F.Dž. Kohen, engleski povijesničar jevrejskog porijekla, koji u svojoj knjizi „Tajni rat Srbije - propaganda i istorijska obmana", za srpsku istoriju kaže:
“Ako je istorija umjetnička galerija puna slika s malo orginala i mnogo kopija, onda je srpska istorija prava takva galerija, puna falisfikata koje su Evropa, pa i Amerika dugo vremena prihvatale kao orginalne, mnogi zapadni "eksperti" za Balkan eksploatisali ih za svoje titule, političari za svoje prljave ciljeve, a zapadni auditorijum za svoj ravnodušan stav prema genocidu u Bosni”.
Letopis Matice srpske iz 1825.godine nije bošnjački nego srpski izvor. Pod brojem 3 lijepo piše ko je tada živio u Bosni: Bošnjaci muslimani, Bošnjaci katolici i Bošnjaci pravoslavaci.
Dakle, sada možete izvesti zaključak ko je od juće u BiH. Svakako to nisu Bošnjaci za koje Vi niste čuli, nego oni drugi koji se od Bošnjaka preobratiše u Srbe i Hrvate.
Tada je nastala jedna poznata pjesma za koju Dodik izgleda nije cuo, a koja odražava političke prilike tadašnje Bosne. Kako je bilo tada, tako je i sada. Iako je pjesma napisana 1891. godine, stiče se dojam kao je je pisana juće.
Dr. Safvet beg Bašagić, Pjesma o Bošnjaku
Znaš Bošnjače, nije davno bilo
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj
I junačkoj zemlji Hercegovoj
Od Trebinja do Brodskijeh vrata
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletila
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago
Da li se promijenila tadašnja politika Srba i Hrvata u BiH?
Naravno da nije. I danas se negira nacionalno određenje Bošnjaka, i danas se pričaju priče kako Bošnjaci traže svoje ime, ali nikako da ga nađu, kako su Bošnjaci od juće, i danas se pokušava negirati bosanski jezik, posebno u Republici Srpskoj, itd.
Zar nije malo čudno da je dogovor Cvetković-Maček, a koji je bio jasan odraz srpskih i hrvatskih pretenzija prema podjeli Bosne, nekako puno sličan ovom Dejtonskom mirovnom ugovuru, bar kad su u pitanju zamišljene unutarnje granice BiH - Republika Srpska i FbiH, a svakako uz stalnu borbu Hrvata da dobiju i svoj entitet, kao neku legaliziranu Herceg Bosnu.
Po Dejtonskom ugovoru onako orijentaciono: 44% Bošnjaka dobija "na dar" oko 22% teritorije BiH, 17% Hrvata oko 28%, a 32% Srba čak 49% teritorije BiH.
Sve ovo jasno pokazuje želje Srba i Hrvata, dakle Srbije i Hrvatske, pa ako hoćete i zašto je počeo poslednji rat u BiH (ako je posljednji?), ali i na čijoj je strani međunarodna zajednica, zašto smo mi Bošnjaci masovno raseljeni na sve četiri strane svijeta.
O Bošnjacima iz pera uglednih Srba i Crnoigoraca
Vasilije Petrović , Istorija o Crnoj Gori, 1754, Petrović i – Pisci, Duhovnici,Vladari, Tom I, DOB, Podgorica 1997, 256, piše: “Zatim, 1732. godine, Topal Osman-paša, koga je sultan Mehmed peti postavio za beglerbega činit-devera, to jest za generalnog inspektora Makedonije, Albanije i Bosne, po dolasku u Albaniju pokuša da oproba sreću protiv naroda crnogorskih i posla priličan broj Makedonjana (Makedonaca), Albaneza (Albanaca) i Bošnjaka na Pipersku provinciju, …….”
Petar II Petrović Njegoš, Gorski vijenac, stihovi 1640-1645
Pa poslijed poče đetinjiti;
zapita me za naše susjede,
za Bošnjake i za Arbanase:
"Kad uhvate – kaže- Crnogorca,
bilo živa al´ mrtva, u ruke,
hoće li ga izjest, što li rade?"
Petar II Petrović Njegoš, Svobodijada, Pjesma treća, stihovi 235-240
Ali Bošnjak,
Hercegovac-Srb
je turske vjere zbiljski:
nekće s mjesta i megdana
šenuti se, uzmaknuti
bez velika mesa, krvi.
Dositej Obradović, Pismo Haralampiju iz 1783. godine na Vaskrs, Dela Dositeja Obradovića, Peto državno izdanje izdano o stogodišnjici smrti D.O., Beograd, 1911, str. 5)
Govoreći za narode, koji u ovim kraljevstvam i provincijam živu, razumevam koliko grčke crkve, toliko i latinske sledovatelje, ne isključujući ni samo Bošnjake i Ercegovce, budući da zakon i vera može se promeniti, a rod i jezik nikada. Bošnjak i Ercegovac Turčin on se Turčin po zakonu zove, a po rodu i po jeziku, kako su god bili njegovi čukundedovi, tako će biti i njegovi poslednji unuci: Bošnjaci i Ercegovci, dogod Bog svet drži. Oni se zovu Turci, dok Turci tom zemljom vladaju, a kako se pravi Turci vrate u svoj vilajet, otkuda su proizišli, Bošnjaci će ostati Bošnjaci, i biće što su nji’ovi stari bili. Za sav dakle srpski rod ja ću provoditi slavni i premudri ljudi misle i sovjete, želeć i da se svi polzuju.
Dositej Obradović samo u jednom griješi. Svakako namjerno. Naime, Bošnjaci se nikad nisu određivali kao Turci. Mislim da to nije bilo regulirano ni zakonima kako on navodi. Ali Dositej ne bi bio Srbin kad ne bi tako tvrdio.
Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, u svom proglasu iz 1848. godine zapisa: "Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju .... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te crpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."
Ilija Garašanin, Načertanije, 1844. godine (O politiki u smotreniju Bosne, Ercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije)
“Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva pod osobitim vladajućim familijama ………”
Jovan Erdeljanović , Postanak plemena Pipera, Etnološka rasprava, Srpski etnografski zbornik, knj. XII, Beograd, 1911 (istraživanja vršio 1906. godine); Jovan Erdeljanović , Kuči, Bratonožići, Piperi, Podgorica 1997 (reprint izdanje), str. 523
“Pod Lukovim Ždrijelom nahiji su "zgrade" (baštine) Brajkovine, a niže njih do međe prema predelu Stijeni Bošnjanin-brijeg sa seocem istog imena. Bošnjanjin – brijeg je nazvat po tome, što je na njemu poginuo jedan Bošnjak, turski barjaktar,…….”
Božović G. 1990: Neizmišljeni likovi, Jedinstvo, Priština.
U priči “Arnautin” (iz 1906. godine), koja je u ovoj zbirci) na strani 60 stoji: “Ti si Bošnjak Šemsi-paša Biševac. Junak. Bošnjaci su junaci…”
Prof. Dr. Darko Tanasković, najpriznatiji srbijanski orijentalist, o bošnjastvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija kaže da je "suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime." (Polje, br. 36).
Milovan Đilas: „Taj naziv je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavao u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen - ja sam ga naučio pismenosti -što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar...uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci. (Milovan Ðilas i Nadežda Gaće: Bošnjak Adil Zulfikarpašic; isto vidi: Polje, br. 36)