#51 Re: Najljepsa dzamija u Sarajevu
Posted: 28/09/2009 23:23
Careva
Evo i ja kao ćafir dajem glas za Alipašinu, ako to vrijedi.iz dna duše wrote:Slažem se...
Alipašina džamija je i moj favorit. Mala ali monumentalna građevina...
Nepretenciozna, suprotno većini novosagrađenih vjerskih objekata u BiH, ne samo džamija...
melac wrote:Evo i ja kao ćafir dajem glas za Alipašinu, ako to vrijedi.iz dna duše wrote:Slažem se...
Alipašina džamija je i moj favorit. Mala ali monumentalna građevina...
Nepretenciozna, suprotno većini novosagrađenih vjerskih objekata u BiH, ne samo džamija...![]()
Jednom mi je jedan arhitektica rekla da je Alipašina postigla najveći sklad u dimenzijama od svih đamija u Sarajevu.
Broj 1 wrote:Ja imam sasvim drugo misljenje o ljepoti dzamija i svih drugih vjerskih objekata.
Po meni je ljepota dzamije ljepotasrca njenih dzematlija i imama te dzamije koji je svakodnevno posjecuju i cistocom srca i duse upucuju molitve Svevisnjem Stvoritelju.
mi jos uvijek imamo kredenac u spajzu...a mlin za kahvu redovno koristimoarzuhal wrote:Pričao sam sa nekim dragim ljudima o ovoj staroj generaciji muslimana koja polahko nestaje. Pod tim mislim i na njihovo poimanje vjere, ali i vanjski izgled. Neću reći da su francuzice neke muslimanske kapice..znamo mi kako je došlo da naši stari ljudi počnu tu kapu stavljat na glavu...Ali kada preseli ova stara generacija muslimana, nećeš više moći vidjeti deda sa francuzicama, nane u šarenim katovima ili dimijama i sa namaz-bezovima i šamijama...Oblačit će se ljudi malo drukčije...Neke stvari se nepovratno mijenjaju. I nije to nikakav žal. Stvari se mijenjaju Allahovom voljom, baš kao što su i te generacije gledale na one prije njih...Tako su nestajale i sehare i čuveni kredenci...i ručni mlinovi za kahvu ustupaju mjesto fino spakovanoj, mljevenoj...
Nisam vjernik, ali ovo mi se bas dopalo .Romanticno, nostalgicno...istinito.Postao/la arzuhal dana 19/10/2009 12:21
Pričao sam sa nekim dragim ljudima o ovoj staroj generaciji muslimana koja polahko nestaje. Pod tim mislim i na njihovo poimanje vjere, ali i vanjski izgled. Neću reći da su francuzice neke muslimanske kapice..znamo mi kako je došlo da naši stari ljudi počnu tu kapu stavljat na glavu...Ali kada preseli ova stara generacija muslimana, nećeš više moći vidjeti deda sa francuzicama, nane u šarenim katovima ili dimijama i sa namaz-bezovima i šamijama...Oblačit će se ljudi malo drukčije...Neke stvari se nepovratno mijenjaju. I nije to nikakav žal. Stvari se mijenjaju Allahovom voljom, baš kao što su i te generacije gledale na one prije njih...Tako su nestajale i sehare i čuveni kredenci...i ručni mlinovi za kahvu ustupaju mjesto fino spakovanoj, mljevenoj...

BHF_Manijak wrote:Ne bih nijednu izdvajao,svaka je na svoj nacin ono,lejpotica...Medjutim Begova mi je posebno draga,nekako u srcu Carsije,podsjeti me na davna prosla vremena,kao da gledam ljude prije 100,200 godina kako hrle na namaz,idu u abdesthanu,a na njima fesovi,stara nasa nosnja itd,posebna draz mi je ljeti,u poslije ikindijsko vrijeme proci haremom ili klanjati vani,vjetar piri a tebi nekako oko srca drago....Jednostavno harem Begove i dzamija,imaju nesto u sebi,sto me posebno za njih veze...
Ono sto mi se ne svidja,sto se mnoge dzamije zakljucavaju,toliko mi se puta desi da na vakat ne klanjam pa onda trcci,ganjaj koja je dzamija otvorena,zato su mi jednim djelom drage i Istiklal i Fahdova,otvorene stalno,plahe abdesthane,toplo uvijek....
Koje? Reci ti svojoj poznanici da nije nikako u pravu. Neka se raspita koliko se džamija izgradilo tokom mandata reis-ul-uleme, hafiza Husejna ef. Mujića, rodom iz Orahovice kod Gračanice, tuzlanskog muftije kojeg je UDB-a postavila za reisa i koji je (zato) bio prvi reis koji je primio ''menšuru'' (dekret o postavljanju) u Beogradu, a ne kao dotad u Sarajevu, te bio poznat u cijeloj Jugi kao ''crveni reis'' - pa će se iznenaditErzsebet wrote:Zna li neko kako mogu doći do podatka koliko je džamija sagrađeno u periodu između 1945. - 1992.? Ubjeđuju me neki poznanicida nije nijedna, pa bih da im začepim usta elegantno.
Pa gdje da nađem te podatke? Jasno je meni to, samo mi treba neka potvrda "na papiru"arzuhal wrote:Koje? Reci ti svojoj poznanici da nije nikako u pravu. Neka se raspita koliko se džamija izgradilo tokom mandata reis-ul-uleme, hafiza Husejna ef. Mujića, rodom iz Orahovice kod Gračanice, tuzlanskog muftije kojeg je UDB-a postavila za reisa i koji je (zato) bio prvi reis koji je primio ''menšuru'' (dekret o postavljanju) u Beogradu, a ne kao dotad u Sarajevu, te bio poznat u cijeloj Jugi kao ''crveni reis'' - pa će se iznenaditErzsebet wrote:Zna li neko kako mogu doći do podatka koliko je džamija sagrađeno u periodu između 1945. - 1992.? Ubjeđuju me neki poznanici da nije nijedna, pa bih da im začepim usta elegantno.
But, Ferhadija ima najbolju akustiku, bolju cak i od Alipašine.ALIPAŠINA džamija sa haremom 1560-61
STILSKA PRIPADNOST: Klasični stil osmanske arhitekture
Ali-pašina džamija je podignuta 1560/61. godine kao vakuf budimskog beglerbega i bosanskog sandžak-bega Ali-paše. Vrhunski umjetnički nivo klasičnog stila osmanske arhitekture dosegnut je na objektu Ali-pašine džamije, jedne od najljepših, a sigurno najbolje proporcionisanih džamija (Kurto, 1997, str. 38).
Između svih arhitektonski tipološki određenih jednoprostornih potkupolnih džamija, ističe se grupa od njih deset. To su: Aladža džamija u Foči, kao najzanimljiviji i najreprezentativniji predstavnik, Karađoz-begova u Mostaru, Ali-pašina i Ferhadija u Sarajevu, Hadži Alijina ili Šišman Ibrahim-pašina džamija u Počitelju, Hajdar-kadijina u Bitolju, pljevljanska, čajnička, džamija u Saraju u Treski, Sinan-begova džamija u Čajniču i Kalaun Jusuf-pašina (Kuršumlija) džamija u Maglaju(Andrejević, 1984),.
Osim činjenice da svi navedeni objekti imaju zavičajni karakter, koje su podizali ljudi porijeklom sa ovog tla, ono što odlikuje ove objekte jesu potpuna jasnoća i stroga pravilnost arhitektonskog rješenja, kao i brižljivo odabrani proporcioni odnosi građevine kako u osnovi, tako i u elevaciji.
U kompoziciji prostora izražene su harmonična usklađenost svih dijelova i jednostavnost rješenja: kocka i polulopta, sa višim tamburom, zaklapaju cijelu unutrašnjost molitvenog prostora, a zanimljivi kontrasti više se ističu u spoljnim odnosima koje visoka i vitka munara čini sa nižim, kompaktnim i zatvorenim kubusom, na jednoj, i lakim otvorenim trijemom, na drugoj strani (Andrejević,1984, str. 47). Prema načinu proporcionisanja glavnih arhitektonskih dijelova, ovaj objekat odražava punu zrelost klasičnog osmanskog stila gradnje. Pripada redu monumentalnih objekata ove vrste u Sarajevu. Autor džamije je nepoznat, a mnogi detalji pri izvođenju: debljina zidova od 110 cm (2 lakta) i visina kamenih sofa od 55 cm (1 lakat), mjerena laktovima a ne aršinima, ukazuju na prisustvo primorskih majstora.
Na restauratorskim radovima 1884. godine, zagrebački arhitekt Ćiril Iveković izvrsno uočava da je građevina formulisana na osnovu jednostavnog principa: jedan prostor jedna konstrukcija. Da bi arhitektonski «šavovi» bili očigledniji, on uklanja malter i ističe konstruktivni oblik kao osnovni gradivni elemenat arhitektonske cjeline. Svi čisti geometrijski oblici su istaknuti na ovom objektu u savršenom skladu kom se ne može ništa dodati, ali ni oduzeti (Kurto, 1997, str. 38).