Page 3 of 4
#51 Re: molim moderatora da ovu temu ne brise bar par dana
Posted: 09/04/2006 17:20
by bolero1968
hananah wrote:Da – srbi su mi pobili najmilije, zato ih ne volim
Da – srbi su mi unistili imovinu, zato ne zelim da zivim s njima
Da – srbi su me skoro silovali, isti oni s kojima sam se druzila, bezbrizni i bezazleni momci sa nestasnim cuperkom na kosi, zato im ne vjerujem
Da – srbi su me zarobili ’92. godine, i zato im jos vise ne vjerujem
Eto, posto ste me vec osudili zelim da kazem zasto ih ne volim ne zelim da zivim s njima niti se druzim i zasto im ne vjerujem. Bas sam grozna kako ove tri “sitnice” ne halalim i ne postanem malo tolerantnija, pa treba i njih shvatiti, morali su valjda, hajd dobro – “oprastam” im i “razumijem” ih.
A sto se tice foruma, nije ovo moj forum, niste vi moji ljudi, jer oni koji opravdavaju zlocine a mene “s razlogom” stavljaju na lomacu, wjesticu koja se usudila pisati sto je pisala, koja se usudila reci svoje misljenje, u svoje ime, pri tom ni od kog ne trazeci da shvati ili razumije nego samo ukazujuci na povjesne cinjenice koje se ponavljaju a do vas je da donesete zakljucak.
I ovo gornje nisam napisala da trazim sazaljenje od vas radi onog sto mi se desilo, kao ni da se opravdam sto ih ne volim (vidite ne volim ih a ne mrzim, tesko za shvatiti mnogima zar ne?) nego da znate koga ste osudili, i da znate da ce se ako ne vama onda vasoj djeci ponavljati proslost, sve dok ne pocnete razumjeti da ko vas tri puta izda samo |”razvod braka” je moguc.
Dovidjenja za sada a ja cu pisati na ovom forumu kao i do sada – onda kad mi za to bude cejf
Zasto napadate hananah.
Ja se potpuno slazem sa njenim misljenjem.
Ni ja ne volim niti srbe niti hrvate kao narod jer mi se nista dobro posljednji godina nije desilo od tih istih. Pojedince cijenim ( Stipe Mesic , Natasa Kandic i.t.d. )jer se razlikuju od razmisljanja zlocinaca koji su napravili genocid u mojoj DOMOVINI , ali uvijek imam dozu opreznosti prema svi srbima i hrvatima jer su pripadnici tog naroda izvrsili agresiju na BiH. I opcenito ih ne volim sto znaci da bi pojedinac presao put iz tog ne volim u volim je barem deset puta duzi od onog koji jedan Bosnjo treba da predje.
Onaj koji drugacije razmislja ili je naivan ili nije dovoljno inteligentan da shvati da psu koji te jednom ujede nikada vise ne trebas potpuno vjerovati a pogotovo ne staviti svoju ruku u njegova usta.
Ne mojte da izokrecete rijeci ne volim i mrzim su dvije potpuno razlicite rijeci.
Srbe i Hrvate - ne volim i ne vjerujem im ( cast pojedincima)
cetnike i ustase MRZIM
i zelim im sve najgore u zivotu. Kada cujem da su nekog ubili ili slicno dan mi postane lijep.
Onaj koji im vjeruje neka se zamisli da je bio u Srebrenici jula 1995.
#52
Posted: 09/04/2006 17:26
by davis.ba
Ne radi se ovdje da neko tjera nekoga da voli ali kakve su to izjave oni nek se drže svog dijela mi ćemo svog i sl? Mislim šta je to naš a šta njihov dio? Valjda mi trebamo da budemo pametniji i da gajimo zajedništvo, ne u smislu uvlačenja u guzicu već poštovanja svačijeg.
#53 Re: molim moderatora da ovu temu ne brise bar par dana
Posted: 09/04/2006 17:33
by zeljeni_nadimak
bolero1968 wrote:hananah wrote:Da – srbi su mi pobili najmilije, zato ih ne volim
Da – srbi su mi unistili imovinu, zato ne zelim da zivim s njima
Da – srbi su me skoro silovali, isti oni s kojima sam se druzila, bezbrizni i bezazleni momci sa nestasnim cuperkom na kosi, zato im ne vjerujem
Da – srbi su me zarobili ’92. godine, i zato im jos vise ne vjerujem
Eto, posto ste me vec osudili zelim da kazem zasto ih ne volim ne zelim da zivim s njima niti se druzim i zasto im ne vjerujem. Bas sam grozna kako ove tri “sitnice” ne halalim i ne postanem malo tolerantnija, pa treba i njih shvatiti, morali su valjda, hajd dobro – “oprastam” im i “razumijem” ih.
A sto se tice foruma, nije ovo moj forum, niste vi moji ljudi, jer oni koji opravdavaju zlocine a mene “s razlogom” stavljaju na lomacu, wjesticu koja se usudila pisati sto je pisala, koja se usudila reci svoje misljenje, u svoje ime, pri tom ni od kog ne trazeci da shvati ili razumije nego samo ukazujuci na povjesne cinjenice koje se ponavljaju a do vas je da donesete zakljucak.
I ovo gornje nisam napisala da trazim sazaljenje od vas radi onog sto mi se desilo, kao ni da se opravdam sto ih ne volim (vidite ne volim ih a ne mrzim, tesko za shvatiti mnogima zar ne?) nego da znate koga ste osudili, i da znate da ce se ako ne vama onda vasoj djeci ponavljati proslost, sve dok ne pocnete razumjeti da ko vas tri puta izda samo |”razvod braka” je moguc.
Dovidjenja za sada a ja cu pisati na ovom forumu kao i do sada – onda kad mi za to bude cejf
Zasto napadate hananah.
Ja se potpuno slazem sa njenim misljenjem.
Ni ja ne volim niti srbe niti hrvate kao narod jer mi se nista dobro posljednji godina nije desilo od tih istih. Pojedince cijenim ( Stipe Mesic , Natasa Kandic i.t.d. )jer se razlikuju od razmisljanja zlocinaca koji su napravili genocid u mojoj DOMOVINI , ali uvijek imam dozu opreznosti prema svi srbima i hrvatima jer su pripadnici tog naroda izvrsili agresiju na BiH. I opcenito ih ne volim sto znaci da bi pojedinac presao put iz tog ne volim u volim je barem deset puta duzi od onog koji jedan Bosnjo treba da predje.
Onaj koji drugacije razmislja ili je naivan ili nije dovoljno inteligentan da shvati da psu koji te jednom ujede nikada vise ne trebas potpuno vjerovati a pogotovo ne staviti svoju ruku u njegova usta.
Ne mojte da izokrecete rijeci ne volim i mrzim su dvije potpuno razlicite rijeci.
Srbe i Hrvate - ne volim i ne vjerujem im ( cast pojedincima)
cetnike i ustase MRZIM
i zelim im sve najgore u zivotu. Kada cujem da su nekog ubili ili slicno dan mi postane lijep.
Onaj koji im vjeruje neka se zamisli da je bio u Srebrenici jula 1995.
Lijepo je sto suosjecas sa hanom ali prije rasipanja emocija mogao si procitati njene prve postove na temu "Ko je ubio staricu u potocarima" gdje je jasno naglasila da cijeni Hrvate i sve njihove zlocine, i posebno to sto su Hrvatsku etnicki ocistili od Srba a pri tome je jos navela kako su sitnice zlocini koje su Hrvati pocinili nad druga dva naroda BiH.
#54
Posted: 09/04/2006 17:33
by kub lajkan
hananah wrote:lajkane razlika je ta sto seseljevci mrze a ja ne, ja ih jednostavno ne volim, a nikad ne treba stavljati znak jednakosti izmedju mrziti i ne voljeti kao sto to neki rade, ja jednostavno ne zelim kontakt s njima, niti njih u bilo kojem podrucju svog zivota, znaci ne volim ih. A mrziti znaci zeljeti da se neko istrjebi, ja to ne zelim. Njima njihovo meni moje, bez doticanja.
Ti ili namjerno lazes ili ne znas sta govoris?
Ti PROPAGIRAS MRZNJU! Citirao bih te, da nisu obrisali topic...
#55
Posted: 09/04/2006 17:35
by Ahmmed
davis.ba wrote:..... ne u smislu uvlačenja u guzicu već poštovanja svačijeg.
Davis, slažem se, no ovaj proces mora biti multilateralan.....
#56
Posted: 09/04/2006 17:35
by Ahmmed
davis.ba wrote:..... ne u smislu uvlačenja u guzicu već poštovanja svačijeg.
Davis, slažem se, no ovaj proces mora biti multilateralan.....
#57
Posted: 09/04/2006 17:36
by davis.ba
Pa neko ga mora započeti, ne možemo čekati njih jer onda nećemo ni dočekati.
#58
Posted: 09/04/2006 17:38
by Ahmmed
davis.ba wrote:Pa neko ga mora započeti, ne možemo čekati njih jer onda nećemo ni dočekati.
E, vidiš, davis, ja ga nikad nisam ne prekidao....
#59
Posted: 09/04/2006 17:42
by davis.ba
Pa onda si dobar momak.
#60
Posted: 09/04/2006 17:44
by legionarka
Hananah, ti jednog dana mrzis jedne drugog druge...de se malo presaebri i prelistaj sta si pisala zadnjih godina po forumu i sad ovo sto pises...
I odluci se da li mrzis ili si jedno ili drugo...a ovo sto si porbojala da ti se desilo...da li je bas svetako.l..ili je melodramaticnost opet u modi....
mrznja je losa...truje dusu
#61
Posted: 09/04/2006 17:50
by Ahmmed
Ne znam, dragi prijatelji, ali ,čini mi se, previše filozofiramo.....
Prije nekih godinu i pol, u jednom selu, nekih tridesetak kilometara od Srebrenice, sjedio sam i razgovarao sa nekoliko žena, povratnica....
Pričali o običnim stvarima, o vremenu, o svemu pomalo....
Iznenada , začulo se brujanje motora automobila....
Ispred jedne od kuća, zaustavio je "stojadin"....Iz njega je izašao neki muškarac, u četrdesetim.....Jedna od žena, počela je da se trese....Sklonila se iza ostataka nekadašnjeg mutvaka, ljetne kuhinje.....Čovjek se pristojno pozdravio, upitao za njenog sina, koji nije bio kući.....Odgovorila mu je nemušto i zbunjeno, a njen pogled nikada neću zaboraviti....Pogled uplašene srne,nisam mogao razaznati šta se u njenim, kao nebo plavim očima, krije....
Otišao je, uz uljudan pozdrav....
Upitao sam je....šta joj se dešava u tom momentu....
Nije mi odmah odgovorila...Vidio sam samo suze, potoke koji se slijevaju niz staračko lice, suze, koje je brisala krajem šamije.....
Odgovorila je, kroz jecaje: STRAH! Ne, on nije bio od onih koji su je istjerali iz njenog doma, koliko zna nije bio ni od onih koji su joj odvojili sinove u Potočarima....Nije ni od drugih čula da je bio krvnik....
Ali, bilo ju je strah....Pitao sam je, mrzi li ga.....Nije mi odgovorila....Samo je ponavljala: Strah me, sve se bojim, doći će opet, kao što su došli i 1992 i 1995....i 1941......
Nisam znao kako bih joj pomogao....
I onda sam vraćao film....
Prije nekih pet godina, sreo sam se sa staricama u selu Pećina, kraj Novog Travnika....Naše kaltokinje,onog lijepog ikavskog izričaja srednje Bosne.....Osjetio sam strah....Njihov strah od moga dolaska....Ugodno provedeno vrijeme, nakon što su se uvjerile da sa zlom ne dolazim....Ali, skoro sam siguran da su odahnule kad sam otišao iz njihovog sela....
Kako da pobijedimo ovaj strah u ljudima? U nama samima, šta da učinimo da starice u Knezovima kraj Srebrenice i Pećinama kraj Travnika, ne drhte od straha....kad im dođemo pred vrata....
#62
Posted: 09/04/2006 17:52
by Reina
davis.ba wrote:Ne radi se ovdje da neko tjera nekoga da voli ali kakve su to izjave oni nek se drže svog dijela mi ćemo svog i sl? Mislim šta je to naš a šta njihov dio? Valjda mi trebamo da budemo pametniji i da gajimo zajedništvo, ne u smislu uvlačenja u guzicu već poštovanja svačijeg.
evo to je to, a slazem se i sa Lajkanom ti Hano propagiras mrznju
da nije tako ne bi opravdavala hrvatske zlocine nego bi ih osudila
kao i srpske...
to sto navodimo da nisu svi ljud istii i vecina vas se slaze eto buducnost je pred vama pa dokazujte to i u praksi odnosno svojim djelima...
#63
Posted: 09/04/2006 18:16
by pape
Ahmmed wrote:Ne znam, dragi prijatelji, ali ,čini mi se, previše filozofiramo.....
Prije nekih godinu i pol, u jednom selu, nekih tridesetak kilometara od Srebrenice, sjedio sam i razgovarao sa nekoliko žena, povratnica....
Pričali o običnim stvarima, o vremenu, o svemu pomalo....
Iznenada , začulo se brujanje motora automobila....
Ispred jedne od kuća, zaustavio je "stojadin"....Iz njega je izašao neki muškarac, u četrdesetim.....Jedna od žena, počela je da se trese....Sklonila se iza ostataka nekadašnjeg mutvaka, ljetne kuhinje.....Čovjek se pristojno pozdravio, upitao za njenog sina, koji nije bio kući.....Odgovorila mu je nemušto i zbunjeno, a njen pogled nikada neću zaboraviti....Pogled uplašene srne,nisam mogao razaznati šta se u njenim, kao nebo plavim očima, krije....
Otišao je, uz uljudan pozdrav....
Upitao sam je....šta joj se dešava u tom momentu....
Nije mi odmah odgovorila...Vidio sam samo suze, potoke koji se slijevaju niz staračko lice, suze, koje je brisala krajem šamije.....
Odgovorila je, kroz jecaje: STRAH! Ne, on nije bio od onih koji su je istjerali iz njenog doma, koliko zna nije bio ni od onih koji su joj odvojili sinove u Potočarima....Nije ni od drugih čula da je bio krvnik....
Ali, bilo ju je strah....Pitao sam je, mrzi li ga.....Nije mi odgovorila....Samo je ponavljala: Strah me, sve se bojim, doći će opet, kao što su došli i 1992 i 1995....i 1941......
Nisam znao kako bih joj pomogao....
I onda sam vraćao film....
Prije nekih pet godina, sreo sam se sa staricama u selu Pećina, kraj Novog Travnika....Naše kaltokinje,onog lijepog ikavskog izričaja srednje Bosne.....Osjetio sam strah....Njihov strah od moga dolaska....Ugodno provedeno vrijeme, nakon što su se uvjerile da sa zlom ne dolazim....Ali, skoro sam siguran da su odahnule kad sam otišao iz njihovog sela....
Kako da pobijedimo ovaj strah u ljudima? U nama samima, šta da učinimo da starice u Knezovima kraj Srebrenice i Pećinama kraj Travnika, ne drhte od straha....kad im dođemo pred vrata....
Ahmmede, ... fino pises, ... razumno i sabrano.
Na zalost, .... oko nas je posijano mnogo zla. Izraslo je mnogo korova, koji se jako tesko i uz mnogo truda mora cistiti. Trajat ce dugo, ali uz razum i htijenje ipak mozemo u doglednoj buducnosti zivjeti sretnije.
Moramo pokusati biti iskreniji prema sebi, .... biti beskompromisni u otporu prema zlu i lazi, ... kako svojoj tako i tudjoj. Uspostavljati sistem vrijednosti i normi, bez kojih ni jedno drustvo ne moze funkcionirati.
Svim sredstvima se boriti protiv kriminala, korupcije, primitivizma, ... naci-fasizma.
Covjeku pruziti ruku, .... necovjeku pripremiti cheliju.
Potiskivati mrznju, .... nagradjivati ljubav. I, ..... baviti se sportom.
Ahmedde, ..... ziv i zdrav mi bio.
#64
Posted: 09/04/2006 18:26
by kub lajkan
Ahmmed wrote:Ne znam, dragi prijatelji, ali ,čini mi se, previše filozofiramo.....
Prije nekih godinu i pol, u jednom selu, nekih tridesetak kilometara od Srebrenice, sjedio sam i razgovarao sa nekoliko žena, povratnica....
Pričali o običnim stvarima, o vremenu, o svemu pomalo....
Iznenada , začulo se brujanje motora automobila....
Ispred jedne od kuća, zaustavio je "stojadin"....Iz njega je izašao neki muškarac, u četrdesetim.....Jedna od žena, počela je da se trese....Sklonila se iza ostataka nekadašnjeg mutvaka, ljetne kuhinje.....Čovjek se pristojno pozdravio, upitao za njenog sina, koji nije bio kući.....Odgovorila mu je nemušto i zbunjeno, a njen pogled nikada neću zaboraviti....Pogled uplašene srne,nisam mogao razaznati šta se u njenim, kao nebo plavim očima, krije....
Otišao je, uz uljudan pozdrav....
Upitao sam je....šta joj se dešava u tom momentu....
Nije mi odmah odgovorila...Vidio sam samo suze, potoke koji se slijevaju niz staračko lice, suze, koje je brisala krajem šamije.....
Odgovorila je, kroz jecaje: STRAH! Ne, on nije bio od onih koji su je istjerali iz njenog doma, koliko zna nije bio ni od onih koji su joj odvojili sinove u Potočarima....Nije ni od drugih čula da je bio krvnik....
Ali, bilo ju je strah....Pitao sam je, mrzi li ga.....Nije mi odgovorila....Samo je ponavljala: Strah me, sve se bojim, doći će opet, kao što su došli i 1992 i 1995....i 1941......
Nisam znao kako bih joj pomogao....
I onda sam vraćao film....
Prije nekih pet godina, sreo sam se sa staricama u selu Pećina, kraj Novog Travnika....Naše kaltokinje,onog lijepog ikavskog izričaja srednje Bosne.....Osjetio sam strah....Njihov strah od moga dolaska....Ugodno provedeno vrijeme, nakon što su se uvjerile da sa zlom ne dolazim....Ali, skoro sam siguran da su odahnule kad sam otišao iz njihovog sela....
Kako da pobijedimo ovaj strah u ljudima? U nama samima, šta da učinimo da starice u Knezovima kraj Srebrenice i Pećinama kraj Travnika, ne drhte od straha....kad im dođemo pred vrata....
Aferim majstore! Skidam kapu! Briljantan primjer...
Evo probacu dati svoj mali prilog...
Dio rata sam proveo u jednoj sredini gdje se nije zaratilo odmah, nego malo kasnije. Period "ni rata ni mira" prosao je u strahu od njih koji su "olicenje zla"...
Kasnije se desilo nesto sto mi je bilo jako zanimljivo. Zaplijenjen je nekakav materijal iz kojeg se mogao vidjeti sadrzaj njihovih komunikacija.
Ostao sam prilicno zapanjen kad sam skontao da isto onoliko koliko smo se MI plasili NJIH, toliko su se i ONI plasili NAS. U narodu su se uvijek prepricavale price ko je jaci, koja vojska koliko moze, ko sta kome sprema,
ali mislim
da ljudi nikad nisu shvatili da je strah bio isti!
=======
I uvijek mi dize pritisak kad shvatim da je srz danasnje politike u tome da se taj strah odrzi. A to onda podrazumijeva i da se ljudska patnja i nesreca hrane.
A Hana je, htjela to ili ne, neko ko sve to potpomaze...
#65
Posted: 09/04/2006 18:27
by Ahmmed
Pape, i ti meni živ i zdrav bio!
Ne znam....možda je u ovom momentu, najvažnije da jedni drugima pružimo ruku....Izgleda,možda, jednostavno, možda je kompliciranije nego što mislimo, ali, vrijedi pokušati....
#66
Posted: 09/04/2006 18:27
by irfan2
Ahmmed wrote:Ne znam, dragi prijatelji, ali ,čini mi se, previše filozofiramo.....
Prije nekih godinu i pol, u jednom selu, nekih tridesetak kilometara od Srebrenice, sjedio sam i razgovarao sa nekoliko žena, povratnica....
Pričali o običnim stvarima, o vremenu, o svemu pomalo....
Iznenada , začulo se brujanje motora automobila....
Ispred jedne od kuća, zaustavio je "stojadin"....Iz njega je izašao neki muškarac, u četrdesetim.....Jedna od žena, počela je da se trese....Sklonila se iza ostataka nekadašnjeg mutvaka, ljetne kuhinje.....Čovjek se pristojno pozdravio, upitao za njenog sina, koji nije bio kući.....Odgovorila mu je nemušto i zbunjeno, a njen pogled nikada neću zaboraviti....Pogled uplašene srne,nisam mogao razaznati šta se u njenim, kao nebo plavim očima, krije....
Otišao je, uz uljudan pozdrav....
Upitao sam je....šta joj se dešava u tom momentu....
Nije mi odmah odgovorila...Vidio sam samo suze, potoke koji se slijevaju niz staračko lice, suze, koje je brisala krajem šamije.....
Odgovorila je, kroz jecaje: STRAH! Ne, on nije bio od onih koji su je istjerali iz njenog doma, koliko zna nije bio ni od onih koji su joj odvojili sinove u Potočarima....Nije ni od drugih čula da je bio krvnik....
Ali, bilo ju je strah....Pitao sam je, mrzi li ga.....Nije mi odgovorila....Samo je ponavljala: Strah me, sve se bojim, doći će opet, kao što su došli i 1992 i 1995....i 1941......
Nisam znao kako bih joj pomogao....
I onda sam vraćao film....
Prije nekih pet godina, sreo sam se sa staricama u selu Pećina, kraj Novog Travnika....Naše kaltokinje,onog lijepog ikavskog izričaja srednje Bosne.....Osjetio sam strah....Njihov strah od moga dolaska....Ugodno provedeno vrijeme, nakon što su se uvjerile da sa zlom ne dolazim....Ali, skoro sam siguran da su odahnule kad sam otišao iz njihovog sela....
Kako da pobijedimo ovaj strah u ljudima? U nama samima, šta da učinimo da starice u Knezovima kraj Srebrenice i Pećinama kraj Travnika, ne drhte od straha....kad im dođemo pred vrata....
lijepo napisano
..
na pitanje na kraju mogu rec nikad.. i neku frazu nakon toga, tipa ljudi se ne mjenjaju ili tako nesto..
al ipak necu..
#67
Posted: 09/04/2006 18:33
by kriticarka_nikova
Ahmmed wrote:Pape, i ti meni živ i zdrav bio!
Ne znam....možda je u ovom momentu, najvažnije da jedni drugima pružimo ruku....Izgleda,možda, jednostavno, možda je kompliciranije nego što mislimo, ali, vrijedi pokušati....
Sad treba da se ubaci jedan smutljivac pa da pobije Ahmmeda rijechima:"Vuk mjenja dlaku ali cud nikada"
Salim se...i ja sam Ahmmede ZA ,i pruzam ruku pomirenja ,lakse mi je da budem oslobodjenja od mrznje i zla koje bas mogu da izjedu covjeka.
Dakle:Peace !!!
#68
Posted: 09/04/2006 18:38
by Ahmmed
Lajkane,
Ja sam, također, prolazio kroz različite faze u proteklih petnaestak godina.....
I ,jednoga dana, shvatio da neke stvari ,moram iz temelja mijenjati....Sticaj okolnosti, Božije davanje,šta god da je, omogućilo mi je da prohodam ovom zemljom i sastajem se sa običnim,finim svijetom...Počeo da razumijevam njihove nade, strahove, njihove emocije....Trebalo nam je vremena...I onima koje sam posjećivao i meni....Pa sam onda,počeo da ponavljam posjete istim ljudima...Onako, ničim izazvan, bahnuo bih, najčešće u proljetne i ljetne dane....Kad se može ispred kuće sjediti, da ih ne bihuzurim....I znaš, kako koji put, stisak ruke, postajao bi jači,srdačniji...Naši razgovori otvoreniji....
Ne mogu razumjeti one koji su na vlasti u ovoj zemlji....Nemaju pojma,koliko bi jednom svojom posjetom, u dio zemlje,gdje ne vladaju "njihovi"
promijenili stvari!Ili,u dio zemlje, gdje se ljudi vraćaju .....Sjećam se jednog starine iz Mostarskoga Bijelog Polja, kako je sa suzom u očima i neskrivenim ponosom pričao kako su mu dolazili iz Sarajeva...Njemu, Srbinu, povratniku, zemljodjelcu...došli čak iz Sarajeva, muslimani, sa fakultetom....Posjedili, popričali, bez neke konkretne pomoći....Ali, čika Dušan je upamtio,tu posjetu, po dobru....
#69
Posted: 09/04/2006 18:52
by vesela
Ahmmed wrote:Ne znam, dragi prijatelji, ali ,čini mi se, previše filozofiramo.....
Prije nekih godinu i pol, u jednom selu, nekih tridesetak kilometara od Srebrenice, sjedio sam i razgovarao sa nekoliko žena, povratnica....
Pričali o običnim stvarima, o vremenu, o svemu pomalo....
Iznenada , začulo se brujanje motora automobila....
Ispred jedne od kuća, zaustavio je "stojadin"....Iz njega je izašao neki muškarac, u četrdesetim.....Jedna od žena, počela je da se trese....Sklonila se iza ostataka nekadašnjeg mutvaka, ljetne kuhinje.....Čovjek se pristojno pozdravio, upitao za njenog sina, koji nije bio kući.....Odgovorila mu je nemušto i zbunjeno, a njen pogled nikada neću zaboraviti....Pogled uplašene srne,nisam mogao razaznati šta se u njenim, kao nebo plavim očima, krije....
Otišao je, uz uljudan pozdrav....
Upitao sam je....šta joj se dešava u tom momentu....
Nije mi odmah odgovorila...Vidio sam samo suze, potoke koji se slijevaju niz staračko lice, suze, koje je brisala krajem šamije.....
Odgovorila je, kroz jecaje: STRAH! Ne, on nije bio od onih koji su je istjerali iz njenog doma, koliko zna nije bio ni od onih koji su joj odvojili sinove u Potočarima....Nije ni od drugih čula da je bio krvnik....
Ali, bilo ju je strah....Pitao sam je, mrzi li ga.....Nije mi odgovorila....Samo je ponavljala: Strah me, sve se bojim, doći će opet, kao što su došli i 1992 i 1995....i 1941......
Nisam znao kako bih joj pomogao....
I onda sam vraćao film....
Prije nekih pet godina, sreo sam se sa staricama u selu Pećina, kraj Novog Travnika....Naše kaltokinje,onog lijepog ikavskog izričaja srednje Bosne.....Osjetio sam strah....Njihov strah od moga dolaska....Ugodno provedeno vrijeme, nakon što su se uvjerile da sa zlom ne dolazim....Ali, skoro sam siguran da su odahnule kad sam otišao iz njihovog sela....
Kako da pobijedimo ovaj strah u ljudima? U nama samima, šta da učinimo da starice u Knezovima kraj Srebrenice i Pećinama kraj Travnika, ne drhte od straha....kad im dođemo pred vrata....
moradoh i ja citirati! ...i da se nadovezem:
-kad dolazim autom ne volim sto moram prolaziti kroz rs, jer me lijepo jos uvijek necega strah...i ne vjerujem da bih prolazila tuda da mi muz nije srbin, k'o biva nesto sam sigurnija, a zasto pojma nemam!
-nakon udaje zivjela sam na grbavici...od marta 92. do dana-danasnjeg nikad nisam nogom krocila na grbavicu, jer mi se zgadila zbog ljudi sa grbavice
strah je mnogo gadna stvar...da nisam otisla iz sarajeva pukla bih k'o karpuza...treba vremena da se covjek nauci kako strah "ostaviti sa strane"...strah ne smije uzeti kontrolu nad ljudskim zivotom...ali je jedna doza predostroznosti uvijek prisutna
#70
Posted: 09/04/2006 19:09
by sllatki
Ima ljudi uvijek u srcu normalna covjeka mjesta i za oprost i za ljubav. Mi bosnaci imamo otvoreno srce za sve ljude ovog svijeta i niko ama bas niko to ne moze promijeniti... Neki to znaju ali ne vjeruju..
#71
Posted: 09/04/2006 19:11
by horns&drums
Hano, daBogda se za srbina udala
:D:D:D:D:D
#72
Posted: 09/04/2006 19:14
by Truba
horns&drums wrote:Hano, daBogda se za srbina udala
:D:D:D:D:D
:D:D evo ja se javljam da je oderem
:D:D
a za brak nisam siguran
#73
Posted: 09/04/2006 19:15
by horns&drums
Komi ba, ti si stasau
:D:D:D
#74
Posted: 09/04/2006 19:16
by danas
pa taman
#75
Posted: 09/04/2006 19:19
by Truba
horns&drums wrote:Komi ba, ti si stasau
:D:D:D
ma isti kurac
sve su to domaći izdajnici
:D:D
ali ako želi mogu ja obući opanke
i šajkaču
:D:D
kao oni iz orlovi rano lete