Forum Klix.ba

tempora, naravno da su ljudi - ljudi. Ali, kako cijeniti one koji se svjesno ubijaju i truju svoju okolinu poput onih koji to ne cine? Svi pocinju sa ovisnostima zbog gluposti, slabosti... a kada treba da prestanu, kada im se nudi nova sansa, oni odustaju, ispricavajuci se glupim izgovorima.
I kako ih onda strpati u isti kos sa ljudima koji su dovoljno jaki da kazu NE? Ono smo sto cinimo, htjeli mi to ili ne. To nas odredjuje, govori svijetu o nama ko smo, sta smo. Koga ces ti vise cijeniti, narkomana ili osobu koja to nije? Tako i ja poimam pusace. Ima ih finih, ali to sto puse ih automatski srozava u mojim ocima i ja si ne mogu pomoci niti se smatram diskriminatorom u tom pogledu. Imas debele ljude, 200 kilase, pa im se mnogi izruguju i pitaju se kako mogu to sebi dopustiti, diskriminisu se u modernom drustvu mnogi, za manje stvari, a ja ne smijem pusace optuziti za ono ocigledno lose? E pa, i dalje ostajem pri svom.

Mislim da smo mnogo ljepše živjeli prije dolaska zapadnjačkih ideologija i ALL_AMERICAN_DREAM sranja. Pazi ono, pazi ovo, nemoj tako, ovo ti je štetno... Pa ljudi moji da je to sve toliko dobro onda Amerikanci ne bi bili najizopačenija nacija na svijetu kao što jesu. Mislim da je suludo "paziti" na gomilu nekih "pravila" jer se onda pretvaramo u mašine što zapravo i hoće da prave od nas. Ne budite ovce. Sve u svemu mislim da ja poplava nekakvih savjeta o zdravom životu i svim štetnim stvarima koje trebamo prestati konzumirati pretjerana. Još malo pa će nas savjetovati da spustimo roletne, prikopčamo se na infuziju i čekamo da umremo prirodnom smrću

Pusi, pusi pusimo,
bez filter aiu s' filterom,
pusi cijela nacija
bez garancija

U ovoj crnoj i nesretnoj dijaspori je slicna situacija. Imas sekciju restoran a za pusace i za nepusace. Bar je tako u mojoj drzavi, jer kada sam otisla u restoran u susjednu drzavu i pitala da li imaju "smoking section", poceo je frajer da se smije (pa ti glupaco Tandzi pitaj ).
Pusim vec evo sedma godina (pocela sam fuckarati kao vrlo mlada osoba ), ali dok sam bila fizicki aktivna (bavljenje sportom, plesom itd.) smetalo mi je. Cim bi sezone fizickih aktivnosti prestale palila sam cigarete kao nezdrava (jer su svi oko mene bili pusaci-stravstveni ). Zaljubila sam se bila u jednog tipa, i totalno otkacila za njim toliko da bih se 4 mjeseca odrekla cigareta (prije nekih 4-5 god.), jer je on bio "strastveni" nepusac i sportista bla bla... Znaci jaka volja i zelja je bila prisutna u tom trenutku. Ali onda kada on nije bio tu ponovo se palilo.
Zeljela bih da opet nekog takvog upoznam, da bude ista zelja i volja , da bih se latila cigara, jer ce ipak biti kako moja majcica draga kaze "samo ti sine pusi, pa ce ti koza biti kao u krokodila, a ten i lice kao list duvana ".

hm... ne gade mi se ljudi koji puse, ali bih voljela da cigare ne postoje uopste...
gade mi se cigare, gadi mi se pepeljara, koju dotaci ne mogu...
i ljuta sam u situacijama kad me neko truje svojim dimom... nema potrebe za supljakom tipa "ma to nije stetno uopste"....
meni smrdi, oci mi pocnu suziti i svrbiti me, nos takodjer, pocinje i kasalj... ne preuvelicavam ni malo...
ja sam izabrala da imam zdrava pluca... to sto neko drugi nije, nije razlog da i mene truje... znaci zadimljena mjesta izbjegavam... ljude koji se ne znaju ponasati takodjer...pored pusaca gledam da ne sjedim...
rastuzim se kad vidim prijateljicu koja je u 6. mjesecu trudnoce i pusi 2 kutije dnevno... ali stvarno nista ne mogu takvim ljudima pa im i ne pametujem... nije da ne znaju da truju sebe i ostale... izabrali su tako i jedino sto ja mogu jeste da se odmaknem...

I ja sam isti. Meni je nezamislivo da mi zivotna saputnica bude pusac. Prije bih ostao okorjeli nezenja.

Da, najstrasnije od svega je kad vidis trudnicu kako pusi. Nije bitno koliko....jedna ili 50 nebitno je.

Kame je spomenuo u drugoj temi amfiteatar i ljude koji puše, ne možeš otvoriti prozor, jer je vani -10 stepeni, a gušiš se u dimu, i sviju savršeno boli ku.rac za to... Guši se, ko te yebe...
I tako je svugdje, uopšte nema nikakvog zakona o tome, zakon koji je stupio na snagu o pušenju na javnom mjestu, ne poštuje čak ni policija, i oni puše ulicom, i ekološki policajci, svi redom... Užas živi...

Prince wrote:Kame je spomenuo u drugoj temi amfiteatar i ljude koji puše, ne možeš otvoriti prozor, jer je vani -10 stepeni, a gušiš se u dimu, i sviju savršeno boli ku.rac za to... Guši se, ko te yebe...
I tako je svugdje, uopšte nema nikakvog zakona o tome, zakon koji je stupio na snagu o pušenju na javnom mjestu, ne poštuje čak ni policija, i oni puše ulicom, i ekološki policajci, svi redom... Užas živi...

Ne znam samo kako je uopce dozvoljeno pusiti u amfiteatru? Kod nas niko ne pusi unutra, ali zato u holu se moze dim sjeci skarama... samo sto izadjes usmrdis se.

Pusim... vec nesto vise od 4 godine,... oduska si dam svake godine kada sam na moru, znaci nekih mjesec dana i preko u komadu. Malo pluca da odmorim. Pusim relativno puno, kutiju, kutiju i pol, pola kutije, nekada ni ne zapalim po citav dan,... prvi put sam zapalila sa 4 godine na vikendici. Uvijek mi je bilo nekako ful zanimljivo da mi dim izlazi iz usta,... tako da sam od dede ukrala cigaretu i sakrila se iza kuce i isfumala svoju prvu... od tada sam skoro svakog vikenda kada smo bili na vikendici krala po cigaretu i sama dumala iza kuce,... sve do rata. U ratu sam ponekad uzimala od dede (tata je bio na liniji pa od njega nisam mogla klapati, a svakako nije pusio do nekoliko godina poslije rata,... njegova stanka je bila kada sam se ja rodila pa do moje 15te) cigarete iz "rifuze" bez filtera, smotane u smotuljak nekakav,... sjecam se kako sam pljuckala duhan koji mi se lijepio po zubima... Onda nakon rata nisam nikako ni posmiljala na to i imala sam stav o pusenju slican Teutinom. Da bi u prvom gimnazije pocela piti kafu i uz nju pocela pusiti, opet. Kafu ne mogu popiti a da ne zapalim, jednostavno s cigaretom mi ima drugi ukus.

Prezirem pusenje u trudnoci u svakom slucaju.
Sto se tice pusenja u javnosti,... na javnim mjestima i kojegdje... ovako...
Bolnice i ostala mjesta gdje je izricito zabranjeno pusenje razumno je postovati to. Kod nas trenutno ne postoji mjesto gdje su pusaci separatisani od nepusaca. Sto se mog drustva tice,... 80% njih su pusaci,... i ako smo u vecini pusimo koliko nam se pusi. Ako je nepusacko drustvo u vecini,... tj, kada sam s nepusackim drustvom, vala uvijek pitam da li kome smetam,...

Provuklo se pitanje ili slucaj kada pusac nepusacu punje oblak dima u facu,... ako je s namjerom ne bas dobronamjernom,... pa zna se sta je,... a na kraju krajeva, kome ne odgovara da sjedi u drustvu pusaca i u zadimljenom prostoru neka i ne sjede...nece se pusaci ubiti zbog toga jer nekolicinu iritira miris duhana [ili ga nekome smrad] bez obzira kakva je osoba... znaci neki od najpoznatijih i najpriznatijih umjetnika i inace ljudi kako danasnjice tako i iz bliske i dalje istorije trebali su biti gradjani drugog reda... halo ba, sta vam je?!

Babsy wrote:[
Pusim... vec nesto vise od 4 godine,... oduska si dam svake godine kada sam na moru, znaci nekih mjesec dana i preko u komadu. Malo pluca da odmorim. Pusim relativno puno, kutiju, kutiju i pol, pola kutije, nekada ni ne zapalim po citav dan,... Prezirem pusenje u trudnoci u svakom slucaju.
Sto se tice pusenja u javnosti,... na javnim mjestima i kojegdje... ovako...
Bolnice i ostala mjesta gdje je izricito zabranjeno pusenje razumno je postovati to. Kod nas trenutno ne postoji mjesto gdje su pusaci separatisani od nepusaca. Sto se mog drustva tice,... 80% njih su pusaci,... i ako smo u vecini pusimo koliko nam se pusi. Ako je nepusacko drustvo u vecini,... tj, kada sam s nepusackim drustvom, vala uvijek pitam da li kome smetam,...
znaci neki od najpoznatijih i najpriznatijih umjetnika i inace ljudi kako danasnjice tako i iz bliske i dalje istorije trebali su biti gradjani drugog reda... halo ba, sta vam je?!

Babsy, sudeci po ovome sto si napisala, da izdrzis i po mjesec dana bez pusenja, mislim da bi se ti mogla i skroz odvici. Probaj ovo ljeto na moru poslati pluca na dozivotni odmor...
Cini mi se da ti tolerises nepusace i to je fer od tebe. Vec si napravila prve korake u odvikavanju. Nekome ide lako, nekome teze. Meni jako bliska osoba, s kojom sam se godinama cupala zbog pusenja, nedavno je prestala. U pitanju je bio okorjeli pusac, neko ko je bio totalno tvrdoglav i nije fermao nepusace nimalo. Strasno je bilo uci u sobu te osobe, bukvalno je i kroz kljucaonicu kuljao dim
Zvocala sam i preklinjala godinama, oblijepila kucu upozorenjima o stetnosti duhana, predlagala opklade, nagrade, i nista nije pomagalo, dok jednog jutra jednostavno nije prestala. A nije bila bolesna niti direktno ugrozena mogucom smrcu ako ne prestane. I evo, vec mjesecima niti jednu nije zapalila. To mi pokazuje da za sve vas ima nade, kad sami to odlucite, za sebe i svoje zdravlje.
Najbitnija je volja, dakle. Zelim srecu svima koji odluce pokusati odvici se.
A to za gradjane drugog reda... Pa mislim da se u proslosti nije skoro nista znalo o stetnosti duhana. To je otkriveno tek u XX vijeku, koliko mi je poznato. I tu je razlika - oni su se trovali nesvjesno, a vi danas to cinite svjesno, iako znate da udisete DDT, raketno gorivo i sta sve ne.
Moja sintagma o gradjanima drugog reda odnosi se prije svega na to da na javnim mjestima mi trebamo imati prava na zrak, a vi trebate pusiti samo u svojoj kuci. Dakle, ja sam za zabranu pusenja vani, na ulici, na faksu, poslu, voznji i sl. , a u kuci nek rade ono sta hoce, ionako je to prostor koji se ne da kontrolisati, pa je apsurdno postavljati zabrane.
Dakle, ako neko pusi na javnom mjestu, tada bi se trebao tretirati kao gradjanin drugog reda, jer krsi prava svih ljudi na cist zrak, pravo koje nam je propisala Priroda licno.
Naravno, reci cete, zar da ne pusim 10 sati koje sam minimum van kuce?
Ja sam beskompromisna i reci cu vam - prestanite. Ali, to je pitanje na koje je tesko dati odgovor. Posebne prostorije za pusenje polovicno su rjesenje, no bolje ista nego nista. Lakse bi bilo osigurati posebne prostorije za nepusace, buduci smo u manjini. Nazalost, kod nas u Sarajevu situacija je ocajna, voljela bih da barem to postoji, vjerovatno bih i ja bila manje ogorcena. Ovako se nadam da razumijete moju ljutnju.