i iznutra -

Jer je svake bahatosti, razmetanja ili zlobe bio lišen,
A lice njegovo bilo je ogledalo ljepote careve -

Jer je bio vrlo daleko od svog postojanja,
Pa je kraj poslova njegovih bio hvale vrijedan.

Strpljivost Ajazova bila je sve postojanija
Pošto je on, bojeći se bahatosti, preduzimao mjere opreza.

On je bio pročišćen, pa je onda došao
I bahatost i sebičnost je po vratu udario.

On je ovako radio s ciljem da bi druge uputio
Ili zbog nekog pravila mudrosti, koje je od straha daleko;

Ili mu je pružalo zadovoljstvo gledanje tih opanaka,
Jer je postojanje kapak protiv povjetarca nepostojanja,

Da bi se grobnica, na nepostojanju izgradena, mogla otvoriti,
I da bi on povjetarac krijeposti i života mogao osjetiti.

Blagostanje, bogatstvo i svilena odjeća stajališta putnika
Lanci su za lahkonogoga ruha.

Ruh ugleda lanac zlatni i bude prevaren:
On ostane u rupi tamnice, daleko od ravnice otvorene.

Dunjalučka pojava je Džennet, a u stvarnosti je Džehennem;
On je zmija puna otrova, mada ima lik ljepotice rumene.

Mada vatra Džehennemska mu'minu ne šteti,
Ipak je bolje to mjesto napustiti.

Mada Džehennem svoja mučenja drži daleko od njeg,
Ipak, u svakom slučaju, za njega je bolji Džennet.

O vi, manjkavi, čuvajte se one s rumenim licem,
Koja u vrijeme polnog odnosa postane kao džehennem.


Mevlana Dzelaludin Rumi

[pasvandzija]

Iako je ova tema posvecena Mevlani, ne mogu da odolim, a da ne dodam ovu poeziju al-Hallaj-a.


1. Eh, koja je to zemlja u kojoj Ti toliko nedostajes,
pa da Te treba traziti na nebu?
2. U javnosti ih vidis kako Te gledaju,
ali Te ne primjecuju, jer su slijepi.

DIWAN - 12

to ti izazivas pojedince ovdje da ti odrze ders kako je ovaj bio vjerolomac
zar nema Mesnevija preveden i na nas jezik?

Ne znam je li tvoj komentar bio ironican, ali nije bitno . Rumi je u Mesneviji lijepo objasnio sta je Halladz mislio sa svojom izjavom .

"Pharaoh said, "I am the Truth," and was laid low.
Mansur Hallaj said, "I am the Truth," and escaped free.'
Pharaoh's "I" was followed by the curse of God;
Mansur's "I" was followed by the mercy of God, O beloved!
Because Pharaoh was a stone, Mansur a ruby;
Pharaoh an enemy of light, Mansur a friend.
O prattler, Mansur's "I am He" was a deep mystic saying,
Expressing union with the light, not mere incarnation."

Kad budem nasao gdje se ovo nalazi u bosanskom prevodu, postavit cu ovdje . Ima jos ali ne mogu sada da nadjem...

[andrija2007]

Ne znam je li tvoj komentar bio ironican, ali nije bitno . Rumi je u Mesneviji lijepo objasnio sta je Halladz mislio sa svojom izjavom .

"Pharaoh said, "I am the Truth," and was laid low.
Mansur Hallaj said, "I am the Truth," and escaped free.'
Pharaoh's "I" was followed by the curse of God;
Mansur's "I" was followed by the mercy of God, O beloved!
Because Pharaoh was a stone, Mansur a ruby;
Pharaoh an enemy of light, Mansur a friend.
O prattler, Mansur's "I am He" was a deep mystic saying,
Expressing union with the light, not mere incarnation."

Kad budem nasao gdje se ovo nalazi u bosanskom prevodu, postavit cu ovdje . Ima jos ali ne mogu sada da nadjem...[/quote]

Prijatelju ( zovem te ovako, jer za mene ko god postuje i voli Rumija i Al-Halajja, ja ga dozivljavam kao prijatelja), cini mi se da me nisi razumio, jer je forumas sa nick-om "bosanac sa dna kace" napisao: "to ti izazivas pojedince ovdje da ti odrze ders kako je ovaj bio vjerolomac", i "zar nema Mesnevija preveden i na nas jezik"? - "Bosanac sa dna kace", a ja sam mu na to odgovorio otprilike ovako: "Ako je za tebe Al-Halajj vjerolomac, to ne znaci da je on to za mene ili za druge."
Upravo osobe koje su smatrale Al-Halajja u ono vrijeme vjerolomcem, su ga osudile na mucenje i na kraju i na mucenicku smrt.
Znaci moj komentar nije apsolutno ironican vec potpuno iskren.
Stihovi koje ti navodis od Rumija o Al-Halajju su predivni, nisam ih poznavao, hvala sto si
ih stavio na ovu lijepu temu o velikanima ljudskog duha, i oni upravo potvrdjuju samim duhovnim
autoritetom jednog Rumija da Al-Halajj nije bio nikakav vjerolomac vec naprotiv dragulj istinske gnoze/spoznaje - irfan u Islamu.
Iskreni pozdrav, Andrija.

[pasvandzija]

Ovaj svijet je zatvor za vaše duše. O ljudi! Idite tamo, na drugu stranu, tamo je veliko izletište, polje slobode. Ovaj svijet ima granice, a onaj tamo, nema. Slike i likovi - to je zastor onih velikih značenja. Sto hiljada Faraonovih pušaka polomilo se pred Musaovim drvenim štapom.
Sto hiljada Galenovih lijekova, pred Isaom kad jednom udahne, nisu vrijedili ništa.
Sto hiljada raznih zbirki pjesama, palo je pred riječima jednoga Ummije (Nepismenog).
---

Svaku noć, duše se oslobode iz kafeza i postaju slobodne. Nema ni sudije ni osudenog. Osudenici u zatvorima, u snu u noći, ne osjećaju zatvor. Vlastodršci, takoder, u snu ne osjećaju vlast.
U snu nema brige o dobitku i gubitku, i nema fantazija, o ovoj ženi ili o onome muškarcu. Stanje dobrih poznavalaca (arif-gnostik) ovako je i kad su budni. Bog je rekao za njih: "Oni su u snu, nemoj da te plaše"! Oni su odsutni od ovosvjetskih zbivanja kao mi u snu. Oni su kao olovke u Božijoj ruci.
Ko god u pisanju ne vidi ruku, on misli da je pismo djelo pera, a ne djelo ruke.
---

Zdravlje vanjskih osjetila je ovisno o zdravlju tijela, a unutrašnjih o narušavanju tijela.
Put duše, općenito, narušava tijelo, ali ga kasnije čini trajnim. Da pronademo zakopano blago porušimo staru kuću, ali kad nademo blago, sagradimo novu kuću.
Sretna i blažena je ona duša koja za zamišljenu ljubav žrtvuje kuću, imovinu i imetke. Prvo iscrpamo vodu iz bunara, pa onda očistimo bunar. Poslije toga pojavi se pitka bistra voda.
Raspori se koža i razastre, a onda se ostružu dlake. Tako se onda dobije nova koža za obrt.
---

Ti imaš želju, ali treba da imaš i mjeru. Snopom slame ne može se podići planina. Sunce daje svjetlo cijelome svijetu, ali, kada bi se malo više približilo, sve bi spržilo.
---

Pamet je u tumačenju ljubavi kao magarac u blatu. O ljubavi i zaljubljenim može govoriti samo ljubav.
Da postoji Sunce, dokaz je Sunce. Ako ćeš za to tražiti dokaz, ne okreći se od Sunca. Sjena je znak da postoji Sunce. Sunce duže svakog časa daje svjetlo duše. Sjena nam donosi san, kao noćne priče (semer). Ali, kad se pojavi Sunce, prepolovi se Mjesec. (Svjetlo mu se ne vidi)
Ne postoji na svijetu Tudinac (garib) kao što je Sunce. Sunce duše je vječno, za njega nema jučer.

Mevlana Dzelaludin Rumi

[kolega]

 

Mi smo poput mlina, a srce zrno kukuruza,
Zar mlin poznaje svrhu okretanja toga?

Tijelo naše kamen je, a voda mis'o njegova,
Kamen kaže - šta tok nosi samo voda zna.

Voda veli - o tajni ovoj pitaj mlinara,
On me spušta sa visina, on bit moju zna.

Mlinar kaže - o ti što za hljebom žudiš,
Ak' se točak ne okreće neće biti ni brašna.

Mnoga mudrost leži u procesu ovom,
Ušuti, o tajni ovoj pitaj ti Allaha.

 

[panzer]

Može li file na rapidshare ponovo. Onaj ne radi.

Zahvaljujem.

[kolega]

 



Lampu je potrebno postaviti
na uzdignuto mjesto zbog drugih,
a ne zbog nje same.
Za nju, ne postoji ni više ni niže,
ona je svugdje lampa koja svijetli;
ali, ona želi da njena svjetlost
stigne do drugih.



 

[Serenity]

Through love, the bitter becomes sweet;
Through love, copper becomes gold;
Through love, dregs become clear;
Through love, pains become healing;
Through love, the dead become living;
Through love, the king becomes a slave.

Masnavi II: 1529-31

Ovo su meni najjači stihovi njegovi, jer upravo govore istinu i kada bukvalno uzmeš stihove.

[kolega]

... upravo govore istinu ...

da, samo treba imati u vidu o kojoj vrsti ljubavi se radi