Lincoln-Burrows wrote:Nisu se svi forumaši (Bošnjaci/Bosanci) javili na temu ali očito je da je mržnja prema Srbima prevelika,
teško da će se pronaći zajednički identitet i idućih sto godina, to mislim ja osobno.
Naravno da se nasi narodi medjusobno mrze, ali kada govorimo o mrznji, neophodan je diferenciran pristup, kako bi stvorili osnove za ispravnu interpretaciju tih mrznji. Jer, nase mrznje se u izvornom smislu i moralnom kontekstu razlikuju jedna od druge. Ako mrznju definisemo kao intenzivan osjecaj nenaklonosti i odbojnosti prema jednom covjeku ili jednoj grupi ljudi, koji moze da vodi u agresivne akte prema tim objektima, onda se moze reci da taj osjecaj sva tri naroda dijele. Ne u istom obimu, ali ipak - nasi narodi se mrze i preziru. Medjutim, kada otvorimo pitanje izvora tih mrznji, onda se te mrznje pojavljuju u potpuno drugacijem svjetlu. Posto je tema Karadzic, fokusiracu se na poredjenje srpske sa bosnjackom mrznjom.
Naime, u nasem slucaju je potrebno razlikovati izmedju dva oblika mrznje (Erich Fromm):
1) Karakterno inducirana mrznja (srpska)
2) Reaktivna mrznja (bosnjacka)
Ova dva oblika mrznje imaju potpuno drukciju psiholosku funkciju! I samo ako se ta funkcionalnost shvati, moguce je njeno suzbijanje.
Iako svaki covjek i svaki narod - ovisno od okolnosti - potencijalno mogu na oba nacina da mrze, zadnjih se trideset godina kod Srba dominantno pojavljuje prva, a kod Bosnjaka ona druga vrsta mrznje.
Karakterno inducirana mrznja
je jedan generalno neprijateljski stav jedne osobe ili grupe prema drugoj osobi ili grupi ljudi. Ona je izraz unutarnje mrznje, izraz unutrasnjeg potencijala covjeka da mrzi. Njegovo glavno obiljezje je opsta spremnost da mrzis i da tu spremnost izrazis sa svojim neprijateljskim i pakosnim djelima prema vanjskome svijetu. Iskusavanje ove mrznje kroz destruktivna djela prema objektu mrznje, stvara
osjecaj zadovoljstine kod covjeka koji mrzi. Izvor ove mrznje je
fiktivno generirani osjecaj ugrozenosti, osjecaj prijetnje koja vreba izvana. Aktiviranje i mobiliziranje ove vrste mrznje sprovode drustvene elite putem propagande i tipicno je za praskozorje rata. Propagandom se stvara jedna IN-grupa i jedna Out-grupa. Out-grupi (Bosnjaci) se propagandistickim alatkama dodjeljuju negativne karakterne osobine i podmecu opasne namjere, koje ugrozavaju opstanak srpskog naroda, dok se In-grupi, kojoj sopstveni narod pripada (dakle Srbima) pripisuju pozitivne karakterne i moralne osobine. Sukcesivno se pomjera poimanje normalnog razmisljanja (postaje normalno i ubiti covjeka/unistiti drugi narod, ukoliko to ima neku visu svrhu) i ubija osjecaj empatije prema uljezima. Relativno brzo se stvara osjecaj da se Srbi moraju braniti od zlog i odvratnog napadaca. Ovaj psiholoski mehanizam moze da objasni cinjenicu, da su se Srbi osjecali ugrozenim i to sto vjeruju da su ratnim aktom zapravo samo branili sebe.
Reaktivna mrznja
je agresivna odbrambena reakcija od napada na sopstveni zivot, sopstvenu sigurnost i dobrobit osoba koje volis i sa kojima se identificiras. Taj osjecaj proizilazi iz neposredne/predstojece realne opasnosti, ili pak iz dozivljene patnje. Njen uzrok je prema Frommu, pozitivan odnos prema zivotu, odnosno zelju za zivotom - neostecenim zivotom.
Tako da je ovdje mrznja nista drugo nego ocekivana reakcija covjeka, koji zeli nista vise ili manje osim da zivi. Ova vrsta mrznje je dakle agresivna reakcija koja ima za svrhu da zastiti tijelo ili psihu od bioloskog ili psihickog bola.
Jedna posebna vrsta bola, kojeg su probosanski ljudi, a medju njima posebno bosnjacki narod morali da pretrpe u proteklom ratu je
sistematsko ponizavanje koje su dozivjeli od svojih komsija. Od svih uvreda, koje se u medjuljudskoj interakciji desavaju, ponizenje je najteza! Nista covjeka ne pokrece kao sto to radi ponizenje, jer je ono susta suprotnost od postovanja. Kolicina ponizenja, koju su Bosnjaci dozivjeli, tezina i karakter zlocina koji su nad njima izvrseni i, na kraju, nemogucnost zadovoljavanja pravde, ostaju neminovno u kolektivnom sjecanju.
Uzmemo li u obzir da Bosnjaci nisu u stanju cak niti jednog dokazanog obozavaoca zlocinacke ideologije - cetnickog pekara - da ekonomski i socijalno sankcionisu, mogu samo reci, da mene licno vise iznenadjuje nivo te reaktivne bosnjacke mrznje prema Srbima, jer ga smatram - s obzirom na ozbiljnost stete koju im isti nanose - iznenadjujuce niskim. Sto samo po sebi ima i dobre i lose implikacije.