Juli 1999... let Kopenhagen-Cirih - Sarajevo....
Prvi dio putovanja do Ciriha pritice u najboljem redu...sve je na nivou.. stjuardese

klopa super... pivo se popilo... cigare i parfemi se kupili.. SVE OK...
Sletili smo u Cirih... i trebali smo da cekamo nekih 45 min... Tu sasvim slucajno sretnem neke rodjaka koji su Putovali iz Kanade i svi cemo skupa za Sarajevo...
Izlazimo sa gatea na pistu... i svi padamo u sok kad smo vidili kakvim cemo avionom putovati... Avion Swiss Aira... nekakav malen... sa propelerima ...jeza nas je sviju uhvatila... !
Ulazimo u avion... nalazimo mjesta... i sada tek pocinju epizode!
BROJ 1: Neki nas seljak pokusava unjeti neku umotanu letvu u avion koja je duga oko ca. 2 metra i govori da je to kao hand baggage!

Nakon duze prepirke su mu to dopustili!
BROJ 2: Stjuardesa stala na sred hodnika i objasanjava sta uraditi u slucaju neke nesrece.. .uzima onu masku za zrak i u istom trenutku je fata neki smijeh i cura nikako da se prestane smijati...

Dolazi druga stjuardes i preuzima to ...ali i ona se pocela smijati.

.i tako su se njih 3-4 izmjenjale dok nam nisu te neke procedure objasnili!!
BROJ 4: Avion je dobio dozvolu za polijecanje... i krece prema uzletnoj pisti.... Onome kretenu sa letvom u tome momentu zvoni mobitel ( aiako smo upozoreni da ih moramo ugasiti) ... i covjek poce pricu na telefon kako ce brzo stici u sarajevo... ufurao se on... Ljudi se uspanicili... tako da je nastala neka svadja i stjuardese mu oduzmu telefon! ... Sve pocinje da smrdi ne belaj...
BROJ 5: Nas jadni i maleni Avion konacno zauzima startnu poziciju .... daje gas i krece ... UBRZAVA ..... I mislim da se od zemlje taman odvojiu kad je NEKA HISTERICNA ZENA ISPRED MENE SKOCILA...I POCELA HISTERICNO DA GALAMI I VICE DA JOJ TREBA TABLETA ZA SMIRENJE...
IZLAZI SA SVOG SJEDISTA I HODA PO ONOM SREDNJEM HODNIKU A
AVION UZLIJECE...
Stjuardese sjede vezane pojasom na dnu aviona... i jedna od njih nekako ustaje i trci prema zeni ... nekako je hvata i vodi u wc.....
Gledam u rodjake nedaleko od mene...oni chokirani

... medju ostalim putnicima se siri neka cudna atmosfera... osjeca se strah...
nakon 3-4 minute vode tu zenu nazam... smirena je... sjeda na svoje mjesto i let nastavlja dalje...
Lampice za pojas se gase i letimo prema SA...
Hrana se opet servira... ali malo kome je do jela bilo... svi su nekak uzrujani bili... cuje se plac djece ... i onda sam poceo kontati... OK:: belaji su prosli sad cemo brzo stici u SA... i sve ce proci OK...
Stjuardese su pokupile tanjire i tacne od rucka ... .i izveli su ona kolica sa sigarama i picem okje su poceli da prodaju! Do Sarajeva nam je tad bilo ostalo nekih satak vremena......
Stjuardesa sa kolicima je upravo stala do mene jer je neki Sforovac iz svedske koji je sjedio preko put amene htjeo nesto da kupi.
I TOME MOMENTU SE PALE LAMPICE ZA POJAS ( A jos ni blizu SA nismo

) I TADA POCINJE situacija broj 6
BROJ 6: Ovo sto cu vam sad napisati malo je teko obasniti ... jer je dozivljaj bio tako jeziv i neopisiv!!!!
ODJEDNOM..... SVE cigare koje su bile na kolicima su poletjele u VIS.... i kao da su se bile zaljepilo na plafonu aviona...
Osjetio sam bio da avion gubi visinu i sve se odvijalo munjevitom brzinom...
Iako sam imao pojas... koji je bio dobro zategnut...imao sam osaj da ne sjedim na stolici nego da lebdim... uzasan uzasan osjecaj... ( iz ranijih putovanja sam znao da s eto moze desiti i da kraju minutu -dvije i da ce brzo proci) ... ali ali ali ovome se kraj nije blizio.... Avion je i dalje propadao i uzasno se tresao ...
Stjuardesu koja je bila pokraj mene je taj Sforovaz zgrabio rukama i pokusao da je drzi.... a ona pocela da vriisti i govori da nije nista opasno i da ce brzo proci... valjda je jadnica pokusavala da ohrabri i nas ali i samu sebe,.... rekla je da je u pitanju neka "bezvazdusna rupa"...
Avion se i dalje tresao i u momentima je izgledalo kao da je sletio i da se vozi po nekom makadamu 200 na sat... tako se sve treslo.. UZAS ZIVI...
Skupio sam hrabrosti i pogledao kroz prozor... i vidim sume i brda koja su nam sve bliza i bliza...
Pilot nekako uspjeva da podigne nos aviona i onda smo poceli da letyimo uspravno kao kad se raketa lansira.... i ne samo uspravno ... naginjao se i lijevo i desno... letio uspravno i gore i dole... samo se nije bio okrenuo oko cvoje osi!!
Svi smo cekali kad ce se avion umiriti... ali se to cekanje pravo oduzilo... ja ... a i mnogo drugih ljudi su mislili... to je to... sada svi gínemo...
Tata mi je sjedio pokraj mene.... samo smo se upalseno gledali ... i pogled je sve govorio.. "gotovo je sa nama".....
Propadanje i tres aviona se i dalje nastavlja.... LUDNICA.... djece i zene placu ... vriste.... vidis brda i sume ispod aviona.... i sve cekas kad ce negdje da udari.... NEOPISIVOOOOO.....
I ta scena se odvijala
dugihhhhhh 40-ak miuta... opet kazem NEOPISIVOOOO!!!!
Stjuardesa koju je sforovac jos drzao govorila je da smo blizu SA.. i da se nada da ce pilot uspjeti umiriti avion i sletjeti... Izraz zabrinutosti i panike vidio se i na njenom licu....
NEkih par minuta kasnije vidiomo sarajevo

.....ali se niko tome puno nije radovao ..... svi su brinuli kako ce da sleti...
Avion se naginje i lijevo i desno... pilot pokusava da ga umiri.... a Sarrajevo ispod nas kao na dlanu...
Sve neke crne misli kruze kroz glavu ...mislis d asanjas... kontas... ma nemoze se ovo bas meni desiti... svasta nesto crno covjek misli.......
NAPOKON se cuo
TAJ ZLATNI ZVUK......zvuk guma koje je pilot spustio da bi propremio sletanje...... avion je jos nemiran.... ali se donekle vidjelo da pilot sada ima kontrolu nad njim...... i NAPOKON se zacula skripa guma koj je hvala bogu nekako sletio... .
U avionu je odjednom nasatala neka mrtva tisina... kao da niko nije vejrovao da sm ozivi sletjeli... svi su tiho i mirno gledali okolo... i svi su izgledali zacudjeno
Sapnuo sam tati da se spremi kak obi prvi uspjeli izaci iz aviona kad ga pilot zaustavi...
ZAPOCEO SAM VELIKI APLAUZ.....koji se prosirio kroz cijeli avion... i pozurio ka izlaznim vratima...
TO BI BILO TO........ SLETILO SMO SVI ZIVI I ZDRAVI...
MOZDA SAM MALO ODUZIO PRICU... ALI SAM POKUSAO STO DETALJNIJE DA OPISEM OVAJ MOJ DOZIVLJAJ.. MOZDA JE NEKO OD VAS CUO ZA OVO I VJEROVATNO ZNATE STA SE SVE DESAVALO...
OD TADA AVIONOM PUTUJEM SAMO AKO MORAM... PUTOVAO SAM 2 PUTA.... I VJERUJETE MI DA SE NISAM PRESTAO MOLITI... A POJAS VISHE NIKAD NE SKIDAM!
I DA... PRAVI STRAH OD OVE EPIZODE SAM OSJETIO TEK KAD SAM LEGAO DA SPAVAM TAJ DAN... TEK SU MI ONDA KROZ GLAVU PROSLE NEKE SLIKE STA SAM DOZIVO I STA SE SVE MOGLE DESITI!
SRETNA AVIONSKA PUTOVANJA SVIMA ...KUD GOD DA KRENU!