noviforumas wrote: ↑23/01/2023 13:59
n+1 wrote: ↑23/01/2023 13:51
Od svih gradova u kojima sam živio, u Mostaru je kvalitet života bio najmanji, bespogovorno.
Zbog cega? Je li bas toliki raspad sistema?
Ma pisao sam više puta na ovom forumu, a razloga je mnogo.
Prije svega, hronični nacionalizam. Ako si život proveo u Sarajevu i misliš da znaš šta je nacionalizam, ne znaš. U Sarajevu je nacionalizam "jebem im ja mater, glasat ću za Komšića". U Mostaru je nacionalizam kad te šef prvi radni dan posjedne da ti objasni kako je njega muslimanski snajperista u ratu pogodio u glavu, pa, eto, da znaš kako stvari stoje. Ili kada radnom kolegi predložiš pizzeriju za ručak, a on ti odgovori da ne ide u restorane s one strane. Koji kurac?
Oba primjera su iz ličnog iskustva. Kome je to normalna društvena klima, aferim. Mislim da ću ipak radije udisati kancerogeni smog.
Vjetar kojeg otvarač teme spominje, iako je oštar, nije problem sam po sebi. Problem je u kombinaciji sa nikada riješenim problemom deponije smeća, zbog čega moraš računati da ćeš izbjegavati smeće u letu, ako je dan vjetrovit. A često je vjetrovit. Ne želim živjeti u gradu gdje smeće s deponije pada mi pred zgradu. Jednostavno nije normalno.
Grad je općenito loše (da ne kažem nikako) urbanistički planiran, sve je nekako ad hoc nakalemljeno i građeno stihijski. Nekim ljudima to ne smeta, nekima može biti i simpatično, ali meni je značajno kvarilo dojam o samom gradu. Možda baš zbog toga, saobraćajna kultura je kritična. Mene je frajer opalio na pješačkom i još se izderao na mene. Prolazi se na crveno, pješake ne jebe niko, ulijeće u jednosmjerne, nerealno nešto. Općenito jedan bolikurac stav, koji se se vidi i kroz pozdrave Paveliću na fasadama zgrada, ili odnos prema Partizanskom groblju.
A onda taj nevjerovatni ondašnji mentalitet. Svi su u stanju neke poluparanoje, misle da ih drugi vječito žele zajebati, stalno te neko upozorava na nekoga, čuvaj se njega, čuvaj se nje. Često sam imao osjećaj da je razlika u mentalitetu veća između Sarajeva i Mostara, nego Sarajeva i Sibira. Teško opisivo, posve kulturni šok. Svojevrstan mentalitet mahale, ali na neku n-tu potenciju.
Uz to, mi iz srednje Bosne uopće nismo svjesni koliko smo kondicionirani na zelenilo, kojeg u Mostaru ima minimalno. Sve okolo je krš, ubija te psihološki, a kad se vratiš u srednju Bosnu pozitivno se sjebeš koliko su brda ZELENA.
Da ne govorim sad o nekim ličnim iskustvima, tipa s policijom, ili radnim kolegama, koja se možda i ne mogu generalizirati.
)
