SaraFina wrote:Jučer smo po ko zna koji put svjedočili četničkom orgijanju u Višegradu. Problem u biti ne predstavljaju desetine polumatorih i matorih olinjalih spodoba, sa šajkačama i kokardama, za koje je upitno hoće li doživjeti Đurđevdan. Nego prećutno odobravanje političkog vrha Srbije, RS i SPC pa i javnosti u ovakvim okupljanjima (koje prati otvoreno pozivanje na linč, progone, ubijanje, genocid i sve ono što je obilježilo krvave devedesete).
Guslanje iz prošlosti o dahijama i Turcima, poprima i "javne parade" koje ne treba shvatati isključivo kao dio četničkog folklora.
Jer nailazi na odobravanje i prihvatanje, a osude izostaju i od onih koji bi se makar deklarativno ako ne ljudski i moralno trebali ograditi. A kako bi se ogradio obrijani četnik Aleksandar Vučić na čelu susjedne Srbije?Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.
SPC? - Pod čijim se okriljem i sa čijim odobrenjem desio progon nesrpskog stanovništva pod kontrolom VRS. Politički vrh Srbije i RS? - Uz čije je ideje i lično učešće stvorena RS na masovnim grobnicama,
progonima i genocidu
Dakle SVI navedeni su i sami "direktno povezani i zaslužni u prošlosti". I to ne tako davnoj. I ne onoj četrdesetih godina prošlog vijeka. Nego devedesetih.
Vučić bio u jedinici vojvode koji je postrojio četnike u Višegradu!
Pripadnike Ravnogorskog četničkog pokreta (RČP) koji su se jučer okupili u Višegradu da odaju počast zloglasnom četničkom vođi iz Drugog svjetskog rata - Draži Mihailoviću, u selu Draževina nadomak tog grada tuge na obalama Drine, u kojem su počinjeni užasni zločini, postrojio je zloglasni vojvoda s Grbavice - Slavko Aleksić.
Piše: Faruk Vele
Za Slavka Aleksića mnogi su čuli, ali ono što se, slučajno ili ne, prešućuje jeste njegova veza sa bivšim premijerom, a aktuelnim predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Zloglasni četnički vojvoda sa Grbavice postrojio zločince u Draževini
Šešelj ga je volio
Prije tačno pet godina je bivši pripadnik Armije BiH Omer Isović iz Tuzle Tužilaštvu BiH podnio zahtjev za pokretanje istrage protiv Vučića i bivšeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolićazbog, kako je tvrdio, odgovornosti za ratne zločine tokom agresije na BiH, ali taj slučaj nikada nije dobio epilog na Tužilaštvu BiH.
Iako su državni organi BiH sve ove godine, pa i danas šutjeli, o ratnoj ulozi Vučića i Nikolića je govorio njihov "ideološki otac", ratni zločinac i aktuelni poslanik Skupštine Srbije Vojislav Šešelj, i to na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, povezujući Vučića upravo sa vojvodom Aleksićem.
"Sve smo zajedno radili. Ako sam ja umiješan u ratne zločine, onda je moj direktni saučesnik Tomislav Nikolić, nema nikakve sumnje. Gospodine Karadžiću, ja sam Nikolića 1993. godine na Knežini (Romanija) proglasio za srpskog četničkog vojvodu... Kompletno rukovodstvo Srpske radikalne stranke (SRS) je činilo sve što je bilo u našoj moći da pomogne srpskom narodu iz Republike srpske i 'republike srpske krajine'. Tomislav Nikolić je bio negdje mjesec-dva dobrovoljac u Slavoniji.
Naš generalni sekretar Aleksandar Vučić je prije ulaska u našu stranku bio dobrovoljac u četničkom odredu kod Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju (kod Sarajeva), pa je otud povučen da radi na TV Pale jer se pokazalo da se dobro razumije u taj posao", govorio je Šešelj.
Avdo Huseinović, publicista, istraživač i autora brojnih uspješnih dokumentarnih filmova, vjeruje u Šešeljeve tadašnje tvrdnje u pogledu ratne uloge Vučića i Nikolića.
"Ne čudi da je Vučić bio Aleksićev vojnik jer Šešelj je često slao mlade snage svoje stranke da se okale i na ratištu", rekao nam je Huseinović.
Podsjetio je da je sa Jevrejskog groblja gdje je, prema Šešelju, bio Vučić terorizirano Sarajevo.
"Sa tog snajperskog položaja ubijeno je mnogo civila na području Marijin-Dvora. Posebno Tršćanske ulice. Pod Aleksićevom komandom su se jedno vrijeme nalazili i ruski plaćenici. Da li su i snajperisti bili pod njegovom komandom, još nije precizno utvrđeno. Prema nekim američkim analizama, srpske snage su imale na obruču oko Sarajeva posebna snajperska odjeljenja koja su bila podređena direktno komandi Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS", rekao je Huseinović.
O Vučićevoj vezi s Alelskićem govorio je u decembru prošle godine za naš portal i ratni komandant Srebrenice Naser Orić nakon izjave srbijanskog predsjednika kako se nada da će on "jednog dana odgovarati za svoje strašne zločine".
"Svoju nevinost sam dokazao na terenu, a zatim potvrdio pred dvije sudske instance. To su Tribunal u Hagu i Sud BiH. Zato se nemam potrebe pravdati bilo kome, a kamo li Vučiću koji je bio pod komandom vojvode Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju u Sarajevu, što je javno potvrdio i sam ratni zločinac Vojislav Šešelj. Predsjednik Srbije mora da zna da javnost itekako puno zna o njemu, njegovom učešću u ratu, u okupaciji naše zemlje, opsadi glavnog grada Sarajeva, prisustvu na spomenutom Jevrejskom groblju i pucanju po gradu i građanina Sarajeva. To je lokalitet sa kojeg je ubijeno najviše civila snajperskim djelovanjem po centru glavnog grada", rekao je Orić tada za Radiosarajevo.ba.
Ko je okrvavio ruke
Prema riječima Huseinovića, Aleksić je do rata bio zaposlen u pošti u Sarajevu. Nakon prvih višestranačkih izbora bio je vijećnik u Skupštini opštine Općine Novo Sarajevo.
"Osim njega na sarajevskom ratištu egzistirala su još dvojica četničkih vojvoda Branislav Gavrilović Brne, prijeratni kriminalac s Alipašina Polja i Vasilije Vidović Vaske iz Podlugova kod Ilijaša. Vaske je najviše okrvario ruke na civilima. Posebno ubijajući svoje komšije Bošnjake u selu Lješevo kod Ilijaša u junu 1992. godine.
Odgovoran je i za ubistva Bošnjaka u živom štitu na brdu Žuč. Brne se spominje u nekim pojedinačnim zločinima na Ilidži i Rakovici, dok je Aleksić, sudeći prema svjedočenjima ljudi sa okupirane Grbavice, imao korektan odnos prema Bošnjacima i Hrvatima koji su se zatekli na ovom dijelu okupirane teritorije", kazao je Huseinović.
Štaviše, Aleksić je krajem augusta 1992. godine protjerao zloglasnog zločinca Veselina Vlahovića Batka sa Grbavice, a i Biljana Plavšić, također osuđena za ratne zločine, u svojoj knjizi spominje "da je Aleksić bio veliki protivnik onoga što Batko radi na Grbavici".
Vojvoda Aleksić u čijoj jedinici je Vučić navodno bio, ostao je na Grbavici sve do reintegracije u martu 1996. godine, a danas živi u brdima iznad Bileće. Nakon rata Aleksić se odrekao Šešeljajer je po njemu Šešelj načinio ključnu grešku kada je postao servis Slobodana Miloševića.
Ostala dvojica sarajevskih četničkih vojvoda, kaže Huseinović, ostali su vjerni Šešelju sve do odlaska u Haag. Bili su mu u najbližoj pratnji. Čak je Vaske, štiteći Šešelja, pucao iz pištolja ispred Skupštine Srbije. Kad je došlo do raskola Nikolića i Šešelja, bez obzira na dobre ponude, Vaske i Brne su ostali vjerni Šešelju koji im je komandovao i iz Haga.
Bosanskohercegovački političari apsolutno nemoćni da spriječe te orgije četničkih spodoba i zaštite povratnike u takvim sredinama, pišu neke tekstove protesta.
Konkretno? - Kao i obično ne poduzimaju ništa.
Strane ambasade i njihova predstavništva također.
Prošlost izgleda na ovim prostorima, još uvijek ima presudan utjecaj na budućnost, suživot, toleranciju i mir. Trebamo li strahovati i u
budućnosti obzirom na proživljeno?
ŽIVA LOMAČA VIŠEGRAD
Članovi porodica, rodbina i prijatelji, noseći transparente na kojima traže pravdu i istinu, prošetali su ulicama Višegrada. Šetnja je protekla mirno i bez incidenata.
Najprije su se poklonili žrtvama u Pionirskoj ulici gdje je u kući Adema Omeragića 14. juna 1992. godine stradalo više od 70 žena, djece i staraca koji su živi zapaljeni.
Članovi porodica žrtava, brojni prijatelji, rodbina i predstavnici vlasti, odali su počast žrtvama polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe pred kućom u kojoj se zločin desio.
Riječ je uglavnom o Bošnjacima iz sela Koritnik koji su zarobljeni i zaključani u ovoj kući, a potom zapaljeni. Srpski vojnici, predvođeni Milanom Lukićem, u kuću su ubacili granatu, pucajući na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor.
Najmlađa žrtva imala je samo dva dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju. "Živu lomaču" je preživjelo osam osoba.
Kuću u Pionirskoj je obnovila Sumbula Zeba, kćerka Adema Omeragića, a 2015. godine otkrivena je i spomen-ploča koja trajno podsjeća na ovaj gnusni zločin.
I 25 godina od počinjenog zločina porodice stradalih tragaju za kostima svojih najmilijih. Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad i predsjednik Skupštine Opštine Višegrad, kazao je da solidan procenat Višegrađana mora znati gdje su mjesta u kojima su posmrtni ostaci stradalih na ovom i drugim mjestima.
"Nažalost, o tome se još uvijek šuti. Ja ih u kontinuitetu pozivam i danas sam ih pozvao da progovore. Bez ove iskrene, čestite, poštene riječi nema budućnosti ni jednima, ni drugima, ni trećima na ovim prostorima. Da bi imali bolju, sigurniju, perspektivniju budućnost, moramo zločinu pogledati u oči, moramo sebi pogledati u oči. To je jedini način da jedni drugima oprostimo", kazao je Memišević.
Poručio je da će Bošnjaci i Islamska zajednica Višegrada nastaviti ulagati maksimalne napore i trud da dođu do posljednjeg posmrtnog ostatka ubijenih Bošnjaka na ovim prostorima.
On je ispred kuće Adema Omeragića u Pionirskoj ulici kazao da onima koji su počinili zločin na ovom mjestu nema nikakve potrebe dizati bilo kakve spomenike.
"U historiji čovječanstva su sebi podigli spomenike ovdje u Višegradu, u ovim živim lomačama u kućama u Pionirskoj i na Bikavcu", kazao je Memišević.
Istakao je da je danas najviše Bošnjaka povratnika na periferiji grada, u višegradskim selima gdje je većinsko bošnjačko stanovništvo.
"Ne mogu kazati da povratka nema. Povratka ima, ali nažalost u gradu ga nema. U gradu su tri porodice koje egzistiraju tokom cijele godine. Tokom godine je ovdje u kontinuitetu prisutno 1.000 do 1.200 Bošnjaka. To je od 14.500, koliko je Bošnjaka živjelo 1991. godine ovdje, minorno malo", istakao je Memišević.
Pravda i pravičnost
Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja "Žena - žrtva rata", kazala je da već četvrtinu vijeka porodice čekaju da se pronađu kosti živo spaljenih civila o kojima, istakla je, Višegrad "nijemo šuti".
"Prihvatila sam prvu preživjelu žrtvu iz Pionirske, gdje sam joj iz ruku vadila crva i da ne govorim kako je izgledala. Mnogi znaju, prvo ove komšije iz srpskih kuća koji znaju kada se to desilo, da imalo u sebi imaju išta ljudskog, rekli bi gdje su te kosti. Međutim, Višegrad nijemo šuti", kazala je Hasečić.
Za zločine na području Višegrada, uz ostale, osuđeni su Milan Lukić na doživotnu zatvorsku kaznu i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.
"Pravda i pravičnost nije isto. Međutim, presuda je satisfakcija za preživjele žrtve i članova porodice", kazala je Hasečić.
Ona je pozvala političke lidere iz reda Bošnjačkog naroda da posjete stratišta u Višegradu i izvrše pritisak, kako na vlasti u Republici Srpskoj tako i na međunarodnu zajednicu da napokon kažu gdje su kosti.
Povodom obilježavanja 25. godišnjice zločina u Carevoj džamiji danas se uči i tehvid za žrtve "žive lomače", nakon čega će se kolona uputiti prema stratištu u naselju Bikavac, gdje su na današnji dan prije 25 godina, u kući Mehe Aljića pripadnici tadašnje vojske i policije RS zatvorili, a potom žive spalili više od 70 Bošnjaka, uglavnom žena, djece i staraca.
ALDIJANA ZORLAK
da na post o lomači u Višegradu repliciraš smajlijem.
,
