Forum Klix.ba

Veigar wrote: ↑21/05/2020 12:24

sumirprimus wrote: ↑21/05/2020 12:20 to ti mislis. imas li djecu?
djeca su sad definitivno agresivnija, manje respekta imaju.
plus drustvene mreze. podignuta ljestvica maltretiranja na n.tu...

I to takvo maltretiranje mislite regulisat pričom sa pedagogom. Ma hajte molim vas.
Helem, moja djeca će znat da se brane, tako ću ih ja učiti a vi svoje učite kako hoćete. Iz osobnog iskustva znam da u životu nekad treba i skinuti rukavice i pokazat zube, ključna riječ je nekad.

Potpuno se slazem. Ja smo svoju naucio da se brani i gdje i kako da udari da boli. Isto tako sam je naucio da prvi put kad se neko pozali da ga je ona maltretila i ja utvrdim da je to tacno imat ce probleme sa mnom. Redovno pricamo o svemu sta se desava u skoli i razredu i to sam je naucio od malih nogu. Dva slucaja od tada. Malac problem u razredu koji je maltretirao gotovo svu djecu, dva djecaka doveo do toga da nisu htjeli u skolu a 3 razred. Moju malu probao jednom spucala ga u nos, kritika aman zvali me u skolu a sto on to radi nikom nista. Kod kuce salusao dijete ispricalo sta se desilo ja je rekao neka si ako ponovo krene opet ga i naravno ponovio sta se ne smije. Iako je maltretirao drugu djecu moju nikad vise nije porobao. Slucaj dva na putu prema kuci ima prolaz 10-15 m izmedzu dvije zgrade, ima neko zbunje i trnje i mora se proci i tu se nacrtaju svaki dan 2-3 skolske kabahije 3-4 godine stariji i ove mladje maltretiraju,haman svaki dan, uzimaju im stvari bacaju u grmlje. Moja naisla jednog spucala u glavu prokrvavio ispod oka a drugog gurnula u zbunje i onda naravno grupno su joj uzeli torbu bacili u zbunje i pobjegli. Nikad je vise nisu zaustavili.
E sad da ne bude da ja odgajam ramba i kabadahiju jos cu vam ispricati scenu sa roditeljskog na kom zena bukvalno place i kaze da njen sin svako jutro oplace zbog 2- 3 malca iz razreda koji ga maltretiraju i da nece u skolu i da hoce da se zahvali samo meni kao roditelju ne uciteljici ni pedagogu koji nista ne poduzimaju, nego meni kao roditelju koji pravilno odgajam svoje djete. Desila se situacaija kada su se cio razred na odmoru ili fizickom nesto igrali napolju i ovi indijanci nisu dali ovom maleckom da pridje a ne da se igra i niko nista i onda je moja mala otisla do njeg i uzela ga za ruku i dovela u igru i kao rekla on je sa mnom i ima pravo da bude dio zajednicke igre i ako se nece i on igrati nece niko. Mali taj dan doso kuci radostan da su svi ukucani primjetili razliku i ispricao dogadjaj. Zena kaze htjela zvat telefon da se zahvali pa je bilo stid.
Moram priznati da sam procvjetao ko karanfil na tom sastanku i nagradio djete da zna da se dobrota isplati.
Puno ima do skole ali vecina je do kucnog odgoja i djeca kopiraju roditelje i drustvo oko sebe i ako nisi tu prisutan da to korigujes nema te nigdje..

ovo_malo_duse wrote: ↑21/05/2020 15:15

Veigar wrote: ↑21/05/2020 12:24

sumirprimus wrote: ↑21/05/2020 12:20 to ti mislis. imas li djecu?
djeca su sad definitivno agresivnija, manje respekta imaju.
plus drustvene mreze. podignuta ljestvica maltretiranja na n.tu...

I to takvo maltretiranje mislite regulisat pričom sa pedagogom. Ma hajte molim vas.
Helem, moja djeca će znat da se brane, tako ću ih ja učiti a vi svoje učite kako hoćete. Iz osobnog iskustva znam da u životu nekad treba i skinuti rukavice i pokazat zube, ključna riječ je nekad.

Potpuno se slazem. Ja smo svoju naucio da se brani i gdje i kako da udari da boli. Isto tako sam je naucio da prvi put kad se neko pozali da ga je ona maltretila i ja utvrdim da je to tacno imat ce probleme sa mnom. Redovno pricamo o svemu sta se desava u skoli i razredu i to sam je naucio od malih nogu. Dva slucaja od tada. Malac problem u razredu koji je maltretirao gotovo svu djecu, dva djecaka doveo do toga da nisu htjeli u skolu a 3 razred. Moju malu probao jednom spucala ga u nos, kritika aman zvali me u skolu a sto on to radi nikom nista. Kod kuce salusao dijete ispricalo sta se desilo ja je rekao neka si ako ponovo krene opet ga i naravno ponovio sta se ne smije. Iako je maltretirao drugu djecu moju nikad vise nije porobao. Slucaj dva na putu prema kuci ima prolaz 10-15 m izmedzu dvije zgrade, ima neko zbunje i trnje i mora se proci i tu se nacrtaju svaki dan 2-3 skolske kabahije 3-4 godine stariji i ove mladje maltretiraju,haman svaki dan, uzimaju im stvari bacaju u grmlje. Moja naisla jednog spucala u glavu prokrvavio ispod oka a drugog gurnula u zbunje i onda naravno grupno su joj uzeli torbu bacili u zbunje i pobjegli. Nikad je vise nisu zaustavili.
E sad da ne bude da ja odgajam ramba i kabadahiju jos cu vam ispricati scenu sa roditeljskog na kom zena bukvalno place i kaze da njen sin svako jutro oplace zbog 2- 3 malca iz razreda koji ga maltretiraju i da nece u skolu i da hoce da se zahvali samo meni kao roditelju ne uciteljici ni pedagogu koji nista ne poduzimaju, nego meni kao roditelju koji pravilno odgajam svoje djete. Desila se situacaija kada su se cio razred na odmoru ili fizickom nesto igrali napolju i ovi indijanci nisu dali ovom maleckom da pridje a ne da se igra i niko nista i onda je moja mala otisla do njeg i uzela ga za ruku i dovela u igru i kao rekla on je sa mnom i ima pravo da bude dio zajednicke igre i ako se nece i on igrati nece niko. Mali taj dan doso kuci radostan da su svi ukucani primjetili razliku i ispricao dogadjaj. Zena kaze htjela zvat telefon da se zahvali pa je bilo stid.
Moram priznati da sam procvjetao ko karanfil na tom sastanku i nagradio djete da zna da se dobrota isplati.
Puno ima do skole ali vecina je do kucnog odgoja i djeca kopiraju roditelje i drustvo oko sebe i ako nisi tu prisutan da to korigujes nema te nigdje..

I ja sam vazda mrzio nepravdu.

Pored činjenice da smo izgubili još jedan mladi život užasava i saznanje da je kod nas "sve u redu", istrage se vrše i uglavnom nema mjesta vršnjačkom nasilju ni u promilima, nema odgovornosti i samim tim nema ni kazne. Ista neće vratiti nazad ovaj mladi život ali možda bi potakla da se ovaj problem prepozna i da nešto uradimo kako ne bi gubili djecu na ovaj način u budućnosti.

"Novi Travnik: Dok roditelji djevojčice koja se ubila tvrde da je zlostavljana... Inspekcija nije pronašla evidentirane slučajeve nasilja u školi, ali..."

"Ništa nije prijavljeno dalje od učiteljice, a do kraja veljače ništa nisu znali ni pedagog ni ravnatelj. Tada su saznali da ima nekih problema, održali su sastanak i mislim da su dogovorili da djevojčici bude pružena pomoć..."

"Inspekcijskim nadzorom u Osnovnoj školi "Safvet-beg Bašagić" u Novom Travniku, utvrđeno je da nema evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja nad 13-godišnjom učenicom te škole, koja je 20. aprila mrtva ispred zgrade u kojoj je živjela, izjavio je novinarima ministar obrazovanja Srednjobosanskog kantona Bojan Domić, javlja Fena.

Inspekcijski nadzor u toj školi je proveden nakon što su mediji objavili ispovijest roditelja preminule djevojčice, koji tvrde da je njihova kćerka godinama bila žrtva vršnjačkog nasilja u školi, te da je zbog toga počinila samoubistvo skočivši s balkona stana na osmom katu zgrade.

- Inspekcija je obavila jedan dio nadzora koji se vrši uvidom u dokumentaciju u školi, te uzimanjem izjava od odgovornih osoba i onih koje su bile u kontaktu s djevojčicom. U ovim prvim naznakama nema evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja, osim jednog zabilježenog kontakta sa dvije-tri djevojčice, u vrijeme kada je ona pohađala četvrti razred. Međutim, tu se više radilo o zadirkivanju što se, ni po našem Protokolu o sprječavanju nasilja u školama, ne evidentira kao vršnjačko nasilje, nego više kao neprimjereno ponašanje, kazao je Domić.

Domić je najavio da će se, iako nema zvanične evidencije u školi, vršiti provjera da li je bilo eventualnih propusta, poput neprijavljivanja određenih situacija i nepružanja djevojčici bolje potpore.

Naglasio je da županijsko Ministarstvo obrazovanja nije imalo nikakve informacije o ovom slučaju i da je potrebno raditi na sustavu, koji će pokazati više senzibiliteta i koji će znati prepoznati i reagirati na pojavu nasilja.

- Imamo protokol i sve procedure tko i kako prijavljuje, ali, nažalost, nikada ništa nije došlo do Ministarstva. Ništa nije prijavljeno dalje od učiteljice, a do kraja veljače ove godine ništa nisu znali ni pedagog ni ravnatelj. Tada su saznali da ima nekih problema, odnosno da dijete ima problem kad ide u školu. Nakon toga su održali sastanak i mislim da su dogovorili da djevojčici bude pružena pomoć. E sad, da li je to moglo biti ranije, vjerojatno jeste. Zbog toga sad istražujemo da li je to učiteljica mogla prepoznati ranije, kazao je Domić."

Djeca su produkt svojih roditelja..
ako su roditelji nasilni, bit ce i djeca..
gledam svaki dan , djecu od 10 godina koja se smucaju sama po parkovima..
treba im roditelje na robiju poslati..

...

Ovo nije Bosanska ekskluziva..
svuda u svijetu postoje ove vrste nasilja..
djeca znaju biti jako zla..
nema za to lijeka..

animals wrote: ↑21/05/2020 15:55 Ovo nije Bosanska ekskluziva..
svuda u svijetu postoje ove vrste nasilja..
djeca znaju biti jako zla..
nema za to lijeka..

Bilo bi mnogo lijekova da se novac za obrazovanje i kvalitetne programe u zajednici ne zadrzava u dzepovima nekolicine. Zivimo u drustvu i vremenu sociopata.

Iz iskustva djevojčice s kojom sam ja povezana, ona bi bila sretna da se radilo o fizičkom zlostavljanju. Znala bi se braniti, bavila se džudom, nije palčica, sigurno bi neko oplakao da je krenuo na nju.
Među djevojčicama vlada, uglavnom, psihičko zlostavljanje, kinjenje...ogovaranje, šikaniranje, izbacivanje iz društva, naročito sada u digitalno doba, to su pravi udruženi napadi na društvenim mrežama, kroz poruke, viber grupe, hakiranje naloga, fotošopiranje, ne daj Bože kakve sporne fotke, zloupotreba privatnih poruka koje se screenshotaju (kako ovo uopšte kažemo na našem?!) i šalju dalje. To je jedan sasvim novi domen kojem roditelji nisu dorasli ili ne žele biti. Misliš da ti je dijete sigurno, jer je uz tebe, kući, a ono proživljava dramu na svom telefonu.
Mi smo učinili to nešto što većina roditelja smatra nezamislivim i "narušavanjem dječje privatnostu", ušli smo u njen telefon i noge su nam se odsjekle. Pa to što je to jadno dijete doživjelo i preživjelo, neko od nas starijih bi fasovao nervni slom. Vrhunac je bio taj njen rođendan na koji ona poziva društvo iz razreda, oni odgovaraju da će doći, kući se sve priprema (a nisu baš imućni i bio je to popriličan budžetski izazov), ona sjedi i čeka, čeka, čeka...i onda je neko taguje na slici i ona skonta da je sva ta ekipa koju ona čeka otišla na izlet i tagovanjem joj šalju jasnu poruku. Ne znam uopšte kako je preživjela taj dan, to su bili sati neprekidnog jecanja i plakanja, brinuli smo za nju i psihički i fizički.
Ako se ko sjeća filma Keri, pa poželjela sam da mala onako vrati tim malim zlicama. Znam da nije okej tako nešto željeti djeci, ali ovo dijete mi je drago, blisko, boli me kad je boli.
I zato sam sretna što je sad dalje od tog ljudskog taloga i što ide dalje. Sesije kod psihologa su sve rjeđe, jaka je, pronašla je društvo koje nije nazadno i kojem nije čudno što su joj starci razvedeni, a ona ne ide na vjeronauku.

@banjaluka078
Ovo je teško i pročitati...
"Malenoj" držim fige, nije joj bilo lahko, ali vjerujem da će baš zbog svega što je prošla izrasti u daleko bolju, jaču i zreliju osobu od većine svojih vršnjaka...
Istina ja da ono što nas ne slomi, učini nas jačim...
Nažalost, neki se slome

Lalena wrote: ↑21/05/2020 22:47 @banjaluka078
Ovo je teško i pročitati...
"Malenoj" držim fige, nije joj bilo lahko, ali vjerujem da će baš zbog svega što je prošla izrasti u daleko bolju, jaču i zreliju osobu od većine svojih vršnjaka...
Istina ja da ono što nas ne slomi, učini nas jačim...
Nažalost, neki se slome

Hvala. Da, strašno. Ja jako volim djecu i imam puno "male raje", redom super klinaca. Do njenog slučaja, nisam pojma imala šta se dešava u njihovom svijetu u smislu novih tehnologija i novih načina kinjenja. Kad sam prvi put čula za neke od njenih problema, pričala sam s ovim malo starijima i oni su mi dali uvid u taj svijet, njihova iskustva, priče i njihov savjet je bio "vadite je iz te škole". Djeca bolje kontaju šta se dešava. Mi nekako naivno mislimo da ima sistem, da ima drugih ljudi koji su empati kao mi, da su roditelji razumna bića...

Malu su iščupali kad se skontalo da duge nogavice i rukavi nisu da sakrije ožiljke od "macinih ogrebotina", nego od rezanja, a tad je nekad i psihologu prvi put spomenula da želi da je nema i da pomišlja da bi tako bilo bolje. Srećom je odmah alarmirao porodicu i ljudi su tumbe promijenili život, kuću, školu, okruženje, bukvalno borba za život. Bolje je ona, ima tu još rada, još građenja samopouzdanja, još promjena raspoloženja, puberter baš i ne pomaže, ali je barem u urbanoj sredini, ima pored škole aktivnosti gdje se ispuše, iskače, pa je OK.

U mene od jednog prijatelja (rođo sila gazda neke firme, nije neko koga mogu tek tako mlatarati lijevo desno) mali išao u ovu školu, inače fino dijete, prije jedno 15ak godina. Šta je proživljavao meni došlo da ih idem mlatit tamo. Stoka neviđena kako određene mrcine i mentalne nakaze sa strane kadrova tako i ona zadnja fukara koja se mesa najela pa sad ko su ko oni ne možeš im ništa.

Dobro je jedna učiteljica iz hrvatske osnovne u Novom Travniku rekla "Ne mogu se mješati kruške i jabuke", samo što je sav grad tada to shvatio sa nacionalnom konotacijom jer je isti podijeljen. Malo ko, pa i ja, je shvatio ono što je žena zaista htjela reći, pa smo je svi osuđivali, žene sad nema pa bože moj ogriješili smo se. Ovo je posljedica te politike gdje svako može sa svakime. Što reče jedna stara hanuma meni kad sam bio mali (nekad 80ih), aristokracija iz onog vakta, sine ne daj fukari mesa, jer kad se fukara mesa najede, ima da ti jebe majku.

Došli smo u vrijeme gdje taj ološ koji je većina odigrava cancel kampanje nad finim ljudima, pa tako se to prenosi i među djecu. Psihičko zlostavljanje koje se sada dešava u školama je neviđeno, ali nije nešto što se može rješiti od strane nastavnika, to je ono suptilno pokvarenjačko eliminisanje nekoga iz društva koje ga baca u depru, dijete ništa nije krivo osim što nije govno kao i ostatak te grupe i ne može da se uklopi u njihove null moral norme i ono fakinsko ponašanje, pa biva eliminisan. Društvene mreže naravno značajno pospješuju to još više.

banjaluka078 wrote: ↑21/05/2020 23:05

Lalena wrote: ↑21/05/2020 22:47 @banjaluka078
Ovo je teško i pročitati...
"Malenoj" držim fige, nije joj bilo lahko, ali vjerujem da će baš zbog svega što je prošla izrasti u daleko bolju, jaču i zreliju osobu od većine svojih vršnjaka...
Istina ja da ono što nas ne slomi, učini nas jačim...
Nažalost, neki se slome

Hvala. Da, strašno. Ja jako volim djecu i imam puno "male raje", redom super klinaca. Do njenog slučaja, nisam pojma imala šta se dešava u njihovom svijetu u smislu novih tehnologija i novih načina kinjenja. Kad sam prvi put čula za neke od njenih problema, pričala sam s ovim malo starijima i oni su mi dali uvid u taj svijet, njihova iskustva, priče i njihov savjet je bio "vadite je iz te škole". Djeca bolje kontaju šta se dešava. Mi nekako naivno mislimo da ima sistem, da ima drugih ljudi koji su empati kao mi, da su roditelji razumna bića...

Malu su iščupali kad se skontalo da duge nogavice i rukavi nisu da sakrije ožiljke od "macinih ogrebotina", nego od rezanja, a tad je nekad i psihologu prvi put spomenula da želi da je nema i da pomišlja da bi tako bilo bolje. Srećom je odmah alarmirao porodicu i ljudi su tumbe promijenili život, kuću, školu, okruženje, bukvalno borba za život. Bolje je ona, ima tu još rada, još građenja samopouzdanja, još promjena raspoloženja, puberter baš i ne pomaže, ali je barem u urbanoj sredini, ima pored škole aktivnosti gdje se ispuše, iskače, pa je OK.

Nijedno dijete ne bi trebalo prolaziti kroz to... Svaka čast roditeljima, uz takvu podršku ne sumnjam da će uspjeti...

I sama znam nekoliko primjera u svojoj okolini... Prečesto se takve stvari dešavaju
Znam za primjer dječaka koji je kao novi došao u razred pa su se "djevojčice" urotile protiv njega...
Roditelji su pronašli poruke na telefonu, prijetnje, ucjenjivanja, i alarmirali redom sve u školi...
To su tako podlo smišljene ucjene, niko ne bi povjerovao da na kraju nisu same priznale...
I da, čak su se nazivale "klanom" i hvalile kako su jedno dijete već otjerale iz razreda...

Definitivno je potrebno osim otvorenih razgovora s djetetom uvijek imati na umu i ovakve stvari i reagovati na prvu, na sitne znakove, provjeravati. Mi sad pušemo i na hladno, ali bolje i to, nego vodati dijete psihijatrima, psiholozima ili mu, ne daj Bože, Fatihu učiti.
Nije svako u stanju dići sidro i učiniti drastičan potez da iščupa dijete, nije svaka škola zainteresovana ili opremljena da reaguje, zato kuća mora biti baza i sigurna luka.

Lalena wrote: ↑21/05/2020 23:28

banjaluka078 wrote: ↑21/05/2020 23:05

Lalena wrote: ↑21/05/2020 22:47 @banjaluka078
Ovo je teško i pročitati...
"Malenoj" držim fige, nije joj bilo lahko, ali vjerujem da će baš zbog svega što je prošla izrasti u daleko bolju, jaču i zreliju osobu od većine svojih vršnjaka...
Istina ja da ono što nas ne slomi, učini nas jačim...
Nažalost, neki se slome

Hvala. Da, strašno. Ja jako volim djecu i imam puno "male raje", redom super klinaca. Do njenog slučaja, nisam pojma imala šta se dešava u njihovom svijetu u smislu novih tehnologija i novih načina kinjenja. Kad sam prvi put čula za neke od njenih problema, pričala sam s ovim malo starijima i oni su mi dali uvid u taj svijet, njihova iskustva, priče i njihov savjet je bio "vadite je iz te škole". Djeca bolje kontaju šta se dešava. Mi nekako naivno mislimo da ima sistem, da ima drugih ljudi koji su empati kao mi, da su roditelji razumna bića...

Malu su iščupali kad se skontalo da duge nogavice i rukavi nisu da sakrije ožiljke od "macinih ogrebotina", nego od rezanja, a tad je nekad i psihologu prvi put spomenula da želi da je nema i da pomišlja da bi tako bilo bolje. Srećom je odmah alarmirao porodicu i ljudi su tumbe promijenili život, kuću, školu, okruženje, bukvalno borba za život. Bolje je ona, ima tu još rada, još građenja samopouzdanja, još promjena raspoloženja, puberter baš i ne pomaže, ali je barem u urbanoj sredini, ima pored škole aktivnosti gdje se ispuše, iskače, pa je OK.

Nijedno dijete ne bi trebalo prolaziti kroz to... Svaka čast roditeljima, uz takvu podršku ne sumnjam da će uspjeti...

I sama znam nekoliko primjera u svojoj okolini... Prečesto se takve stvari dešavaju
Znam za primjer dječaka koji je kao novi došao u razred pa su se "djevojčice" urotile protiv njega...
Roditelji su pronašli poruke na telefonu, prijetnje, ucjenjivanja, i alarmirali redom sve u školi...
To su tako podlo smišljene ucjene, niko ne bi povjerovao da na kraju nisu same priznale...
I da, čak su se nazivale "klanom" i hvalile kako su jedno dijete već otjerale iz razreda...

Feudalizam je jedino rješenje. Takva bagra ni blizu citadele, samo vojska ode harač pokupi i mrš nazad. Nije to samo problem ovdje, to je jedan od najžešćih društvenih problema koji mori čitavu planetu. Teško je naći rješenje bez eliminacije dobre porcije populacije.

Kolegica je pricala kako sama sebi nije vjerovala da se svadja s petogodisnjim djecakom u vrticu. Primjetila je da joj dijete odjednom insistira sta mora obuci u vrtic i to je sve cesce islo do suza.
Razgovarajuci sa sinom sazna da jedan od djecaka koji je u grupi s njenim sinom u vrticu sikanira sve djecake koji se ne obuku u stilu koji im je on zadao dan prije. Neka vrsta petogodisnjeg influensera koji je oko sebe okupio djecake koji mu se dive i koji su spremni sve uraditi da mu se svide i budu dio njegovog drustva. Dakle, petogodisnji djecaci.

Čitam baš na ovu temu i ovih dana raspravljam jer i sam znam ovu porodicu kojoj se desila vjerovatno najveća nesreća koja se porodici može desiti. Pričam i sa nekim pedagozima, profesorima, imam te raje, pa neki kažu sljedeće (ovi stariji i posebno ovi što su vani a predaju ima ih par): Šta mislite da li je jedan od načina da se uticaj psihološkog zlostavljanja nad djecom spriječi time što će se dijete od malih nogu učiti da škola nije mjesto gdje si sa ljudima nego gdje si na dužnosti, a da se sa ljudima družiš van tih obrazovnih institucija, odnosno da apsolutno zanemari činjenicu da većina tih u školi i postoji, da samo gleda u tablu. Naravno ovo je teško djetetu objasniti, ali kada ga se krene kao malog sjeverokorejanca bombardovati s time od kad prvu riječ skonta šta znači, može imati efekta. Također bi najviše pomoglo kada bi to dijete imalo svoju van-institucionalnu raju već od ranijih dana.

Naravno stvaramo male robote time, ali možda je i to bolje nego stvarati sutra suicidalne osobe koje će čitav život moriti to strašno iskustvo cancel kulture iz škole i sutra će ta djeca imati svoju djecu kako će se to odnositi na njih, šta se dešava u tom psihološkom prenosu s roditelja na dijete, ako je roditelj žrtva nasilja a samim time i, usudit ću se to nazvati tako, takoreći okrnjena psihološka struktura.

Mafioso wrote: ↑21/05/2020 23:58 Čitam baš na ovu temu i ovih dana raspravljam jer i sam znam ovu porodicu kojoj se desila vjerovatno najveća nesreća koja se porodici može desiti. Pričam i sa nekim pedagozima, profesorima, imam te raje, pa neki kažu sljedeće (ovi stariji i posebno ovi što su vani a predaju ima ih par): Šta mislite da li je jedan od načina da se uticaj psihološkog zlostavljanja nad djecom spriječi time što će se dijete od malih nogu učiti da škola nije mjesto gdje si sa ljudima nego gdje si na dužnosti, a da se sa ljudima družiš van tih obrazovnih institucija, odnosno da apsolutno zanemari činjenicu da većina tih u školi i postoji, da samo gleda u tablu. Naravno ovo je teško djetetu objasniti, ali kada ga se krene kao malog sjeverokorejanca bombardovati s time od kad prvu riječ skonta šta znači, može imati efekta. Također bi najviše pomoglo kada bi to dijete imalo svoju van-institucionalnu raju već od ranijih dana.

Naravno stvaramo male robote time, ali možda je i to bolje nego stvarati sutra suicidalne osobe koje će čitav život moriti to strašno iskustvo cancel kulture iz škole i sutra će ta djeca imati svoju djecu kako će se to odnositi na njih, šta se dešava u tom psihološkom prenosu s roditelja na dijete, ako je roditelj žrtva nasilja a samim time i, usudit ću se to nazvati tako, takoreći okrnjena psihološka struktura.

Čovjek je društveno biće i traži svoj "čopor" u svakom uzrastu. Jako je bitno za razvoj da je sa vršnjacima, da ima interakciju. Vršnjake pronalazi u vrtiću, u školi, manje na aktivnostima van škole. Ako ćeš od njega praviti samotnjaka, budi siguran da ćeš mu nacrtati metu posred čela. Ali ga definitivno treba učiti da je škola samo jedna faza u životu i da ne treba primati k srcu ako se baš ne uklapa, da je ok biti drugačiji, da je crna ovca posebna zato što nije ista kao sve bijele. Lakše je to nama reći nego njima shvatiti, nažalost.

A najgore se raspravljati ss nepismenim kebarama koje i ako upozoris da ne moze dijete raditi sta hoce,natovari ti se na kosti sa jos 50 glupaca i njihobim sistemima funkcionisanja. Msm kome pricati...

Ovog ima u citavom svijetu. Zena mi je psiholog bas za ovakve slucajeve, i nista nije bolje na zapadu nego ovde. Ne krivite sistem niti pare niti adresu gdje zivite vec posvetite djeci vremena i pricaj te sa njima.

Jedna sarajevska osnovna škola. Nova nastavnica došla i po pedagoškim mjerilima i normama ocjenjuje. Mali fakin dobio -4. Ono smatra da je bogomdan i da treba 5. Ustaje sa časa i odlazi u drugu učionicu, kod drugog nastavnika i “cinka” svoju nastavnicu da je došla nespremna na čas. Nastavnicu, naravno, zovu na razgovor gdje je dodatno izložena pritisku da malom fakinu dadne 5 jer je on nečiji...
...ako je dijete ovo spremno uraditi odraslom, šta je tek spremno uraditi vršnjaku. A fakin je copy paste svojih roditelja tako da je velika krivica, a samim tim i odgovornost, na roditeljima. Međutim iz ovog gliba i mulja će samo fakini isplivati, nažalost.

CikaFajer666 wrote: ↑22/05/2020 01:05 Ovog ima u citavom svijetu. Zena mi je psiholog bas za ovakve slucajeve, i nista nije bolje na zapadu nego ovde. Ne krivite sistem niti pare niti adresu gdje zivite vec posvetite djeci vremena i pricaj te sa njima.

Pa kako da to utuvimo u glavuse roditelja?
Nema razlike jesul roditelji skorojevici ili fukara djeca fursate provode na razne nacine

Ovaj legenda je bio i kaznjen jer je uzvratio istom mjerom kretenu malom. Nazalost vecina zlostavljanja danas je psihicko i pogotovo kroz socijalne medije, tesko se odbraniti a roditeljima pogotovo otkriti sta se desava dok nije kasno.

banjaluka078 wrote: ↑21/05/2020 22:11 Iz iskustva djevojčice s kojom sam ja povezana, ona bi bila sretna da se radilo o fizičkom zlostavljanju. Znala bi se braniti, bavila se džudom, nije palčica, sigurno bi neko oplakao da je krenuo na nju.
Među djevojčicama vlada, uglavnom, psihičko zlostavljanje, kinjenje...ogovaranje, šikaniranje, izbacivanje iz društva, naročito sada u digitalno doba, to su pravi udruženi napadi na društvenim mrežama, kroz poruke, viber grupe, hakiranje naloga, fotošopiranje, ne daj Bože kakve sporne fotke, zloupotreba privatnih poruka koje se screenshotaju (kako ovo uopšte kažemo na našem?!) i šalju dalje. To je jedan sasvim novi domen kojem roditelji nisu dorasli ili ne žele biti. Misliš da ti je dijete sigurno, jer je uz tebe, kući, a ono proživljava dramu na svom telefonu.
Mi smo učinili to nešto što većina roditelja smatra nezamislivim i "narušavanjem dječje privatnostu", ušli smo u njen telefon i noge su nam se odsjekle. Pa to što je to jadno dijete doživjelo i preživjelo, neko od nas starijih bi fasovao nervni slom. Vrhunac je bio taj njen rođendan na koji ona poziva društvo iz razreda, oni odgovaraju da će doći, kući se sve priprema (a nisu baš imućni i bio je to popriličan budžetski izazov), ona sjedi i čeka, čeka, čeka...i onda je neko taguje na slici i ona skonta da je sva ta ekipa koju ona čeka otišla na izlet i tagovanjem joj šalju jasnu poruku. Ne znam uopšte kako je preživjela taj dan, to su bili sati neprekidnog jecanja i plakanja, brinuli smo za nju i psihički i fizički.
Ako se ko sjeća filma Keri, pa poželjela sam da mala onako vrati tim malim zlicama. Znam da nije okej tako nešto željeti djeci, ali ovo dijete mi je drago, blisko, boli me kad je boli.
I zato sam sretna što je sad dalje od tog ljudskog taloga i što ide dalje. Sesije kod psihologa su sve rjeđe, jaka je, pronašla je društvo koje nije nazadno i kojem nije čudno što su joj starci razvedeni, a ona ne ide na vjeronauku.

Što se tiče psihičkog nasilja, moj metod u tom slučaju je vazda bio ignore. Nećete me u svom društvu ok, nema problema, neću ni ja vas. Nemam se s kim igrati, ok ima biblioteka i gro knjiga u njima koje treba pročitati, može i enciklopedija, vazda mi je fantazija bilo otvorit mapu određene lokacije i onda razgledati gdje koji grad bude na mapi koliko stanovnika ima, koji su glavni gradovi država, itd. U školi svejedno me nije interesovalo biti sa "cool" dječacima i djevojčicama. Problem je što djeca sebi nabiju šuhvu da moraju biti u određenom društvu po svaku cijenu, to djecu treba odučiti, jer tu i nastaje problem odbijanja i nabijanja kompleksa. U prevodu učimo djecu da budu samostalni i da im nije potrebno odobrenje vršnjaka da bi se osjećali ispunjeno, u tom slučaju iskristalizirat će se oni koji su stvarno prijatelji i oni koji su to samo na papiru.

Veigar wrote: ↑22/05/2020 08:50 Što se tiče psihičkog nasilja, moj metod u tom slučaju je vazda bio ignore. Nećete me u svom društvu ok, nema problema, neću ni ja vas. Nemam se s kim igrati, ok ima biblioteka i gro knjiga u njima koje treba pročitati, može i enciklopedija, vazda mi je fantazija bilo otvorit mapu određene lokacije i onda razgledati gdje koji grad bude na mapi koliko stanovnika ima, koji su glavni gradovi država, itd. U školi svejedno me nije interesovalo biti sa "cool" dječacima i djevojčicama. Problem je što djeca sebi nabiju šuhvu da moraju biti u određenom društvu po svaku cijenu, to djecu treba odučiti, jer tu i nastaje problem odbijanja i nabijanja kompleksa. U prevodu učimo djecu da budu samostalni i da im nije potrebno odobrenje vršnjaka da bi se osjećali ispunjeno, u tom slučaju iskristalizirat će se oni koji su stvarno prijatelji i oni koji su to samo na papiru.

To je puno lakše reći nego postići. Imaš različite vrste osoba, neke vrlo društvene, neke sretne kad su same, nekima stalo da se svima svide, neke totalno boli briga kakav utisak ostavljaju. Zavisi kako ko prima "vibracije" od okoline, zavisi valjda i od dobi, kad hormoni rade svoje u pubertetu sve je svakako drama. Jedno je ne biti dio cool raje, problem je kad se urote, pa nemaš nikog od raje, jer će oni začas išikanirati i bilo koga ko ti se približi. Strašno je kad ti je 11-12 i kad niko ne sjedi s tobom i kad nema nijednog djeteta s kojim se možeš zbližiti.

banjaluka078 wrote: ↑22/05/2020 09:42

Veigar wrote: ↑22/05/2020 08:50 Što se tiče psihičkog nasilja, moj metod u tom slučaju je vazda bio ignore. Nećete me u svom društvu ok, nema problema, neću ni ja vas. Nemam se s kim igrati, ok ima biblioteka i gro knjiga u njima koje treba pročitati, može i enciklopedija, vazda mi je fantazija bilo otvorit mapu određene lokacije i onda razgledati gdje koji grad bude na mapi koliko stanovnika ima, koji su glavni gradovi država, itd. U školi svejedno me nije interesovalo biti sa "cool" dječacima i djevojčicama. Problem je što djeca sebi nabiju šuhvu da moraju biti u određenom društvu po svaku cijenu, to djecu treba odučiti, jer tu i nastaje problem odbijanja i nabijanja kompleksa. U prevodu učimo djecu da budu samostalni i da im nije potrebno odobrenje vršnjaka da bi se osjećali ispunjeno, u tom slučaju iskristalizirat će se oni koji su stvarno prijatelji i oni koji su to samo na papiru.

To je puno lakše reći nego postići. Imaš različite vrste osoba, neke vrlo društvene, neke sretne kad su same, nekima stalo da se svima svide, neke totalno boli briga kakav utisak ostavljaju. Zavisi kako ko prima "vibracije" od okoline, zavisi valjda i od dobi, kad hormoni rade svoje u pubertetu sve je svakako drama. Jedno je ne biti dio cool raje, problem je kad se urote, pa nemaš nikog od raje, jer će oni začas išikanirati i bilo koga ko ti se približi. Strašno je kad ti je 11-12 i kad niko ne sjedi s tobom i kad nema nijednog djeteta s kojim se možeš zbližiti.

Djecu samo treba učiti da budu samostalna, od rođenja znači i većina tih problema neće biti problem u stvari. Danas roditelji, vidio x puta uživo, odgajaju djecu u staklenom zvonu, sve im pružaju a zauzvrat ništa ne traže, puštaju da se djeca ponašaju kako hoće bez ikakve reperkusije, tutnu im telefone u ruke i misle da su riješili problem galame u kući, itd.. Naravno znam ja da je teško odgajati djecu, ali niko nikad nije rekao da je lako biti roditelj. Bitno je napomenuti da ako djeca vide podršku roditelja ali onu pozitivnu, lakše je rješavati onda tekuće probleme pa tako i problem nošenja saa eventualnim nasiljem. U prevodu od djece ne treba praviti debile već osobe koje sutra samostalno mogu voditi život. Eh to je najteži dio svakom roditelju.