Forum Klix.ba

Benighted wrote:U religiji se nalaze ljudi koji traze izgovore ... U religiji pronadju sve izgovore (iz prostog razloga sto se ti izgovori taloze hiljadama godina)
Religija daje ljudima neku vrsu "amnestije" na dotadasnji zivot...
Vecina ljudi i samog boga dozivljava kao neko svemoguce bice koji ce postupati upravo onako kako oni zele (sto je ironicno za nekoga ko se deklarise kao boziji rob i sluga)
Religija daje osobi pozicju da osudjuje sve koji ne misle i ne rade kao on,jer eto "bog" je reko da ce svi koji misle i rade drugacije goriti...
Religija je neka vrsta placeba koji daje osjecaj ispravnosti i snage potvrdjen od strane ostalih u zajednici i potvrdjen "odozgo" ljudima koji sumnjaju u svoju ispravnost i snagu,daje smisao egzistencije i radnji ljudima koji su nedovoljno kreativni da sami to pronadju.Daje izgovore za sve strahove, inhibicije i predrasude koji ti ljudi imaju... Daje "odgovore" na sva pitanja na koja bi covjek trebao skupit snage i reci : ne znam!

Odlican post! Ko ono rece "znam da nista ne znam"?

NIN wrote:Razmisljao sam da li zapoceti temu o psiholoskim implikacijama religioznosti kod covjeka ili ne, ali…, sta cu kada moram.

Znamo da je religiozna orjentacija jedna od glavnih motivacija i stremljenja kod mnogih ljudi, ali, da li je to samo po sebi dovoljno kao empirijski dokaz postojanja nadentiteta kako ga teoloska ucenja i tumacenja vide i propagiraju? Da li je osjecaj prisutnosti uzvisene duhovne energije (entiteta, Svevisnjeg,…) samo po sebi psiholoska sublimacija za mnoge nemogucnosti nalazenja odgovora na esencijalna pitanja svojstvena jedino covjeku? Ili je, ipak, nesto sasvim trece u pitanju…?! Mnogo pitanja a malo odgovora nas navodi ka samo jednoj vrsti sisavaca na planetu, covjeku. Ipak, na koncu, psihologija kao nauka je ta koja nam pomaze da zavirimo iza zavjese naseg uma kao pokretaca svih nasih motivacija, stremljenja, osjecaja ljubavi i privrzenosti, agresije, ljutnje, i mnogih drugih inicijacija naseg djelovanja sto individualno sto socijalno orjentiranog bica. Ona je ta koja je dala mnogo odgovora na pitanja kojima se bavimo od same zore civilizacije, tj. kao infanta modernog sapiensa pa do danasnjeg latentnog perioda covjecanstva (sapiensa sapiensa). Predstoji nam tezak put odrastanja i sazrijevanja kroz adolescenciju koji, neminovno, moramo proci i pritom, sto je najvaznije po covjecanstvo, ostati lijepo vaspitani.

Za pocetak bih volio attachovati ovaj tekst koji govori o psiholoskom (ne)uticaju molitve na covjeka.
(zalim radi engleskog)

No Prayer Prescription

SEND GOOD VIBRATIONS, BUT KEEP IT TO YOURSELF
by Christine Soares

Seeking to assess the effect of third-party prayer on patient outcomes, investigators
found no evidence for divine intervention. They did, however, detect a possible proof for the power of negative thinking. The three-year Study of the Therapeutic Effects of Intercessory Prayer (STEP), published in the April 4.
American Heart Journal, was the largest-ever attempt to apply scientific methods to measure the influence of prayer on the well-being of another. It examined 1,800 patients undergoing heart-bypass surgery. On the eve of the operations, church groups began two weeks of praying for one set of patients. Each recipient had a praying contingent of about 70, none of whom knew the patient personally. The study found no differences in survival or complication rates compared with those who did not receive prayers. The only statistically significant blip appeared in a subgroup of patients who were prayed for and knew it. They experienced a higher rate of post surgical heart arrhythmias (59 versus 52 percent of unaware subjects). The research team—a psychologist, clergy and doctors from six institutions, including
Harvard Medical School and the Mayo Clinic—speculated that nerves might have been to blame. “We know that high levels of adrenaline from the anxiety response can make fibrillation worse,” said Charles Bethea, a physician at Integris Baptist Heart Hospital, a study site in Oklahoma City, in an April press conference. “The patient might think, ‘Am I so sick that they have to call in the prayer team?’” Dean Marek, chief chaplain at the Mayo Clinic, saw the problem as a possible flaw in the study design: “The sense of community was not there. You could call it impersonal prayer rather than intercessory prayer.” Stopping short of suggesting that the healing power of prayers by friends and family might reside in the personal connections rather than in the prayers, the authors stated that they have no plans for a follow-up study. This one, sponsored largely by the John Templeton Foundation, cost $2.4 million.

Scientific American, Jul 2006, Volume 294, No 6

Pozdrav...

Carl Jung korelacija izmedju istinskog odnosa prema Bogu i mentalne bolesti

Gost123 wrote:nisam bas skontao sto si htio reci:)
ali iznijet cu neko svoje misljenje o religiji i psihologiji.
religija nije *samo* vjerovanje u boga, neke sile vece i jace od covjeka, u zivot nakon smrti, raj, pakao, andjele i demone.
religija je posebna psihologija, zivotna filozofija, sustav vrijednosti i ideja duboko usadjen u covjeka odgojem. religija daje covjeku smisao, orjentaciju, psihicku rasterecenost, olaksava suocavanje s patnjama, nesrecama, smrcu, daje nadu u teskim trenucima, a ima i mnoge drustvene uloge.
da je religija samo vjerovanje u nadnaravno, tko bi danas vjerovao u mitove i legende stare 1000,2000, 5000 godina? malobrojni...
upravo zbog toga sto je religija povezana s covjekovim svjesnim i nesvjesnim potrebama, strahovima, nadama, cežnjama, snaznim emocijama, ona uspijeva prezivjeti. i tako ce biti vjerojatno dugo vremena, mozda samo djelimicno izmijenjena.
negativne strane organiziranih religija su pretendiranje na apsolutne vjecne istine, zatiranje kritickog misljenja i isptivanja, svaka sumnja je grijeh. usadjivanje osjecaja krivnje i straha radi kontrole nad vjernicima.
u biti, zarobljava i ogranicava covjeka duhovno a zauzvrat daje psihicko rasterecenje...

Dobro receno. Samo da dodam u prilog boldiranom, da se kod tumacenja covjekove egzistencije i potreba, bioloskom nagonu za samoocuvanjem vitalnih interesa, pridodaju i psihicki, sto znaci da se covjek mora odrzati ne samo fizicki nego i psihicki u zivotu. Ukratko, odrzavanje psihicke i emocijonalne ravnoteza mu je neophodno zbog rizika da ne izgubi moc djelovanja, pa cak i osjecaj gubitka identiteta. Primjera u stvarnosti je mnogo.

NIN wrote:

Gost123 wrote:nisam bas skontao sto si htio reci:)
ali iznijet cu neko svoje misljenje o religiji i psihologiji...
...usadjivanje osjecaja krivnje i straha radi kontrole nad vjernicima.
u biti, zarobljava i ogranicava covjeka duhovno a zauzvrat daje psihicko rasterecenje...

Odlicno receno!

Potpisujem.

Imao bi stosta dodati ali ne bih kvario ovako kristalno jasnu definiciju.

Pozdrav...

Srry al ne razumijem ovu bas kristalno jasnu definiciju.

Jer kod mene se ne nazire takav scenario, upravo sam duhovno oslobodjen prema svakome covjeku prakticiranjem religije jer tako me religija uci da je u svakome covjeku posadjeno ono Bozansko u nama a sa druge strane psiholoski i nisam nesto rasterecen cak i vise sam preopterecen nego rasterecen jer mi se postavljaju mnoga pitanja kao npr. zasto je moj nacin obozavanja Boga bolji od drugoga, zasto sam ja "izabran" da praktikujem bas ovu religiju, i mnoga sl. pitanja, koja necu sad da nabrajam, a uglavnom se odnose na onu osobinu Boga koju svaka religija promovise tj, Pravednost.

I uglavnom to je samo jedna nit koja mi nimalo ne daje psiholosku rasterecenost koja se ovdje navodi u ovoj kristalno jasnoj definiciji.

Pa NIN cekam odgovor, jer koliko vidim ti si ovdje i najupuceniji.

Pozdrav

SenQ wrote:

NIN wrote:

Gost123 wrote:nisam bas skontao sto si htio reci:)
ali iznijet cu neko svoje misljenje o religiji i psihologiji...
...usadjivanje osjecaja krivnje i straha radi kontrole nad vjernicima.
u biti, zarobljava i ogranicava covjeka duhovno a zauzvrat daje psihicko rasterecenje...

Odlicno receno!

Potpisujem.

Imao bi stosta dodati ali ne bih kvario ovako kristalno jasnu definiciju.

Pozdrav...

Srry al ne razumijem ovu bas kristalno jasnu definiciju.

Jer kod mene se ne nazire takav scenario, upravo sam duhovno oslobodjen prema svakome covjeku prakticiranjem religije jer tako me religija uci da je u svakome covjeku posadjeno ono Bozansko u nama a sa druge strane psiholoski i nisam nesto rasterecen cak i vise sam preopterecen nego rasterecen jer mi se postavljaju mnoga pitanja kao npr. zasto je moj nacin obozavanja Boga bolji od drugoga, zasto sam ja "izabran" da praktikujem bas ovu religiju, i mnoga sl. pitanja, koja necu sad da nabrajam, a uglavnom se odnose na onu osobinu Boga koju svaka religija promovise tj, Pravednost.

I uglavnom to je samo jedna nit koja mi nimalo ne daje psiholosku rasterecenost koja se ovdje navodi u ovoj kristalno jasnoj definiciji.

Pa NIN cekam odgovor, jer koliko vidim ti si ovdje i najupuceniji.

Pozdrav

Moram priznati da ti ne bih mogao dati dovoljno kratak, a relativno konkretan odgovor na tvoje pitanje. Ono sto mogu reci je da je ovaj dijalog vodjen prije dvije i po godine i priznat cu da su se moja shvatanja u medjuvremenu do odredjene mjere prosirila i nadopunila, da ne kazem promijenila, sto je za posljedicu imalo znacajan otklon od iskljucivosti. Razlog otklona lezi u zanimanju za druge discipline kao sto su antropologija i evoluciona psihologija i bez obzira sto se one direktno ne bave duhovnoscu kod covjeka ipak se moze reci da se i jedna i druga doticu covjekove religioznosti.

Takodjer bih napomenuo i to da kristalno jasna definicija spomenuta iznad nije ni blizu toliko kristalna kako mi se iz pocetka naivno cinila. Iako bih ostao pri jednom dijelu svog iskaza i rekao da duhovnost/religija ipak daje covjeku jedan vid psihickog olaksanja u odredjenim situacijama (dakle ne bih vise rekao da se radi o klasicnom rasterecenju), drugi bi dio iskaza sasvim povukao i rekao da religija covjeka uopste ne mora ogranicavati sa duhovnog aspekta, bas naprotiv. Radi se o cinjenici da religija bazira cijeli svoj nauk upravo na toj covjekovoj duhovnosti sto me dovodi u klasicnu nepromisljenu kontradiktornost koju ovom prilikom zelim povuci i priznati da sam bio u krivu. Reci cu i to da je duhovnost kod covjeka mnogo, mnogo kompleksniji fenomen i da je posrijedi mnogo veci broj faktora koji determiniraju njegovu religioznost, kako kod individue tako i u cjelini, dakle u drustvu, i jednostavno ne postoji nacin da se religioznost definira u par recenica. Shvatanje religioznosti se jedino moze formirati i nadopunjavati vremenom kako se prosiruje znanje i prikupljaju relevantne informacije iz vise naucnih disciplina. Saznanja iz psihologije su samo jedan dio ovog procesa.

Volio bih da malo konkretnije udjemo u produktivan dijalog ali sam poprilicno u trci s vremenom da bih analizirao i poredao malo obimniju argumentaciju onako kako zelim. Mozda neki drugi put.

U svakom slucaju, pozdrav.

Iako bih ostao pri jednom dijelu svog iskaza i rekao da duhovnost/religija ipak daje covjeku jedan vid psihickog olaksanja u odredjenim situacijama

Radi se okljucnim situacijama, a ne ti tipa zasto se planeta okrece oko sunca i zasto je okrugla. Mada i na ova pitanja se moze odgovoriti kroz ulogu Boga. Kljucna pitanja poput onih "Koje je moje i uopste porijeklo zivota" "Koje je porijeklo univerzuma?" "Otkud ja ovdje i koji je smisao mog zivota?"
Odgovori na ova pitanja svakako pruzaju psihicku rasterecenost, sto ne znaci da ce svaki nevjernik biti opterecen. On ce smisao traziti u ljubavi, prijateljstvu, muzici, pomaganju drugima, drogi, kriminalu ili necem drugom, i pri tom mu smrt nece predstavljati problem i oduzimati mu smisao djelovanja.
Duhovna ogranicenost je vrlo simbolicna. Moje je shvatanja da se ogranicava "covjekova priroda", mada je ona svakako danas ogranicena drustvenim normama i zakonima koji omogucavaju postojanje civilizacijskog zivota. Vjernik ima jasno definisana pravila i nacela po koima mora zivjeti, i obaveze koje mora ispunjavati, i u tom pogledu je ogranicen, jer religija mu ne dozvoljava da mijenja pravila i obaveze koje mu se nalazu, bez obzira sto se njegova svijest mijenja i stav prema odredjenim stvarima.

Uzecu banalan primjer, vecina nas ukoliko se zaljubi smatra normalnim poljubiti tu osobu, bez vjencavanja, ali to je prema religiji strogo zabranjeno. To prakticno u danasnjem drustvu znaci da bih ja morao obrazovati se, zaposliti se, i obazbjediti neophodne uslove za zivot (to je vec 24-25 ili vise godina) i tek onda priustiti sebi prvi poljubac, drugim rjecima biti duhovno zarobljen i ogranicen (jer ljubav je duhovog proijekla je l') do tih godina.