Vozim svaki dan religiozno. Ovisno od kakav mi je trening program. U prosjeku nekih 5-6 dana sedmicno, 600-700 km. Trka skoro svake sedmice.
Ja sam cestovni manijak a brdo volim vise nego sex.
Najvece zadovoljstvo mi je na povratku iz Kalinovika ili sa Igmana/Bjelasnice uhvatiti zavjetrinu kamiona (obicno kod kamenoloma) pa ga sve do stupa pratit brzinom od 60-70 km/h.
Biciklista sam od svoje 6. godine a sa klubom sam poceo sa 11-12 godina.
Biciklizam mi je sve. Da tog sporta nije bilo ja bih sigurno lose prosao u zivotu.
Mislim da nema tezeg i zahtjevnijeg sporta na planeti. Za razliku od fudbalera koji se valjaju po 5 minuta poslije svakog pa i onog najmanjeg faula, biciklisti su supermeni.
U svojoj karijeri sam imao prilike voziti sa ljudima koji ulaze u cilj slomljenih ruku, kljucnih kostiju, rebara, prstiju, razbijenih glava, kolapsiranih pluca, itd. itd.
Biciklizam me rano naucio da se dignem poslije pada i nastavim dalje, naucio me postovanju, lojalnosti, teskom radu, pozrtvovanosti i profesionalizmu. Naucio me cak i ljubavlju i strasti.
To je zaista velicanstven sport........