Gavrilo, to povjerenje je nestalo. Nekoliko generacija je prošlo kroz rat, svi ga dobro osjetili. To se tako lako ne zaboravlja. Kad znaš da su ti ljudi (Srbi) imali za cilj tvoj totalni nestanak. Odma tu nas razdvaja prošlost koja nam kvari budućnost. Najgore je to što Srpski narod i dalje ne želi sebi da prizna da su svi zločini činjeni u njihovo ime, a da ne govorim o jednom moralnom, ljudskom izvinjenju, pokajanju nedaj božegavrilo wrote:pa pocni da govoris sve toj osobi i vidjeces da je covjek kao tiFrutek wrote:Kao što Alma reče za drugove, drugarice Srbe ili Srpkinje, sve je to ok, al nešto fali, tj. povjerenje fali...A čim nema povjerenja da ti toj osobi možeš nešto reći, popričati o bilo čemu, sjest ono ko raja prava, zagidit
I onda ti očekuješ od nekog da sjedne sa tim istim ljudima, pa da se smije, zeza, slavi rođendane, nove godine, da postanu kumovi-kume, ne ide to tako braco -- ne ide to tako kad se leševi još otkopavaju, a prošlost i dalje itekako prisutna...
