Bilo je to, na ljeto, davne 89-e, prelaz iz 2 u 3 osnovne. Sjecam se da sam se priheftao starcima kada su krenuli u potragu za tapetama, jer tad su renovirali trpezariju. U knjizari gdje su oni zapikali jako lijepe tapete ja spazih i ovu kasetu, naravno zgrabih je i odmah starcima pred oci sa njom. No oni su imali nesto knap para pa me stadose ubjeđivati kako ce sutra nakon posla maksuz svratiti da mi to uzmu. No ja i dalje po svome, hocu je odmah. Pa tu poce nadmudrivanje između mene i staraca: stara stavi tapete prodavacici na stand ja ih gurnem i stavim kasetu. Stara crvena od stida ali nastojeci da odrzi neki ljubazan izraz na licu vrati zeni za standom kasetu a stavi opet tapete, no ja opet ih oborim, uzmem kasetu i stavim je na stand ( stajao sam kraj izloga a tu ih je bilo naslagano hebet, i kad bi stara prodavacici vratila jednu ja bi izvadio novu ). Tako ne znam ni sam koliko puta dok stara ne izgubi zivce i zaprijeti mi da cu dobiti batine nastavim li se tako ponasati. No time je samo pogorsala situaciju, istina ostavio sam kasetu ali poceh plakati, kreveljiti se. I starci nisu imali drugog izlaza nego da meni kupe ovaj album, vrate se doma po jos novca i nazad po tapete. I tako ja dobih svoju prvu kasetu. Kad se vratismo doma dobih i postene batine... ali nema veze, i dan danas je imam ( bas kao i te njihove tapete na trpezarijskom zidu ), i nema te stvari na svijetu za koju bi je zamijenio...