Sanjarko wrote: ↑05/02/2020 09:21
Ma da mi neko ima pokazati, da me uputi itd. Ne bi ja tako. A kazem u kvaru mi je sve. Tipke mnoge malo, malo nekad nece da rade. Poceo se i kvariti laptop. Jos spavam po pola dana, nekad i duze, rijetko nekad krace da spavam. A opet stalno pospan. Jos u nekom svom svijetu skoro uvijek. Vecinom sam nocna ptica.
Sa mnom se moze razgovarati i nedozivljavam ja nista vecinom kao napadanje. Tesko i nemogu skoro nikako da se naljutim na nekog, a i ako se naljutim odljutim se lako. Zaboravim brzo i predzem preko toga. Tako i drugi izgleda prema meni mozda.
Htjeo nedavno cuvar na parkingu da budem. Ali traze godinu dana iskustva.
PS. Znam da imam i blokada ali opravdane su dosta. Recimo refleksi mi nisu najbolji i nikad nisu bili i spor sam, usporen da se tako izrazim. Sipljom me zvali i zezali kao malog.
Ima uvijek neko da te uputi, u današnjem svijetu tehnologije i knjiga možeš pronaći informaciju za skoro sve stvari koje te zanimaju, od kako skuhati sebi rižu do kako regenerirati jetru...
Ali hajmo redom, bio si kod psijahatra, rekao ti je da imaš paranoidnu šizofreniju, tu si trebao dobiti terapiju, ali ti se ne slažeš sa tom dijagnozom, onda možeš otići kod drugog psijahtra pa vidjeti šta će ti on reći. Nisam stručnjak, ali paranoidna šizofrenija je najčešči oblik šizofrenije, imaš strah od nečega što u realnosti ne postoji. Zadnji put kada sam slušao izjavu momka, kojem je ova bolest dijagnosticirana, rekao je da je mislio da mu je otac vrag i da ga otac želi ubiti, doživio je psihozu i nije bio u stanju svakodnevnicu da obavlja, terapija mu je pomogla i vratio se normalno u svakodnevnicu. Moraš shvatiti, da smo mi postratno društvo koje je teško podnjelo tranziciju i da smo skoro svi nekako osakaćeni ratom, tranzicijom, besparicom... mediji nas peru, kako se u zadnje vrijeme vole kazati "hibridni rat" koji se vodi na ovim prostorima je aktivan... i da smo svi nekako u svojim strahovima, kako egzistencijalnim strahovima pa dalje... Kratko rečeno, svi imamo neku dijagnozu, samo nismo svi bili kod doktora.
Da li imas autizam, bipolarni poremećaj, to ti isto samo stručnjak može reći. To ti je kao kad autom staneš negdje, prepadneš se, nisi stručnjak, kontaš da je havarija ekstremna, stojiš na putu, dan prolazi... i onda dođe automehaničar, pogleda kratko, zamjeni neki mali remen na autu od 10 KM i auto ponovo vozi bez problema. A tebi je to bio smak svijeta, stojao si na mjestu, dok je on majstor i njemu je to posao da popravlja auta, isto tako doktori popravljaju ljude.
Za jetru je spas surutka, da ne piješ gazirano i sl. Ako je puno jetra stradala, onda naravno opet - pravac doktoru.
To što pretjerano spavaš, to ti je povezano sa stanjem uma, naštelovan si da si negativan i tako ne funkcionišeš, tj. funkcionišeš. Stanje uma moraš popraviti na pozitivno, pozitivne misli, rad, ustaneš rano ujutro, hladan tuš, ideš šetati, hodati, tako se mučiš dok ti to ne postane rutina, nema spavanja preko dana, uhvatiš rutinu kada ideš spavati i kada ustaješ, toga se onda držiš. Ako nemaš fizičke aktivnosti, onda te zdravlje napušta, kako fizičko tako i psihičko, znači, moraš biti fizički aktivan, najjeftinije i najjednostavnije ti je šetati, trčati, istezanje, vježbe snage... svaki dan nešto, barem jedan sat.
Uglavnom, kad središ to stanje da si vazda pospan, onda si sredio 90% svojih problema.
Nemaš ispravan laptop, dobro, ima ispravnih za običan rad na internetu jako povoljno danas kupiti, trenutno nisi u situaciji da ga sebi možeš priuštiti, znači moraš pronaći neki poslić ovako na terenu da sebi možeš priuštiti opremu za rad. Da je najgori posao, sa dnevnicom od 20 KM kod privatnika sa čačkalicom u ustima, za mjesec dana si dovoljno zaradio za solidan laptop, a takav posao se danas može naći.
Ustani svako jutro, uzmi sebi radno vrijeme od 8 sati gdje češ tih 8 sati aktivno tražiti posao, kako online, tako na terenu, od restorana do restorana kucati i pitati da li traže radnika, konobara, čuvara... tako po hotelima, kafićima, marketima,... ako nisi obišao sve i jednu firmu u Zenici da upitaš za posao, nisi se ni potrudio. Na kraju krajeva, ima bus za Sarajevo

pa za početak svaki dan putuješ na posao.
Svaki dan biraš, hoćeš li ići laganim neispravnim putem ili teškim ispravnim putem. Toliko od mene, nadam se da sam pomogao.
