Forum Klix.ba

Isao sam jutros u polje, peo se uz iscvjetalo brdo, stajao uz nisko stablo vocke, licem uz grozd cvjetova, listica, casica, lepeza, hiljade zivih cuda spremnih na oplodnju, osjecao sam opojnu slast od tog bujanja, od hucanja sokova kroz bezbroj nevidljivih zilica, i opet sam zelio, kao i sinoc, da uklopim obje ruke u granje, da me protoci bezbojna krv bilja i da bez bola cvjetam i venem....

Mesa Selimovic 'Dervis i Smrt

Da li je Selimovic predosjecao sta ce se desiti 10 dodina poslije njegove smrti? Vjerovatno je pretpostavljao.

TVRDJAVA je, bar za mene laika, knjiga koja kao da bas napisana snamjerom da prikaze nase nesretno i okrutnu vrijeme od 1992 do danas.

Ahmet Sabo - demobilizirani borac ArBiH.

Tijana- tema mijesanog braka

Borci koji prose a ratni profiteri nose ratne zasluge

Hocin - Zuc, Trebevic, Igman, gdje su ljudi ginuli nizasta

Hajduk Becir Toska - kriminalac koji uziva ugled medju narodom a takvih je puno Sarajevo danas

[quote="dizZaster"]citat;
MEŠA SELIMOVIĆ O BOŠNJACIMA

"Mi nismo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji miraz. Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ko smo. Zivimo na razmedju svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odsluzimo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje, a sve se placa pa i ova ljubav. Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa nesreca. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S nejasnim osjecajem stida zbog krivice i otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Nesreca je sto smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa necemo iz nje, a sve se placa, pa i ta ljubav. Zar smo mi slucajno tako pretjerano meki i surovi, raznjezeni i tvrdi. Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zasto? Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj ludosti."[/quote

Ovaj citat je napisan u nekoliko postova. I meni je jedan od najboljih. Prepoznajem sebe, a vjerovatno i drugi cim je citat nekoliko puta napisan od razlicitih ljudi. A mislim da svi prepoznajemo Bosnu, ali jedino je Mesa
svojim jezikom i igrom rijeci znao opisati onako kako jeste, a to je uradio majstorski.

Ideja o predlaganju knjige i Mese za Nobelovu nagradu me zaintrigirala, pa posto zivim u Svedkoj jos danas cu se angazovati da dobijem informacije.

Vi u Sarajevu se mozete raspitati imali dovoljno knjiga za skolarce, ako ne, da probamo nesto organizovati, jer Mesina djela treba dobro pribliziti novim generacijama.

bach wrote:Da li je Selimovic predosjecao sta ce se desiti 10 dodina poslije njegove smrti? Vjerovatno je pretpostavljao.

TVRDJAVA je, bar za mene laika, knjiga koja kao da bas napisana snamjerom da prikaze nase nesretno i okrutnu vrijeme od 1992 do danas.

Ahmet Sabo - demobilizirani borac ArBiH.

Tijana- tema mijesanog braka

Borci koji prose a ratni profiteri nose ratne zasluge

Hocin - Zuc, Trebevic, Igman, gdje su ljudi ginuli nizasta

Hajduk Becir Toska - kriminalac koji uziva ugled medju narodom a takvih je puno Sarajevo danas

@ bach

svaka cast na poredjenju. Dokaz vise da je knjiga za sva vremena i generacije!

BECHO wrote:

Murat Sabanovic wrote:mesa selimovic

"Potičem iz muslimanske porodice,
po nacionalnosti sam Srbin"

"Pripadam srpskoj literaturi, a književno stvaralaštvo Bosne i Hercegovine smatram samo zavičaj-nim centrom, a ne posebnom knji-ževnošću srpskohrvatskog jezika."

kao pisac mrak ......

da li je mesa bio poput kusturice,koji se isto kao i on proglasio srbinom?

To sto si citirao je pamflet koji neodgovara cinjenicama. Nikad Mesa za sebe nije rekao da je Srbin. Mesa bez obzira na sve ostaje piscem paradoksa: bosansko-muslimanski autor koji nije zbog vjersko-civilizacijske tematike i promisljanja o sudbini muslimana u Bosni mogao biti apsorbiran u srpski knjizevni korpus u cijelosti, jer i tamo 'zulja' kao strano tijelo i koristan je kao sredstvo politicko-nacionalne propagande.

Lik i djelo, meni je ovo drugo puno bitnije a ovo prvo je najbolje opisano u tekstu koji upravo procitah na Tuzlarijama.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... imovic.php

Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost,otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji....

"Pocinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog sđenja koje otpoćinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom. "

Derviš i smrt

Meni je ipak Tvrdjava neprevazidjena...
Btw, http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=22030

Sve je moguće,sve je na dohvat ruke,samo se čovjek ne smije predati.Teško je dok se ne odlučis,tada sve prepreke izgledaju neprelazne,sve teškoće nesavladive.Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog,kad pobjediš svoju malodušnost,otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji......"

"stella_k"]Meni je ipak Tvrdjava neprevazidjena...

Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena"....

"Priča je naivna, a opet me zaprepastila. Smisao je gorak: čovjek treba da se odreče svega što bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razočaranje neizbježni. Moramo se odreći ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo uništiti svoju ljubav, da je ne unište drugi. Moramo se odreći svakog vezivanja, zbog mogućeg žaljenja. Misao je surovo beznadna. Ne možemo uništiti sve što volimo; uvijek će ostati mogučnost da nam to unište drugi!"

Meša Selimović "Derviš i smrt"

Alo....aloooo.....neko se mesha....izgleda da se Mesha Selimovic

FortunaBela wrote:

"stella_k"]Meni je ipak Tvrdjava neprevazidjena...

Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena"....

Tvrđava je meni najljepša ikad pročitana ljubavna priča!
Eh...bilo bi super da je imam u svojoj kolekciji knjiga

ivy2383 wrote:

FortunaBela wrote:

"stella_k"]Meni je ipak Tvrdjava neprevazidjena...

Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena"....

Tvrđava je meni najljepša ikad pročitana ljubavna priča!
Eh...bilo bi super da je imam u svojoj kolekciji knjiga

Ja sam baš neki dan gledala koje knjige imam u kući, joj razočarenja... ..stručna literatura, pa opet srtučna...jedina knjiga na našem jeziku je istorija BiH.... . Sreća pa imam rokovnik u koji sam bilježila neke meni drage stvari....

FortunaBela wrote:

ivy2383 wrote:

FortunaBela wrote: Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena"....

Tvrđava je meni najljepša ikad pročitana ljubavna priča!
Eh...bilo bi super da je imam u svojoj kolekciji knjiga

Ja sam baš neki dan gledala koje knjige imam u kući, joj razočarenja... ..stručna literatura, pa opet srtučna...jedina knjiga na našem jeziku je istorija BiH.... . Sreća pa imam rokovnik u koji sam bilježila neke meni drage stvari....

Eh...mene su spasile ove knige koje izlaze u sklopu dnevnih novina...i sada imam pune police knjiga...a šta ću kad ih volim ...najviše me razveseli nova knjiga na polici
ali mešu nemam bila na sajmovima knjiga i nisam našla Tvrđavu...eh..

Za mene licno, najveci pisac na podrucju ex-Yu, mada je Andric dobio Nobelovu nagradu a Krleza bio izvanredan u opisivanju odnosa medju ljudima.
Jedinu knjigu koju sam donijela sa sobom u US je "Tvrdjava", pa ako i jednog momenta izgubim kompas i zaboravim ko sam i odakle potice, vratim se Tvrdjavi...knjizi u kojoj je sazeta sva ljepota, okrutnost, dobrota, neshvacenost i sudbina Bosne i Bosanaca.

Meni je Tvrdjava kao sevdah, nemoguca za opisati nekome ko nije rodjen u Bosni, a onima koji jesu i koji je vole, stvara isti tupi bol u stomaku kada je citaju.

To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hočin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji.

Tvrđava

"Nikad ne reci da je umrlo ono sto je potisnuto.Ko zna kad moze da ozivi."

"Svi su mrtvi ustvari zaboravljeni."

"Rijeci su otrov od njih potice svako zlo".

i moja omiljena:

"Najveca mudrost je kada covjek pronadje pravu ludost"

"Kada bi otplatili svaciju nesrecu sta bi od nas bilo?!"

"Umuknite pijetlovi, stani vrijeme!"

- Rijeći su vazduh, kakvu štetu mogu nanjijeti?
- Rijeći su otrov, od njih počinje svako zlo.
- Onda, da čutimo|
- Ne treba da čutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući.
Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i
nevolja, imanje svoje ne možeš urediti kako valja, a kamoli toliki
svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja
ono, e čudna mi čuda| Jasta da ne valja. Pravo je čudo kako išta
valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu. Misliš da je
lako ovima što upravljaju državom?


Tvrđava

"Covjek najcesce govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih rijeci. "


Devis i smrt

Od Bosanca se može svemu nadati. Godinama živi kao pametan
čovjek, a onda sve učini da bi dokazao da je budala.

Tvrđava

"pocinjem ovu svoju pricu, nizasto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jaca od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da ce se naci neko resenje kad bude racun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji sto ceka kao izazov. ne znam sta ce biti zabiljezeno, ali ce u kukama slova ostati nesto od onoga sto je bivalo u meni, pa se vise nece gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam sta je bilo. tako cu moci da vidim sebe kakav postajem, to cudo koje ne poznajem, a cini mi se da je cudo sto jos uvjek nisam bio ono sto sam sad. svjestan sam da pisem zapleteno, ruka mi drhti zbog otplitanja sto mi predstoji, zbog sudjenja koje otpocinjem, a sve sam ja na tom sudjenju, i sudija i svedok i tuzeni. sve cu biti posteno koliko mogu, koliko iko moze, jer pocinjem da sumnjam da su iskrenost i postenje isto, iskrenost je uverenje da govorimo istinu (a ko u to moze biti uvjeren?), a postenja ima mnogo, i ne slazu se medju sobom."

-dervis i smrt-

fortuna

to je definitivno najbolji roman Selimovica....tu je satkan sav njegov knjizevni opus...mislim to je kruna svega sto je covjek napisao...mogla bih je stlano citati

M E S A S E L I M O V I C



"DERVIS I SMRT"

... Pocinjem ovu svoju pricu, nizasto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jaca od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, sa dalekom nadom da ce se naci neko rjesenje kad bude racun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji sto ceka kao izazov. Ne znam sta ce biti zabiljezeno, ali ce u kukama slova ostati nesto od onoga sto je bivalo u meni pa se vise nece gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam sta je bilo. Tako cu moci da vidim sebe kakav postajem, to cudo koje ne poznajem, a cini mi se daje cudo sto uvijek nisam bio ono sto sam sad,...

Gresne misli su kao vjetar, ko ce ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U cemu je poboznost, ako nema iskusenja koja se savladavaju?

Nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ono sto je proslo... ali zasto se javlja kad mi je najmanje potrebno?

Covjek najcesce govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih rijeci.

Nikad ne znamo sta izazivamo u drugom covjeku rijecju koja za nas ima sasvim odredjeno znacenje i zadovoljava samo nasu potrebu.

DO KRAJA ZIVOTA UPOZNAVACU LJUDE, A NIKAD IH UPOZNATI NECU. UVIJEK CE ME ZBUNJIVATI NEOBJASNJIVOSCU POSTUPKA.

Zivot je siri od svakog propisa. Moral je zamisao, a zivot je ono sto biva. Vise je stete naneseno zivotu zbog sprecavanja grijeha, nego zbog grijeha...

Nezadovoljstvo je kao zvijer: Nemocna kad se rodi, strasna kad ojaca.

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.

... Primi, Boze, molitvu moje nemoci, oduzmi mi snagu i zelju da izadjem iz ove tisine, vrati me u mir, prvi ili poslednji, mislio sam da izmedju njih postoji nesto, bila je nekad jedna rijeka, i magle u njenim predvecerjima, i suncev odsjaj na njenim sirinama, postoji i sad u meni, mislio sam da sam zaboravio, ali nista se izgleda ne zaboravlja, sve se vraca iz zakljucanih pretinaca, iz mraka toboznjeg zaborava, i sve je nase sto smo mislili da je vec nicije, ne treba nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim bivsim postojanjem, podsjecajuci nas i ranjavajuci. I sveteci se zbog izdaje. Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehei podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje...

Zivimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveci. A znam, zaboraviti ne mogu.

Covjek je proklet i zali za svim putevima kojima nije prosao.

Ako hoces da uvrijedis, to je lako. Treba samo biti bezobziran.

Svaka nepravda je jednaka, a covjeku se cini da je najveca koja je njemu ucinjena. A ako mu se cini, onda i jeste tako, jer ne moze se misliti tudjom glavom.