chinese_water wrote:slazem se s efektom 100% . . . i sto se tice onoga intelektualac-baustelac, takode se slazem, barem znam jedan primjer u mojoj porodici,daidza koji radi kao inzinjer u njemackoj vec 30 godina, i drugi koji radi kao baustelac od 92...ne mozete vjerovati koja razlika na njihovoj djeci...ovi vamo govore bosanski medusobno i u njemackoj, a ovi kad dodu u bosnu ne znaju beknut na nasem... ma sve su to ljudi bez identiteta koje bi mi trebali da ismijavamo koliko god je to moguce, a ne da pisemo zalopoljke o njima...
Ismijavati nekoga, ( sto je kod nas izuzetno cesta pojava) takodjer je odredjen kompleks! Samo sto, kako vec rekoh, sveopsta pojava u nas, pravi od istoga PRAVO i pomisao da smo mi eto veci i bolji od onih drugih.
Ima ljudi, koji ne zele da znaju vise za BiH. Iz svojih razloga. Neki zbog toga sto su prosli ( za njih) ono najgore, kao sto su logori, mucenja i sl, pa muku muce sa raznim strahovima koji disu u njima i zbog kojih nisu kadri posjetiti ni preostalu rodbinu.
A ima jednostavno onih koji su oduvijek zeljeli biti ono sto nisu i sada imaju tu mogucnost, da ne budu ono sto jesu. Zasto im suditi?
Svako ima pravo izbora a mi smo vrlo cesti u tome da osporavamo tudje pravo! Trebali bi se svi kolektivno zapitati odakle nama pravo, da odredjujemo vrijednost zivljenja drugih.
Obicno u ovim temama idemo iz krajnosti u krajnost.
Maternji jezik se tesko zaboravlja, pogotovo ako je osoba vec odrasla. Cak je i dokazano, da strani jezik, starenjem gubi na snazi, tj zaboravlja se.
Neko od ucesnika diskusije rece da njenom djetetu ne treba maternji jezik jer nije svjetski. Do jucer ni engleski nije bio svjetski jezik, a sutra vec mozda svi trebamo uciti kineski? U mojim nekim okvirima razmisljanja, nema tog jezika koji ne bih zeljela pricati i poznavati, a vrjednovati jedan nad drugim meni je odredjen apsurd.
Druziti se samo "sa nasima" ili samo sa "domacima" u zemlji u kojoj se covjek nalazi opet smatram krajnjom iskljucivoscu. Niti se u Sarajevu druzim sa svima, niti se u Roterdamu imam namjeru druziti samo sa odredjenima. Moj odabir poznanstva i prijateljstava nije odredjen porijeklom i smjesna mi je i pomisao da bih trebala vrsiti selekciju po tom pitanju.
Osobe koje se izjasnjavaju da su iz Hrvatske ili Srbije, mogu da se izjasnjavaju kako im to volja. Na kraju krajeva, nasa vlast je ta koja se ne zna odnositi prema transnacionalizmu. Ako se neko ne osjeca gradjaninom BiH, ko mu to moze osporiti? Bez obzira sto imao BiH pasos?
Do jucer su mnogi gradjani BiH, koji su radili u Hrvatskoj, nosili imena koja im nisu rodjenjem data, jer su krili svoje porijeklo, kako bi bili prihvaceni medju domacim stanovnistvom. I nije to stvar odnosa zemlje domacina kako neko rece. Ima tu mnogo faktora, zavisno od covjeka.
Ako gledamo globalno kod nas ( generalizacija neizbjezna) covjeka cini odijelo. Po vanjstini mi sudimo i sude nam, koliko vrijedimo.
Sto ciniti prema takvim odnosima zivljenja onda?
BiH je nekome majka a nekome maceha. I ma koliko se neko bunio zbog tudjeg odabira, tudju emociju ne mozemo analizirati po nekakvoj licnoj logici. To je cista stvar individualnosti!