Forum Klix.ba

sadie_forever wrote:Inace otkad je zapad odbacio krscanstvo sve katastrofe i krecu ...i mrznja i sve ostalo

Da, da..Hitler je pomagao crkvu..
ne spaljivaju se vjestice vise...

Krokodajl wrote:Smrt ne postoji

Onda je postojanost bez smrti besmislena!

animals wrote:

sadie_forever wrote:Inace otkad je zapad odbacio krscanstvo sve katastrofe i krecu ...i mrznja i sve ostalo

Da, da..Hitler je pomagao crkvu..
ne spaljivaju se vjestice vise...

Da bas zapadu ide lose odkako je odbacio krscanstvo... pravo im lose sumrak uma

A onim a koji slijepo slijede religiju cvjetaju ruze..
Latinska Amerika, islamske zemlje..

animals wrote:A onim a koji slijepo slijede religiju cvjetaju ruze..
Latinska Amerika, islamske zemlje..

Zemlje gdje je napustanje "prave vjere" (apostazija iz zvanicne religije) kaznjivo smrcu...... inace vidi se da su to najnaprednije zemlje odmah.

Singapur?

jedino je mjerilo kuda idu migranti:D

studiorum_tuzlaensis wrote:Singapur?

Mislis na Maleziju - inace cudna zemlja od kopije Americke zastave do zabrane zvakanja zvake

Da li je iko ikad razmisljao da nakon smrti, dusa putuje. Ali putuje u tom smislu da se smjesti kod nekog drugog. Mislim nekada razmisljam, iako sam musliman i vjerujem u ono sto u Islamu se govori za smrt i drugi vjecni svijeti ali ponekad mi u glavu udje misao sta ako dusa covjekova nakon smrti izlazi iz tijela i prelazi u drugo tijelo tj. drugu osobu. Sad bubam danas si u tijelu Bosanca a nakon 60 godina si u tijelu nove rodjene bebe u Kini? Mozda malo glupo zvuci ali sam na internetu nasao jos nekoliko slucajeva da imaju takvo razmisljanje, da dusa cirkulise iz jednog tijela u drugo samo sto se ne sjeca nista od prijasnjeg zivota....

ako je duša = svijest, pomislimo koliko je ta svijest ranjiva.. gasi se ili barem muti zbog, primjera radi, udarca u glavu ili anestezije.. ako takve, uslovno rečeno, sitnice imaju ogroman utjecaj na svijest, šta je onda sa raspadanjem tijela, uključujući i mozak? kakve su šanse da svijest preživi takvo nešto? ja bih rekao: jako male..

smrt je vjerovatno konačni kraj.. i loša je i to iz najmanje dva razloga.. prvo, uskraćuje mi buduća dobra i, drugo, uništava nešto što mi je bar donekle drago - mene.. samo je jedan način da se izbjegne smrt i on podrazumijeva izbjegavanje onoga što leži na drugom kraju života: rođenja.. ko nije rođen, neće umrijeti..

Smrt je podsjetnik da je covjekovo vrijeme na Zemlji ograniceno, iz toga slijedi da bi ga valjalo efikasno iskoristiti.
Medjutim s druge strane, you gotta stop and smell the roses from time to time.
Udariti balans izmedju ove dvije stvari je biljeg zrelog covjeka.

sigurnoable wrote:Da li je iko ikad razmisljao da nakon smrti, dusa putuje. Ali putuje u tom smislu da se smjesti kod nekog drugog. Mislim nekada razmisljam, iako sam musliman i vjerujem u ono sto u Islamu se govori za smrt i drugi vjecni svijeti ali ponekad mi u glavu udje misao sta ako dusa covjekova nakon smrti izlazi iz tijela i prelazi u drugo tijelo tj. drugu osobu. Sad bubam danas si u tijelu Bosanca a nakon 60 godina si u tijelu nove rodjene bebe u Kini? Mozda malo glupo zvuci ali sam na internetu nasao jos nekoliko slucajeva da imaju takvo razmisljanje, da dusa cirkulise iz jednog tijela u drugo samo sto se ne sjeca nista od prijasnjeg zivota....

Pa ako se ne sjeca, onda ti ga dodje isti djavo, isto kao nova dusa

sigurnoable wrote:Da li je iko ikad razmisljao da nakon smrti, dusa putuje. Ali putuje u tom smislu da se smjesti kod nekog drugog. Mislim nekada razmisljam, iako sam musliman i vjerujem u ono sto u Islamu se govori za smrt i drugi vjecni svijeti ali ponekad mi u glavu udje misao sta ako dusa covjekova nakon smrti izlazi iz tijela i prelazi u drugo tijelo tj. drugu osobu. Sad bubam danas si u tijelu Bosanca a nakon 60 godina si u tijelu nove rodjene bebe u Kini? Mozda malo glupo zvuci ali sam na internetu nasao jos nekoliko slucajeva da imaju takvo razmisljanje, da dusa cirkulise iz jednog tijela u drugo samo sto se ne sjeca nista od prijasnjeg zivota....

Prije nekoliko godina je na HRT-u u nekoj emisiji bio psiholog koji se bavi regresivnom hipnozom (ne znam baš jesam li pogodio naziv, uglavnom, neka hipnoza).
On tvrdi da vraća ljude u prošle živote i podržava teoriju koju si naveo. Uglavnom, kaže da je smrt skoro bezbolna i da duša poslije fizičke smrti tijela ulazi u fazu smiraja gdje sagleda svoj prošli život, uoči greške i sl., te onda odlazi u drugo fizičko tijelo koje se rađa. Isto tako, tvrdi da se beba sjeća prošlog života par mjeseci od poroda novog čovjeka i onda kako dijete odrasta zaboravlja prošli život. Čin rođenja je prava "trauma" za dušu i ona osjeća bol. Po njemu, smrt je za dušu mala maca u odnosu na ponovno rođenje.

Vjerovatno ima na youtube emisija. Nekoliko psihologa u Hrvatskoj rade tu vrstu hipnoze.

pemanapemani wrote:

sigurnoable wrote:Da li je iko ikad razmisljao da nakon smrti, dusa putuje. Ali putuje u tom smislu da se smjesti kod nekog drugog. Mislim nekada razmisljam, iako sam musliman i vjerujem u ono sto u Islamu se govori za smrt i drugi vjecni svijeti ali ponekad mi u glavu udje misao sta ako dusa covjekova nakon smrti izlazi iz tijela i prelazi u drugo tijelo tj. drugu osobu. Sad bubam danas si u tijelu Bosanca a nakon 60 godina si u tijelu nove rodjene bebe u Kini? Mozda malo glupo zvuci ali sam na internetu nasao jos nekoliko slucajeva da imaju takvo razmisljanje, da dusa cirkulise iz jednog tijela u drugo samo sto se ne sjeca nista od prijasnjeg zivota....

Prije nekoliko godina je na HRT-u u nekoj emisiji bio psiholog koji se bavi regresivnom hipnozom (ne znam baš jesam li pogodio naziv, uglavnom, neka hipnoza).
On tvrdi da vraća ljude u prošle živote i podržava teoriju koju si naveo. Uglavnom, kaže da je smrt skoro bezbolna i da duša poslije fizičke smrti tijela ulazi u fazu smiraja gdje sagleda svoj prošli život, uoči greške i sl., te onda odlazi u drugo fizičko tijelo koje se rađa. Isto tako, tvrdi da se beba sjeća prošlog života par mjeseci od poroda novog čovjeka i onda kako dijete odrasta zaboravlja prošli život. Čin rođenja je prava "trauma" za dušu i ona osjeća bol. Po njemu, smrt je za dušu mala maca u odnosu na ponovno rođenje.

Vjerovatno ima na youtube emisija. Nekoliko psihologa u Hrvatskoj rade tu vrstu hipnoze.

Ovo vjerovanje nije nista novo zove se reinkarnacija,vjeruju hindusi i donekle budisti


islam odbacuje,evo poslusaj ovo https://www.youtube.com/watch?v=GFI8-2czeyY

Jel ko ikada osjecao da je imao neki kontakt s preminulom osobom? preko sna,ili da osjeti recimo miris te osobe u prostoriji

sadie_forever wrote:Jel ko ikada osjecao da je imao neki kontakt s preminulom osobom? preko sna,ili da osjeti recimo miris te osobe u prostoriji

Ja lično nisam imao takvih situacija u svom životu.

Uglavnom nešto razmišljam, ako nisi pripadnik Islama ili Hrišćanstva/Kršćanstva ili dr. religija koje funkcionišu na tom sistemu života poslije smrti život možeš provesti ili nevjerovatno cool i ludo (u fazonu YOLO) ili maksimalno depresivno.

Ja sam musliman, nisam sad nešto previše religiozan, ali obavljam dnevne molitve i postim mjesec Ramazan, ali jako sam liberalan i prihvatim mišljenje svakog čovjekog, slagalo se ono sa mojim ili ne, ali nešto kontam - da ne vjerujem u Ahiret, odnosno život poslije smrti mislim da bih bio vječito depresivan.

vjecnikomentator wrote:
Ja lično nisam imao takvih situacija u svom životu.

Uglavnom nešto razmišljam, ako nisi pripadnik Islama ili Hrišćanstva/Kršćanstva ili dr. religija koje funkcionišu na tom sistemu života poslije smrti život možeš provesti ili nevjerovatno cool i ludo (u fazonu YOLO) ili maksimalno depresivno.

Ja sam musliman, nisam sad nešto previše religiozan, ali obavljam dnevne molitve i postim mjesec Ramazan, ali jako sam liberalan i prihvatim mišljenje svakog čovjekog, slagalo se ono sa mojim ili ne, ali nešto kontam - da ne vjerujem u Ahiret, odnosno život poslije smrti mislim da bih bio vječito depresivan.

Netačno.

Ne vjerujem ni u život poslije smrti, ni u neke kazne, ni nagrade, ni Dženet ni raj.
Jedina razlika između mog i tvog života jeste što ne pristajem da mi neko drugi određuje šta je pogrešno a šta ispravno (pa makar to bio i Bog)

Činim dobro, jer se osjećam dobro, a ne zato što se uzdam u neku nagradu.
I izbjegavam da činim zlo, zato što se tad ja osjećam loše, a ne zato što me strah neke kazne.

U suštini, nema velike razlike između života vjernika i ateiste u nekom emotivnom smislu. Niti se osjećam maksimalno depresivno, niti sam u nekom fazonu da moram uraditi sve, moram probati sve, samo zato što ne vjerujem da ću imati kad da se iživim i poslije smrti

sadie_forever wrote:Jel ko ikada osjecao da je imao neki kontakt s preminulom osobom? preko sna,ili da osjeti recimo miris te osobe u prostoriji

Jesam ja par puta sanjao nenu rahmetli i vidio je par puta (i ispari ubrzo). Par puta mi se desilo kad mi neka zivotinja pridje da osjecam neki lijep osjecaj, koji se tesko moze opisat (vecinom leptir).

Boemica wrote:

vjecnikomentator wrote:
Ja lično nisam imao takvih situacija u svom životu.

Uglavnom nešto razmišljam, ako nisi pripadnik Islama ili Hrišćanstva/Kršćanstva ili dr. religija koje funkcionišu na tom sistemu života poslije smrti život možeš provesti ili nevjerovatno cool i ludo (u fazonu YOLO) ili maksimalno depresivno.

Ja sam musliman, nisam sad nešto previše religiozan, ali obavljam dnevne molitve i postim mjesec Ramazan, ali jako sam liberalan i prihvatim mišljenje svakog čovjekog, slagalo se ono sa mojim ili ne, ali nešto kontam - da ne vjerujem u Ahiret, odnosno život poslije smrti mislim da bih bio vječito depresivan.

Netačno.

Ne vjerujem ni u život poslije smrti, ni u neke kazne, ni nagrade, ni Dženet ni raj.
Jedina razlika između mog i tvog života jeste što ne pristajem da mi neko drugi određuje šta je pogrešno a šta ispravno (pa makar to bio i Bog)

Činim dobro, jer se osjećam dobro, a ne zato što se uzdam u neku nagradu.
I izbjegavam da činim zlo, zato što se tad ja osjećam loše, a ne zato što me strah neke kazne.

U suštini, nema velike razlike između života vjernika i ateiste u nekom emotivnom smislu. Niti se osjećam maksimalno depresivno, niti sam u nekom fazonu da moram uraditi sve, moram probati sve, samo zato što ne vjerujem da ću imati kad da se iživim i poslije smrti

Svaka tebi čast.
Sve u svemu ne volim ja drugoj osobi nametati mišljenje, ako se osjećaš sretno samo uživaj.

Rađanje je isto što i smrt. Jedna i druga strana novčića, jin i jang, sunce i mjesec, dan i noć. Dvije krajnosti koje ne mogu jedna bez druge, najveći prijatelji i istovremeno najveći neprijatelji.

Nešto slično je pisao Lao Ce.

Sta ako smrt nije neizbjezna ?
Za sada jeste ali nadati se da cemo nekada uspjeti pobjediti i smrt, nije nemoguce.
Prebacivanje svjesti u novo (klonirano) tjelo ili u virtualnu stvarnost ili jednostavno ekstremna dugovjecnost gdje nema smrti od starosti.
Buducnost bi mogla biti uzbudljiva...

broj dva wrote:Sta ako smrt nije neizbjezna ?
Za sada jeste ali nadati se da cemo nekada uspjeti pobjediti i smrt, nije nemoguce.
Prebacivanje svjesti u novo (klonirano) tjelo ili u virtualnu stvarnost ili jednostavno ekstremna dugovjecnost gdje nema smrti od starosti.
Buducnost bi mogla biti uzbudljiva...

To svakako nikad ne treba isključiti. Nama je to još nepojmljivo kao što je ljudima bilo nepojmljivo da ćemo jednog dana letiti avionom.
Realan je i scenario poput Skyneta. AI tehnologija sve više napreduje.

nema pobjede nad smrću.. krajnji domet nam je odlaganje poraza.. sve što živi će umrijeti, ako ne od starosti, onda u jednom od brojnih drugih scenarija, od zalutalog metka do kosmičke katastrofe.. stoga broj dva sa pravom govori o ekstremnoj dugovječnosti, a ne o besmrtnosti..

Uzmes jednu casu. Ona je vec razbijena ma koliko god je zasticena, jer na ovaj ili onaj nacin to staklo ce jednom morati biti razbijeno bez obzira koliko ga dobro cuvali. Mozda je macka gurne kad se popne na kuhinju? Ili je dijete razbije? I onda postajemo zivcani, nervozni, ljuti case vise nema ne shvacajuci pravilo po kojem se to mora dogoditi.

Zato mozemo unaprijed gledati kao da je casa vec razbijena. Iz radjanja nastaje smrt.