JVC wrote:Porodice Foht wrote:Koliko znam Nicejski sabor je pod pokroviteljskom rimskoga cara Konstantina 325 godine raspravljao ´´prirodu Boga´´ i kako su tada biskupi dogovorili tako je i danas.
Ima li ucen katolik ovdje da pojasni kako se naknadno moglo vijecati o najvaznijem pitanju vjere ako je sama vjera i njen nauk puno prije objavljena i pojasnjena ´´urbi et orbi´´ upravo s Isusom/Isa a.s.
Upravo su u Niceji biskupi dogovorili ´´istobitnost Sina s Ocem´´ prije svega, po mom shvatanju, kako bi odbacili i porazili Arija koji je dobro zadeverao Crkvu s ucenjem da Sin samo moze biti podredjen ocu i gdje je vrlo blizak pogledu islama koji je tu posve jasan u Kur´anu: ´´Niti su ga ubili niti razapeli, njima se to samo ucinilo!´´.
Stvarno bih volio da neko pozvan nesto napise ovdje. I bez uvrede, samo dobronamjerno pitam.
Od prvih apostola pa sve do danas stav crkve u vezi Krista je isti.
Cinjenica je da je Konstantin sazvao je Nicejski sabor, a jedno od pitanja ukljucivalo je Isusovo bozanstvo. Ali ovo nije bio sabor koji se sastao da bi se odlucilo da li je Isus bozanska osoba ili ne. Upravo suprotno: svima koji su bili na tom saboru, pa i svaki vjernik tog vremena je znao ko je i kakva Kristova uloga u svemu. Pitanje o kojem se raspravljalo bilo je kako razumjeti Isusovu bozanskost u svjetlu okolnosti da je on bio i covjek.
Vjera u Isusovo bozanstvo postojala je od samih pocetaka, sto se vidi iz pisanja apostola.
Lista prvih crkvenih otaca koji su pisali o Kristu kao Sinu Bozjem:
Polycarp (AD 69-155) crkveni otac u Smirni
Ignatius (AD 50-117) Antiohija
Justin Martyr (AD 100–165)
Irenaeus of Lyons (AD 130–202)
Clement of Alexandria (AD 150–215)
Tertullian (AD 150-225)
Hippolytus of Rome (AD 170-235)...
Nadam se da sam barem donekle odgovorio na tvoje pitanje.
Pozz
Hvala. Donekle si odgovorio. Ciljam da je Biblija dovrsena krajem 1.stoljeca a nauk vjere, zapravo Trojstvo koje danas grcevito brani papinska Kongregacija za vjeru i nauk 200 godina poslije, bas u Niceji.
Zapamtio sam da se Niceja naziva nesto poput ´´kamen temeljca pravovjerja´´ jer sve do Niceje je bilo dobre frke medju tvojim krscanskim precima je li Isus neuzubillah Bog ili Bozije stvorenje. Paradoks je da je to jos nekrsteni Konstantin efendija uredio s navedenim saborom.
Da pojednostavim pitanje: zasto je Crkvi trebalo 200 godina nakon napisane Biblije da uopce shvati potrebu i objasni narodu odnos izmedju Boga i Krista. Ti hoces reci da je sve to bilo jasno ali eto su oni jos malo u Niceji promuhabetili da ´´utvrde gradivo´´. A kako ranije rekoh, nije ih samo Arije zadeverao nego bolan ni medju pukom puno toga nije bilo jasno. Bezbeli u centralnom mjestu je pozicija Isusa/Isa a.s.
Što kaže Nicejsko vjerovanje
“Vjerujem (...) u jednoga Gospodina Isusa Krista (...). Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga.”
Što kaže Biblija
“Idem k Ocu, jer je Otac veći od mene [Isusa]” (Ivan 14:28).*
“Isus joj reče: (...) Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu” (Ivan 20:17).
Meni je ovo poprilicno ´´sareno´´ i zbunjujuce a mogu misliti kako je tek bilo nekom Marku u Trakiji.
U islamu je ta vertikala nepromjenljiva od pocetka, mislim na jedinstvo-tevhid Boga i nije bila podlozna nikakvim razmatranjima na visim ili nizim nivoima do danas. Kod muslimana je jedina frka bila u personalijama prve generacije koja je vidjela i druzila se s Muhammedom a.s. oko njegovih nasljednika na celu ummeta -halifa. Onako laicki receno, da nije bilo teske svadje ´´je li trebao Alija prije biti halifa nego drugi´´jer je eto bio Poslanikov a.s. zet, zbog cega je nastala najveca sizma u islamu na sunnije i sije, mogli bi govoriti kako je islam prezivio 14 stoljeca s minimalnim udarima, ali to je vec domen SBBKB i neka ga po strani. Priroda Boga je neokrnjena i dan danas a skoro svi muslimani imaju stajanje, pregib do koljena i sedzdu u molitvi sto se tice prakticnog dijela a skoro identicno je i oko ostalih islamskih sartova.
Za nas koji u krscanima ne vidimo nikakve neprijatelje vec ´´pripadnike objavljenih vjera´´(Kur´an) dakle bracu (kamo srece da druga strana muslimane tako gleda, ali to je druga tema) je neobjasnjiva gore spomenuta ´´rupa´´ od zavrsetka Biblije, kraj 1 stoljeca i Nicejskog sabora, dakle 200 godina poslije kada ce se udariti temelj svetom Trojstvu koje danas poznajemo.
Da se ne uvrijedis, meni je to nekako najveca slabost krscanstva u cjelosti. Kratko receno, je li nauk o Trojstvu u suglasju s Biblijom?
Hvala.