#51
Posted: 18/05/2006 14:57
Prijevod knjige VEHABIZAM/ SELEFIZAM VELIKA PODVALA?- Nazif Garib Muderis
Četvrtak, 18 Maj 2006
Nakon “Zelene knjige” evo pojavi se i “Crna knjiga”. Nadam se da su svi svjesni posljedica «Zelene knjige», koje je ostavila na tijelu prije svega Islamske zajednice. Knjigu Vehabizam/ selefizam lično nazivam «Crnom knjigom» jer se sa svim što nije izvorni tekst Hasana Alije Sekkafa uklapa u kliše «Zelene knjige». Ne smatram spornim to što je prevedena knjiga Hasana Alije Sekkafa – VEHABIZAM/ SELEFIZAM, ideološka pozadina i historijski korijeni (Es-selefijjetu-l-vehhabijje, efkaruhal esasijje ve džuzuruhe-t-tarihijje), jer kada je se moglo prevesti i štampati desetine drugih knjiga i stotine brošura koje su izazvale toliko smutnje i nereda među bosansko-hercegovačkim muslimanima, pa čak i među muslimanima Balkana u cjelini, a «nisu bile sporne» zašto bi onda i ova knjiga bila sporna!? Zbog toga se ne želim uopće doticati izvornog teksta knjige onakvog kakvim nam je predstavljen u štampanom prijevodu, iako je teško razlučiti šta je to izvorni tekst autora Hasana Alije Sekkafa, a šta su riječi koautora, što je jako bitno.
Međutim, spornim i opasnim smatram sve ono što je uz izvorni tekst knjige umetnuto (podvaljeno) od strane prevodilaca i koautora, gdje se upire prstom u određene autoritete u strukturama Islamske zajednice kao predstavnike vehabizma u Bosni i Hercegovini. Na taj način se njih želi diskreditirati, a ujedno i označiti kao opasan faktor. Ovim se nastavlja atak, započet sa «Zelenom knjigom», na posljednje čvrsto koheziono tijelo bosansko-hercegovačkih muslimana – Islamsku zajednicu, iako se niti u jednoj od njih to eksplicitno ne kaže. Važno je napasti i označiti njene autoritete pa nek se onda pravdaju, a naivni bosansko-hercegovački muslimani odmah povjeruju! Stiče se dojam da sve što je pridodano izvornom tekstu, jeste dobro sračunato i naručeno kao i «Zelena knjiga». Za godinu, dvije ... pojavit će se neka «... knjiga» koja će opet udariti po nekim drugim autoriteima u Islamskoj zajednici, gdje će opet neki nezadovoljnici ovim ili onim, tražiti da se prozvani eliminiraju iz javnog života Islamske zajednice kao što su tražili i kod «Zelene knjige», ili kao što priželjkuju da se učini sa označenima u umetnutim dodacima «Crne knjige». Ovakvo nešto samo se moglo čuti da je imala UDBA u bivšoj Jugoslaviji, te danas imaju ili objavljuju obavještajne službe u svijetu.
Ako pogledamo naslovnu stranicu knjige, po cijeloj stranici se mogu vidjeti termini; antropomorfizam, dogmatizam, ekstremizam, fanatizam, fundamentalizam, literalizam i terorizam. Ovi termini će privuči pažnju svakog do koga dođe ova knjiga, a zatim sve što je u knjizi čitaoci mogu povezati s jednim od tih termina. Između ostalog u knjizi se spominje Dodatak I u kojem se donosi «Pregled imena imama antropomorfista/mudžesima, mušebiha i vehabija, te nekih savremenih ličnosti koji podržavaju selefijsku ideologiju». Govor o vehabijama, čiji se nastanak vezuje za Muhammeda ibn Abdulvehhaba rođenog 1115. godine po hidžri, a u isto vrijeme to povezivati s imenima koja su živjela u drugom stoljeću po hidžri upućuje na nesklad. Ne može se sve trpati u jedan koš, ili se sva ta imena ne mogu podvesti pod kontekst vehabija, ili se vehabije ne mogu zvati vehabijama ako se vezuju za nešto što je bilo prije njih. Ako se ipak sve to želi objediniti onda se taj pokret ne može zvati vehabizam nego selefizam, a to onda priznat ćete mijenja stvar. U prilog tome ide i činjenica da je izvorni naslov knjige «Es-selfijjetu-l-vehhabijje», a ne «El-vehhabijjetu-s-selefijje». Naravno, koautori su odabrali naslov koji se vjerovatno bolje uklapao u njihov koncept sitno-šićarđijskih interesa, i dnevnih, političkih ... potreba. Bitan je naslov što potvrđuje i naslovna strana predmetne knjige, koja ubjeđen sam nije slučajno tako dizajnirana!!!
Nadalje se u Dodatku I spominje podnaslov «Spisak istaknutih aktivista koji djeluju u BiH» u kojem se navode i imena dvojice članova Rijaseta Islamske zajednice i ime jednog od aktuelnih muftija, čime ih se obilježilo s jednim ili možda svim terminima sa naslovne stranice knjige. Šta to znači trebalo bi da zna svako ko ima imalo pameti. Ponavljam: dvojica članova Rijaseta Islamske zajednice, najvišeg izvršnog tijela Islamske zajednice, i jedan muftija, u ovoj knjizi su označeni sa jednim od termina: antropomorfizam, dogmatizam, ekstremizam, fanatizam, fundamentalizam, literalizam i terorizam. Vjerujem da iza ovoga ne stoje čiste namjere.
Također, u prvoj rečenici ovog podnaslova prevodioci su kazali: «... budući da ovdje ne postoje, bar dosad, ličnosti koje bi se ikako mogle staviti pod naziv ulema...», a zatim cijeli Dodatak III posvećuju «sažetom pojašnjenju neautentičnosti hadisa o ‚sedamdeset i tri skupine‘» u kojem «izigravajući», dakle glumeći (ovaj termin su sami za sebe upotrijebili u članku objavljenom u Preporodu) ulemu iznose to što su iznijeli. Ako to pak nisu njihove riječi, nego riječi Hasana Alije Sekkafa, onda su to trebali naglasiti, u šta ja lično sumnjam. To samo potvrđuje da se služe taktikom onih koje oni nazivaju vehabijama samo drugačije obojenom.
S druge strane me čudi da se takav publicitet knjizi i prevodiocima pridaje od strane službenika Islamske zajednice koji ili su zaboravili šta znači biti «obilježen», ili to čine kako bi možda podigli svoj autoritet preko leđa autoriteta onih koji se označavaju u ovoj Crnoj knjizi. Zaista me čudi da su nasjeli na riječi nekoga ko sam za sebe kaže da je izigravao ili glumio nešto. Ako je prvo glumio nešto kada se nije pridržavao vjere, kada nije slušao niti imama niti muezzina, bio u zabludi kako sam obaviješten da su izjavili, zatim glumio vahabiju, i to šejha vehabijskog, i opet nije slušao niti imama niti reisu-l-ulemu, a kamoli da slijedi hanefijski mezheb, kako da znam da i danas ne glumi borca protiv vehabija, da ne glumi borca za hanefijski mezheb, da ne glumi borca za red i očuvanje tradicije!? [color=red]Zato se ovdje može ozbiljno pitati: «Kako vjerovati nekom ko je ‚glumio‘ vjernika, a danas se bori protiv takvog(ih)!?» [/color]
Drugo je pitanje ispravnosti ovakvog postupka i za slučaj da zaista ne glume tradicionalnog bosanskohercegovačkog muslimana hanefijskog mezheba i maturidijske akide. Podsjetimo da Poslanik, a.s. nije nikada javno obznanio imena munafika, iako ih je bio pozamašan broj, a koautori predmetne knjige se razbacuju označenim imenima i još poručuju da će ih biti još. Uzeli su sebi za pravo koje im ne daje niti Kur‘an, niti Sunnet, a naravno niti hanefijski mezheb na koji se sada nakon toliko lutanja pozivaju, i dijele lekcije opet naivnim bosansko-hercegovačkim muslimanima kako se treba slijediti hanefijski mezheb i ... a ni sami ga nisu slijedili «dok im nije zatrebalo». Također i pod pretpostavkom da su im namjere čiste, a Allah zna najbolje, koautori predmetne knjige kasne bar 15 godina. Odluka Rijaseta Islamske zajednice o primjeni hanefijskog mezheba, nije jedini potez koji je poduzeo u borbi protiv nadolazećih struja, pokreta, frakcija... Ta borba nije nikada ni prestajala, a nastavljena je i pred sami rat, i to jednim dijelom baš u Časnoj Medini Munevveri, u kojoj se prva veća grupa studenata iz Bosne i Hercegovine ipak uspjela oduprijeti pritiscima za promjenom mezheba, akide... Ta borba je nastavljena i u toku agresije. Zahvalni smo Dragom Allahu, a zatim i na sebe ponosni što smo bili, a i dalje smo dio te borbe. Zasigurno znam da je se ona otvoreno vodila i vodi prije svega na prostoru današnjeg Muftijstva zeničkog. Tada su imami i njihove čestite džematlije ustali protiv knjižice «Svatanja koja treba ispraviti» zbog čega su najbolje prošli oni koji su samo proglašeni nepoželjnima i stavljeni na neku od lista. Ova knjižica je bila osnovno štivo i koautora kada su ušli ili bolje reći nastavili svijet glume. Tamo gdje su ljudi slušali i slijedili svoje imame i nema onih koje nazivaju vehabijama. Da su i koautori predmetne knjige slušali bilo kojeg imama ili službenika Islamske zajednice ne bi došli u situaciju da glume vehabiju, niti bi bilo onih koji glume ši‘ije... No ni danas nije kasno! Interesantno je da koautori «onako usput» vele da ako ih «pojede mrak» da će to: «uraditi ljudi koji definitivno (ne)pripadaju AIO-u». Znači da unaprijed znaju krivca. Baš kao Amerikanci i NATO. Gdje god se desi kakva eksplozija, Belfastu, Madridu, u Foklandima .. odmah se znaju počinioci, zna se «muslimani».
Ovo je samo dio onog zbog čega smatram da je prijevod knjige VEHABIZAM/ SELEFIZAM na bosanski jezik, još jedna VELIKA PODVALA bosanskohercegovačkim muslimanima.
Još da kažem da, nakon što sam dobio knjigu u ruke i prelistao, a većim dijelom i pročitao uvode i dodatke, više me nije čudilo zašto koautori nisu našli nikog više da javno kroz recenziju stane iza ove po meni podvale. U isto vrijeme me je začudilo da je i dr.Rešid Hafizović to prihvatio. Ili je i on obmanut time što možda nije imao uvid u sve dijelove knjige i dizajn korice, ili knjigu nije ni pročitao (što je teško za povjerovati), ili je svjesno prihvatio da bude dio ove knjige i svega nečasnog što ona nudi na bosanskom jeziku, što opet ne bi bilo dobro!!! Na ovu dilemu on bi trebao dati odgovor.
I da zaključim: Drago mi je što se prevode knjige. Drago mi je što je i ova knjiga prevedena, ali mi je žao što je ona oskrnavljena svime što joj je pridodano na neprimjeren način, te se stječe dojam da je knjiga «Es-Selefijjetu-l-vehhabijje» iskorištena za privatne obračune na prostoru Bosne i Hercegovine i cijelog ovog govornog područja, te ličnu promociju i izlazak iz anonimnosti na račun zajednice muslimana.
Još mi više žao što pojedinci uljepšavaju nešto što nije lijepo, a zatim to i drugima predstavljaju lijepim.
Uzvišeni Allah je kazao: «... i pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u griješenju i neprijateljstvu...» (El-Ma‘ide, 2)
Mostar, 21.03.1427.h.g.
19.04.2006.godine
Nazif Garib – Muderis (Preporod)
