black wrote:Evo jos nesto ako vam nije mrsko citati
Kao jedna od velikih svjetskih religija Islam se temelji na vjerovanju u Boga kao stvaraoca Univerzuma i sveg sto Univerzum sadrzi, a isto tako i ubjedjenje da je Bog stvorio u covjeku takodje i duhovnu njegovu prirodu odnosno dusu, koja nastavlja postojanje i nakon smrti tijela. Ali duhovna strana covjeka sadrzi u sebi i dobro i zlo, a covjeku je data potpuna sloboda odabira na sto da se odluci. Jer kada bi covjeku bilo programirano da cini zlo, tada ne bi postojao razlog da ga se za to kaznjava dzehenemom. S toga su i dobro i zlo na ovom svijetu samo iskusenja ljudima, jer nakon presljenja u vjecnost treba tamo ispit polagati. Sto se ovdje posije tamo se pozanje. Bog je Apsolutni Gospodar, sam upravlja Univerzumom, nema druga u vlasti, niti pomagaca. Njemu se vjernici u molitvama obracaju direktno, svako posredovanje je iskljuceno. Ako bi se neko molio nekom svetcu namjesto Bogu, taj nshvaca i ne pojma Boziju svemoc, dok istovremeno precjenjuje moc covjeka, kojega smatra svetcem. To je u Islamu nedopustivo. Svaki je covjek pojedinacno odgovoran za sve svoje postupke dragom Bogu direktno bez posrednika.
Islam je najmladja od tih religija a njeno izvorno djelo Kur-an kompletno je sastavljen u vrijeme svoga vjerovjesnika Muhameda i zadrzao je svoju prvobitnu originalnost, sto nije slucaj sa ostalim svetim knjigama. Jedno od svojstava Kur-ana je da vjernike upucuje na posmatranje raznih prirodnih pojava, da bi se iz tog zakljucilo na Bozije stvaranje i Boziju svemoc. Stoga su sve prirodne nauke zastupljene u Kur-anu, ali nakon toliko vijekova razvoja nauke nije pronadjen nikakav nesklad u odnosu na docniji razvoj nauke. Nisam proucavao izvore drugih religija, ali imam utisak da je Kur-an jedina sveta knjiga koja se bavi tematikom ovakve vrste. Takvih uputa ima veliko mnostvo u Kur-anu.- Navest cu samo ove :
U onome sto Milostivi stvara neces vidjeti nikakvog nesklada. Pogledaj u nebo, da li vidis ikakav nedostatak. Zatim vise puta vrati pogled u nebo. Pogled ce ti se vratiti klonuo i zapanjen (Poglavlje 67 - ajet 3 i 4)
A koliko znamenja Bozije svemoci ima na nebesima i na zemlji, pored kojih ljudi prolaze i od toga glave okrecu. (Poglavlje l2 - ajet 105)
U vjeri nije dozvoljeno prisiljavanje. Pravi put jasno se razlikuje od zablude. (Poglavlje 2 - ajet 256 )
Prve rijeci objavljene vjerovjesniku Muhamedu (pocetak Poglavlja 96) u slobodnom prijevodu glase :
Uci u ime tvog Gospodara, koji je sve stvorio i koji je covjeka stvorio od "zakvacka". Uci, a tvoj Najplemeniti Gospodar je onaj koji covjeka poducio da se sluzi perom da bi saznao ono sto prije toga nije znao.
Poznate su izreke vjerovjesnika Muhameda :
Trazite nauku pa makar i u Kini.
Tinta koja se trosi kod ucenja i poducavanja jednako je vrijedna kao krv palih u borbi za slobodu.
To znaci da Kur-an zahtijeva od vjernika opste obrazovanje u pogledu prirodnih nauka kao i naucni prilaz vjerovanju u Boga. Jer prihvatanje bilo kakve ideje kroz razum formira emotivno uravnotezenu osobu. Onaj koji raspolaze argumentima, diskutira blago i u hladnokrvnom tonu. Njemu nije potrebno da u diskusiji podize temperaturu unosenjem temperamenta i emocija. Onaj koji nekoj ideji prilazi samo kroz emocije, taj sam iskljucuje svoj razum iz svog razmatranja. Jako pojacane emocije jos vise potiskuju podrucje razuma, te se tako vrlo jednostavno postaje ekstremistom u ideji koja se zastupa. Sto je covjek vise "pod gasom", sve je manje uracunljiv. Ekstremizam i vjerski i nacionalni potpuno je stran duhu Kur-ana. Jer razum je od najljepsih stvari koje je dragi Bog podario covjeku.
U Kur-anu na mnogo mjesta stoji da sva Priroda (Zemlja, Nebesa itd.) jeste vlasnistvo Boga Stvaraoca i da je Bog postavio covjeka kao Svog namjesnika na Zemlji. To znaci da covjek na Zemlji zivi na Bozijem imetku i da njime treba da upravlja kao Boziji namjesnik. To se u prvom redu odnosi na dva osnovna zadatka i to : PRAVDA U LJUDSKOM DRUSTVU I RAVNOTEZA U PRIRODI DA SE NE REMETI. Covjek treba da zivi u uskom kontaktu sa prirodom, da je proucava, da je koristi, da joj se divi i da je uziva.
Raznolikost jezika ljudske vrste, mnostvo raznih vjera i rasa je odredba Boga i prema Kur-anu ljudi trebaju da se medjusobno upoznaju da bise razmjeli jedni druge, a od te sveukupne raznolikosti kod Boga su najbolji oni, koji su najplemenitiji u svojim postupcima (vidi Poglavlje 49 - ajet 13).
Slijedeci uputstva vjerovjesnika Muhameda, Arapi su kao muslimani isli u daleku Kinu ondasnjim sredstvima putovanja u potrazi za naukom. Tamo su zapazili fenomen kompasa. Prakticki su ga primjenili u geografskoj orijentaciji i oni prvi su u istoriji covjecanstva zapoceli daleka prekomorska putovanja daleko od obale, do tada se plovilo samo uz obalu. Sluzili su se kompasom i razvijali astronomiju. Mada su porijeklom narod iz pustinje, postali su veoma dobri navigatori i veliki dio Indijskog Oceana nazvan je Arapsko More. Trgovinu su razvili sve do Malajskog Arhipelaga /danasnja Indonezija/ gdje su Islam prosirili kroz obicne kontakte.
U Kini su takodjer zapazili i proizvodnju nasega papira i u Istoriji covjecanstva prva industrijska proizvodnja papira razvila se je u tadasnjem Bagdadu.
Osnova nase danasnje tehnicke civilizacije je matematika. Bez matematike ne bi se znalo niti za renetgenski aparat. Medjutim takozvanim Rimskim ciframa ne mogu se obavljati niti cetiri racunske osnovne operacije. Eto sta za razvoj nauke znace arapske cifre, broj "0" i decimalni sistem. To su Arapi zapazili u Indiji, a stoji cinjenica da stanovnici Indije nisu znali aktivirati to znanje, kojim su rasplagali. Ali i Evropski narodi hiljadama godinama su imali kontakte sa Indijom, i nisu to opazali. Valjalo je da Arapi kao vjernici vodjeni Kur-anom dodju, to zapaze i aktiviraju. Stoga su dali veliki i efikasan doprinos razvoju svih vrsta nauke. Objedinili su naucna dostignuca anticke Grcke, Rima, Perzije, Indije i Kine i na toj osnovi dali su veoma efikasan vlastiti doprinos u svakom pogledu. Tu se narocito isticu matematika, astronomija, geografija, Kemija, Fizika, Medicina, Masovna higijena i td. Ni jedan narod u kulturnoj povjesti covjecanstva nije tako naglo nastupio i sa tako velikim doprinosom, kao Arapi nakon prihvatanja Islama poslije Muhameda a.s. Oni su tada prisli proucavanju i razvoju nauke sa takvim zarom, koji je u drugim religijama bio obicno rezerviran za molitvene obrede.
U to vrijeme Evropa je bila veoma zaostala, i za djela kulture anticke Grcke i Rima saznalo se je tek preko prijevoda tih djela na Arapski jezik, a originali su unisteni kao jeres u doba ranog krscanstva. Na Zapadu se svjesno zaobilazi cinjenica o efikasnom doprinosu za razvoj nauke i kulture od strane Arapa nakon pojave Islama.
O svemu tome postoje mnoga djela i to zasluzuje da bude predmet posebnih razmatranja. Da nije bilo u to doba blagotvornog uticaja civilizovanog islamskog orijenta, ko zna kada bi se Evropa oslobodila mraka svog srednjevjekovnog doba i mraka inkvizicije. Svjetlost nije lako prodirala u ta mracna podrucja radi netolerancije prema drugoj vjeri i otpora prema nauci.
Postavlja se pitanje zasto to znanje, koje je podiglo Evropski zapad nije spasilo orijentalne narode od propasti. Navedeni Kur-anski principi su od trajne vrijednosti i uvijek ce biti aktuelni. Njihovo nepridrzavanje u praksi - bez obzira iz kojeg razloga - vodi u nazadak. Zbog toga se u Kur-anu na vise mjesta navodi opomena ljudima, da od Boga dolazi samo dobro, a da nesreca koja pogodi ljude je djelo vlastitih ruku (na primjer Poglavlje 4 - ajet 79).
Podrucje Evrope i naroda oko Sredozemnog mora dozivjelo je veliki kulturni procvat u vrijeme Anticke Grcke i Rima. Kada je dekadenca zahvatila te narode, desilo se je paljenje anticke Aleksandrijske Biblioteke u toku osvajanja od strane Rimljana. To je grozan kulturno istorijski poraz za citavo covjecanstvo, jer izgorjelo ono sto se je sisetematski registriralo u toku progresa ranijih vjekova. Ono sto je nadzivjelo tu paljevinu, sistematski je unisteno u rano krscansko doba kao jeres, tako da vise nije nista preostalo. Isti takav kulturni poraz se dogodio kada su Dzingiz Kanove horde zauzele Bagdad i temeljito popalile sve arapske biblioteke, koje su imale stoljetnu tradiciju. Srecom u to doba Egipat se je odbranio od navale Dzingiz Kanovih hordi, porazio ih odbranio slobodu, i sacuvao svoje kulturno blago i bastinu. Na isti nacin, kada su zapadni krstasi vojnicki porazili arape u Spaniji, veoma sistematski i potpuno su unistili sve arapske biblioteke, koje su takodjer imale visestoljetnu tradiciju. Od tih dijela spaseno se je samo ono, sto je prije toga u toku ranijih kontakata preneseno u druge zemlje u Sjevernoj Africi. Ta dva poraza zaustavili su daljni procvat orijentalne islamske kulture. Krstaski ratovi su trajali oko dva stoljeca i doveli su do masovnog mjesanja naroda. Zapadnoevropski narodi imali su siroku priliku da se poblize upoznaju sa islamskom kulturom, islamskom tolerancijom i suzivotom sa narodima drugih vjera.. To su za tadasnje Evropske narode bili sasvim novi pojmovi i novi dozivljali koji su nakon toga doveli do razvoja Humanizma i Renesanse. To je u Evropi obiljezilo zavrsetak srednjeg vijeka i pocetak novog modernog doba.
Narodi orijenta ipak su prezivjeli sve te istorijske potrese i burne periode i ipak su se ocuvali u politickoj dominaciji Turaka Osmanlijskog Carstva. Medjutim Osmanlijska Turska bila je skoro punih pet stoljeca u direktnim ratovima sa Evropskim zemljama, a u isto doba bila je istovremeno angazovana na drugom frontu u stoljetnim permanentim ratovima sa Perzijom, koja je takodjer bila islamska zemlja bogate kulturne bastine. Ti iscrpljujuci ratovi su sprijecili narode tih podrucja da se posvete mirnodobskom procvatu, razvoju kulture i napredku nauke na tim podrucjima.
Zavrsio bih sa slijedecom poznatom izrekom Muhameda alehiselam :
"Srce u kome nema znanja, niti mudrosti jeste kao dotrajala kuca. Zato ucite, druge poducavajte i usavrsavajte se u nauci. Nemojte dozvoliti da umrete kao neznalice, jer svemoguci Alah nece zbog neznanja primiti niciju ispriku" (Zbirka hadisa Poslanika Muhameda - hadis broj 1150, izdato u Sarajevu l984.).
Napredak nauke i tehnologije nije sam sebi cilj. Bez morala i dobrih dijela to vodi u nesrecu. Danas trka u naoruzanju, nuklearna tehnologija i svemirska istrazivanja sluze razaranju i nemaju humanog cilja. Covjek danasnjice ne zivi u skladu sa prirodom i principima etike i morala. Iskreno vjerovanje u Boga je neodvojivo od cinjenja dobrih dijela. Oba ova pojma redovito se u Kur-anu navode zajedno. Covjek koji iskreno vjeruje u Boga treba da bude olicenje dobrote, skromnosti i ostalih vrlina. Cistoca duse je glavno mjerilo ljepote covjeka. Koga krase dobra djela, ljepotu njegove duse ne mogu prekriti niti staracke bore na licu niti bilo kakav tjelesni nedostatak. Bez cinjenja dobrih dijela covjek ne moze biti vjernik, bez obzira na eventualno nosenje vjerskog obiljezja,. posjecivanja bogomolja i formalno prakticiranje religije. Sva materijalna dobra stecena u ovome prolaznom zivotu ostavljaju se za sobom, a u buduci vjeciti zivot sa sobom se nosi samo knjiga registrovanih djela i dobrih i losih, i nista drugo.Ovaj privremeni zivot ima posljedice u buducem vjecnom zivotu.
Dobro djelo covjek najprije zapazi, kad mu ga neko drugi nesebicno ucini bez ikakve ocekivane protivusluge. Takva djela su dokaz ljubavi i dokaz pravog iskrenog vjerovanja u Boga. Svako lose djelo sto ga covjek pocini potice od zlih misli, u kojima preovladjuju osjecaji pohlepe, zavisti i mrzenje. Ljudi koji su zarazeni takvim mislima ne mogu biti bez cinjenja zlih djela, isto kao ovisnik bez opojne droge. Da bi se covjek sacuvao od zlih djela treba u prvom redu da ocisti svoje misli. Pohlepa za posjedovanjem materijalnih dobara je obmana koja vodi u propast. A skromnost ogranicava ovozemaljske potrebe na normalan zivot.
Sve se to odrzava i na medjuljdske odnose u drustvu. U medjusobnim odnosima polako se zaboravljaju i gase prijateljske veze i najblize rodbinske veze. Svi ti kontakti svode se samo na najuzi familijarni krug. Kidanje tih veza dovodi do nestanka homogenosti drustva i unutranje povezanosti. Stoga se ljudi pocinju osjecati strancima u svom vlastitom mjestu. Polako se ide prema zaboravu pozitivnih tradicija naseg covjeka naslijedjenih iz proslih vremena. Javlja se nasilnicko ponasanje i sitne kradje, sto kasnije prelazi kriminal, alkoholizam, prostituciju, homoseksualnost, a takodjer i opojne droge. Naucno je dokazano da sretan familijarni zivot predstavlja najbolju zapreku protiv takvih negativnih drustvenih pojava. U zemljama Zapada na suzbijanju toga trose se znatna finansijska sredstva putem raznih institucija, ali sve te institucije ne mogu zamijeniti funkciju majke kao stuba zdrave i sretne porodice. Stoga problemi i dalje rastu. Tesko je ocekivati da se stanje u tom pogledu popravi, jer porodica sve slabije funkcionise i njen uticaj na vasipitanje djece postaje sve slabiji. Sve te negativne pojave sa kriminalom i korupcijom ne mogu se iskorijeniti pravnickim poretkom i efikasnoscu zastitnih sluzbi. U sustini je to stvar morala- Bolje je bolest sprijeciti nego je lijeciti. Moralni preobrazaj je imperativ sadasnjeg vremena, kao i vaspitanje mlade generacije. Poznato je upozorenje vjerovjesnika Muhameda a.s. da grijehe ucinjene prema drugim osobama Bog nece oprostiti, ako ne oprosti osoba o koju se covjek ogrijesio. Smatram da se to odnosi sve od sitnih olajavanja, ekonomske eksploatacije do kradje i najtezih grijeha i zlocina. Kada bi to ljudi imali stalno na umu, ne bi cinili drugima ono, sto ni sami ne bi zeljeli da dozive i podnose od drugih. Upravo ova ideja mogla bi da iskorijeni tkz. dvostruka mjerila koja nacionalisticki ekstremisti imaju u odnosu na svoje i "one druge" sto ih podstice na hladnokrvno cinjenje zlocina pripadnicima drugih skupina. To je divan princip humanosti. A to bi trebalo svi vjernici da prakticiraju, bez obzira kojoj vjeri pripadaju, jer svaka sveta knjiga upucuje svoje sljedbenike na moral. Komunisti su svojevremeno proklamovali idejeu, da je vjera opijum naroda. Pokazalo se da to nije tacno i da je pravi opijum naroda ustvari nacionalizam. Stravicni zlocini nad civilnim stanovnistvom ni krivim i duznim pocinjeni su u toku drugog svjetskog rata i nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ti zlocini su pokazali koliko nacionalizam moze da pomraci um covjeka u otsustvu iskrenog vjerovanja i svodjenja vjere samo na vanjske formalnosti. Ljudi se vecinom ne interesuju za sustinu vjere. Oni kao da radarskim zracima nastoje zapaziti iz svoje vjere samo ono sto njima odgovara dok drugo jednostavno ignoriraju i zaobilaze. To je varanje samog sebe, varanje i drugih ljudi, ali Boga nece prevariti. "Prividni vjernici" su u sustini nemoralne osobe. Svjedoci smo da ogromni napredak ostvaren u zadnjih 50 godina u pogledu automatizacije i tehnologije nije doveo niti do veceg ekonomskog blagostanja niti do smanjenja radnog vremena. Ocigledno je da materijalno ekonomski napredak treba pratiti istovremeno i napredak u duhovnoj nadgradnji nad ekonomskim standardom. Svijetu je danas potrebna duhovna kulturna revolucija. Kur-an za to pruza odlicnu osnovu i prakticke upute. Duhovni progres nije nikakva utopija. Onaj koji to uradi unutar vlastite familije, taj je izvrsio svoju obavezu i prema Bogu i prema ljudima. Svako bi trebao da svakog dana analizira koliko je dobrih dijela uradio i koliko losih. Posljednji u nizu vjerovjesnika Boziji poslanik Muhamed a.s je rekao poznatu izreku o svojoj misiji : POSLAT SAM DA USAVRSIM MORAL. Ali kako postici moralni preobrazaj drutsva? To je trajan problem koji prati cijelu istoriju covjecanstva. Misli o nasem privremenom boravku na ovom svijetu, o vjecitom buducem zivotu i odgovornosti za svaki postupak, trebale bi da covjeka prate tokom cijelog zivota pocevsi od ranog djetinjstva, a da ga istovremeno ne opterecuju. Tu spada obavezno i ubjedjenje da zlo djelo ucinjeno prema drugim osobama Bog nece oprestiti, ako ne oprosti osoba kojoj je to ucinjeno. Onaj, koji cini zla djela, nema takvih misli u glavi. Iskreno vjerovanje u Boga, njegovu svemoc i mudrost u stvaranju, trebalo bi da stalno osvjezavamo novim saznanjima iz prirodnih znanosti. Bavljenje strukom radi ostvarenja materijalne egzistencije, ne bi covjeka trebalo da odvraca od prosirenja opsteg obrazovanja iz prirodnih i humanistickih znanosti. Sva nastojanja u tom smislu ubrzo bi se odrazila veoma povoljno na opsti kvalitet medjuljudskih odnosa i unutar familije i na sirem planu medjuljudskih odnosa. Danasnja sredstva saobracaja i komunikacija medjusobno su povezala sve narode i najudaljenije krajeve cijelog svijeta. Dobra i losa djela imaju dalekosezne posljedice i nisu ogranicena na jednu usku regiju. Dolaskom u bliski kontakt sa narodima drugih kultura i regija, covjek moze samo da postane duhovno bogatiji. Razne kulture nikada se medjusobno ne suprostavljaju, one dodju u konflikt samo onda kada postanu predmet kakve demonske zamisli. Covjek nikada netreba da se pribojava uticaja druge kulture, nego samo da se brani od "nekulture" i svoje i tudje.
Zavrsio bih sa slijedecim uputstvom iz Kur-ana (Poglavlje 5 - Ajet 2) : Jedni drugima pomazite u dobrocinstvu i cestitosti a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.
Mislim da je dovoljno....samo znam da vecina nema strpljenja da cita ovako duge postove...al tema je takva...
Knjiga je da se kritikuje, zar ne? Za to nam i sljuzi razum, da procitamo, analiziramo, razmjenimo misljenja i kritikujemo, pozitivno ili negativno.
Nauka tebi i tvojim istomisljenicima (ukoliko vi uopste imate misljenje) haman mora 