Možda treba, barem onima koji na vjeru gledaju sociološki i antropološki, a ne samo dogmatski – objasniti još neke stvari:
1. Kur'an je spomenuo tri idola: Al-Lat, Manat i al-Uzza. Međutim, pagani (politeisti) su ih smatrali Allahovim kćerima. Arapi su smatrali sramotom što je njihova stara predislamska religija favorizirala božice. A to je činjenica kod nekoliko religija budući da gledano antropo-sociološki matrijarhat je prethodio patrijarhatu i sasvim je prirodno da su božanska bića ženskog roda, kao npr. ženski aspekt Šekina – postoji prije Jahvea u judaizmu. Skeptici u islamu i dan danas vjeruju da je Al-Lat ženska verzija Allaha. Al-Lat je bila važna božica cijelog Arapskog poluotoka. U Iraku se još uvijek mogu pronaći hramovi i kipovi.
2. Majka Božica al-Lāt zapravo je bila supruga paganskog boga Allaha, koji je bio uzvišeni Bog koji je stvorio nebo i Zemlju. Ona je majka boga Dhu'Share i ima mnogo djece. Što se tiče al-Lāta, ona je bila glavna božica plemena Banu Thaqifa. Ona ima moć stvaranja života i rađanja, a Kaba / Ćaba je za nju sveta kao stvoriteljicu božanstava. Ona je Kraljica neba za Arape, a u davna vremena obožavali su je mnogi ljudi, uključujući Thaqif, Lihyan, Kurejšije, Nabatejci i Tadmorite. Sve se to može naći u knjigama Arapa i dan-dana. Thaqif je imao glavnog idola i svetište za nju u gradu Ta'ifu, a nad njom je izgrađena zgrada. Allahov idol je u obliku kubičnog bijelog kamena, a za nju su pripremljene posude ječmene kaše (sawiq). Treba primijetiti da je taj bijeli kamen koji su predislamski Arapi obožavali totem. Znači prije politeizma Arapi su bili u razvoju duhovne misli totemisti. Dalke, Al-Lāt ima mnogo toga zajedničkog s drugim božicama poput kanaanske božice Asherah (Ašere), rimske božice Minerve, grčke božice Atene i kartaške božice Allatu. Mjesec i polumjesec koje muslimani koriste i danas su simboli al-Lāta, i to je bilo mnogo prije početka islama.
3. Božica al-'Uzzá bila je Božica ljubavi, rata i ljepote, kao i jutarnje i večernje zvijezde. Ona je Allahova kći. Ima dvije kćeri, a njen suprug je Dhu'Shara. U davna vremena, al-'Uzzá je prvo bila sabejska i južnoarapska božica, ali se njezin kult proširio na Nabatejce na sjeveru. Mnogi ljudi su je obožavali, uključujući Kurejšije, Sulejma, Ghanima, Khuza'e, Kinane, Nabatejce i Sabejce. Njezin je idol stajao u svetištu zvanom Buss, koje je sadržavalo oltar zvan al-Ghabghab i koji se koristio za žrtve i molitve. U blizini hrama stajala su tri stabla akacije u dolini Nakhlat al-Sha'miyah, blizu Meke. Slična je rimskoj božici Veneri, grčkoj božici Afroditi, kanaanskim božicama Ashtart i Anat, babilonskoj božici Ishtar i sumerskoj božici Inanni.

MANAT, AL-LAT i AL-UZZA
4. Božica Manāt je žena boga Hubala, kći Ruda i božica sudbine. Manāt su obožavala mnoga različita plemena, uključujući Khazraj, Aws, Nabataeans, Hudhayl i Khuza'ah. Ona je najstarija od tri božice o kojima se govori i u Kur'anu i u Rushdijevom romanu. Ona je božica vremena, sudbine, sudbine, proricanja i ona vodi heroje u grob. Na kraju hodočašća u njenu čast, Arapi bi posjetili svetište Manāt i obrijali glave baš kao što to čine i muslimani na hadžiluku. Dakle islam je to preuzeo od svojih duhovnih prethodnika.
5. Incident se dogodio u hramu Al-Lat u Ta'ifu, u Saudijskoj Arabiji. U oktobru 630. Muhammed je naredio Abu Sufyanu Ibn Harbu da provede vojnu opsadu Ta'ifa. Ta'if je opkoljen i potučen. Prije nego što je Muhammed dopustio bilo kakvo pomirenje s plemenima Ta'if, naredio je uništenje idola Al-Lat. Da podsjetim; Al-Lat je bila poštivana u obliku kubične stijene, a njezino je svetište bilo ukrašeno ukrasima i blagom od zlata i oniksa. Okolno zemljište smatralo se svetim, nijedno se drveće nije smjelo sjeći, nijedna se životinja nije smjela loviti i nije se smjela prolijevati ljudska krv. Ali zbog „mira u kuću“ kad je nastajao islam svi idoli i hram potpuno su srušeni i spaljeni do temelja.
6. Mnogi znaju da ime Abdullah znači "Allahov rob". Bio je to uobičajen oblik imena u predislamskoj kulturi kad je Allah je bio vrhovni bog Kabe. Posvećujući dijete kao roba određenom bogu, roditelji su se nadali da će taj bog zaštititi dijete od zla. Stoga su mnogi Mekanci te generacije imali imena kao što su Abduluzza (al-Uzza je bila zvijezda-božica vojne pobjede), Abdmanaf (Manaf je bio planinski bog koji je štitio od urokljivog oka) i Abdshams (Šams je bila i božica Sunca i svakodnevna riječ za “sunce”). Na kraju; sjetimo se da je i otac Muhammeda se zvao Abudllah, a nije bio musliman.