frla wrote:Vezano za ovu temu svima bih preporučio da pročitaju knjigu od dr. Maurice Bucaille, "Biblija, Kur’an i nauka" u kojoj se nalazi odgovor na ovo vaše pitanje.
Na ovom linku ima cijela knjiga ali je na engleskom jeziku, inače knjiga je prevedena na bosanski jezik i može se kupiti u knjižari unutar Begove džamije. Mislim da se ova knjiga izučava kao predmet na FIN-u.
ima li ko da nam posta knjigu...
blackiii ... "hajte vi"
BIBLIJA, KURAN I MAURICE BUCAILLE
Mali broj liènosti kasnog 20. vijeka je uticao na razmišljanje o nauci i Islamu više nego Maurice Henry Bucaille, francuski pisac i kirurg, dobitnik Medalje Francuske Legije Èasti. Njegova strast za poreðenjem religioznih tekstova sa otkriæima moderne nauke i historije privukla ga je u neobièu potragu da ustanovi da li bi religiozni tekstovi mogli da ravijetle dogaðaje u historiji, kao što su progonstvo Jevreja iz Egipta ili Potop. To ga je neminovno navelo da sistematski prikupi nauènu sadržinu iz Biblije, Kur’ana i nauka.
Njegovo interesovanje za religijom je bilo bilo praæeno dubokom zabrinutošæu da je religija bila marginalizovana pošto se èivot u zapadanjaèkim zemljama preokrenuo u materijalistièku formu. On je napisao tri knjige o nauci i religiji. Njihova zajednièka tema je ono što je on nazvao arogancijom onih uèenjaka koji su odbili da prihvate moguænost postojanja Boga, ili da bi nauka mogla što da dozna iz tekstova objavljenih religija.
U svojoj drugoj knjizi, Kakvo je porijeklo èovjeka, Bucaille je pokušao da promovira shvatanje ljudskog porijekla koristeæi nalaze modernih knjiga koji su saglasni sa tekstovima Islama i Kršæanstva. Slièno tome Bucaillova posljednja knjiga, Musa i Faraon, Židovi u Egiptu, kazivanje svetih spisa i historije, objavljena 1994, je pokušaj da se prikaže kompletna slika o progonstvu poslanika Musaa (a.s.) iz Egipta pokrivanjem odlomaka iz objavbljenih trekstova modernim otkriæima iz egiptologije i sudsko-medicinskim analizama mumija.
Bucaillov sledeæi glavni doprinos na premošæavanju jaza izmeðu nauke i religije, je na polju evolucione biologije. Iako je ovaj aspekt njegovog rada dobro poznat, Bucaille je bio meðu prvim istraživaèima koji æe razmrsiti teoriju da ljudska biæa potièu od majmuna, od pouzdanijeg gledišta da su razlièite vrste postojale tokom vremena- i da bi èak mogle dijeliti zajednièkog pretka.
Jedan prilièno zajednièki odgovor muslimana na evoluciju je negiranje njenog postojanja; drugim rijeèima, da je moglo biti evolucije u toku ljudskog roda. Bucaille, meðutim ukazuje na Kur’an kao dokaz za svoje tvrdnje “a on vas postepeno stvara” (Nuh, 71:14). Slièno tome, Bucaille kaže da bi moglo biti više dokaza o tome da su ljudske zajednice bile smijenjene raznim narodima, iako bi drugi mogli prigovoriti da se faze razvoja dosta razlikuju od organske evolucije. “Ako hoæe vas æe ukloniti, i poslije vas one koje hoæe dovesti, kao što je od potomaka drugih naroda vas stvorio”. (El-En’am, 6: 133).
Meðutim, Bucaille æe biti najviše upamæen po knjizi Biblija, Kur’an i Nauka koja je obajavljena 1976. godine, jedna od najviše prodatih knjiga o Islamu, koja nastavlja da privlaèi kako prostonarodno tako i akademsko èitateljstvo. Prevedena je na 12 jezika sa bezbroj piratskih izdanja.
Stavljanje Bucailla u domaæe ime muslimanskog svijeta povlaèi sa sobom dvije nehotiène posljedice: to daje povoda “Bucaillizmu”, nezvanièan termin korišæen da obuhvati masu èitalaca koji potežu Bucaillovu knjigu kao “nauèni dokaz” autentiènosti Kur’ana; i takoðe navodi mnoge muslimane da koriste Bucaillov katalog nauèno netaènih informacija iz Biblije u mnogim javnim debatama izmeðu muslimana i kršæana. Bucaille koji je žalio za ovakvim razvojem dogaðaja zadovoljio se time da to nije bila namjera kada je istupio sa poreðenjem odlomaka iz Biblije i Kur’ana.
Kur’an, kao što je on naglasio, je prvenstveno knjiga upute a ne nauèna rasprava; pozivanja na nauku i prirodne pojave su namijenjeni jaèanju vjere u Boga, ne dokazivanju autentiènosti objave. Kao istraživaè, Bucaille je razumio da se sigurnost vjere ne nože naslutiti u nauci, èiji su nalazi pod stalnim ispitivanjem ispravnosti, i èesto odbaèeni u korist novih ideja.
Bucaille poredi reference iz tekstova o Islamu, Kršæanstvu i Judaizmu sa novim otkriæima iz oblasti kao što su porijeklo života, kosmologija, astronomija, atmosferska fizika, ekologija, naukama o zemlji i ljudskoj reprodukciji. On je utvrdio da je Kur’an ispravniji. On je posebno bio iznenaðen kada je otkrio da Kur’an sadrži detaljne reference za reproduktivnu biologiju, i odlomke koji naglašavaju vodeno porijeklo života, kao i oèigledno potvrðivanje Teorije Velikog Praska o nastanku univerzuma.
Bucaillov osjeæaj uzbuðenja o ovim nalazima je jasan. On piše u knjizi Biblija, Kur’an i nauka: “Morao sam da zastanem i pitam samog sebe, ako je èovjek autor Kur’ana, kako je mogao napisati èinjenice još u 7. stroljeæu koje se podudaraju sa modernim nauènim saaznanjima. Kako èovjek može objasniti ovo zapažanje. Po mom mišljenju, ne postoji takvo objašnjenje”. On zakljuèuje: “Po meni, ne nože biti ljudskog objašnjenja za Kur’an”.
Iako se on distancirao od nekih preuvelièanih tvrdnji plasiranih u njegovo ime, Bucaillova metoda analiza nije slobodna od kontroverzi. On je kritikovan i od muslimana i kršæana zbog dvije stvari: da je upotrijebio naknadno iskustvo kako bi prikazao da je Kur’an u saglasnosti sa naukom; i, u nekoliko navrata, on je proširio Kur’anske ajete da bi se podudarali sa naukom kada bi i druga objašnjenja bila ispravna.
Na primjer, Bucaille kaže da Biblija tvrdi je Zemlja stvorena u šest dana. Sa druge strane, piše Bucaille, iako Kur’an takoðe tvrdi da je Zemlja stvorena za šest dana, Arapska rijeè dani je široko shvaæena da se odnosi na šest vremenskih perioda moguæe i po 50 000 godina svaki od njih. Po Bucaillu ovo sugeriše da je Kur’an bliži istini. Ali, on ne uspijeva da odbrani moguænost da se originalna Talmudska Biblija, kao i Kur’an, ne odnosi strogo na zemaljske (obiène) dane. Cijelo pitanje je dakle o definisanju dana- dan kako ga mi shvatamo u našem vremenskom okviru ili Dan kako je Bog htio da se stvari dogode. Njegova lièna vjerska privrženost ostaje nepoznata, ali Bucaillova simpatija prema Islamu nikada nije bila sumnjiva.
“Islam je oduvijek na Zapadu bio predmet sekularne klevete”, napisao je on u uvodu drugog dijela knjige Biblija, Kur’an i nauka. “Bilo ko na Zapadu ko je stekao temeljno znanje o Islamu, dobro zna u kolikoj su mjeri njegova historija, dogma i ciljevi iskrivljeni.”
Dio ove brige nesumnjivo potièe od njegovog iskustva sa kraljem Fejsalom: on je jedno vrijeme bio èlan medicinskog osoblja saudijskog monarha. Da li je prihvatio Islam vjerovatno se neæe saznati, pitanje koje on sam nikad nije potpuno odgovorio. Oni koji su proèitali njegovu prvu knjigu skloni su tvrdnji da je Bucaille nekad u svom životu prešao na Islam. Oni koji su se sreli sa njim i postavili mu to pitanje, dobili su odgovor da on nije bio musliman. Neki kažu da je aludirao da je bio musliman, ne potvrðujuæi ovo direktno. Maurice Henri Jules Bucaille je umro u 78-oj godini, u Parizu, 17. februara 1998. godine.
----------------------------------------
Pripremio: Dž.P., oktobar 1999.
) do Dana sudjnjega... 
, i vjerovatno, kad spominjes Kur'an, o kome bi ti rado raspravljao...hvatas se za njih...slabo su ti oni uze... 
za istrazivanje... 
...citiram mog omiljenog senzacionalistu,rahmetli ahmeta deedata, i u ovoj tvrdnji mu nijedan krscanski teolog, a ni sudionik u debati nije odgovorio...zasto? 
