Forum Klix.ba

Alfons Kauders wrote:Nije problem skontat zbog cega zivimo.

Puno je veci problem od cega ziviti...

abdulhaqq_ wrote:Sta poslije???

Fair Life wrote:

abdulhaqq_ wrote:Sta poslije???

Maja17 wrote:
Taj centralni dio moga svijeta, taj univerzalni pokretač, univerzalni iscjelitelj.. je ljubav.

abdulhaqq_ wrote:Zbog cega zivite???

dawud wrote:selam,

Boziji smo robovi,nasi zivoti su u njegovim rukama.
On nas je stvorio,nafaku nam odredio i dan preseljenja odredio.
Biva kako On hoće.
Ko proda ovaj trenutni zivot za onaj vječni,blago njemu.
Ima smisla i ona Dinina pjesma:sveee je lažžž......a tek ona pobjednica BH eurosonga:....nema toga sto nece osjetiti strah,nema kamena što nece postati prah....(MA SAMO SMO PUTNICI NA PROPUTOVANJU KROZ DUNAJLUK)Razmislimo:jeli nakon streljanja onog maloljetnog Srebreničanina kraj svega?
Ma nije,niti bi imalo ikakvog smisla da jeste.
Kako bi to bilo kad zločinac nebi bio kaznjen pa makar i na onom svijetu.
Razmislimo,,,dobra je tema.

Maja17 wrote:Uvijek sam se pitala zbog čega živim? Zbog čega sam tu? Koji mi je cilj? Koja mi je svrha? Šta mi je činiti? Šta mi je tražiti? Šta me tjera dalje? Šta me drži cijelom? Šta me usrećuje? I konačno, za šta vrijedi umrijeti?

Odgovor na to pitanje je uvijek bio u meni. Iako toga nisam bila svijesna moj se život vrtio oko toga i uvijek će se vrtjeti. Od toga se sastoji moje biće, to je najdublja istina u meni, to je gorivo moje duše. Kada sam na dnu i izgubim svaki smisao, to je uvijek tu, uvijek čeka da me gurne, da me vrati.

Taj centralni dio moga svijeta, taj univerzalni pokretač, univerzalni iscjelitelj.. je ljubav. Moj život je posvećen mojoj ljubavi koja iz mene izvlaci svaku kap ljubavi koju moje srce čuva. Koja oslobodava svaki drhtaj zarobljen u mom tijelu. Na njegovim usnama zadnji ću dah pustiti. Za njega sve ću muke pretrpiti, cijeli svijet pretražiti.

:) wrote:

Maja17 wrote:Uvijek sam se pitala zbog čega živim? Zbog čega sam tu? Koji mi je cilj? Koja mi je svrha? Šta mi je činiti? Šta mi je tražiti? Šta me tjera dalje? Šta me drži cijelom? Šta me usrećuje? I konačno, za šta vrijedi umrijeti?

Odgovor na to pitanje je uvijek bio u meni. Iako toga nisam bila svijesna moj se život vrtio oko toga i uvijek će se vrtjeti. Od toga se sastoji moje biće, to je najdublja istina u meni, to je gorivo moje duše. Kada sam na dnu i izgubim svaki smisao, to je uvijek tu, uvijek čeka da me gurne, da me vrati.

Taj centralni dio moga svijeta, taj univerzalni pokretač, univerzalni iscjelitelj.. je ljubav. Moj život je posvećen mojoj ljubavi koja iz mene izvlaci svaku kap ljubavi koju moje srce čuva. Koja oslobodava svaki drhtaj zarobljen u mom tijelu. Na njegovim usnama zadnji ću dah pustiti. Za njega sve ću muke pretrpiti, cijeli svijet pretražiti.

na puteru se jaja prze... hoces da ti dopunim baterije?

Bird wrote:

Maja17 wrote:
Taj centralni dio moga svijeta, taj univerzalni pokretač, univerzalni iscjelitelj.. je ljubav.

A ljubav je Bog

http://bd.blogger.ba/ wrote:Sta je sve ovo sto me okruzuje? Cemu sve to? Koji je cilj? Nekad sam razbijao glavu ovakvim razmisljanjima i naravno, nisam uspijevao doci do nekog smislenog zakljucka. Uglavnom sam dolazio na to kako (sad ona cuvena fraza ) "smisla zivota i postojanja" u stvari i nema. Neki kazu: "Pa to je naravno, zasnivanje porodice i stvaranje potomstva." OK, a koja je onda njihova svrha? Jos potomstva? To mi zvuci nekako prejednostavno. Zar da se sva ova sposobnost, kojom su ljudi obdareni, svoede na puko razmnozavanje i "produzetak vrste"? Nece biti da je samo to... to jeste vazno, ali ne moze biti sve. Ni sticanje nekog velikog materijalnog bogatstva, ne moze biti objasnjenje. Logicno, kad jednom napuste ovaj svijet, ni onaj najbogatiji, a ni onaj najsiromasniji ne ponesu sa sobom nista od stecenog. Naravno, lijepo je imati i obezbijediti sebi i onima oko sebe pristojan zivot, tako da o nekom odricanju i odbacivanju toga nema govora, ali ovo opet nije odgovor na Pitanje. Stalno spoznavanje, otkrivanje, inoviranje, poboljsavanje, optimiziranje, uljepsavanje, sebe i svega oko sebe, je dobro. Pomaganje onih kojima je potrebna pomoc, je dobro.

Ali ono Pitanje i dalje ostaje neodgovoreno, ako se covjek ogranici samo na ovaj oblik postojanja. Sam od sebe se namece zakljucak da mora postojati nesto, zbog cega je vrijedan i bitan svaki potez u ovoj stvarnosti. To je toliko jasno, da bode oci. Najcudnije od svega je, sto je ogroman broj ljudi uvjeren da osim ove realnosti nema nista drugo i da smo svi mi samo gomile slucajno nastalih fizicko-hemijsko-bioloskih procesa i reakcija. Kada covjek povjeruje i prihvati da je sve stvoreno sa svrhom i da se njegova egzistencija ne zavrsava sa krajem ovog zivota, onda ono sve nabrojano dobije svoj smisao, a sve to skupa daje jedan savrseno jasan Odgovor na Pitanje. Sretan je svako ko se ikada zapitao i povjerovao. Hvala Bogu pa mogu za sebe reci da sam jedan od tih, sretnih.

Ni sticanje nekog velikog materijalnog bogatstva, ne moze biti objasnjenje. Logicno, kad jednom napuste ovaj svijet, ni onaj najbogatiji, a ni onaj najsiromasniji ne ponesu sa sobom nista od stecenog. Naravno, lijepo je imati i obezbijediti sebi i onima oko sebe pristojan zivot, tako da o nekom odricanju i odbacivanju toga nema govora, ali ovo opet nije odgovor na Pitanje. Stalno spoznavanje, otkrivanje, inoviranje, poboljsavanje, optimiziranje, uljepsavanje, sebe i svega oko sebe, je dobro. Pomaganje onih kojima je potrebna pomoc, je dobro.