Page 3 of 3

#51 Re: Smiju li se roditelji mijesati?

Posted: 15/08/2005 16:29
by Maga
umro je mostar wrote:
Maga wrote:
umro je mostar wrote: znam da nije jednostavno prekinuti odnose sa roditeljima, ali ovdje uglavnom problemi izbijaju radi nacije, a to je veoma glupo. Na moju srecu ja nikad nisam imao tih problema sa roditeljima, niti cu ih imati, jer koliko je do njih, toliko je i do mene, a ja sam stvari postavio tako da NE DOZVOLJAVAM nikome da ucestvuje u tim mojim odlukama i to su oni prihvatili.
Ok Mostar ja sam problematiku u ovom kontekstu potpuno previdela.
U tom slucaju sam 1100% saglasna s tobom.
Lep pozdrav
Maga

#52

Posted: 15/08/2005 16:30
by PITARKA_SA
smijesno.

#53

Posted: 15/08/2005 16:33
by sojka
PITARKA_SA wrote:smijesno.
A sta je to smijesno?

#54

Posted: 15/08/2005 16:33
by BigusDickus
kako kome... :roll:

#55 Re: Smiju li se roditelji mijesati?

Posted: 15/08/2005 22:58
by Satriani
ourou wrote:Već par mjeseci imam novu djevojku, šta da kažem, slažemo se itd...

Kad sam je upoznao s roditeljima nastaju problemi:

Ona je malo tamnije puti i oni sumnjaju u cigansko / romsko prijeklo i kategorično zabranjuju svaki dalji kontakt...

Ja lično ne vidim problem u tome, čak i da je tako. Naravno svjestan sam sredine u kojoj živimo, i šta sve to znači...

Zanima me vaše mišljenje o tome, kao i to da li ima smisla intenzivnije tragati za njenim porijeklom. Zar ne bi bilo krajnje uvredljivo iznošenje takvih sumnji i stavova.

Da li da se slijepo složim sa starcima, ili da se borim dalje...

A sta mislis o taktici da umjesto njenog porjekla potrazis insana u njoj.
Helem nista lakse od slijpog slaganja.

#56 Re: Smiju li se roditelji mijesati?

Posted: 16/08/2005 13:49
by Gazz
Satriani wrote:A sta mislis o taktici da umjesto njenog porjekla potrazis insana u njoj.
Helem nista lakse od slijpog slaganja.
sa3cichu kamo sreće da si jednom davno bio tu da posavjetujes tako i neke druge :(

#57

Posted: 16/08/2005 14:06
by _BosanaC
Ako je volis onda ti je svejedno sta starci pricaju i kontaju. Ako uopste i razmisljas o tome - ne zasluzujes je ni sekunde. Pa ti vidi...

#58

Posted: 16/08/2005 14:41
by Gazz
Nikada ne može biti svejedno šta roditelji pričaju. Htjeli mi to ili ne, odražava se na nas svjesno ili nesvjesno ako smo imalo vezani za njih i ako nam je stalo iz ljubavi ili poštovanja do njihovog mišljenja.
Mislim da je u redu porazgovarati s roditeljima i pokušati promijeniti njihove nazore, a ako se budu kategorično držali svojih stavova neminovno je da će na svaki mogući način pokušati razoriti vezu ili brak.

Da li je moguće u tom slučaju odreći se roditelja i potpuno se otuđiti?
Ne poznajem nijedan slučaj gdje je došlo do prekidanja kontakata, a da kasnije nisu ponovno stupili u iste.

Da li je moguće živjeti sretno ako danas-sutra u braku ne možeš otići sa svojim partnerom na ručak kod njegovih ili njenih roditelja, organizirati zajednička druženja, ako će vaše dijete slušati s prezirom priče o postojanju "bake i djeda", ako ćete morati trpiti raznorazne tračeve, uvrede i omalovažavanja /a toga će zasigurno biti/. Da li će ijedna žena ostati mirna na to da joj svekrva svakodnevno filuje muža kako je oženio "ovakvu i onakvu". Da li će ijedan muškarac ostati ravnodušan na riječi svoje majke ili da li će moći prešutjeti svojoj supruzi punicina "preseravanja", a da ne dođe do konflikta? Da li je moguće da postoji toliko velika ljubav koja će uspjeti prebroditi sva ta nametnuta "sranja",iako su oni možda gotovo idealan par? Da li je moguće da oboje budu toliko jaki da ne dozvole da se ikad među njima dvoma ne zametne kavga?
Izvinite, ali čisto sumnjam. Ondje gdje treći petlja prste hajra nikad nema.

Ne kažem da treba slijepo slušati roditelje, ali treba gledati malo dalje od svog nosa, misliti na ono do čega će neminovno doći prije ili kasnije, a doći će razdora. Da li se vrijedi boriti ako si svjestan da je vjerovatnoća da to opstane vrlo mala?

Garantujem da nijedna normalna djevojka ili žena ne bi bila sretna znajući da je neprihvaćena od ljudi koji su važni u životu njenog partnera, pogotovo ako oni vrše pritisak na njega. I garantujem da ga, živeći s tom spoznajom, ne bi mogla učiniti sretnim nikada.

#59

Posted: 16/08/2005 16:41
by _BosanaC
Da li je moguće da postoji toliko velika ljubav koja će uspjeti prebroditi sva ta nametnuta "sranja",iako su oni možda gotovo idealan par? Da li je moguće da oboje budu toliko jaki da ne dozvole da se ikad među njima dvoma ne zametne kavga?
Postoji.

Moguce je, barem sto se tice kavge na ovdje navedenu temu.

Znam, jer govorim iz licnog iskustva. Volim i postujem svoje roditelje, djevojka voli i postuje svoje, medjutim ja nisam birao partnere bilo kome od svojih roditelja, tako da nece ni oni meni (s djevojkom je ista stvar, i u pitanju su godine). Kada covjek dovoljno odraste da se prestane drzati za roditeljske skute, kada pocne sam sebi zaradjivati za kruh, zivjeti od vlastitog rada, suoci se s puno vecim problemima nego sto se pola ljudi na ovom forumu ikada suocilo, a ono sto mu daje najvecu utjehu i potpunost jeste upravo voljena osoba.

A roditelji ce skontati prije ili kasnije sta su napravili, pa ce je/ga prihvatiti, ako nista zbog ljubavi svoga sina/kcerke.

#60

Posted: 16/08/2005 19:54
by CiCiban
mene tu vise cudi nesto drugo .. jer sam imala uvid u dvije takve frke.. iz prve ruke. ..i nekako neizostavno je da roditelji uvijek strahuju zbog djeteta..i izbora partnera.. kojeg proucavaju do u detalje ( da nije mozda dobro zamaskirana zvijer, cvaka itd..) samo u ovom slucaju o kojem govorimo sve postaje kmplikovanije... jednostavno vise nisu u stanju proucavati samu osobu, vec milion (roditeljskim mozgom) iskonstruisanih problema koje ugledaju u buducnosti..i koji svi redom izgledaju zastrasujuce... cudi me zar ne mogu vidjeti?, zamisliti?, da slicnog intenziteta problemi..ili mozda cak i veci mogu da se pojave sa bilo kojim drugim partnerom?jer zivot se nekada voli igrati lekcija i iznenadenja
i jos cudnije .. zar mogu podnijeti da vide patnju svog djeteta kada ga pritiscima odvoje od bica koje voli? a da nisu ni pokusali vidjeti Koga to i Zasto voli ?..
u ovim frkama sa pocetka posta... ispostavilo se da ne mogu.. tek tada su zastali..i pogledali onu drugu osobu kao bice..

#61

Posted: 16/08/2005 23:25
by BigusDickus
Jedno je briga za svoje dijete (bez obzira na godine, svi smo mi necija djeca... :D), predrasude su nesto sasvim drugo. Ovo je ocigledan primjer predrasuda, jer je ova malo tamnije puti, pa je (mozda) romskog porijekla. Ovo je diskvalificira kao "prikladnu osobu" iz razloga...? :roll: Koliko necije predrasude mogu biti opravdanje i koliko se mogu svesti na brigu za dobro svog djeteta, je vrlo upitno. Kategoricno zabranjivati svako dalje nastavljanje veze, zbog samo jedne (eventualne) karakteristike, koja nikako nije odlucujuca za "kvalitet" te osobe, je u najmanju ruku nepromisljeno. Istovremeno je ovo i bezobzirno zanemarivanje zelja i interesa, upravo tog "djeteta" i te druge osobe, koja ga cini sretnim i koju (logicno) to "dijete" cini sretnom.

Roditeljima svaka cast jer se uvijek (ili skoro uvijek) trude da pruze najbolje svojoj djeci, ali to ih ne cini nepogrjesivim i nedodirljivim. Prihvatiti njihov savjet koji proizilazi iz zivotnog iskustva, znanja ili jednostavno dobre ideje... da, svakako. Ali da bi se prihvatilo nesto, sto je zasnovano na cistoj predrasudi i ogranicenom razmisljanju, moraju postojati vrlo jaki (objektivni) razlozi.

Nejse, treba biti "kontras" (u dobrom smislu... :D) i uporan k'o magare, a sto ima vise prepreka, postajati jos "gori" (i ovo, u dobrom smislu... :D). Istovremeno, ne pretjerati i drzati se neke "sredine". Eh, kome ovo uspijeva u zivotu, moze reci da je savladao umjetnost "ratovanja" (ili zivota, svejedno... :D).

#62

Posted: 17/08/2005 02:56
by List
Gazz, ne razumijem te. Zar je moguce da ces se ti truditi da ocuvas kontakt s nekim ko ti NAMJERNO zagorcava zivot? U ovom slucaju radi se o roditeljima (ili familiji).

Meni ni do koga u zivotu nije stalo toliko. Pa cak ni do majke i oca.

Ja ih volim. Ali nema sanse da bih se trudio da i dalje budem fin prema onome ko me NAMJERNO gazi i petlja mi se u zivot.

Nema sanse.

Ako je nekome bitnije sta ce reci familija onda je ta osoba primitivac. Ili nije dovoljno jaka da se odupre pritisku.

Meni nista u zivotu nije toliko sveto da to nastavim voljeti i nakon sto me to pokusa unistiti. Nemilosrdno. Bez trunke osjecaja.
Valjda neki ljudi nisu dovoljno jaki da se odupru tom pritisku i da posalju vlastitu krv u MP3. Pa ako treba i za sva vremena? Zauvijek. Da se vise nikad ne vidite.
Pa ima mnogo takvih slucajeva u Sarajevu. Gdje iz razlicitih razloga (a izmedju ostalih i zbog ovoga o cemu je rijec----->o ljubavi) pucaju odnosi unutar familije. ZAUVIJEK. Izmedju najblizih.

To jeste prilicno kataklizmicna stvar. :shock: Moram to priznati. Ali ako je to jedini izlaz zasto da ne?

U nas je puno tog "mahalskog" primitivizma.
Glavno je sta ce neko reci? :shock: I glavno je da valjas tim osobama koje uvijek imaju nesto za reci. :oops:

#63

Posted: 17/08/2005 10:03
by Gazz
List wrote:Gazz, ne razumijem te. Zar je moguce da ces se ti truditi da ocuvas kontakt s nekim ko ti NAMJERNO zagorcava zivot? U ovom slucaju radi se o roditeljima (ili familiji).

Meni ni do koga u zivotu nije stalo toliko. Pa cak ni do majke i oca.

Ja ih volim. Ali nema sanse da bih se trudio da i dalje budem fin prema onome ko me NAMJERNO gazi i petlja mi se u zivot.

Nema sanse.

Ako je nekome bitnije sta ce reci familija onda je ta osoba primitivac. Ili nije dovoljno jaka da se odupre pritisku.

Meni nista u zivotu nije toliko sveto da to nastavim voljeti i nakon sto me to pokusa unistiti. Nemilosrdno. Bez trunke osjecaja.
Valjda neki ljudi nisu dovoljno jaki da se odupru tom pritisku i da posalju vlastitu krv u MP3. Pa ako treba i za sva vremena? Zauvijek. Da se vise nikad ne vidite.
Pa ima mnogo takvih slucajeva u Sarajevu. Gdje iz razlicitih razloga (a izmedju ostalih i zbog ovoga o cemu je rijec----->o ljubavi) pucaju odnosi unutar familije. ZAUVIJEK. Izmedju najblizih.

To jeste prilicno kataklizmicna stvar. :shock: Moram to priznati. Ali ako je to jedini izlaz zasto da ne?

U nas je puno tog "mahalskog" primitivizma.
Glavno je sta ce neko reci? :shock: I glavno je da valjas tim osobama koje uvijek imaju nesto za reci. :oops:

Nasreću, prekinula sam svaki kontakt sa onima koji su mi zagorčavali život. U mom slučaju to nije bila moja porodica, jer hvala Bogu imam izgrađen svoj sistem vrijednosti i definisane životne stavove, tako da niko, apsolutno niko, pa čak ni moji roditelji, ne mogu utjecati na mene da ne donosim samostalno bilo kakve odluke. Moji roditelji i prijatelji mogu sugerirati i savjetovati, čak se i ne slagati sa mojim odlukama, ali nikada ne bih dozvolila da izvrše toliki pritisak da ih se moram odreći. Bilo koga, njih ili partnera. U najgorem slučaju mogu me "prosvijetliti" ili promijeniti moje mišljenje uz opravdanu argumentaciju, mada bih i tada pokušala naći neki kompromis.
Radi se o tome da je u mojoj bivšoj vezi, a bila je u pitanju velika i vjerujem neponovljiva ljubav, bio vršen pritisak od strane "njegovih", gdje se on na svaki način pokušavao oduprijeti i pomalo se gubio u tome i mozda bi i istrajao da nisu popustili moji živci i da nisam otišla, jedva priznajem, jer upravo nisam više mogla dozvoliti da mi se čini nepravda i namjerno zlo. On je bio ok i mozda smo mogli opstati, ali kao sto rekoh gore ranije, prevelik je bio pritisak i nismo mogli izdržati. Sve i da smo se vjenčali, a trebalo je doći do toga, naš bi život bio pakao jer takvi su ljudi u pitanju, da nas nikada, ali baš nikada ne bi popustili.

Zato kažem... Bila sam mlađa, voljela sam i mislim da više nikada tim intenzitetom neću, borila sam se svim silama, na rubu živaca završila, odupirala se koliko sam mogla i više ne bih mogla.

Nisam savjetovala ovom dečku koji ima problem da se ne bori, već da dobro promisli, sagleda stvari iz svakog ugla, pokuša da predvidi i odluči da li ima smisla i da li vrijedi nastavljati. Jednostavno ne bih nikome poželjela da prolazi kroz nešto slično kao što sam ja prošla, jer nije lako boriti se protiv nenormalno zlih ljudi. Najbolje je pokupiti svoje prnjice i otići. To ne znači da treba biti s nekim koga ti roditelji "odrede", ali definitivno biti s nekim za koga će imati malo vjerovatnoće da ga na bilo koji način oskrnave.

#64

Posted: 17/08/2005 16:12
by CiCiban
:-? pa :x izgleda da je prijatelj ourou JeDDino zelio znati_____________ zassssssTo je PiLLe preslo cesTu :x :D :-)
PITAM SEE !!!!!11 :-? :? ima li kaKKve veze :-) ovo saZnaaanje sa cinjenicom da sam juce usmrtila par stotina hiljada neurona u glavi.. :roll: :cry:!?? ??' :-x stekom kuhinjskih vrata :x :x

#65

Posted: 17/08/2005 16:24
by Diona
Kad bi ja znala o cemu Ciciban, ali nije ni vazno. :D
Ma po meni mogu roditelji reci sta misle prije braka, ali kad su dvoje u braku treba roditelji da gledaju svoja posla. :-)
Issssshhhh roditelji... :-)

#66

Posted: 17/08/2005 16:30
by CiCiban
sto manje neurona ima :cry: bolje opazam :-?
KaKO je to MoGUTJEEEEE!!!!!!!!!1???? :-?

eto, jel jasnije :P

#67 Re: Smiju li se roditelji mijesati?

Posted: 18/08/2005 00:28
by Satriani
Gazz wrote:
Satriani wrote:A sta mislis o taktici da umjesto njenog porjekla potrazis insana u njoj.
Helem nista lakse od slijpog slaganja.
sa3cichu kamo sreće da si jednom davno bio tu da posavjetujes tako i neke druge :(
he he gazzolina, sto bi jos jedan nas zajednicki poznanik rekao ko zna sto je to dobro 8)

#68 Re: Smiju li se roditelji mijesati?

Posted: 18/08/2005 09:01
by Gazz
Satriani wrote:
Gazz wrote:
Satriani wrote:A sta mislis o taktici da umjesto njenog porjekla potrazis insana u njoj.
Helem nista lakse od slijpog slaganja.
sa3cichu kamo sreće da si jednom davno bio tu da posavjetujes tako i neke druge :(
he he gazzolina, sto bi jos jedan nas zajednicki poznanik rekao ko zna sto je to dobro 8)
danas znam ;) [/b]

#69

Posted: 18/08/2005 18:07
by Satriani
A sve osim znanja je nistavno i prolazno. :D

#70

Posted: 18/08/2005 18:52
by PITARKA_SA
ja sam ocito dosla sa neke druge planete :D
meni je ova diskusija suvisna ,totalno
ja uopste ne kontam u cemu je fazon ovdje??? :shock:
upoznas nekoga,zabavljs se,zavolis tu osobu,udas se(ozenis),zivis svoj zivot i tacka.
ako je meni dobro i ako volim tu osobu ni roditelji ni prijatelji ni okolina nebi mogli apsolutno nista tu promjeniti!!! :)

#71

Posted: 22/08/2005 14:16
by Stari
Ja sam malo konzervativan po tom pitanju ...i mislim da se roditelji trebaju umijesti kad vide da im kcer/sin ...srljaju u u ociglednu propast. Evo recimo liberalan sam po mnogim pitanjima i nema problema je li buduca snaha/ zet.....sokica, vlahinja, balinka, svedjanka, ciganka nije bitno niti jeli ustasa , cetnik, nacist, cionist.....ali recimo s druge strane ako ciujem da joj/mu roditelji navijaju za FK Partizan ili FK Crvena Zvezda ...razbio bih ih oboje iz cistog principa.

Dakle roditelji treba da se mijesaju.

#72

Posted: 22/08/2005 14:19
by BECHO
Ja ne volim Srbe ali sa Srpkinjama rado odem na kaHvu! :D