Stari wrote:U kojem dijelu grada je Vijecnica?
Ako je pitanje meni upuceno ...moram priznati da ne znam..jer u sarajevu nikad nisam bio. Pretpostavljam da se taj objekat nalazi na teritoriji opstine centar...makar kao sto vec rekoh ...ne znam.
Moj komentar je bio hipoteticna pretpostavka ...jer kao sto rekoh , nisam za vrijeme rata bio uopste u BiH...da pojasnim ...cak i pod pretpostavkom da je to tako kako dopisnik skljoco kaze ...to jos uvijek moze imati svoje logicko objasnjenje...koje je opet , cini mi se, porazavajuce za iznosioca tvrdnje.
Stari,
nemoj me pograsno razumjeti al evo mali podatak o vijecnici...
Pozdrav
Gradska vijećnica
Objekat je namjenski podignut za sjedište gradske uprave sredstvima Sarajevske gradske općine.
Gradska vijećnica je najveći i najreprezentativniji objekat iz austrougarskog perioda u Sarajevu. Izgorila je u noći 25/26.avgust 1992. godine.
Prvi projekat je povjeren Karlu PARŽIKU na čiji projekat je ministar B. Kallay imao primjedbe koje projektant nije htio prihvatiti, pa je izrada novog projekta povjerena arhitekti Alexandru WITTEKU, koji na njemu radi 1892. i 1893. godine. Pošto je projekat radio u pseudo-maurskom stilu dva puta odlazi u Kairo radi studiranja objekata rađenih u ovom stilu. Uzor mu je bila džamija i medresa Hasana II u Kairu. Kako je ovaj (navodno upravo zbog ovog projekta) umno obolio i izvršio samoubistvo to je rad na projektu nastavio Ćiril M. IVEKOVIĆ. Sa malim preinakama Wittekovog rješenja projekat je završio 1894. godine.
Izgradnja objekta je započeta 1892. godine, a završena 1894. godine, dakle u vrijeme izrade projekta. Objekat je svečano otvoren 20.aprila 1896. godine, kada je baron Ivan APEL zgradu zvanično predao na korištenje Gradskom poglavarstvu u čijoj je upotrebi bila sve do 1949. godine kada je ustupljena Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci.
Gradnja objekta je koštala 984.000 kruna, a sa 32.000 kruna koliko je dato za namještaj ukupno preko milion kruna.
Objekat Gradske vijećnice izgrađen je na prostoru Mustaj-pašinog mejdana, na mjestu na kojem su se nalazila dva hana i jedna privatna kuća. Hanovi su porušeni, a vlasnik privatne kuće je zahtijevao da za kesu dukata kuća bude prebačena, ćerpić po ćerpić, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice. Tako je i urađeno, a kuća i danas postoji poznata pod nazivom INAT KUĆA.
Objekat je izgrađen u stilskoj mješavini historicizma, pseudo-maurskog porijekla. Stilski uzori su tzv. mozarapska i maurska umjetnost sa tla Španije i Magreba. Osnovne konstruktivne elemente čine stubovi, zidovi, lukovi i zastakljena kupola nad holom.
Zgrada je trougaone osnove sa šestougaonim jezgrom, holom, najvažnijim dijelom raskošnog enterijera, koji je nadsvođen staklenom kupolom. U skladu sa funkcijom objekta i njegovom arhitekturom izvedena je i raskošna fasada sa reprezentativnim pročeljem s trijemom, bojena crveno-žuto sa ornamentalnom fajansnom oplatom.
Arhitektonsku razuđenost objekta prati ista takva slikarska dekoracija.
Slikane dekoracije na glavnom stepeništu, zidovima velike svečane sale, trijemu i holu, veliki vitraži na glavnom stepeništu i pod kupolom, ornamentisani floralnim motivima plastične dekoracije, ukazuju na kitnjastu dekoraciju ovog objekta.
Sarajevska vijećnica je građena po uzoru na zapadnoevropsku arhitekturu sa svim elementima koji su korišteni za izgradnju takvih objekata. GRADSKI MAGISTRAT kao sjedište gradske vlade u slobodnim gradovima ( gradovi koji imaju povelju o slobodama) ima uobičajene arhitektonske elemente:
* prizemlje-lođa za sudnicu ili tržnicu, i
* prvi sprat- svečanu salu i prostorije za sastanke, balkon ili isturenu lođu na spratu i toranj koji se na Sarajevskoj vijećnici nalazio u tjemenu centralne kupole, podignut iznad šestougaone aule zasvođene staklenom kupolom.
U historiji zapadnoevropskih gradova postojanje gradske vijećnice označavalo je, naime, viši oblik autonomije gradova, odnosno viši stepen političke (gradske) samouprave. Grad Sarajevo je dakle svoju Vijećnicu dobio već 1896. godine.
Godine 1912. izvršena je obnova enterijera, dok je 1984. godine izvršeno pranje i čišćenje vitraža i oslikanih površina enterijera, restaurirano predvorje i dijelovi aule te korita česama s lijeve i desne strane ulaznog stepeništa i samo stepenište.