Bosna i Hercegovina - Opći okvirni sporazum za mir

[violentjack]

Rekao sam da necu ali da pojasnim sad nesto


Sve do Tvrtka vladari Bosne su bili Banovi..iskljucivi Bosnjaci bogumili te jedan dio Katolici

Ban Boric Slavonski velikas..unajmljen od Ungara da skrsi otpor Bosne prema Madarskom carstvu..koje je krenulo vec 1138 kad Bosna pada pod Madarske domene..prije toga je 1102 Hrvatska izgubila svoju dinastiju koju je imala vec od Tomislava..Petra Kresimira i Zvonimira

Dalje ne zelim pricati o povjesti Hrvatske..iako je znam dobro..nisam superioran u tome ali je znam

Dalje..krenimo od Sabora u Bilinom polju 1203

..kulminacija Katolickog utkecaja u Bosni..tada je za Inocenta pare Ban Kulin nas najslavniji ban.. pao pod katolicki utjecaj..i obavezao se da ce primiti katolicke odrede koje ce im papa poslati..da ce raditi na konverziji Bosanaca na katolicanstvo..I sam primiti krscanstvo, tj katolicanstvo....itd

1233 po dogovoru iz Bilina dolazi prvi odred DOMINIKANACA A KASNIJE 1291 FRANJEVACA U BOSNU I POCINJU siiti krscanstvo medu narodom..koji je tada bio okupljen pod vodstvom dida..vise didova je imalo vlastu cjeloj Bosni..svak za svoju regiju..cak su i savjetovali svoje vladare Matej Ninoslav i kompanije

Tu se osnivaju gradovi poput Visoki..Srebrenica..Kresevo..Vrhbosna..svi katolicki


Matej Ninoslav je poznat po svojjem Bogumilstvu..ali ne zelim da se raspisem o tome

Kotromanici

Prvi Kotromanic odakle im loza pocinje je Ban Prijezda cc 1240 godine katolik..neki Srbi ce reci Srbin jer je prijezdio..ali to je diskutabilno

Neki kazu da je bio Got Kothoroman..kasnije kotromanici..ali ko ce ga znati

Do Tvrtka necak Stjepana Kotromanica Srpstvo nije bilo rasireno u Bosni

Da..Srbi su vladali malim djelom BOsne i prije Tvrtka..prvenstveno Caslav u 10 stoljecu..jedan kratak period od 50 godina..i imali su svoje velikase poput Altomanovica gospodara Soli i Podrinja na duzi period..ali jezgra Bosne Bobovac i Sutiska..kasnije Sutjeska su bili katolicki dok ostali puk ili raja je zivjela na selu i pravila stecke

Hereza kod nasih ljudi je ostala i nakon neformalne konverzije na Katolicanstvo..tako se na steccima moze naci krst ali i oblik njihove stare vjere koju su cuvali njihovi stari


Hum je za razliku od Bosne bio pod Srpskom vlascu vec od vremena i prije Stefana Nemanje 1163-1196..tako da se tu i moglo pricati o Srpstvu..ali?

Naime Srpski kralj Dragutin Uros 1243-1276..u spisima Sve moje zemlje..iskljucivo spominje pravoslavno vlasko stanovnistvo Huma..nigdje ne spominje Srbe

Srbi su vec i prije ptomana naseljavali se pogotovo u rubne domene jedne dinastije Pavlovica pod Ivanisom gospodarom Vrhbosne i PODRINJA JUZNOG...

On je sam pisao kako Srbi stalno prave nevolje u njegovom domenu

Prava pravoslavna Bosne crkva datira iz 1509 Trebinjska..tako da je glupo spominjati nekakvo Srpstvo prije toga

Tvrtko..zaboravih ali da samo nesto objasnim ovom diletantu o Tvrtku

Naime Tvrtko je imao HRVATSKU I Srsku babu..jedna je bila iz familije Nelipca ili Subica mocni srednjovjekovni Hrvatski vladari..dok druga mu je bila iz nekih Srpske dinastije a bio je ozenjen Jelenom kcerkom cara Dusana

Na osnovu te veze Tvrtko je prije Mileseve 1377..iako je diskutabilno krunisanje..bio proglasen kraljem dalmacije medu Hrvatima i zbog rodbinske veze kraljem Srbije 1377..iako je tvrtko vladao samo dojnjim tokom Lima..i nije bio vladar Srbije nego Lazar Hrebeljanovic..zadnji potomak Lazara je bila Jelena Lovre Dubrovcanka umrla prije 10 godina

Najveca Hrvatica

[supersonic]

A kako su ti bosanski muslimani zauzeli toliko zemlje? Uzeli novu vjeru pa se utalili sa Turcima pa dobili zemljiste oteto od Srba pravoslavaca koje su turci protjerali u planine. Jer su ovi sto su primili islam imali zemljisne privilegije u Otomanskom carstvu.

Agrarnom reformom u Kraljevini SHS ispravljena je nepravda, ali vrlo vjerovatno da se u tome pretjeralo u pojedinim slucajevima, tako da ne znam da li u te slucajeve spada i tvoj djed.

ako uzmes historijske knjige, procitaces da u srednjovjekovnoj bosni nije bilo srba pravoslavaca dok nisu dosle osmanlije. prvi manastir je napravljen tek kad su osmanlije okupirali bosnu. a zemlja se nije dobijala po tome ko je musliman, nego ko je u vojnoj sluzbi. cuo si za feud u evropi, to ti je timar u o.carstvu.

A kralj Tvrtko (koji je vladao mnogo prije Turaka) je onda lagao kad je kazao da je Kralj Srbljem, Bosni, Primorju i Zapadnim Stranama?
A manastir Krka koji je osnovan prije kosovske bitke (a kasnije obnovljen) je napravljen u Dalmaciji. Hoces reci da su Srbi "preskocili" Bosnu te nastanjivali Zetu, Rashku i Dalmaciju, a izmedju (tj. Bosnu) nisu?

Mojne shuplje, matere ti.

ja sam rekao da srba u bosni nije bilo. tvrtko je osvojio rasku, i sa ostalim osvojenim teritorijama u dijelovima hrvatske nazvao se "po milosti Bozjoj slavni kralj Raske, Bosne, Dalmacije; Hrvatske i Primorja" znaci odvojeno raska odvojeno bosna, a u bosni nije bilo srba(kako li je tad bilo fino) naravno da je moralo biti na granicama,ali ne u toliko j mjeri koliko ti zelis da prikazes.
koliko su pravoslavci bili ugrozeni pod turcima pokazuje i cinjenica da je Arsenije III koji se prikljucio Austrijancima zatrazio da se crkvi da autonomija "kakva je postojala pod Turcima". Uprkos zakonskim smetnjama podignuto je vise manastira posebno u Zvornickom sandzaku, i to na temeljima nekadasnjih franjevackih samostana.

[KraljTvrtkoII]

http://www.republikabih.net/content/Odaytonu.htm

[KraljTvrtkoII]

Gradjani Republike Bih su se jednom izjasnili vecinom od 64% glasova, na referendumu 92 za nezavisnu i cjelovitu RBIH. Ta volja se mora ispostovati, a svi "sporzaumi" potpisani pod pritiskom topova, zacinjeni genocidom i od strane ratnih zlocinaca i izdajnika su nezakoniti, pa tako i Dayton.

Gradjani RBiH ovih dana putem Peticije vrse pritisak na centre odlucivanja da im se vrati njihov SILOM ODUZETI legalni Ustav RBiH.

http://www.republikabih.net/peticijaustavcontent.htm

Upisite se i vi, Republika vas zove

[solaris]

pozdrav bratu grbavici

[manijak1]

Eki bratu

[KraljTvrtkoII]

"A nation can survive its fools and even the ambitious. But it cannot survive treason from within. An enemy at the gates is less formidable, for he is known and he carries his banners openly against the city. But the traitor moves among those within the gates freely, his sly whispers rustling through all alleys, heard in the very halls of government itself. For the traitor appears no traitor; he speaks in the accents familiar to his victim, and he wears their face and their garments and he appeals to the baseness that lies deep in the hearts of all men. He rots the soul of a nation; he works secretly and unknown in the night to undermine the pillars of a city; he infects the body politic so that it can no longer resist. A murderer is less to be feared. The traitor is the plague."
Marcus Tullius Cicero, Roman Orator - 106-43 B.C.


U prevodu:

Izdajnici su kuga, hiljadu puta opasnija od samog neprijatelja

Marcus Tullius Cicero

[stidljiv]

Treba li nekome Dejtonski sporazum ???Imam ga u pdf formatu na engleskom

[cipelici]

Bečo
Samo sam ti pokušala sa malo pojasniti istine koje se kriju i zablude koje se namecu. nisam u mogučnosti iznijeti cijelu istoriju od uzroka do posljedica rata. Mnogo i previše puta bila sam žrtvom ataka na svaki pokušaj prezentiranja samo jedne istine . Poštujem svaki otvoreni medij
ali uvijek mi imamo opstruktore istina i konstruktore zabluda. na ovome mediju može se reči mnogo ali kakva korist kad sve što se kaže dobije druge izvrnute dimenzije - slučajno il namjerno. Tehnički je neizvodivo bilo čemu ozbiljnom pristupiti pošteno, otvoreno i do kraja. Početak , tok događanja i kraj nemoguče je bar meni izvesti na čistac. Zašto me vračaš na krvoprolića?zato što mi živimo od posljedica a uzroke nismo mogli na vrijeme prepoznati, kako to da shvatimo sa 15 godina distance.Nisam ti rekla ni česticu od sve tragedije čiji si i sam žrtva.Nisi samo ti ostao bez djeteta. Moje dijete ima prognozu preživljavanja 5-godišnju.Ostala mu je još jedna godina po ljekarskim dijagnozama.Obolio je od rata. Moj sin će umrijeti. Tvoje dijete više nije živo.Prokleta Bosna da je zbog svih nevinih žrtava ratakoji de mogao i morao izbjeći po svaku cijenu. Napadaš me što ja neču da napadam srbe i hrvate.Neču jer nisu samo oni jedini krivci za rat na koji je pristalo ratno predsjedništvo. Ništa ti još ne znaš zašto je tvoje dijete pod zemljom.Ne branim ni srbe ni hrvate ali ne mogu braniti ni muslimane. Nisam nikada bila bošnjakinja niti ću biti.Samo sam žrtva tri nacionalna fundamentalizma u BiH od kojih najviše krivim muslimansko rukovodstvo.
Ne zanimaju me materijalni interesi nego samo istina i samo ISTINA
Samo sam ti dala mali primjer kakavje naš narod i ne mogu sad više pisati iz nekih razloga.

POZDRAV svima
želim nam svima samo pamet
i bar malo poštenja bez pristrasnosti u donošenju zaključaka .

Poseban pozdrav Vodenjaku

[BECHO]

Gluposti moja margareta, po cemu je to muslimansko rukovodstvo najvise krivo sto je moj sin pod zemljom? Mislim to je tvoje misljenje i ja ga akceptiram ali zasto tako mislis? Ne branim ja 'svoje' niti sam zagovornik onih teza kako smo mi operisani od rata, ratnih zlocina, da smo nevinasca koja su se samo branila i sl., ali davati muslimanima najvecu krivicu za rat u BiH a prvenstveno za zrtve rata je totalna besmislica! Zao mi je tvog sina kao i mog (vjeruj mi) a i svega sto se desilo ali je vrlo dobro poznato ko su inicijatori rata na cjelokupnom podrucju bivse YU i ja im licno, ma koliko to suludo zvucalo, nikad zaboravit necu (oprostit mogu na nekoj humanitarnoj bazi) bez obzira na sve verzije koje nam se tako vjesto prezentiraju! Jedno je sigurno: Rata ce vazda biti na ovim prostorima, ne zbog mene i zbog tebe nego upravo zbog tih nekih istina, uzroka i posljedica koje ti ovdje spominjes! Eto, toliko...pozdrav i laku noc!

[Fair Life]

___

[mayab]

režimska ptpc to ovako piše

Данас се навршава 26 година од када је у америчкој бази Рајт Петерсон у Дејтону парафиран Општи оквирни споразум за мир у БиХ и његових 12 анекса, чиме је окончан рат у БиХ и успостављен њен уставно-правни поредак.

Овим споразумом створена је државна заједница БиХ састављена од два ентитета, Републике Српске и ФБиХ, који су потписници свих анекса.

Након тронедјељних преговора, парафирали су га тадашњи предсједници Србије Слободан Милошевић, такозване Републике БиХ Алија Изетбеговић и Хрватске Фрањо Туђман.

У Републици Српској 21. новембар је нерадни дан и републички празник.

[mayab]

Dodikovi glasnogovornici šire laži, opet

https://bit.ly/3DCpSK4

Данас се навршава 26 година од када је у америчкој бази Рајт Петерсон у Дејтону парафиран Општи оквирни споразум за мир у БиХ и његових 12 анекса, чиме је окончан рат у БиХ и успостављен њен уставно-правни поредак.

Овим споразумом створена је државна заједница БиХ састављена од два ентитета, Републике Српске и ФБиХ, који су потписници свих анекса.

Након тронедјељних преговора, парафирали су га тадашњи предсједници Србије Слободан Милошевић, такозване Републике БиХ Алија Изетбеговић и Хрватске Фрањо Туђман.

У Републици Српској 21. новембар је нерадни дан и републички празник.

I naravno da im je to praznik, pa pobogu tada su pravno nastali i priznati, prestali su biti odmetnuti pobunjenici

Inače, kome i gdje prijaviti ove gore navedene neistine, obmane i uvrede od strane ptpc-a ?

[Qler]

https://bhrt.ba/-punih-26-godina-od-zak ... -sporazuma

Kažu državna zajednica...

[mayab]

https://bhrt.ba/-punih-26-godina-od-zak ... -sporazuma

Kažu državna zajednica...

Izvor: Srna (A.G.)

sve je jasno

[mayab]

https://bhrt.ba/-punih-26-godina-od-zak ... -sporazuma

Kažu državna zajednica...

Klikni sad, pobrisali su SRNA-ine antidržavne i protivustavne laži iz teksta

[Truba]

Od 30.7. Do danas sam

15 dana vozao bez vozacke s potvrdom da sam predao za produzenje
15 dana bez registracije koja mi je otpala
I nekih 10ak 12ak dana bez prometne dozvole

Sve to vrijeme sam bez straha vozao po kantonu
A u rs ni prismrditi
Ne pada mi na pamet i strah me

Imaju kamere na svakom prelazu a i drotova ima vise iako ih je manje

[studiorum_tuzlaensis]

The Road to Dayton
U.S. Diplomacy and the Bosnia Peace Process, May-December 1995
U.S. Department of State, Dayton History Project, May 1997

Cover page, Foreward, Table of Contents, Acknowledgements and Maps
Chapter 1 - The Summer Crisis: June-July 1995
Chapter 2 - Through the Window of Opportunity: The Endgame Strategy
Chapter 3 - Tragedy as Turning Point: The First Shuttle, Mt. Igman, and Operation Deliberate Force
Chapter 4 - The Road to Geneva: The Patriarch Letter and NATO Bombing
Chapter 5 - Force and Diplomacy: NATO Bombing Ends, The Western Offensive Heats Up
Chapter 6 - The New York Agreement, Negotiating a Cease-fire, and Approaching a Settlement

[studiorum_tuzlaensis]

Chapter 7 - Preparing for Proximity Talks
Chapter 8 - Opening Talks and Clearing Away the Underbrush: Dayton, November 1-10
Chapter 9 - Endgame: Dayton, November 11-21
Epilogue - Implementation Begins
A Note on Sources

[studiorum_tuzlaensis]

NSA deklasifikovana arhiva

https://nsarchive2.gwu.edu/NSAEBB/NSAEBB171/

Derek Chollet je očigledno bio veoma zanimljiv odabir Blinkena da ga pošalje ovamo na "ubjeđivanje" Dodika. I više nego dobro je upoznat sa situacijom u BiH. Iznad su linkovi knjige "The Road to Dayton" koju je pisao zajedno sa Bennetom Freemanom.

Ja sam pročitao neke dijelove i mogu samo reći da su to bili maratoski pregovori gdje su ogoljene pozicije na kraju bile otprilike ovakve:
Franjo Tuđman je bio zabrinut isključivo za oblast Istočnu Slavoniju.
Slobodan Milošević je bio tu uglavnom zbog ukidanja sankcija SRJ i konačno uživanje u apsolutizmu u Srbiji.
Alija Izetbegović je popustio sa zahtjevima tek kada je Milošević predao Sarajevo i okolinu Bošnjacima i kada je osiguran koridor dovoljne širine prema Goraždu.

Sa današnje vremenske distance veoma je nezahvalno komentarisati pozicije pregovarača.



The Secret History of Dayton
U.S. Diplomacy and the Bosnia Peace Process 1995

National Security Archive Electronic Briefing Book No. 171

By Derek Chollet and Bennett Freeman

Posted - November 21, 2005

Washington, D.C., November 21, 2005 - Every work of history is not just a statement about the past, but a reflection of the era -- if not the precise year -- during which it was written. This is certainly the case with the now-declassified 1997 U.S. State Department study of the American effort to end the Bosnian war, the original version of which is now available.
On November 21, 1995, the world witnessed an event that for years many believed impossible: on a secluded, wind-swept U.S. Air Force Base in Dayton, Ohio, the leaders of Bosnia, Serbia, and Croatia agreed to end a war. The signing of the Dayton Peace Accords concluded one of the most challenging diplomatic undertakings the United States had pursued since the end of the Cold War -- eighteen weeks of whirlwind shuttle diplomacy, followed by twenty-one intensive days of negotiations in Dayton. The agreement brought peace to a troubled corner of Europe, and established an ambitious blueprint to build a new Bosnia -- an effort that the international community remains deeply engaged in today.

Dayton also capped a dramatic reversal not only of U.S. policy, but of the credibility of American leadership of the Atlantic Alliance in the immediate aftermath of the Cold War. For three years, the American approach toward the Bosnia problem had been one of disengagement, hoping that the Europeans -- who had high hopes for their fledgling political union -- would take the lead to solve the problem. Yet Europe's response proved feckless, and the United States proved no better. More than any other foreign policy issue, the problem of Bosnia's defined -- and plagued -- the early years of Bill Clinton's presidency. Despite some significant successes during his first term -- such as the Middle East peace process, the 1994 Framework Agreement with North Korea, the passage of NAFTA -- Clinton's early years were in many ways defined by the inability to bring peace to Bosnia.

Dayton's core accomplishment is that it ended a war and gave hope to millions who have suffered immense hardship. But it did more than that. Dayton brought to an end one of the most difficult periods in the history of U.S.-European relations, helping to define a new role for NATO and restore confidence in American leadership after a period during which it been cast into doubt.

This achievement mattered for America's global standing; it mattered for President Bill Clinton's Administration and the President's leadership. John Harris, a leading historian of the Clinton presidency and author of the recent book The Survivor: Bill Clinton in the White House, explains that Clinton "emerged from the fall of 1995 as a vastly more self-confident and commanding leader." In less than six months during 1995, he had taken charge of the Transatlantic Alliance, pushed NATO to use overwhelming military force, risked America's prestige on a bold diplomatic gamble, and placed 20,000 American military men and women on the ground in a dangerous environment. That the President and his Administration ran such risks successfully gave them confidence going forward. Richard Holbrooke, Dayton's architect, recalls that after Dayton, "American foreign policy seemed more assertive, more muscular… Washington was now praised for its firm leadership -- or even chided by some Europeans for too much leadership."

It was in this context that in early 1996 the U.S. State Department launched a unique historical effort to capture the record of this achievement. In conversations with Thomas Donilon (then Secretary of State Warren Christopher's Chief of Staff and Assistant Secretary of State for Public Affairs) and William J. Burns (then the Executive Secretary of the Department), Deputy Assistant Secretary for Public Affairs Bennett Freeman began to put together the initiative. In his capacity overseeing the State Department's Office of the Historian as well as serving as Chief Speechwriter for Secretary Christopher, Freeman worked with that office and the Bureau of European Affairs to assemble a team to begin collecting documents and conduct interviews with all the key American participants in the Dayton process. The interviews were no less important than the documents themselves, in order to capture the fresh recollections of those participants in an unusual almost "real-time" historical exercise. They worked with the full cooperation and authority of the Secretary of State. After the initial research effort was underway and an archive of these materials had been created, Freeman then asked Derek Chollet to draft the study based on this research, which he completed in the spring of 1997.

There were two core goals of the creation of this archive and the writing of the study: first, to collect the documents and create an oral history of this fast-moving negotiating process for the benefit of future historians and to supplement the State Department's Foreign Relations of the United States series; and second, to use the study to outline the bureaucratic and diplomatic mechanics of this complex negotiation, so that the lessons of the "Dayton model" could be studied and applied by future diplomats and policymakers as they worked to tackle similar problems (a fuller explanation can be found in the foreword to the original study). It has also proved invaluable to the many American diplomats who have been responsible for implementing the Dayton Accords or shaping U.S. policy toward Balkans generally.

Declassified in 2003, the original study is now available to scholars. And it is our hope that in the near future, as many of the documents on which much of this study is based -- which are contained and organized in the special archive -- are released as possible. Their release will prove valuable to other scholars of this period as well as those interested in the making of American foreign policy -- especially when it concerns the process behind difficult diplomatic negotiations.

It is important to point out that at the time this historical initiative began, no one knew whether the Dayton peace plan would succeed. Twenty-thousand American troops were on the ground in Bosnia as part of a 60,000-strong NATO force. At the time, American diplomats were hopeful -- and proud that they had achieved a diplomatic success -- but few dared imagine that their efforts would prove to be as successful as they have been ten years later. Despite the fears by many that implementing Dayton would be a quagmire, not a single American soldier has been killed by hostile fire. And while Bosnia still has a way to go to fulfill Dayton's vision of a single, multi-ethic, tolerant state with a functional government, the war is over.

[Bloo]

[mishic]

DMS je vrhunac civilizacijske sramote!

[mishic]

Dok god se taj opći okvirni ne dokine i ne nađe neko razumno i funkcionalno rješenje umjesto njga ovdje napretka nema.
Nema jer ni taj tako nakaradni opći okvirni nije nikada zaživio i bio proveden nego je u startu izigran opstrukcijom povratka i time pretvoren u opći haos koji se može prekinuti jedino novom temeljitom rekonstrukcijom društva i države.

Sve drugo, svaki pokušaj popravki i prepravki tog općeg okvirnog samo je puko gubljenje vremena.

[mishic]

Do sada najpreciznija dijagnoza i najefikasnija terapija. Šteta što pojedini centri moći ne saslušaju ove apele gospodina Mesića.

[mishic]

GOSPODINU ESCOBARU, SCHMIDTU i ČINOVNICIMA EU,

Escobarova poruka da se o građanskoj BiH može razgovarati tek nakon što ona uđe u EU imala bi smisla da na sceni nisu snage koje svjesne toga čine sve da prodube i zakuju njenu etnizaciju ili da je još dublje dejtoniziraju. Ni današnje stanje u BiH nije onakvo kakvo je projicirano nesretnim Dejtonom nego je rezultat neprovedbe, zloupotrebe i skrnavljenja Dejtona. Kao i Dejtonu i ovom stanju u velikoj mjeri kumovali su stranci a prije svih visoki predstavnici koji su dozvoljavali te zloupotrebe i skrnavljenja isto onako kako i danas pritišću probosanske stranke da dozvole dalju etnizaciju društva sa tendencijom da se to i zakonski zakuje za sva vremena.

Ulazak "Dejtonske BiH" u EU nije moguć prvenstveno s toga što Dejtonska BiH ne postoji. Ponavljam, Dejton nikada nije implementiran počev od opstruiranog povratka pa do niza drugih zloupotreba koje su pod krinkom provođenja Dejtona BiH odvele daleko, daleko od Dejtona. BiH je u post Dejtonskom periodu vraćena na preddejtonske nacionalističko separatističke ratne planove i ciljeve na kojima se i dan danas nalazi. Na sceni je njihova realizacija svim mogućim kako zakonitim tako i nezakonitim sredstvima i to kao i Dejton uz pritisak i nametanje činovnika Zapada koji djeluju potpuno suprotno principima i načelima demokratije po kojima funkcionira sav normalan svijet.
Gospodine Escobar, okvir u kome je danas BiH nije dejtonski nego je Dodikov a Vi to dobro znate.

Lekcije slične ovoj Escobarovoj mi smo slušali i tokom nametanja Dejtona. Trebalo je napraviti privremene ustupke agresoru, nagraditi agrsiju zločine i genocid, a onda se ti privremeni ustupci pretvoriše u "Sveto slovo" i postadoše neprikosnoveni, neupitni i svevremeni. Danas se to ponovo ponavlja. Dodatna etnička podjela nameće se svim mogućim sredstvima uz ubjeđivanje da je to "kompromis". Kako se može uopće nazvati kompromisom neko rješenje za koje od starta jedna strana podvuće, zakuje i odredi "crvenu liniju"? Kako može biti kompromis ono što ide na štetu samo jedne strane? I to decenijama.

Gospodine Escobar, poradite zajedno sa tom EU na našem prijemu u njeno članstvo hitno i odmah ili makar prije nego što zakucate glogov kolac u njen mrtvački kovćeg jer IZ na kojem radite nije ništa drugo do taj glogov kolac. Kako Vam nije jasno da je nama Dejton podvaljen na isti takav način?!
Kako svi mogući kompromisi već decenijama idu na štetu demokratskog, građanskog i u korist nacionalističkog, segregatnog i separatističkog?!

Gospodine Escobar, autori i nametaći nakaradnog Dejtona kasnije su izrazili svoja kajanja i priznali svoje greške, pravdali se da nisu zamišljali da nameću nešto tako nakaradno ali nama od tog njihova priznanja i kajanja nije bilo nikakve koristi. Ostali smo i još smo sa tom luđačkom košuljom na sebi.
Gospodine, Vi je sužavate i dodatno stežete a ubjeđujete nas da je to za naše dobro i da ćemo jednoga dana moći da je skinemo.

Moči ćemo ako nam taj Sveti Izborni zakon i njegovi kreatori kao i Sveti Dejton i njegovi kreatori i implementatori dopuste i smiluju nam se.

A njihovoj milosti nakon dugotrjnog iskustva sa njom radujemo se tačno onoliko koliko i vlastitoj smrti. Ako nas razumijete, Gospodine!