Ivica Osim i njegov selektorski veleslalom

[manijak1]

kontra pitanje.. koji su evropski uspjesi ivice osima ko trenera??

Klupski ili prijeratni sa nekadašnjom reprezentacijom bivše nam zemlje ?
Šturm .....koliko je puta bio u Ligi šampiona ?
Zar to nije uspjeh ?

[halo]

Aj ne kakite vise

IVICA OSIM se pise velikim slovima i ustanes kada kazes njegovo ime
To je ziva legenda,najveci i najbolji strucnjak svih vremena kojeg je ova zemlja iznjedrila
Veliki patriota i Bosanac koji se dokazao milion puta
dali ce voditi repku BIH nije samo do njega ja bi najvise volio kad bi preuzeo ZELJU ali stvarnost nije uvjek onakva kakvu bi mi zeljeli zato neka mu je sretno gdje god poso i nadam se nekad kuci doso
A kuca i domovina je ono mjesto koje sam stvoris mjesto gdje zivis mjesto gdje se lijepo osjecas gdje imas prijatelje niko te ne dira i imas respekt i postovanje a jeli to BIH prosudite sami

[manijak1]

Tako nekako i izađe.

[car-x]

kontra pitanje.. koji su evropski uspjesi ivice osima ko trenera??

Klupski ili prijeratni sa nekadašnjom reprezentacijom bivše nam zemlje ?
Šturm .....koliko je puta bio u Ligi šampiona ?
Zar to nije uspjeh ?

sta je sturm osvojio u ligi sampiona?
jednom proso u drugi krug..

reko si da parma nije veliki klub..

sta to cini osima velikim trenerom, vecim od parme?

i prijeratni uspjeh sa reprezentacijom.. ispadanje od argentine mu je krajnji domet bio..

klupski.. ispadanje u polufinalu kupa eufa, istog onog koji je parma osvojila..

ipak mi se cini da vam malo fali objektivnosti..

[car-x]

IVICA OSIM se pise velikim slovima i ustanes kada kazes njegovo ime
To je ziva legenda,najveci i najbolji strucnjak svih vremena kojeg je ova zemlja iznjedrila

upravo je ovo sto mene kopka..
zasto se ivica osim pise velikim slovima??
zasto treba ustati pred njim?

zato sto uvijek kaze: "nije vrijeme da ja sad dodjem i vodim reprezentaciju"

a vrijeme je da vodi austriju.. to je patriotizam valjda..

vrijeme idola, kulta licnosti i slicnih sranja je nadam se iza nas.. ali je ocito da su neki zaspali jos u tom vremenu..

da ne bude zabune, nemam protiv osima nista licno.. gospodin cojk, o sebi pri sebi.. ali to kovanje u zvijedze me pravo nervira, i taj neki kvazi-patriotizam.. treba samo otvoreno reci, halo ba ljudi, ne bi ja bio selektor BiH nema sansi, zbog tog i zbog tog.. a ne, nije vrijeme ovo ono..

npr. ni halilhodzica ne smatram nekom ljudinom.. na sva grla je zagalamio da se ciro blazevic ne dovede na mjesto selektora BiH, a kad je njemu to mjestu ponudjeno, glatko je odbio, nije to za njega.. e pa ja to zovem licemjerje.. isto ko i ovo osimovo "nije vrijeme".. pitam se kad ce biti vrijeme.. kad se BiH kvalifikuje na neko veliko takmicenje, pa da ih osim povede?!

[manijak1]

Veliki klubovi imaju kontinuitet rezultata i učešća u takmičenjima ove ili one vrste.
Parma to nema .
Osim stvara timove .......ne kupuje gotov proizvod.

i prijeratni uspjeh sa reprezentacijom.. ispadanje od argentine mu je krajnji domet bio..

Dabogda i mi ispali od Kameruna , 2006- e .

ispadanje u polufinalu kupa eufa, istog onog koji je parma osvojila..

'94/95 92/93 sve neke trauma godine .

ipak mi se cini da vam malo fali objektivnosti..

Što se tiče Osima meni fali puno objektivnosti.

[car-x]

Što se tiče Osima meni fali puno objektivnosti.

pa onda si tezak sagovornik za ozbiljniju diskusiju..

[manijak1]

pa onda si tezak sagovornik za ozbiljniju diskusiju..

Za ovu nisam jer tvrdim da zna gdje mu je kuća i dom

[car-x]

pa onda si tezak sagovornik za ozbiljniju diskusiju..

Za ovu nisam jer tvrdim da zna gdje mu je kuća i dom

zna.. ocigledno da zna.. tako je i reko.. vraca se kuci.. u austriju..

[winetou]

Treba njegovim uspjesima dodati i onaj neuspjeh protiv Australije sa onakvim timom




Ipak nas najdrazi trener , mada 90 je Argentina morala pasti, ali eto.

[nosara]

Argentina bi pala da u reprezentaciji nismo imali hadzibegica, lijevog igraca i jos ljevljeg trenera.

Osim je u fudbalu isto sto su Cola i Brega u muzici, Jeregovic u knjizevnosti, Zalica u filmu, Berber u slikarstvu i M. Filipovic u politici.

Fenomeni. I simboli ovog grada i ove zemlje.

A nece Svabo nikad uzet ni Bajern ni Mancester jedino i samo zato sto je to isuvise lako. Nikakav izazov.

[car-x]

Argentina bi pala da u reprezentaciji nismo imali hadzibegica, lijevog igraca i jos ljevljeg trenera.

Osim je u fudbalu isto sto su Cola i Brega u muzici, Jeregovic u knjizevnosti, Zalica u filmu, Berber u slikarstvu i M. Filipovic u politici.

Fenomeni. I simboli ovog grada i ove zemlje.

A nece Svabo nikad uzet ni Bajern ni Mancester jedino i samo zato sto je to isuvise lako. Nikakav izazov.

e ovo ti je vala jarane cisti kurton.. mislim da ce se rijetko sresti trener koji ne bi volio sjesti na klupu ili manchestera ili bajerna..

uostalom, real madrid ti je najbolji primjer.. svi dolaze, traju 2-3 mjeseca i voz.. naravno, ukoliko nema rezultata..

pred takve ljude se postave jasni (i istovremeno visoki) ciljevi, i ukoliko se pokaze da ih se ne moze dosegnuti, trener leti.. u tom je fazon.. treba stisnuti muda pa kao "trenerska legenda" sjesti na klupu nekog velikog kluba gdje se moraju napraviti rezultati.. i gdje svako to i ocekuje..

lako je mahalski klub odvest do sredine tabele.. tek tu nema izazova..

hitzfeld ti je odlican primjer velikog trenera.. u vrijeme kad ce preci u bajern, bio je angazovan i u velikom klubu (borusia dortmund), ali mu je bajern bio jos veci izazov, i doso cojk u bajern i razvalio pola evrope.. to je veliki trener..

[nosara]

Ti u klin ja u plocu.

Mozel' Osim imat drugaciju viziju fudbala, jel moguce da se u tu viziju ne uklapa trka za parama? Mislis da je motiv trenerima Reala da nesto osvoje ili je motiv iskljucivo lova. Hajde se sjeti ko je bio trener Reala 1997 i sta je Real osvojio. To se ne mogu sjetit ni najzagrizeniji fanovi.

Fudbal se pretvorio u trku za parama, a igra je u drugom planu.

I nije tacno da nema izazova u tome da od osrednjeg kluba stvoris nesto. Najljepse je u nekoj sredini koja je kako ti kazes "mahalska" postic neki rezultat. Postavit neke nove repere. To se pamti. Pa u Strazburu Osima jos smatraju najboljim igracem i trenerom u istoriji, u Zelji da i ne govorimo, Sturm je od provincijskog kluba napravio klub za ugled. Gdje je dobio priliku da na svoj nacin radi duze vrijeme napravio je pomak naprijed. U najmanju ruku.

Samo jos ovo. IVICA OSIM.

[car-x]

Ti u klin ja u plocu.

Mozel' Osim imat drugaciju viziju fudbala, jel moguce da se u tu viziju ne uklapa trka za parama? Mislis da je motiv trenerima Reala da nesto osvoje ili je motiv iskljucivo lova. Hajde se sjeti ko je bio trener Reala 1997 i sta je Real osvojio. To se ne mogu sjetit ni najzagrizeniji fanovi.

Fudbal se pretvorio u trku za parama, a igra je u drugom planu.

I nije tacno da nema izazova u tome da od osrednjeg kluba stvoris nesto. Najljepse je u nekoj sredini koja je kako ti kazes "mahalska" postic neki rezultat. Postavit neke nove repere. To se pamti. Pa u Strazburu Osima jos smatraju najboljim igracem i trenerom u istoriji, u Zelji da i ne govorimo, Sturm je od provincijskog kluba napravio klub za ugled. Gdje je dobio priliku da na svoj nacin radi duze vrijeme napravio je pomak naprijed. U najmanju ruku.

Samo jos ovo. IVICA OSIM.

sturm prosle godine zamalo nije ispo iz lige.. raspo se totalno.. dobri su bili u prve 3 osimove sezone i onda kapak.. i dok je osim jos bio, nije ih vise islo..

a mislim da ne trce treneri prije svega za parama.. nudio je abramovic prije mourinha kamaru para, ali niko nije htio sjesti na katapult sjediste..

trener reala od 1995 do juna 1997. bio je capello.. osvojio je prvenstvo spanije 1997..

poslije je doso jup heynckes i nije osvojio nista.. zato su ga izbacili nakon godinu dana..

ovo velikim slovima je upravo ono protiv cega dajem svoj glas.. nema idola..

[manijak1]

ovo velikim slovima je upravo ono protiv cega dajem svoj glas.. nema idola..

Ali zato ima legendi što nije isto .

[car-x]

ovo velikim slovima je upravo ono protiv cega dajem svoj glas.. nema idola..

Ali zato ima legendi što nije isto .

naravno.. legenda o ali pasi.. legenda o savi kovacevicu.. legenda o jeseni..

ali ne i legenda o zivom covjeku..

[Celicna_saka]

Ja nikad necu zaboraviti zakasnjele suze na press konferenciji u Beograda posle masakra u Vase Miskina. Sta je do tada radio u Beogradu?

[nosara]

http://www.sturmforum.at/danke.html

[nosara]

ZDENKO JELIC, GENERALNI SEKRETAR SD “ZELJEZNICAR"

COVJEK KOJI VODI BRIGU

Prvu pravu, istinsku bolest u zivotu, jednu laksu upalu pluca, fasovao sam dolazeci na utakmice na kojima je on igrao.

A od momenta kad smo se upoznali, kada je dosao u "Zeljeznicar” 1978, pa do odlaska, u predvecerje Svjetskog prvenstva u Meksiku, bili smo zajedno 25 od 24 sata dnevno. Meni je ta tzv. "UEFA-generacija", koju je Osim oblikovao, najdraza “Zeljina” generacija jer je, nekako, najtananija, naprofinjenija, romanticarska i duboko fudbalski edukovana.

Ja nemam razloga da mu se dodvoravam, ali sam ponosan zato sto sam radio sa njim to vrijeme koje je bio u "Zeljeznicaru". On je svojim ulaskom u trenerski esnaf inaugurisao jedan novi stil. Iz “Zelje” je otisao kao igracka legenda i svi su ocekivali da tu igracku transformira u trenersku legendu, sto je i odradio na jedan maestralan nacin.

Ispricat cu vam da sam prisustvovao kada je na jedan, za mene stravicno sokantan nacin, odbio kontakte sa menadzerima iz "Reala".

Reci cu vam i to da je jedan moj veliki prijatelj, akcionar najjace menadzerske kancelarije u svijetu, dosao ovdje prosle godine i bio dva dana kod mene sa samo jednom molbom: dao mi je blanko cek i rekao da, kako znam i umijem, slomim Svabu kako bi preuzeo jedan belgijski klub. Ja sam mu rekao: “Pa moze napisati cifru k'o Ronaldo", na sto mi je odgovorio: “Pa, neka napise...” Naravno, Svabo je to kasnije odbio, ali htio sam samo da kazem u kojoj mjeri je cijenjen i koliko je uspio...

Svabo kao covjek je plijenio sve oko sebe svojom naglasenom inteligencijom. Izuzetno je obrazovan, nacitan. Zbog njegove superiornosti, mnogi su skloni da ga proglase prepotentnim jer ga se boje. A on osvaja svojom nonsalancijom, svojim gegovima, i u sustini je jedan fini, pristupacan covjek. Nevjerovatno je galantan i, iako znam da ce se ljutiti ako ovo procita, moram reci da ne mogu ni na prste jedne ruke nabrojati kada sam u njegovom drustvu platio ceh. I dan-danas on vodi brigu o svojim prijateljima, svojim bivsim saigracima i njihovim familijama. A jedan je od rijetkih koji je i u ratu pomagao...

Jedne epizode se i sada sjecam. To je bilo u predvecerje Olimpijade. Otisli smo skupa u Sovjetski savez, i program je bio takav da smo gostovali u Krasnodaru, cini mi se, i u tom gradu je nacionalni ponos bio olimpijski sampion Suma. Jedna ljudeskara, gromada od covjeka. Bile su neke govorancije i, kada je to proslo, taj olimpijski sampion Suma, onako skruseno, prilazi i malo-malo pa gleda u Svabu, koji je bio u jednoj novoj, prekrasnoj "Adidas” trenerci. Kako su se oni sporazumjeli, ne znam, ali odjednom taj Suma skoci i poce ga ljubiti. Onda Svabo izadje i vraca se poslije tri minute u odijelu, a onu trenerku, fino spakovanu, poklonio je tom Sumi. I nije to bilo iz nekakve samilosti. On je shvatio da je taj olimpijski sampion, taj covjek, u tom trenutku zasluzio bolji odnos...

[nosara]

DANI: Cini mi se da Vi svjesno odbijate da udjete u svijet Capella i slicnih?

OSIM: Ma, volio bih ja, ali ne mogu. Ne mogu ja pored drugih imena. Ne mogu ja objasnjavati ko sam i sta sam... Moze se biti trener u "Realu" ili "Barceloni", ali ja sam uvijek govorio da ne moraju najbolji treneri biti u najboljim klubovima. Ne vadim ja sebe, jer znam hiljade super trenera koji treniraju normalne klubove, ali nemaju sansu da dodju gore. Treba jedan sasvim drugaciji profil covjeka pa da se dodje gore ili da zaluta neko kao ja. Kod velikih klubova nije problem trenera. Tu je jedan drugaciji ljudski sustav, jer covjek prije ili kasnije ljudski, emotivno reaguje, a u takvim klubovima to moze biti smetnja. Mislim da sam ja covjek koji to ne bi mogao izdrzati.

[nosara]

SA LOPTOM SE
NE MOZES IGRATI SAM...


PISATI O IVICI OSIMU UJEDNO JE I TESKO I OPASNO.

Tesko jer se radi o kom pleksnoj licnosti, potpuno atipicnoj za fudbalski svijet, covjeku koji izmice svakoj pojednostavljenoj definiciji i karakteru koji se ne moze uklopiti ni u jedan od poznatih psiholoskih kalupa. A opasno jer su o Strausu sa Grbavice, njegovom igrackom i trenerskom umijecu te zivotnim principima kojim se rukovodi van zelenih terena, ispisane stranice i stranice. Sa manje ili vise uspjeha i uz rijetke izuzetke koji su samo potvrdjivali pravilo, novinari su o Osimu pisali biranim rijecima. Obicno u superlativima koje Svabo, kako ga zovu prijatelji, nije nikada posebno volio, mada ih je zasluzivao. A rijetko kad poneko bi se prihvatio nezahvalnog posla pisane kritike nacina na koji je dirigovao timom. Bilo je i onih koji su zadirali u Osimovu privatnost sa dozom neobjasnjivog i iracionalnog cinizma i pakosti, vjerovatno pokusavajuci da pronadju "rupu" u besprijekornom Osimovom sistemu. To su bili oni koji ga nikada nisu shvatili.

Mada se ni o jednom covjeku ne moze suditi na osnovu fragmenata njegove zivotne storije, Osim se odazvao molbi da za Dane prica o svom zivotu i tako osvjezi sjecanja onim starijim na neke lijepe ali i teske trenutke izmedju dva rata na Balkanu. Takodjer, Osimova ispovijest ce onim mladjim otkriti ko je nesudjeni selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, u neka sretnija, buduca vremena. O Osimu za Dane govore i neki od njegovih najblizih prijatelja i bivsih saradnika. Ipak, najrealniju sliku onoga ko je i sta je Straus sa Grbavice daje, vjerovatno, sam Ivica Osim. Ovo je njegova prica...

RAT I SJECANJA: Rodjen sam u Sarajevu, u Hrasnom, 1941. godine. Ja se ne mogu sjecati rata, ali samo iz prica se mogu sjetiti jednog zbjega zadnje ratne godine, gdje me mati povela i sacuvala i sebi i meni zivot. Neke bombe su pale u komsiluk i sve se razletilo, i mozda se sjecam samo toga da sam se nasao na zemlji od te detonacije, ali sve kroz neku maglu...

DJETINJSTVO UZ IMPROVIZACIJE: Moja privatna razmisljanja su takva, ali ne moraju biti ista kao i kod drugih i ne mora znaciti da su drugi to dozivjeli na isti nacin kao i ja. Svako moze da ima svoju interpretaciju tih godina, s tim da ako se sve interpretira sada pod nekim opterecenjem, politickim, vjerskim ili bilo kojim, onda to vise nije isto. I inace, citav zivot i taj period sam uvijek okretao na pozitivnu vise nego na negativnu stranu, mada, kada sad covjek procita i kada mu stariji ispricaju sta su prozivljavali, bilo je mnogo vise sansi i razloga da se stvari gledaju sa te negativne strane. Jer, kao dijete, smisljao si kako da nekog nadmudris, da napravis neku salu, da odes u pljacku voca, bavio se svim i svacim, improvizirao more stvari, i to pomogne covjeku kasnije u zivotu. I kada me pitas kakva je razlika izmedju tog vremena i danas, ova danasnja djeca nemaju mnogo prostora da dodaju nesto novo, da improviziraju. U ono doba bili smo, manje-vise, prepusteni sami sebi.

BOGATSTVO SIROTINJE: Danas su razlike u mogucnostima ljudi toliko velike da to bode oci i smeta. U doba mog djetinjstva to nije bilo tako, ili ja nisam poznavao ljude koji su zivjeli na taj nacin. Tamo gdje sam ja zivio i koga sam znao, to je bilo sve, manje-vise, isto. Ako je neko imao dva para cipela ili ako je imao svaki dan meso za rucak, ali i to se tesko moglo znati. Jedno je to sto smo se mi puno druzili, ali je kuca kao kuca, kao porodica, bila dosta zatvorena. I radi vaspitanja, finog vaspitanja i stida, tesko je bilo znati nesto o nekome. Isto kao sto se u danasnje doba ljudi koji su bogati, koji imaju para, zatvaraju u sebe i tesko se probiti u te krugove, iz nekih drugih razloga. Ondasnji razlog je bilo to sto je svako krio to svoje bogatstvo sirotinje. Svi smo, ako nista drugo, dobro glumili da nam je dobro mada smo znali da nije. Meni je, a vjerujem i ovim mojim drugovima, to djetinjstvo bilo lijepo, iako ja nisam imao prilike da negdje putujem. Najdalje sam isao do Kraljeve Sutjeske, jer sam tamo imao ujaka, i jednom na more, a to je bila avantura, kao da deset puta obidjem svijet. To su sve stvari koje su bile organizovane, koje je organizovao tadasnji Crveni krst. I moram priznati da je to bilo veliko.
Sto se tice materijalnih uslova, mozda smo mi imali i skucene zelje jer nismo imali kontakt sa nekim ko je bio toliko iznad nas da si mogao da pozelis i da budes ljubomoran. Bio sam u situaciji, kao i mnogi moji drugovi, da imam cipele ili nemam, da imam tasnu ili nemam. Ali sam imao i srecu da se majka trudila da proba sta moze, imao sam srecu da su oceva sestra i braca prije rata bili u Njemackoj i Belgiji pa kad se prva prilika ukazala, poslali su ponesto, tako da sam, kao vrlo mlad, imao priliku da dobijem jednu pravu fudbalsku loptu, imao sam sansu da pojedem pravu cokoladu, i to je, takodjer, bila velika stvar.

RODITELJI: Ipak, u to doba je najvaznije imati roditelje, jer je bilo mojih drugova koji su bili hendikepirani u tom smislu. A kada ti je neko roditelj, onda ne razmisljas o njegovim manama. Imao sam roditelje koje, kada gledam iz danasnje perspektive, vise cijenim jer su na razlicite nacine pokusavali da mi zivot naprave ugodnijim i ljepsim. S tim da su me, na elegantan nacin, gurali da nesto probam skolujuci se.
Moj otac je bio bravar, radio je u zeljeznickoj radioni, pa se razbolio. On je izuzetno svirao harmoniku, nije bio profesionalac, ali bi ponekad, iz ceifa, negdje isao da svira, pa se to onda i kompenzira, i tako se popunjavao neki vrlo tanki kucni budzet. Medjutim, ponos mu nije dozvoljavao da to preraste u posao. Majka je bila domacica, ali je bila jako drustveno aktivna, pri Socijalistickom savezu, Crvenom krstu, pri karitativnim organizacijama, a pred kraj zivota to je i kompenzirano, na neki nacin, Sestoaprilskom nagradom. Ona nije bila clan Partije pa da je zbog toga dobila tu nagradu - znaci, nije bila u pitanju tadasnja vlast. Ona je prije rata zavrsila i gimnaziju i neki kurs sivenja, i imala je nesto sto drugi tada nisu imali. Imao sam i baku, koja je bila Cehinja i zbog koje sam, mozda, imao i tu neku sirinu da nesto doznam o nekoj drugoj drzavi, nekoj drugoj vlasti...

DJETINJSTVO UZ PRUGU I INFORMBIRO: Svako ima neku svoju pricu iz djetinjstva. Recimo, kako se cumur bacao sa vagona kada bi prolazio kroz naselje, jer su komsije bili lozaci i masinovodje, svi se dogovore ne da se neko osteti, nego da se neko pomogne. Ipak, vanjska fasada je bila jedno, a tezak zivot - realnost. Svi su oni tesko radili u radioni, nosili na posao neku kanticu sa ruckom, a i obicno jaje je bilo preskupo. Recimo, placalo se kolacima, i kad prekopas nekome bastu - dobijes jednu gurabijicu. Bilo je tu nesreca, pogibija, Informbiroa... Moja mati je 1949, samo sto je spomenula Staljina u sali, zavrsila u zatvoru, a bila je noseca sa sestrom. Neko je to cuo, a svi zivjeli u strahu i mislili da ce im biti bolje ako nekog otkucaju. I onda niko nije znao sta je sa njom, stari je negdje otisao, ja ostao sam u kuci sa babom. I onda pet-sest dana tako prozivis... To su stvari koje ja nisam zaboravio i sve to ostavlja neke tragove.

HRASNO, KOMSILUK, BOGOMOLJE, SKOLA, LOPTA: Cinjenica je da sam dugo vremena zivio u jednom multinacionalnom kraju gdje nisam znao ko je ko i zasto se zove kako se zove, niti se o tome vodilo racuna. Ljudi su se cijenili po nekim drugim kvalitetima. Interesantno je da su u jednom trokutu velicine pticijeg leta, trokutu kojem je svaka stranica velicine 200-300 metara, bile tri razlicite bogomolje. Imao si priliku da vidis i osjetis, da, ako nista drugo, zapamtis datume koji su vazni za druge. Znaci, da imas spoznaju sta treba postovati kod drugih, bez obzira da li ti vjerujes ili ne vjerujes, bez karikiranja, jer smo svi bili u istoj situaciji. Ja sam bio u familiji koja je bila vise ateisticka, i mozda mi je to sad hendikep, ali ne vjerujem da jeste, jer moze biti i kvalitet, i to zato sto smatram da je svaka od ovih mogucih, bilo vjera ili stranaka, za mene neko ogranicenje. Cim neko ima neku stranku, on je sam sebe ogranicio. A ako imas i vjeru, isto tako si ogranicen na neki nacin jer ne prihvatas neke druge. Nemas onu slobodu da imas apsolutnu vjeru u ljude. To je mozda idealiziranje, ali je to tako za mene.
Isao sam u osnovnu skolu u Hrasnom, kod dzamije. Sljedeci dio osnovne skole sam nastavio u Novom Sarajevu, kod katolicke crkve. Gimnaziju sam nastavio, poslije cetiri prva razreda, kod stare zeljeznicke stanice. Tako sam zatvorio krug sto se tice bogomolja. A cetvrta crkva, to je ona fudbalska bogomolja, stadion. Dobar dio zivota se sastojao od te skole, u kojoj pokusavas nesto napraviti, takmicis se sa drugima, pokusavas roditelje uciniti ponosnim, onda strijepis kada mati ode na roditeljski, sta ce razrednica reci... Bio je veliki respekt i prema skoli i prema profesorima jer je to bila neka svjetlija staza od svega drugog. Tad je bila velika stvar uopste se i skolovati. Zajednicki smo sve prezivljavali, i taj strah od profesora i pokusaje da se profesori nadmudre, iako je svaki geg mogao znaciti da letis iz skole. Nije bilo knjiga, pa onda kad dobijes knjigu, recimo Branka Copica, da procitas za jednu noc, onda se skupi nas sedam-osam i jedan cita, a ostali spavaju. Onda se svi ujutro skupimo i sastavimo pricu.
Ucili smo, pa igrali, pa ucili, a moja mati se osjecala obaveznom da nam organizuje i jedno i drugo. Ucili smo po sat, a onda bi se iskakali oko kuce, pa bi onda opet nastavili sa ucenjem. I taj zivot te nauci kolektivnom razmisljanju, jer svako, sâm za sebe, nije imao dovoljno da bi se sam izolirao, ali svi zajedno smo imali neku sansu. Kad gledas to, onda je i logicno da smo igrali lopte. Jer sâm sa loptom se ne mozes igrati. Vec taj podatak da si i iznasao i igru koja te uvezuje i poistovjecuje i sa ulicom i skolom i razredom, i u zivotu ti daje neki put. Da covjek ne moze biti sebican, da ne moze biti egoista, mada je neko poslije otisao i na tu stranu.

MATEMATIKA: Matematika je bila uslov za dalje skolovanje, a ja sam cesto bio u poziciji da budem kao neki instruktor. A kad duze vrijeme sa nekim ucis, onda njegovi roditelji, da bi za svoje dijete napravili nesto vise, zadrze te na rucku. I to je vec bila neka vrsta "profesionalizma", to grebanje za rucak. Kasnije se desavalo i da mi kupe tene za takve stvari. Ja nisam na to pristajao, ali je to bila neka vrsta kompenzacije za trud kad neko prodje iz matematike. Da sam bio neki drugi, mogao sam to i instrumentalizirati. Ali ja nisam vodio racuna o tome. Jer tih godina, 1953, 1954, i otac se razbolio od tuberkuloze, a onda sam ja, da izbjegnem da idem kuci, spavao kod drugova i usput ih poducavao.

KAKO POCETI NAVIJATI ZA ZELJU: Sa "Zeljom" je prvi kontakt bio po inerciji. Isli smo se kupati na Kosevo pa smo usput gledali utakmice. A navijanje? Pa prevrne se u covjeku iz raznih razloga. Gledao sam utakmicu "Sarajevo" - "Zeljo", i "Sarajevo" je dobilo 6:1. Ta reakcija navijaca, to potcjenjivanje, nesto je prelomilo u meni, i onda sam rekao da cu navijati za "Zelju". Citav zivot mi je smetala necija prepotencija, potcjenjivanje drugih, ljudi koji ignorisu nesto drugo. Ima tu ono i da navijas za slabije i onda ostanes navijac citav zivot. Gledao sam "Zelju" i kod Tehnicke skole, na igralistu "6. april", i to tako sto smo virili kroz ogradu. Nismo, naravno, nikad mislili da mozemo igrati u "Zeljeznicaru". Tada je cijela logistika bila razradjena za svaku utakmicu, kako proci miliciju, kako proci redare i kako dzaba uci. Citava strategija: koga zrtvovati da ga ganjaju dok se ti provlacis. A onda su klubovi poceli preko novina da pozivaju, pa te raja pocne nagovarati da se prijavis, jer, ako nista drugo, dobit ces onu kartu da mozes uci da gledas utakmicu a da se ne bojis da ce te neko klepiti po ledjima.

KAKO POCETI IGRATI ZA ZELJU: Bilo mi je tada 14 godina, i igralo se pocesto i bos, na lesu, na pomocnom stadionu, na Grbavici. Pred maturu sam igrao sa prvim timom, pa sam i isao u neku saveznu skolu u Subotici. A imao sam srece i da sam bio oslobodjen mature. Abramovic je prvi koji je radio sa nama, on je i po profesiji bio pedagog. Sa njim smo i izasli iz juniora. Mene je nosio elan, ja tada nisam razmisljao da mogu da se razbolim, da mogu da se povrijedim. Nosilo me je to odusevljenje igrom, publikom, putovanjima. Prezivio sam i teskih trenutaka. Mene su iz "Zelje" "otjerali" zato sto sam kao junior zvizdao Pasicu zato sto sam imao utisak da nece da doda loptu Misi Smajlovicu, jer mu ovaj uzima primat i kao novi igrac mu moze uzeti popularnost. Meni se kao djetetu ucinilo da Pasic pokusava da Misu malo "stocira". Onda me Pasic otjerao iz kluba jer je dosao i rekao treneru: "Ovaj vise ne moze igrati." Tada su mi rekli da se malo umirim jer Pasic svakako prelazi u "Dinamo". Ali sa trenerima se nisam svadjao. Pa onda, 1959. sam jednom nogom skoro bio u "Pretisu", u Vogosci, jer su mi nudili stipendiju da igram za njih. Ali taj materijalni dio me nikada nije vodio, premda sam se kasnije iznenadio jer nisam ni znao da su vec 1962. poceli neki kontakti izmedju klubova. Pa mi kazu: "Produzi ugovor." A ti, neupucen, nemas menadzera i - pregovaras. I onda skontas da ti to pomaze u zivotu jer ti daje neku garanciju da mozes da kupis nesto majci, da mozes kupiti sto ili radio. To su enormne stvari bile u to vrijeme. Kasnije, 1964, dosao je prvi pravi ugovor, ali fudbal jos nije profesionaliziran.

FAKULTET I VOJSKA: Meni je upisivanje fakulteta pomoglo jedino u smislu cinjenice da imam indeks i da sam student, ali sam u startu osjetio da to dvoje, fudbal i fakultet, ne moze zajedno. Morao sam da procijenim i da elegantno odustanem, ali je majci bilo vrlo tesko. Kasnije, te dvije-tri godine studiranja su bile neko pokusavanje, mada sam ja znao da to nema veze. To je vise bilo zbog vojske. Iskreno, mene je bilo strah prekida i sluzenja vojske od godinu dana jer sam volio da igram. Poslije sam se razbolio i nisam ni otisao. Prakticno, nista nisam izbjegavao, nego sam jednostavno pokusavao da to odgodim.

Iako Osim ne iznosi detalje svog, parafrazirano, "polovicnog" studiranja, njegovi prijatelji kazu kako je na prvom ispitu studija matematike Ivica kod profesora Bajraktarevica dobio ocjenu devet, a s obzirom na njegovu sklonost i talenat za nauku, tvrde da bi, da se opredijelio za nastavak studija umjesto za fudbal, vjerovatno dogurao i do nekog univerzitetskog zvanja.

[neutralac]

Po kojim kriterijima je jedan Vahid Halilhodzic bh patriota , a Osim nije?
Po patriotizmu Halilhodzic se moze jedino mjeriti sa Terezom Kesovijom, jer samo su njihove kuce spaljene i opljackane, njihove gace pokradene itd.
Svejedno na koju kucu Osim misli, ipak je sve blize od Japana.
Bio je i ostao ljudina.

[No_Comment]

A koji su evropski uspjesi Parme ?

Pa recimo osvajaci kupa kupova 92/93,
osvojen kup UEFA 94/95.

Dovoljno?

kontra pitanje.. koji su evropski uspjesi ivice osima ko trenera??

Polufinale kupa UEFA sa Zeljom...
Osvajanje treceg mjesta na Olimpijskim igrama u Los Andjelesu sa Olimpijskom reprezentacijom Jugoslavije (Osim-Toplak)...
Osvajanje petog mjesta sa reprezentacijom Jugoslavije ne svjetskom prvenstu u Italiji...
Plasman sa reprezentacijom Jugoslavije na Evropsko prvenstvo u Svedskoj...na koje nisu otishli radi sankcija...pitanje je dokle bi dogurala ta tadasnja generacija na tom prvenstvu da su ucestvovali ...
Mali provincijski klub Shturm iz Graca doveo par godina uzastopno u drushtvo Evropskih velikana tj. u ligu shampiona...

[Celicna_saka]

Ko je spominjo Vahida? Blateci jednoga ne mozes braniti drugog.

[neutralac]

Ja sam spomenuo Vahida sa razlogom, jer je slatkorjeciv, a doprinos mu ravan nuli. Ne blatim ga , jer nemam razloga za to, ali sto je to on napravio za drzavu BiH.Mozda to sto je on Vahid, a ovaj drugi Ivica.
Ovdje je licemjerje dovedeno do savrsenstva.
Zasto dezurni brojaci krvnih zrnaca sa ovog foruma nisu nalijepili Bazdarevica kad je prosle godine rekao za reprezentativce Srbije i Crne Gore "nasi"?
Da je to ucinio Katalinski ili Odovic nazvali bi ih ustasko- cetnickom alijansom.