apsidejzi wrote: ↑23/02/2023 08:01
Mene je stid da mi kao drustvo nismo proizveli nista kvalitetnije u posljednjih 25 godina da se o tome snimaju filmovi plus sto i sami glorificiramo stvari koje su toliko banalne kao koncert. Razumijes li ti da je 25 godina dovoljno da se smijeni generacija. Oni koji su tada bili djeca sada su radnicka klasa. Oni koji su tada bili radnicka klasa sada su penzioneri ili su otisli u vjecna lovista. Citav zivot ove nove generacije je u potpunosti bezvrijedan jer nista nije napravljeno sto je bitno i sto ce privuci nekog rezisera da o tome napravi film. Nije meni zao vremena iz 1997-e niti neke nostalgije i sl. Sama cinjenica da je neko izabrao ovako nesto govori da nije mogao pronaci nista bolje a to govori koliko je ukradeno od te generacije.
VIdi, kad imas neku kompaniju ciji prodavaci kupcima obecaju neki nerealan proizovd po nerealnoj cijeni i onda to dodje do inzinjera koji ce konstruisati i projektovati isti uz nemoguc budzet. Sta mislis sta ce prvo nastradati? Nastradace kvalitet. Kupac ce dobiti ono sto mu je obecano samo sa slabijim kvalitetom. Bas kao sto su dobili kupci stanova u Turskoj koji su sada sruseni u zemljotresu.
Ova prica o koncertu nije nista primordijalno niti bezduljevsko. To je prica o generaciji od cijeg zivotnog kvaliteta je ukradeno. Politicari su prodali proizvod nacionalizma koji kada je dosao do proizvodnje nije imao izbora nego da unisti kvalitetu zivota. Godine hranjenja nacionalizmom su godine u kojima je ukradena zivotna zabava na koncertima, putovanjima, zimovanjima, ljetovanjima, plesovima i zabavama. Jos je zalosnije sto ti to uopste i ne vidis da ti je ukradeno.
Meni nije ništa ukradeno, niti se osjećam tako.
Koncerat U2 sam propustio iz jednog razloga: na Koševu je barem 50 % publike bilo a da nije uopšte čulo za band. U to doba sam ja bio srednjoškolac.
Isto tako sjećam se nastupa The Kelly family na Grbavici: šarolika publika koja pojma nije imala pojma o samom bandu.
Nije to uopšte sporno: bila su to vremena kada je bilo bitno samo da se vratimo normalnom životu i da pripadamo civilizovanom svijetu.
Isto tako se sjećam vremena kada je Iggy Pop trebao da održi koncert u Sarajevu. Kupio sam i kartu. Još uvijek je nedje imam. Tad se tvrdilo da je koncert otkazan zbog napada vehabija na učesnike LGBT okupljanja, što je bila patka, jer je koncert otkazan zbog slabe prodaje ulaznica. Ali, eto, organizator je trebao pronaći neki razlog, pa su ondašnji "nezavisni" mediji provukli vijest da su razlozi vehabije.
Poenta je da se ovdje ne radi o vremenu koje su pojeli nacionalistički skakavci, već što u Sarajevu, i šire u u zemlji, ne postoji publika, niti ekonomska situacija dozvoljava, da imamo heppeninge kao u regionu.
Imalo je Sarajevo, u posljednje dvije decenije, na vlasti i progresivce iz SDP-a i konzervativce iz SDA, tako da su barem ovi malograđani od progresivaca i lažnih ljevičara mogli uraditi nešto po tom pitanju, ali nisu.
Sarajevo je propustilo šansu da odmah, početkom dvijehiljaditih, udari temelje kvalitetnom muzičkom festivalu kao prirodnom nastavku onog legendarnog "Rock under siege" koncerta i postane poznato u regionalnim, ali i evropskim okvirima, ali ta je šansa izgubljena zauvijek.
Na koncu, ni današnjim "progresivcima" to nije u cilju. Ovdje je kultura zadnja na listi prioriteta. Kako tamo nekom Irfanu Čengiću, tako i jednom Zahiragiću. Ne gajim iluzije o tome. I jednom i drugom je zajednički imenitelj, brat bratu, Halid Bešlić. U2 je za njih špansko selo.
. Vec ovo postaje smarajuce da gledamo dokumentarne filmove o koncertima od skoro prije 30 godina koji su bili kod nas.
