#51
Posted: 26/06/2007 13:59
Feral Alejkum !!
http://www.vecernji.hr/home/manager/1069474/index.do
Šta očekujete nakon ovoga?
Page 3 of 4
#52
Posted: 27/06/2007 16:32
#53
Posted: 22/07/2007 20:22
Borisa Dežulovića ([email protected])
Feral macht frei!
Zbog blokiranog računa i financijske injekcije cijanida od milijun i pol kuna neplaćenog PDV-a, Feral Tribune se prošlog tjedna nije pojavio na kioscima. Hrvatska je tako barem sedam dana opet bila sretna, mala arkadija bez tjednika koji je, puno prije one imbecilne televizijske izmišljotine, prikazivao "mračnu stranu Hrvatske".
Iako su mediji požurili javiti kako je to prvi put u četrnaestogodišnjoj povijesti da se Feral nije pojavio pred čitateljima, ništa od toga nije istina. Povijest Ferala malo je duža, kao satirički podlistak Nedjeljne Dalmacije pojavio se prije gotovo dvadeset i tri godine, i za to vrijeme četiri puta se dogodilo da su njegovi čitatelji džabe išli do trafike. Nije stvar u historiografskoj sitničavosti: povijest Feralovih izostanaka lijepa je mala, ilustrirana povijest naših posljednjih četvrt stoljeća, zgodna i poučna.
Prvi put čitatelji su ostali bez Ferala u kolovozu 1988., prije gotovo dvadeset godina, u zoru antibirokratske revolucije u Srbiji. Jugoslavenska narodna armija pozvala je pod oružje Viktora Ivančića - što će se kasnije pokazati omiljenom metodom balkanskih režima u borbi protiv Ferala - podlistak Nedjeljne Dalmacije preuzeli smo Predrag Lucić i ja, i već nakon mjesec dana, zbog "zlonamjernog aludiranja na mitinge Srba i Crnogoraca, vulgarnog vrijeđanja istaknutih društveno-političkih funkcionera", te "očiglednog izvrgavanja ruglu kosovske drame srpskog naroda", Nedjeljna Dalmacija bila je zabranjena.
Danas kolekcionarski vrijedan, 193. broj Ferala imaju tek sretnici koji su tog jutra bili brži od narodne milicije, što je na trafikama plijenila kompletnu nakladu Nedjeljne Dalmacije. Tada je ustanovljena i tradicija da se, kao mali grafički znak protesta, u Feralov time-line računaju i brojevi koji nikad nisu izašli.
Kolekcionari tako nemaju ni 353. broj, onaj od 4. prosinca ratne 1991., kad je Feral već bio podlistak Slobodne Dalmacije. Razlozi za izostanak ovoga puta bili su mnogo manje smiješni. "Kosovska drama srpskog naroda" u međuvremenu je prilično redefinirana, i Feral se našao u ratnom okruženju: tog dana Viktor je tražio morski put s Mljeta, kojeg su blokirali brodovi Jugoslavenske ratne mornarice, Predrag je bio u opkoljenom Dubrovniku, gdje je dva dana kasnije dočekao strašno bombardiranje Grada, a ja sam svjedočio iživljavanju srpske vojske nad mrtvim Vukovarom.
Stvari su se tada događale u pravilnim vremenskim razmacima, i opet su morale proći tri godine prije nego Feral preskoči još jedan tjedan. Sad kao nezavisni tjednik, Feral je već godinu dana bio u okruženju Tuđmanovih bojovnika, državnih odvjetnika, poslušnih sudaca, medijskih komandosa, udbaških veterana, kafanskih špiclova, vojne, tajne i svih drugih policija, uključujući i onu financijsku. U kolovozu 1994. godine Feral Tribune je prvi put s trafika izostao u znak protesta. Tuđmanova ministrica kulture Vesna Jurkić-Girardi potpisala je službeno mišljenje kojim se Feral svrstava u pornografski šund, zbog čega će sljedećih mjeseci svojoj domovini isplatiti dvjestotinjak hiljada dolara. Vlast je bila oslobođena i najmanje potrebe za mimikrijom, pa će legendarna ministrica bez krzmanja izjaviti doslovno kako "porez na šund Feral mora plaćati zbog kontinuiranih napada na vlast".
Mnogo će se toga promijeniti prije nego Feral i četvrti put izostane s novinskih štandova. Sljedeće, 1995. godine, Feral će usred slavne oslobodilačke ofenzive stati na čelo pete kolone, jedini će u Hrvatskoj vidjeti spaljene kuće i leševe srpske starčadi, i ostati tako sam na brisanom prostoru hrvatske slobode i nebeskog mira - praćen, prisluškivan, proganjan, financijski gušen, javno spaljivan, suđen i osuđivan.
Na isteku slavnog hrvatskog tisućljeća umrijet će i njegov glavni junak, Prvi Predsjednik Svih Hrvata, čovjek čiji se nemirni znanstveni nerv možda najustrajnije bavio fenomenom Ferala, i koji će uglednom Financial Timesu izjaviti da su feralovci "ideolozi jugoslavenskog komunističkog režima, djeca oficira JNA i potomci mješanih srpskih brakova", a na sjednici VONS-a, prenošenoj na državnoj televiziji, ispričati kako ga je "jedan objektivni strani čovjek pitao: pa dobro, kako je moguće da vi imate takve pojave kao što je Feral?" "Začuđujuće je zaista to sve", pričao je hrvatski generalissimus, "ali sjetimo se da smo poslije 1918. imali orjunaške odrede koji su premlaćivali Hrvate, imali smo i u NDH hrvatsku četničku četu, prema tome tu su korijeni!"
Feral je tako nadživio i Tuđmana i njegov režim, nadživjet će kasnije i Račanovu vlast i Račana, kao što je nadživio i Miloševića i njegovu "kosovsku dramu", i rat i cijele brigade ratnih heroja. Kad četvrti put u svojoj povijesti izostane s trafika, Hrvatska odavno više neće biti ista. O stvarima zbog kojih smo prije desetak godina glavu na ramenima čuvali tako što smo je nosili u torbi, danas piše i Večernji list, o ratnim zločinima akademski se govori i na Hrvatskoj televiziji.
Feralu će na kraju glave doći kostur iz ormara, PDV na novine koji je kao tešku artiljeriju protiv nezavisnih medija uvesti Tuđmanov financ Borislav Škegro, junak one stare naslovnice kojom smo namet na pamet dočekali s golemim "Škegvo, pedeve!".
Zavodljiva je teorija po kojoj je Feral izgubio svoj smisao smrću svog najboljeg neprijatelja Franje Tuđmana, plativši cijenu tvrdoglavog odbijanja vlastite tranzicije, i odbijajući se promijeniti u prostoru koji se nepovratno promijenio. Klasična je to hrvatska priča, u kojoj je "blagovremena tranzicija" obrazac ponašanja i preživljavanja. Na taj način, u "prostoru koji se nepovratno mijenjao", na vrijeme su se mijenjali i partijski sekretari, jugoslavenski generali, pučki vođe, državni činovnici, udbaški žbiri, komunističke kadije, estradne zvijezde, nogometni reprezentativci, opozicijski prirepci, režimski novinari i cijele redakcije. Čitava se ta domobranska menažerija mijenjala i uspješno preživljavala sve ovdašnje tranzicije, svaki put poslušno pristajući na nova pravila igre, odgovarajući - kako bi se to na hrvatskom jeziku reklo - "na izazove novog vremena".
Feral je pak cijelo to vrijeme bio to što je bio, i jest to što jest, zato što je tvrdoglavo odbijao vlastitu tranziciju. I 1988., kad je odbijao šutjeti o "kosovskoj drami srpskog naroda", i 1991., kad je odbijao ići u skloništa, ali i vidjeti leševe na površini, i 1994., kad je odbijao šutjeti o "mračnoj strani Hrvatske" i "kontinuirano napadao hrvatsku vlast". Konačno, eto, i 2007., kad više nema uniformiranih diktatora, agenata u civilu, narodnih heroja i nabrijanih emigranata s upaljačima, i kad je Hrvatska, kako vidimo, uređena europska država u kojoj više ne vrijede Tuđmanovi karađorđevski "zakoni o zaštiti države", već zakoni tržišta i profita.
Junaci te moderne Hrvatske odavno su i na vrijeme završili svoje tranzicije i spremni dočekali "izazove novog vremena": posljednji partijski sekretari i urednici Slobodne Dalmacije, koji su predvodili cenzuru i preodgoj antijugoslavenskog Ferala, danas su nacionalne žurnalističke veličine i moderni urednici modernih novina, sudac koji je sudio antimiloševićevskom Feralu danas je ugledni i dobro plaćeni odvjetnik haških uznika, šupci koji su potpisivali naloge za praćenje i prisluškivanje Ferala danas su poslovni ljudi s ljubičastim kravatama ili dobro potkoženi budžetski paraziti, Vesna Girardi Jurkić odavno je izvan politike, bavi se arheologijom i piše knjige o antičkoj Istri, Ivić Pašalić ugledni je građevinski poduzetnik, a Borislav Škegro uspješan biznismen i menadžer, član uprave nekakvog investicijskog fonda pretencioznog latinskog naziva.
Svi su komunistički i postkomunistički patuljci dočekali modernu, europsku Hrvatsku u golemim podsljemenskim vilama i BMW-ovim terencima, s korporacijskim karticama i pozivnicama u zlatotisku, eno ih danas u prvim redovima takve Hrvatske, u dvorani Vatroslav Lisinski, kako se u orgazmički grče na glupave menadžerske poslovice Jacka Welcha, istim religioznim zanosom s kojim su prije desetak godina u istoj dvorani, o svakoj jebenoj godišnjici nečega, ejakulirali na Tuđmanove kićene dvanaesterce u aoristu iz devetnaestog vijeka.
Bacimo za potrebe ovog teksta mali pogled na tu Hrvatsku, u kojoj Feral Tribune tvrdoglavo odbija vlastitu tranziciju. U tjednu bez Ferala taj je blatnjavi balkanski disneyland još duboko uronjen u prošlost, ali bez dosadnog orjunaškog odreda s Bačvica njega ne zanima ni haaški proces za Oluju, ni početak suđenja za Medački džep, ni Glavašev štrajk glađu, žabe su u toj maloj veseloj močvari odavno naučile živjeti s krokodilima, i posve u duhu novog vremena ta je ekonomska arkadija potresena prvorazrednim korupcijskim skandalom u Fondu za privatizaciju, leglu tranzicijskih hohštaplera iz prethodnog pasusa, tranzicijske sitneži za predizborna potkusurivanja koja nikome ne smeta ni danas, niti će smetati za koji tjedan, kad u tišini hrvatske šutnje izađe iz pritvora i osnuje svoje tvrtke pretencioznog latinskog naziva, specijalizirane za trgovinu autentičnim istarskim stanzama s tradicionalnom kanadskom šindrom i vrtnim jacuzzijima.
Toj bijednoj, kukavičkoj Hrvatskoj, koju netko vazda drži za jaja i kojoj je lijepo sve dok je ne tuku, Feral zaista ne treba, jednako kako joj nije trebao ni 1988., ni 1991., ni 1994., i kako je većom smetnjom zapravo bio ovcama u tranziciji nego njihovim gospodarima, šarajući im po lijepoj crno-bijeloj slici na kojoj je sve imalo svoj viši razlog, postavljajući pitanja i remeteći tihu bonacu masne, prljave močvare.
Feral se nikad nije prilagodio "izazovima novog vremena", u kojemu novine i suvremeni virtualni mediji prostore slobode krče njušeći Severinine uloške, snimajući mobitelom dječje tuče i tinejdžerske seksualne avanture, puneći prostor između Paris Hilton i Vlatke Pokos reklamama za pivo i oglasima za telekomunikacijske kompanije, kao šarenim reportažama iz arkadijske Hrvatske. Istog tjedna u kojemu nije bilo Ferala, na maksimirskom stadionu trijumfalni je koncert održao dinarski metalac Marko Perković, trubadur mutave tranzicijske Hrvatske, one koja čak ni ustaške pjesme ne pjeva zato da je netko ne klepi po ušima, a ne zato što joj se ne pjevaju.
Ako sutra ni peti put na trafikama ne bude Ferala, ako ga ne bude ni idućeg tjedna, niti ikad više, Hrvatska neće biti ista - tako bi mogao glasiti patetični Feralov epitaf. Svi znamo da je to kolosalna glupost: Hrvatska će biti potpuno ista, samo neće biti nikoga da joj to kaže.
Feral macht frei!
Zbog blokiranog računa i financijske injekcije cijanida od milijun i pol kuna neplaćenog PDV-a, Feral Tribune se prošlog tjedna nije pojavio na kioscima. Hrvatska je tako barem sedam dana opet bila sretna, mala arkadija bez tjednika koji je, puno prije one imbecilne televizijske izmišljotine, prikazivao "mračnu stranu Hrvatske".
Iako su mediji požurili javiti kako je to prvi put u četrnaestogodišnjoj povijesti da se Feral nije pojavio pred čitateljima, ništa od toga nije istina. Povijest Ferala malo je duža, kao satirički podlistak Nedjeljne Dalmacije pojavio se prije gotovo dvadeset i tri godine, i za to vrijeme četiri puta se dogodilo da su njegovi čitatelji džabe išli do trafike. Nije stvar u historiografskoj sitničavosti: povijest Feralovih izostanaka lijepa je mala, ilustrirana povijest naših posljednjih četvrt stoljeća, zgodna i poučna.
Prvi put čitatelji su ostali bez Ferala u kolovozu 1988., prije gotovo dvadeset godina, u zoru antibirokratske revolucije u Srbiji. Jugoslavenska narodna armija pozvala je pod oružje Viktora Ivančića - što će se kasnije pokazati omiljenom metodom balkanskih režima u borbi protiv Ferala - podlistak Nedjeljne Dalmacije preuzeli smo Predrag Lucić i ja, i već nakon mjesec dana, zbog "zlonamjernog aludiranja na mitinge Srba i Crnogoraca, vulgarnog vrijeđanja istaknutih društveno-političkih funkcionera", te "očiglednog izvrgavanja ruglu kosovske drame srpskog naroda", Nedjeljna Dalmacija bila je zabranjena.
Danas kolekcionarski vrijedan, 193. broj Ferala imaju tek sretnici koji su tog jutra bili brži od narodne milicije, što je na trafikama plijenila kompletnu nakladu Nedjeljne Dalmacije. Tada je ustanovljena i tradicija da se, kao mali grafički znak protesta, u Feralov time-line računaju i brojevi koji nikad nisu izašli.
Kolekcionari tako nemaju ni 353. broj, onaj od 4. prosinca ratne 1991., kad je Feral već bio podlistak Slobodne Dalmacije. Razlozi za izostanak ovoga puta bili su mnogo manje smiješni. "Kosovska drama srpskog naroda" u međuvremenu je prilično redefinirana, i Feral se našao u ratnom okruženju: tog dana Viktor je tražio morski put s Mljeta, kojeg su blokirali brodovi Jugoslavenske ratne mornarice, Predrag je bio u opkoljenom Dubrovniku, gdje je dva dana kasnije dočekao strašno bombardiranje Grada, a ja sam svjedočio iživljavanju srpske vojske nad mrtvim Vukovarom.
Stvari su se tada događale u pravilnim vremenskim razmacima, i opet su morale proći tri godine prije nego Feral preskoči još jedan tjedan. Sad kao nezavisni tjednik, Feral je već godinu dana bio u okruženju Tuđmanovih bojovnika, državnih odvjetnika, poslušnih sudaca, medijskih komandosa, udbaških veterana, kafanskih špiclova, vojne, tajne i svih drugih policija, uključujući i onu financijsku. U kolovozu 1994. godine Feral Tribune je prvi put s trafika izostao u znak protesta. Tuđmanova ministrica kulture Vesna Jurkić-Girardi potpisala je službeno mišljenje kojim se Feral svrstava u pornografski šund, zbog čega će sljedećih mjeseci svojoj domovini isplatiti dvjestotinjak hiljada dolara. Vlast je bila oslobođena i najmanje potrebe za mimikrijom, pa će legendarna ministrica bez krzmanja izjaviti doslovno kako "porez na šund Feral mora plaćati zbog kontinuiranih napada na vlast".
Mnogo će se toga promijeniti prije nego Feral i četvrti put izostane s novinskih štandova. Sljedeće, 1995. godine, Feral će usred slavne oslobodilačke ofenzive stati na čelo pete kolone, jedini će u Hrvatskoj vidjeti spaljene kuće i leševe srpske starčadi, i ostati tako sam na brisanom prostoru hrvatske slobode i nebeskog mira - praćen, prisluškivan, proganjan, financijski gušen, javno spaljivan, suđen i osuđivan.
Na isteku slavnog hrvatskog tisućljeća umrijet će i njegov glavni junak, Prvi Predsjednik Svih Hrvata, čovjek čiji se nemirni znanstveni nerv možda najustrajnije bavio fenomenom Ferala, i koji će uglednom Financial Timesu izjaviti da su feralovci "ideolozi jugoslavenskog komunističkog režima, djeca oficira JNA i potomci mješanih srpskih brakova", a na sjednici VONS-a, prenošenoj na državnoj televiziji, ispričati kako ga je "jedan objektivni strani čovjek pitao: pa dobro, kako je moguće da vi imate takve pojave kao što je Feral?" "Začuđujuće je zaista to sve", pričao je hrvatski generalissimus, "ali sjetimo se da smo poslije 1918. imali orjunaške odrede koji su premlaćivali Hrvate, imali smo i u NDH hrvatsku četničku četu, prema tome tu su korijeni!"
Feral je tako nadživio i Tuđmana i njegov režim, nadživjet će kasnije i Račanovu vlast i Račana, kao što je nadživio i Miloševića i njegovu "kosovsku dramu", i rat i cijele brigade ratnih heroja. Kad četvrti put u svojoj povijesti izostane s trafika, Hrvatska odavno više neće biti ista. O stvarima zbog kojih smo prije desetak godina glavu na ramenima čuvali tako što smo je nosili u torbi, danas piše i Večernji list, o ratnim zločinima akademski se govori i na Hrvatskoj televiziji.
Feralu će na kraju glave doći kostur iz ormara, PDV na novine koji je kao tešku artiljeriju protiv nezavisnih medija uvesti Tuđmanov financ Borislav Škegro, junak one stare naslovnice kojom smo namet na pamet dočekali s golemim "Škegvo, pedeve!".
Zavodljiva je teorija po kojoj je Feral izgubio svoj smisao smrću svog najboljeg neprijatelja Franje Tuđmana, plativši cijenu tvrdoglavog odbijanja vlastite tranzicije, i odbijajući se promijeniti u prostoru koji se nepovratno promijenio. Klasična je to hrvatska priča, u kojoj je "blagovremena tranzicija" obrazac ponašanja i preživljavanja. Na taj način, u "prostoru koji se nepovratno mijenjao", na vrijeme su se mijenjali i partijski sekretari, jugoslavenski generali, pučki vođe, državni činovnici, udbaški žbiri, komunističke kadije, estradne zvijezde, nogometni reprezentativci, opozicijski prirepci, režimski novinari i cijele redakcije. Čitava se ta domobranska menažerija mijenjala i uspješno preživljavala sve ovdašnje tranzicije, svaki put poslušno pristajući na nova pravila igre, odgovarajući - kako bi se to na hrvatskom jeziku reklo - "na izazove novog vremena".
Feral je pak cijelo to vrijeme bio to što je bio, i jest to što jest, zato što je tvrdoglavo odbijao vlastitu tranziciju. I 1988., kad je odbijao šutjeti o "kosovskoj drami srpskog naroda", i 1991., kad je odbijao ići u skloništa, ali i vidjeti leševe na površini, i 1994., kad je odbijao šutjeti o "mračnoj strani Hrvatske" i "kontinuirano napadao hrvatsku vlast". Konačno, eto, i 2007., kad više nema uniformiranih diktatora, agenata u civilu, narodnih heroja i nabrijanih emigranata s upaljačima, i kad je Hrvatska, kako vidimo, uređena europska država u kojoj više ne vrijede Tuđmanovi karađorđevski "zakoni o zaštiti države", već zakoni tržišta i profita.
Junaci te moderne Hrvatske odavno su i na vrijeme završili svoje tranzicije i spremni dočekali "izazove novog vremena": posljednji partijski sekretari i urednici Slobodne Dalmacije, koji su predvodili cenzuru i preodgoj antijugoslavenskog Ferala, danas su nacionalne žurnalističke veličine i moderni urednici modernih novina, sudac koji je sudio antimiloševićevskom Feralu danas je ugledni i dobro plaćeni odvjetnik haških uznika, šupci koji su potpisivali naloge za praćenje i prisluškivanje Ferala danas su poslovni ljudi s ljubičastim kravatama ili dobro potkoženi budžetski paraziti, Vesna Girardi Jurkić odavno je izvan politike, bavi se arheologijom i piše knjige o antičkoj Istri, Ivić Pašalić ugledni je građevinski poduzetnik, a Borislav Škegro uspješan biznismen i menadžer, član uprave nekakvog investicijskog fonda pretencioznog latinskog naziva.
Svi su komunistički i postkomunistički patuljci dočekali modernu, europsku Hrvatsku u golemim podsljemenskim vilama i BMW-ovim terencima, s korporacijskim karticama i pozivnicama u zlatotisku, eno ih danas u prvim redovima takve Hrvatske, u dvorani Vatroslav Lisinski, kako se u orgazmički grče na glupave menadžerske poslovice Jacka Welcha, istim religioznim zanosom s kojim su prije desetak godina u istoj dvorani, o svakoj jebenoj godišnjici nečega, ejakulirali na Tuđmanove kićene dvanaesterce u aoristu iz devetnaestog vijeka.
Bacimo za potrebe ovog teksta mali pogled na tu Hrvatsku, u kojoj Feral Tribune tvrdoglavo odbija vlastitu tranziciju. U tjednu bez Ferala taj je blatnjavi balkanski disneyland još duboko uronjen u prošlost, ali bez dosadnog orjunaškog odreda s Bačvica njega ne zanima ni haaški proces za Oluju, ni početak suđenja za Medački džep, ni Glavašev štrajk glađu, žabe su u toj maloj veseloj močvari odavno naučile živjeti s krokodilima, i posve u duhu novog vremena ta je ekonomska arkadija potresena prvorazrednim korupcijskim skandalom u Fondu za privatizaciju, leglu tranzicijskih hohštaplera iz prethodnog pasusa, tranzicijske sitneži za predizborna potkusurivanja koja nikome ne smeta ni danas, niti će smetati za koji tjedan, kad u tišini hrvatske šutnje izađe iz pritvora i osnuje svoje tvrtke pretencioznog latinskog naziva, specijalizirane za trgovinu autentičnim istarskim stanzama s tradicionalnom kanadskom šindrom i vrtnim jacuzzijima.
Toj bijednoj, kukavičkoj Hrvatskoj, koju netko vazda drži za jaja i kojoj je lijepo sve dok je ne tuku, Feral zaista ne treba, jednako kako joj nije trebao ni 1988., ni 1991., ni 1994., i kako je većom smetnjom zapravo bio ovcama u tranziciji nego njihovim gospodarima, šarajući im po lijepoj crno-bijeloj slici na kojoj je sve imalo svoj viši razlog, postavljajući pitanja i remeteći tihu bonacu masne, prljave močvare.
Feral se nikad nije prilagodio "izazovima novog vremena", u kojemu novine i suvremeni virtualni mediji prostore slobode krče njušeći Severinine uloške, snimajući mobitelom dječje tuče i tinejdžerske seksualne avanture, puneći prostor između Paris Hilton i Vlatke Pokos reklamama za pivo i oglasima za telekomunikacijske kompanije, kao šarenim reportažama iz arkadijske Hrvatske. Istog tjedna u kojemu nije bilo Ferala, na maksimirskom stadionu trijumfalni je koncert održao dinarski metalac Marko Perković, trubadur mutave tranzicijske Hrvatske, one koja čak ni ustaške pjesme ne pjeva zato da je netko ne klepi po ušima, a ne zato što joj se ne pjevaju.
Ako sutra ni peti put na trafikama ne bude Ferala, ako ga ne bude ni idućeg tjedna, niti ikad više, Hrvatska neće biti ista - tako bi mogao glasiti patetični Feralov epitaf. Svi znamo da je to kolosalna glupost: Hrvatska će biti potpuno ista, samo neće biti nikoga da joj to kaže.
#54
Posted: 23/07/2007 13:03
bg sindikat je beton ... odlicni tekstovi, odlican groove, smao su im malko beatovi arhaicni..steta, al svejedno su sjajniprleitihi wrote:"BEOGRADSKI SINDIKAT", GLAZBENA GRUPA S NAJVEĆOM MOGUĆOM POLITIČKOM TEŽINOM U SRBIJI
12 GNJEVNIH LJUDI
Bojan MUNJIN
Pjesma s kojom su ih jedni zamrzili, a drugi zavoljeli bila je "Govedina" 2002., i to zato što su se usudili reći - navodeći imena aktualnih političara - da su mnogi u euforiji obaranja Miloševića samo spretno promijenili kapute. "Mi nismo otkrili rupu na saksiji, ali se zalažemo za zajedničku energiju i konkretne akcije, a ne za 'jednu Srbiju' novokomponovanih političara. Smisao naše muzike nije tek politički protest već pozitivna vibracija", kažu frontmeni grupe Feđa Dimović i Boško Ćirković
Odrastali su na beogradskim ulicama u najgore vrijeme, na njih su utjecali punk, hip-hop i Public Enemy, a danas su glazbena grupa s najvećom mogućom političkom težinom u Srbiji. Nastali su ujedinjenjem bendova Red zmaja, MC Flex i Tehnika upravljanja mikrofonom i znanjem - sada se zovu Beogradski sindikat. Sviraju "politički nekorektnu muziku ravno u meso", punu psovki i bijesa ili, kako očevici kažu, "do jaja", a nakon njihovih koncerata zaista - trava ne raste.
Po neobuzdanoj autentičnosti oni podsjećaju na Azru i Ekatarinu Veliku s početka osamdesetih, ali samo izdaleka jer je u međuvremenu između Zagreba i Beograda, uz sto pedeset tisuća mrtvih, raseljeno tri milijuna ljudi, a prostor "plamene zore" iz one ironične pjesme Idola pretvorio se u mulj najgorih nacionalista, kriminalaca i prevaranata. Ili kako BG Sindikat kaže u jednoj pjesmi: "I dalje samo kradete, a Srbija umire, sjebali ste sve, treba sram da vas ubije."
Gola solidarnost
Glazbeno oni sviraju žestoki rap s elegičnim prizvukom neke nasilno zaustavljene mladosti, a kulturalno se ne daju ukalupiti ni u kakav trend, već pripadaju goloj solidarnosti generacije koja ne vjeruje nikome. Suština motivacije ovih dvanaest gnjevnih ljudi da uopće izađu na binu jest potreba da se lažnom životu u Srbiji pljune u lice i da se kaže da postoji jedna ekipa mladih ljudi koja ne želi pristati na muljanje i pištolj u stomak kao način života. Njima je sličan Marčelo ili Edo Maajka šire gledano, ali nitko kao Beogradski sindikat nema toliko dug katalog društvenih i političkih problema u koje tuče iz svih oružja. "Država se raspada od poteza kretena, politika je ista, samo druga su imena. Koštunica je pošten daj da glasamo za njega, nema veze što nas vraća u najgora vremena. A ljudi slabo pamte, to je ovde glavni problem, ko te jeb'o godinama, jebaće te opet", refren je njihove pjesme Već viđeno.
Kako kaže teoretičar kulture i jedan od vođa studentskih demonstracija u Beogradu 1996./97., Čedomir Antić, "Beogradski sindikat je muzička grupa neprestano na rubu incidenta, ali predstavlja hrabri i iskreni pokušaj da se prokazivanjem tamnog taloga jednog društva ohrabri njegov vitalni deo za akciju i progres." Oni ne pristaju na mlake reforme bez argumenata, ubojiti su prema svakom političkom establišmentu jer je neuvjerljiv, jednako im se gade Srpska radikalna stranka i kongresni intelektualci nevladinih organizacija, inzistiraju na iskrenoj energiji i novim idejama i što je najvažnije - ne žele marketinški naplaćivati svoju radikalnu (glazbenu) orijentaciju. Ponašaju se kao urbana gerila koja ne polaže računa nikome osim bratstvu vlastite mladosti.
Protiv dahija
Nisu željeli svirati na evropski razvikanom glazbenom okupljalištu "Exit" u Novom Sadu, ali su i glatko odbili brdo para i nastup na skandaloznoj proslavi Nove godine pred srpskim parlamentom jer je glavna zvijezda večeri bila – Arkanova žena Ceca. Pjesma s kojom su ih jedni zamrzili, a drugi zavoljeli bila je "Govedina" 2002., i to zato što su se usudili reći - navodeći imena aktualnih političara - da su mnogi u euforiji obaranja Miloševića samo spretno promijenili kapute. Tada su oni proročki anticipirali nešto što se danas zove glavinjanje političke elite koja nije u stanju sastaviti vladu ni dva i pol mjeseca poslije izbora, koja se neodgovorno poigrava s glasačima i koja ispod nacionalističke retorike jedva prikriva egoistične interese.
Zato svoje najnovije pjesme Beogradski sindikat tretira kao "bunu protiv dahija" što se u divljem ritmu pjesme Oni su najbolje vidi: "I nek' bude jasno svakom s poslaničkom platom, ko nastavi po starom platiće nam glavom. Patriote pred izbore stoput su nas izdale, slali su nas u ratove za svoj lični interes. Dok ikone su pevale majke su naricale, na krvavim parama institucije su nicale." Beogradski novinar Aleksandar Žikić o tome kaže sljedeće: "Beogradski sindikat deluje kao dvorska luda obešena naglavačke čiji je bes usmeren ka figurama u čijim je rukama konkretna moć i na sistem koji vređa neprestanim prevarama."
Mnogi ih optužuju da su premalo Srbi, drugi kažu da (nacionalnog) ponosa imaju previše, ali njihovi stihovi su više nego jasni: "Ne treba mi tajna služba da mi kaže da sam pošten, niti Radikali da Srbin sam uopšte." Glazbeni kritičar radija B92 Petar Janjatović misli da je riječ "o tipu mlade, znatiželjne i neklaustrofobične generacije, koja međusobno komunicira fanzinima i mailovima i svejedno im je da li se netko od njih nalazi na Novom Zelandu, u Splitu ili Apatinu". U udarnom TV terminu jednom su gostovali s premijerom Vojislavom Koštunicom i pred milijunima gledalaca nazvali su ga "mutavim", a post Miloševićevim političarima su poručili "da se sete šta su kenjali pred izbore" s obzirom da Sindikat prezire "uvek ista prazna obećanja, silikonski jet-set i teror institucije...".
Ulični heretici
"Mi nismo otkrili rupu na saksiji, ali se zalažemo za zajedničku energiju i konkretne akcije, a ne za 'jednu Srbiju' novokomponovanih političara. Smisao naše muzike nije tek politički protest već pozitivna vibracija", kažu frontmeni grupe Feđa Dimović i Boško Ćirković. Poznat je njihov koncert na prostoru dječjeg igrališta na kojem lokalni tajkuni žele sagraditi trgovački centar, kao i javna solidarnost s novosadskim glumcima u štrajku protiv korumpiranog direktora. Organizirali su akcije Adrenalinom protiv droge, inicirali dobrotvorne koncerte za socijalno ugrožene jer "ova generacija nije šaka pirinča koja se tek tako može prosuti", vjeruje Dimović.
Kako kaže povjesničar Predrag Marković, "s autentičnom iskrom elaborirane društvene kritike Beogradski sindikat je iznikao iz miljea jedne potpuno antipolitičke mladosti". Na kraju, sigurno je da kada se u Srbiji bude pisala ohlađena povijest modernog doba, ona će osim stručnih analiza morati uključiti i autentični iskaz uličnih heretika jednog vremena beščašća. Ili kako to kaže Beogradski sindikat: "U amanet svima da ne ponovi se nikad, generacije da pate za dobrobit režima..."
da ne prođe nezapaženo..
#55 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 10:36
jedna tuzna vijest ...(iz novog broja BHDana) 
---------------------------------------
Riječ u fokusu
Feral
Mile Stojić
Nakon petnaest godina izlaženja, redakcija Feral Tribunea objavila je svoj posljednji broj. Turbonuklearni novinski pogon sa splitske adrese "Šetalište bačvice" zadnji svoj tekst naslovio je asonancama Ništa više bačvice, koju sam ja u istom kobnome fonu pročitao kao Nikad više Bačvice. Prestao je, dakle, izlaziti list splitskih heretika i liberala, što su sami za sebe govorili da su bogumili (a ni vragu nisu mrski!). Sad će moći odahnuti svi oni koji su do jučer strahovali da će završiti na robiji, sad ljudski šljam, kako bi to rekao Benn, gromoglasno pjeva "aleluje". Novinarstvo je postalo menadžment, a istina je reklama. Trećerazredni pisci, što se preko koloriranih tabloida udvaraju prostoti, sad likuju nad ugašenom splitskom lanternom kao nad kakvim dječjim grobom, jer je Feral bio sve ono što oni nisu mogli ni smjeli.
Ja ne želim pisati rekvijem feralovskom duhu, jer on je besmrtan, ali želim konstatirati kako je količina ravnodušnosti i zlobe, koja prati ugasnuće splitske novinske lanterne, čija će svjetlost obilježiti kraj jednog krvavog i mutnog stoljeća na Balkanu, neizdrživa. Nama Feral izgleda i nije bio potreban, jer ljudi postsocijalističkih društava ne vole dramatične heroje (koji se bore i pobjeđuju), nego mučenike, u kojima nalaze opravdanje za vlastitu lojalnu pasivnost.
Ivančić i kompanija davali su otpor takvoj konfiguraciji duha, ne pristajući na kukumavčenja i fatalizam. Feral su svi cijenili u vrijeme dok je bilo opasno govoriti istinu, a kad je to postalo bezopasno, on je počinjao biti suvišan, jer je kukavice podsjećao na njihov kukavičluk.
I gdje smo danas? Tjednik kojim upravlja jedan polupismeni skribent, doušnik, koji se obogatio u krilu mafije, i koji u vlastitoj tiskotini objavljuje etiologiju bolesti svoje supruge, drži moralna predavanja Feralovcima o njihovom navodnom okaljanom moralnome liku. Jeb'o istinu koja ne donosi profit! Samo u društvima gdje je hipokrizija vladajući etički kodeks moguće su ovakve novinske eskapade, a da prođu nekažnjeno. Jedina krivica Feralovaca jeste u činjenici da su prihvatili ulogu onog andersenovskog djeteta što je prostodušno vikalo: "Car je gol!" I da su se u tu ulogu malo previše uživjeli, ne vidjevši da je moralna golotinja postala društvenom normom, a laž i zloba etičkim imperativima. Oni su, poslije svega, dakle lopovi i pljačkaši, oni nad čijim je knjigovodstvom visilo tisuću državnih žbirova, a nad čijim su tekstovima oslijepjeli privatni i državni tužioci!
Ali, ne može se skriti ni činjenica da su se Feralovci ponešto bili umorili, a da ih nitko nije imao odmijeniti, jer sami nisu stvarali nasljednike. Kod svih nas vremenom dolazi do entropije, zamora materijala. Kad su se raspali Beatlesi, zašto ne bi i Feralovci, komentira jedan moj prijatelj - jer sve je vremenito!
Bilo je časno pisati za Feral.
---------------------------------------
Riječ u fokusu
Feral
Mile Stojić
Nakon petnaest godina izlaženja, redakcija Feral Tribunea objavila je svoj posljednji broj. Turbonuklearni novinski pogon sa splitske adrese "Šetalište bačvice" zadnji svoj tekst naslovio je asonancama Ništa više bačvice, koju sam ja u istom kobnome fonu pročitao kao Nikad više Bačvice. Prestao je, dakle, izlaziti list splitskih heretika i liberala, što su sami za sebe govorili da su bogumili (a ni vragu nisu mrski!). Sad će moći odahnuti svi oni koji su do jučer strahovali da će završiti na robiji, sad ljudski šljam, kako bi to rekao Benn, gromoglasno pjeva "aleluje". Novinarstvo je postalo menadžment, a istina je reklama. Trećerazredni pisci, što se preko koloriranih tabloida udvaraju prostoti, sad likuju nad ugašenom splitskom lanternom kao nad kakvim dječjim grobom, jer je Feral bio sve ono što oni nisu mogli ni smjeli.
Ja ne želim pisati rekvijem feralovskom duhu, jer on je besmrtan, ali želim konstatirati kako je količina ravnodušnosti i zlobe, koja prati ugasnuće splitske novinske lanterne, čija će svjetlost obilježiti kraj jednog krvavog i mutnog stoljeća na Balkanu, neizdrživa. Nama Feral izgleda i nije bio potreban, jer ljudi postsocijalističkih društava ne vole dramatične heroje (koji se bore i pobjeđuju), nego mučenike, u kojima nalaze opravdanje za vlastitu lojalnu pasivnost.
Ivančić i kompanija davali su otpor takvoj konfiguraciji duha, ne pristajući na kukumavčenja i fatalizam. Feral su svi cijenili u vrijeme dok je bilo opasno govoriti istinu, a kad je to postalo bezopasno, on je počinjao biti suvišan, jer je kukavice podsjećao na njihov kukavičluk.
I gdje smo danas? Tjednik kojim upravlja jedan polupismeni skribent, doušnik, koji se obogatio u krilu mafije, i koji u vlastitoj tiskotini objavljuje etiologiju bolesti svoje supruge, drži moralna predavanja Feralovcima o njihovom navodnom okaljanom moralnome liku. Jeb'o istinu koja ne donosi profit! Samo u društvima gdje je hipokrizija vladajući etički kodeks moguće su ovakve novinske eskapade, a da prođu nekažnjeno. Jedina krivica Feralovaca jeste u činjenici da su prihvatili ulogu onog andersenovskog djeteta što je prostodušno vikalo: "Car je gol!" I da su se u tu ulogu malo previše uživjeli, ne vidjevši da je moralna golotinja postala društvenom normom, a laž i zloba etičkim imperativima. Oni su, poslije svega, dakle lopovi i pljačkaši, oni nad čijim je knjigovodstvom visilo tisuću državnih žbirova, a nad čijim su tekstovima oslijepjeli privatni i državni tužioci!
Ali, ne može se skriti ni činjenica da su se Feralovci ponešto bili umorili, a da ih nitko nije imao odmijeniti, jer sami nisu stvarali nasljednike. Kod svih nas vremenom dolazi do entropije, zamora materijala. Kad su se raspali Beatlesi, zašto ne bi i Feralovci, komentira jedan moj prijatelj - jer sve je vremenito!
Bilo je časno pisati za Feral.
#56 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 13:03
Steta za Feral bio je odlican list, kupovao sam ga redovno cak i ovdje u dalekoj Australiji.
#57 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 13:19
stvarno steta. ali vratit ce se oni 
#58 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 15:23
Je li neko u prilici copy/paste Ivančićevo otvoreno pismo koje "Nacional nije smio objaviti".
Objavljeno je u posljednjem broju Dana.
Objavljeno je u posljednjem broju Dana.
#59 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 15:41
http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=15119Lilana wrote:Je li neko u prilici copy/paste Ivančićevo otvoreno pismo koje "Nacional nije smio objaviti".
Objavljeno je u posljednjem broju Dana.
#60 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 16:53
a je li neko u prilici copy/paste tekst iz nacionala,koji je bio povod ovom ivančićevom pismu,čisto da vidim i to.
#61 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 19:55
http://www.nacional.hr/articles/view/46941/b@tto wrote:a je li neko u prilici copy/paste tekst iz nacionala,koji je bio povod ovom ivančićevom pismu,čisto da vidim i to.
#62 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 20:03
hvalaJazz_Junkie wrote:http://www.nacional.hr/articles/view/46941/b@tto wrote:a je li neko u prilici copy/paste tekst iz nacionala,koji je bio povod ovom ivančićevom pismu,čisto da vidim i to.
#63 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 21:02
Mozda bi te i ovo moglo zanimatib@tto wrote:hvalaJazz_Junkie wrote:
http://www.nacional.hr/articles/view/46941/
http://pescanik.net/content/view/1573/77/
http://www.startbih.info/Default.asp?broj=250&ID=314
#64 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 21:08
je li ovo istinab@tto wrote:hvalaJazz_Junkie wrote:http://www.nacional.hr/articles/view/46941/b@tto wrote:a je li neko u prilici copy/paste tekst iz nacionala,koji je bio povod ovom ivančićevom pismu,čisto da vidim i to.
#65 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 21:19
Ko ce ga znati...iako stajem na stranu Ferala, ne bi me cudilo da ima i neke istine u ovome, samo kad se sjetim nekih domacih "boraca za pravdu" (novinara) koji su stekli finu materijalnu podlogu eksploatisuci mlade snage...u svakom slucaju Ivancic tuzi Nacional pa cemo vidjeti...
#66 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 21:21
taman da je i istina, nemam nista protiv da se bogate na istini, a ne na lazi. to radi nacional
#67 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 21:26
Nije to sporno, vec neki navodi da se bogatilo samo nekoliko ljudi dok su ostali novinari koji su prolazili kroz Feral radili za minimalac. Ne vjerujem da je to istina, ali ako jeste onda to po meni narusava njihov kredibilitet. Nemoj pisati o nepravdi ako istu cinis u svom dvoristu, malo je licemjerno. Opet kazem, ako je tacno...fixer wrote:taman da je i istina, nemam nista protiv da se bogate na istini, a ne na lazi. to radi nacional
#68 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 21:52
Hare_ze wrote:http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=15119Lilana wrote:Je li neko u prilici copy/paste Ivančićevo otvoreno pismo koje "Nacional nije smio objaviti".
Objavljeno je u posljednjem broju Dana.
ajatolah Viktor, kakva egzekucija 
, ne dajte ovo maloj djeci da citaju #69 Re: Feral Tribune
Posted: 11/07/2008 22:03
Hare_ze wrote:Nije to sporno, vec neki navodi da se bogatilo samo nekoliko ljudi dok su ostali novinari koji su prolazili kroz Feral radili za minimalac. Ne vjerujem da je to istina, ali ako jeste onda to po meni narusava njihov kredibilitet. Nemoj pisati o nepravdi ako istu cinis u svom dvoristu, malo je licemjerno. Opet kazem, ako je tacno...fixer wrote:taman da je i istina, nemam nista protiv da se bogate na istini, a ne na lazi. to radi nacional
novinari ferala su poslali takodjer otvoreno pismo negdje sam procitao to i pismo i potpisnike u kojem demantiraju ova sranja, al najjache mi je sto su mishevi chekali da se ugasi feral pa da lansiraju ovo, ako je tako kako pishu onda sve to znaju vec duzhe vrijeme nista tu novo nema pa koji kua su onda cekali da sad, kad novine vishe nema, ovako "savjesno" otvaraju ljudima oci, fuj jebote, ono sto pokushavaju je da Ivanchica i ljude iz ferala izjednache s jejo- Pukanichem i bljuvotinom od novine, Nacionalom, e pa kua
nije niko blesav#70 Re: Feral Tribune
Posted: 12/07/2008 13:13
Ja mislim da iz polemike sa tim čovjekom niko ne može izaći kao pobjednik.Saian wrote:Hare_ze wrote:http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=15119Lilana wrote:Je li neko u prilici copy/paste Ivančićevo otvoreno pismo koje "Nacional nije smio objaviti".
Objavljeno je u posljednjem broju Dana.
#71 Re: Feral Tribune
Posted: 12/07/2008 18:47
Slazem se u potpunosti, samo kazem, poucen nekim primjerima, da ni za koga necu staviti ruku u vatru pa ni za Feralovce. Ne vjerujem Nacionalu, ali ne vjerujem vise potpuno ni u cije postenje...jbgSaian wrote:Hare_ze wrote:Nije to sporno, vec neki navodi da se bogatilo samo nekoliko ljudi dok su ostali novinari koji su prolazili kroz Feral radili za minimalac. Ne vjerujem da je to istina, ali ako jeste onda to po meni narusava njihov kredibilitet. Nemoj pisati o nepravdi ako istu cinis u svom dvoristu, malo je licemjerno. Opet kazem, ako je tacno...fixer wrote:taman da je i istina, nemam nista protiv da se bogate na istini, a ne na lazi. to radi nacional
novinari ferala su poslali takodjer otvoreno pismo negdje sam procitao to i pismo i potpisnike u kojem demantiraju ova sranja, al najjache mi je sto su mishevi chekali da se ugasi feral pa da lansiraju ovo, ako je tako kako pishu onda sve to znaju vec duzhe vrijeme nista tu novo nema pa koji kua su onda cekali da sad, kad novine vishe nema, ovako "savjesno" otvaraju ljudima oci, fuj jebote, ono sto pokushavaju je da Ivanchica i ljude iz ferala izjednache s jejo- Pukanichem i bljuvotinom od novine, Nacionalom, e pa kua
#72 Re: Feral Tribune
Posted: 13/07/2008 21:35
Viktor Ivančić je jednom polemisao sam sa sobom. I pobijedio. To nije pošlo za rukom ni Chuck Norris-u.Miki123 wrote:Ja mislim da iz polemike sa tim čovjekom niko ne može izaći kao pobjednik.Saian wrote:Hare_ze wrote:http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=15119
#73 Re: Feral Tribune
Posted: 14/07/2008 10:11
Iskreno receno mi je neshvatljivo da netko moze sumnjati u vjerodostojnost feralovaca. Da su se feralovci bogatili, to bi davno izaslo na vidilo, pogotovo u jednoj drzavi u kojoj je Feral bio sam protiv svih.Hare_ze wrote:Nije to sporno, vec neki navodi da se bogatilo samo nekoliko ljudi dok su ostali novinari koji su prolazili kroz Feral radili za minimalac. Ne vjerujem da je to istina, ali ako jeste onda to po meni narusava njihov kredibilitet. Nemoj pisati o nepravdi ako istu cinis u svom dvoristu, malo je licemjerno. Opet kazem, ako je tacno...fixer wrote:taman da je i istina, nemam nista protiv da se bogate na istini, a ne na lazi. to radi nacional
#74 Re: Feral Tribune
Posted: 14/07/2008 10:16
Nisam rekao da sumnjam, samo kazem da me ni to da su se "obogatili" (u sto sumnjam) ne bi iznenadilo...Jazz_Junkie wrote:Iskreno receno mi je neshvatljivo da netko moze sumnjati u vjerodostojnost feralovaca. Da su se feralovci bogatili, to bi davno izaslo na vidilo, pogotovo u jednoj drzavi u kojoj je Feral bio sam protiv svih.Hare_ze wrote:Nije to sporno, vec neki navodi da se bogatilo samo nekoliko ljudi dok su ostali novinari koji su prolazili kroz Feral radili za minimalac. Ne vjerujem da je to istina, ali ako jeste onda to po meni narusava njihov kredibilitet. Nemoj pisati o nepravdi ako istu cinis u svom dvoristu, malo je licemjerno. Opet kazem, ako je tacno...fixer wrote:taman da je i istina, nemam nista protiv da se bogate na istini, a ne na lazi. to radi nacional
#75 Re: Feral Tribune
Posted: 14/07/2008 23:06
Dok sam sa tugom konstatirala da ja zaista u rukama drzim zadnji broj Ferala, skuzila sam da je Feral jedna od rijetkih konstanti mog zivota. Ljudi, gradovi i zemlje dodju i odu ali Feral (i recimo Simpsonovi ) je uvijek tu. Citala sam ih od dana Slobodne Dalmacije, kao mladjarac, i bez obzira gdje sam bila i sto sam u zivotu radila, Feral je uvijek bio moj vjerni prijatelj...ugodno drustvo za kaficu na terasici, cugicu na balkoncicu, lijeno popodne, kisni dan, duga putovanja - avionska, zeljeznicka, busna, slanim zrakom i mirisom borovine ispunjene dane na plazi...Ko ne bi pozelio tako hrabrog, postenog, informativnog, britkog, inteligentnog, saljivog, sarkasticnog, ironicnog, nadasve obrazovanog i kreativnog prijatelja...da ne spominjem kvalitetnu zajebanciju s klapom koja je izrasla iz Dorinih dnevnika, Greatest Shits i njegovog velicanstva Robija K.
A sve te bljuvotine koje plasira Nacional i ostatak trulih i metastazirajucih medija u Hrvatskoj uopce nisu vrijedne spomena. Po mom misljenju cak je i uvredljivo raspravljati o takvim mizerijama u kontekstu jedne novinske i moralne gromade kao sto je Feral, i to jos u casu kad se gasi...
Bas sam sa legicom o tome pricala neki dan, za mene Feral ima samo jednu naslovnu stranu...kad god pomislim na Feral, u mojoj glavi, uvijek i samo, je naslovna sa Franjom i Slobom u krevetu...
TENK-VAN-DO
21. 8. 1991
Zvrrrrn...zvrrrrn...zvrrrrn...U hodniku je zvonijo telefon.Tata je hića skočijo do njega.Onda je on dignijo sluju.Sluja je rekla:"Dobar dan,ovdi Čedo!"Tata je rekao:"Koji Čedo,jebate medo?!"Sluja je rekla:"Hm,ovaj...Jel doma Ujo?"Tata je rekao:"Koji Ujo,jebate Mujo?!"Sluja je pitala:"Jel to neki novi vic o Muji i medi,a?Ili vi to meni spikate o suverenoj Bosni?"Tata je rekao:"Meni se parilo da je to redalica!Al ako mislite da je to vic o suverenoj Bosni,onda okej!"Sluja je rekla:"Aj,aj,puno mi se nesto pravis pametan!Daj mi Uju i otkaci se sa sluje!"Tata je rekao:"Ma nema ovdi nikakvog Uje,covice!Skini mi se vise s kur...s telefona!"Samo onda sam ja viknijo:"Jel to Cedo?Tata,jel to Cedo?"Tata je rekao: "Je,kaze da je!Al trazi nekog Uju,jebem ga u sluju!"Ja sam rekao:"Sori,to je za mene!"Tata je samo izbecio oci i dao mi je sluju.Ja sam u roku odma viknijo:"Alo,cetnjikos!Jes to ti?"Cedo je rekao:"Ja sam,da ko ce!Jes to ti ustasinjo?Koji ti je ono degen sta se javio?"Ja sam rekao:"Ma jedan moj predak!Pa kako si mi cetnjikos,sta ima novo?Cujen da su oni vasi i Gorbija zbicili u bajbuk!Sad se sirite na istok,a?"Cedo je rekao:"Pa sta fali,jebate,Gorbi je zivi ustasa!A nikakav borac!"Ja sam rekao:"E,jace su vam borilacke vjestine!Tenk-van-do!"Onda je Cedo rekao:"Ej,Ujo,znas ti onu novu bazu o porodicnom vaspitanju!?"Ja sam rekao:"Ne znam!"Cedo je rekao:"Mene moja naucila mati,ustase cu temeljito klati!He-he-he...jel dobra?"Ja sam rekao:"Prva liga!A znas ti onu novu o svrabu?"Cedo je rekao:"Ne znam!" Ja sam rekao:"Svak se cese tamo di ga svrbi,mene svrbi cetnjikos na vrbi!Hi-hi-hi...jel okej?"Cedo je rekao:"Okej,veri mac!A Ujo,a znas onu sa dunjom u fijoci?"Ja sam rekao:"Neam pojma!"Cedo je rekao:"Istrule mi dunja u fijoci,a ja sibam po ustaskoj vojsci!Ho-ho-ho...je li da je ispaljenzi?"Ja sam rekao:"Ispaljenzi for gas!A znas ti mozda onu sa dunjom na ormaru?"Cedo je rekao:"Niks paradajz,znam samo onu sa fijokom!"Ja sam rekao:"Istrule mi dunja na ormaru,dodje cetnik da mi sisa karu!Hu-hu-hu...je li da je fajn?"Cedo je rekao:"Veri fajn!A Ujo,a jel ti mozda poznata ona o ljutoj vatri?"Ja sam rekao:"Totalikus mi je nepoznata!"Cedo je rekao:"Nad Pakracom ljuta vatra seva,ustas gine,a meni se zeva!Ha-ha-ha...je li da je gromovicin?"Ja sam rekao:"Ma gromovicin na kvadrat!A jel tebi mozda u spoznaji ona sa bananama?"Cedo je rekao:"Ou nou!Skroz mi je u nespoznaji!"Ja sam rekao:"Na Baniji porasle banane,to cetnici vise nam sa grane!Ho-ho-ho...je li da je ludilo?"Cedo je rekao:"Ludilo u cetvrtu!"Onda sam ja pogleducnio u moje roditelje.Roditelji su sjedili u kuzini i objesili su usta.Tata je nesto vrtijo sa prstom kao da ja sam malo na kvasinu.Samo onda je Cedo viknijo u sluju:"Alo,Ujo,a vidi ovu!Ustasu sam mladog priupito,jel ga zanjem ko slavonsko zito!Hu-hu-hu-hu..."Ja sam dreknijo:"A vidi ti ovu!Slavonska je zapjevala snaja,da cetnici ostase bez jaja!Hi-hi-hi-hi..."Cedo je viknijo:"Sta se ono orilo po Lici,srpska pesma i ustaski krici!Lu-lu-lu-lu..."Ja sam arlauknijo:"Dzemper plela Hrvatica mlada,a vuna joj od cetnickih brada!Jak-jak-jak-jak..."Cedo je urliknijo:"Kad Dragana sretne kapetana,mlad ustasa postace salama!Uau-au-au-au.."Ja sam zadrecao:"Skupile se tri cetnicke trupe,pa sve dosle da mi ljube dupe!Pijou-pijou-pijou-pijou..."E ali onda je moja tata copijo telefon i zafrljacnio ga u zid.Cedo se vise nije cuo iz sluje.Meni je uletilo tupilo od nekuzenja.Tata je dreknijo:"Pa dobro,jesi ti normalan?!Jesi ti,djete,imalo normalan,a?!"Ja sam rekao:"Jesam,zasto ne bi bijo?!"Tata je rekao:"A os mi onda objasnit sta je ovo bilo na telefon?"Ja sam rekao:"Sori,nemam sad vremena!Moram poslat izvjesataj za Hinu!"Tata je pitao:"Za koga?" Ja sam rekao:"Za Hinu,jebemu strinu!"Tata je rekao:"Za Hinu?Sta ti imas s Hinom?"Ja sam rekao:"Kako sto imam! Stalni radni odnos!"Tata je pitao:"Pa sta je onda bilo ono na telefon?"Ja sam rekao:"Razmjenjivao sam informacije s kolegom iz Tanjuga!"
Robi K.(IIIa)
) je uvijek tu. Citala sam ih od dana Slobodne Dalmacije, kao mladjarac, i bez obzira gdje sam bila i sto sam u zivotu radila, Feral je uvijek bio moj vjerni prijatelj...ugodno drustvo za kaficu na terasici, cugicu na balkoncicu, lijeno popodne, kisni dan, duga putovanja - avionska, zeljeznicka, busna, slanim zrakom i mirisom borovine ispunjene dane na plazi...Ko ne bi pozelio tako hrabrog, postenog, informativnog, britkog, inteligentnog, saljivog, sarkasticnog, ironicnog, nadasve obrazovanog i kreativnog prijatelja...da ne spominjem kvalitetnu zajebanciju s klapom koja je izrasla iz Dorinih dnevnika, Greatest Shits i njegovog velicanstva Robija K. A sve te bljuvotine koje plasira Nacional i ostatak trulih i metastazirajucih medija u Hrvatskoj uopce nisu vrijedne spomena. Po mom misljenju cak je i uvredljivo raspravljati o takvim mizerijama u kontekstu jedne novinske i moralne gromade kao sto je Feral, i to jos u casu kad se gasi...
Bas sam sa legicom o tome pricala neki dan, za mene Feral ima samo jednu naslovnu stranu...kad god pomislim na Feral, u mojoj glavi, uvijek i samo, je naslovna sa Franjom i Slobom u krevetu...
TENK-VAN-DO
21. 8. 1991
Zvrrrrn...zvrrrrn...zvrrrrn...U hodniku je zvonijo telefon.Tata je hića skočijo do njega.Onda je on dignijo sluju.Sluja je rekla:"Dobar dan,ovdi Čedo!"Tata je rekao:"Koji Čedo,jebate medo?!"Sluja je rekla:"Hm,ovaj...Jel doma Ujo?"Tata je rekao:"Koji Ujo,jebate Mujo?!"Sluja je pitala:"Jel to neki novi vic o Muji i medi,a?Ili vi to meni spikate o suverenoj Bosni?"Tata je rekao:"Meni se parilo da je to redalica!Al ako mislite da je to vic o suverenoj Bosni,onda okej!"Sluja je rekla:"Aj,aj,puno mi se nesto pravis pametan!Daj mi Uju i otkaci se sa sluje!"Tata je rekao:"Ma nema ovdi nikakvog Uje,covice!Skini mi se vise s kur...s telefona!"Samo onda sam ja viknijo:"Jel to Cedo?Tata,jel to Cedo?"Tata je rekao: "Je,kaze da je!Al trazi nekog Uju,jebem ga u sluju!"Ja sam rekao:"Sori,to je za mene!"Tata je samo izbecio oci i dao mi je sluju.Ja sam u roku odma viknijo:"Alo,cetnjikos!Jes to ti?"Cedo je rekao:"Ja sam,da ko ce!Jes to ti ustasinjo?Koji ti je ono degen sta se javio?"Ja sam rekao:"Ma jedan moj predak!Pa kako si mi cetnjikos,sta ima novo?Cujen da su oni vasi i Gorbija zbicili u bajbuk!Sad se sirite na istok,a?"Cedo je rekao:"Pa sta fali,jebate,Gorbi je zivi ustasa!A nikakav borac!"Ja sam rekao:"E,jace su vam borilacke vjestine!Tenk-van-do!"Onda je Cedo rekao:"Ej,Ujo,znas ti onu novu bazu o porodicnom vaspitanju!?"Ja sam rekao:"Ne znam!"Cedo je rekao:"Mene moja naucila mati,ustase cu temeljito klati!He-he-he...jel dobra?"Ja sam rekao:"Prva liga!A znas ti onu novu o svrabu?"Cedo je rekao:"Ne znam!" Ja sam rekao:"Svak se cese tamo di ga svrbi,mene svrbi cetnjikos na vrbi!Hi-hi-hi...jel okej?"Cedo je rekao:"Okej,veri mac!A Ujo,a znas onu sa dunjom u fijoci?"Ja sam rekao:"Neam pojma!"Cedo je rekao:"Istrule mi dunja u fijoci,a ja sibam po ustaskoj vojsci!Ho-ho-ho...je li da je ispaljenzi?"Ja sam rekao:"Ispaljenzi for gas!A znas ti mozda onu sa dunjom na ormaru?"Cedo je rekao:"Niks paradajz,znam samo onu sa fijokom!"Ja sam rekao:"Istrule mi dunja na ormaru,dodje cetnik da mi sisa karu!Hu-hu-hu...je li da je fajn?"Cedo je rekao:"Veri fajn!A Ujo,a jel ti mozda poznata ona o ljutoj vatri?"Ja sam rekao:"Totalikus mi je nepoznata!"Cedo je rekao:"Nad Pakracom ljuta vatra seva,ustas gine,a meni se zeva!Ha-ha-ha...je li da je gromovicin?"Ja sam rekao:"Ma gromovicin na kvadrat!A jel tebi mozda u spoznaji ona sa bananama?"Cedo je rekao:"Ou nou!Skroz mi je u nespoznaji!"Ja sam rekao:"Na Baniji porasle banane,to cetnici vise nam sa grane!Ho-ho-ho...je li da je ludilo?"Cedo je rekao:"Ludilo u cetvrtu!"Onda sam ja pogleducnio u moje roditelje.Roditelji su sjedili u kuzini i objesili su usta.Tata je nesto vrtijo sa prstom kao da ja sam malo na kvasinu.Samo onda je Cedo viknijo u sluju:"Alo,Ujo,a vidi ovu!Ustasu sam mladog priupito,jel ga zanjem ko slavonsko zito!Hu-hu-hu-hu..."Ja sam dreknijo:"A vidi ti ovu!Slavonska je zapjevala snaja,da cetnici ostase bez jaja!Hi-hi-hi-hi..."Cedo je viknijo:"Sta se ono orilo po Lici,srpska pesma i ustaski krici!Lu-lu-lu-lu..."Ja sam arlauknijo:"Dzemper plela Hrvatica mlada,a vuna joj od cetnickih brada!Jak-jak-jak-jak..."Cedo je urliknijo:"Kad Dragana sretne kapetana,mlad ustasa postace salama!Uau-au-au-au.."Ja sam zadrecao:"Skupile se tri cetnicke trupe,pa sve dosle da mi ljube dupe!Pijou-pijou-pijou-pijou..."E ali onda je moja tata copijo telefon i zafrljacnio ga u zid.Cedo se vise nije cuo iz sluje.Meni je uletilo tupilo od nekuzenja.Tata je dreknijo:"Pa dobro,jesi ti normalan?!Jesi ti,djete,imalo normalan,a?!"Ja sam rekao:"Jesam,zasto ne bi bijo?!"Tata je rekao:"A os mi onda objasnit sta je ovo bilo na telefon?"Ja sam rekao:"Sori,nemam sad vremena!Moram poslat izvjesataj za Hinu!"Tata je pitao:"Za koga?" Ja sam rekao:"Za Hinu,jebemu strinu!"Tata je rekao:"Za Hinu?Sta ti imas s Hinom?"Ja sam rekao:"Kako sto imam! Stalni radni odnos!"Tata je pitao:"Pa sta je onda bilo ono na telefon?"Ja sam rekao:"Razmjenjivao sam informacije s kolegom iz Tanjuga!"
Robi K.(IIIa)