Challenger_ wrote:Onda muftija veli da je istina da se Jerusalim ne spominje po imenu, ali se itekako pominje indirektno i navede prvi ajet iz sure Al-Isra' gdje se pominje "Hram daleki".
Muftija opet nije dao adekvatan odgovor. Sam je priznao da se Jerusalem ne spominje u Qur'anu i da se spominje samo Mesdžid-ul Aksa (Najudaljeniji hram), ali gdje?
Jerusalem je do izražaja kod Arapa došao tek oko 50 godina nakon Muhammedove smrti. Abdullah ibn al-Zubayr (Zubejr) pobunio se protiv emevijskih vladara u Damasku 682. godine, osvojio Meku i spriječio hodočasnike da dođu do Meke na Hadždž. 'Abd-ul-Melik, emevijski halifa, trebao je alternativno mjesto za hodočašće i odlučio se za Jerusalem koji je tada bio pod njegovom kontrolom. Da bi opravdao ovaj izbor, odabran je stih iz Kurana, (sura 17. ajet 1.). Značenje koje se pripisuje ovom ajetu jest da je "najdalja džamija ili hram" (
Mesdžid-ul al-Aksa) u Jerusalemu i da je Muhammed bio prenešen tamo jedne noći (iako se u to vrijeme putovalo tri dana na kamili), na Buraku, čarobnom konju s glavom žene, krilima orla, paunovim repom i kopitama koje su dopirale do horizonta. Spustio je konja na zapadni zid brda Hrama i od tamo se popeo na sedmo nebo zajedno s anđelom Gabrielom (Džebrailom).
Koje su poteškoće s uvjerenjem da je al-Aqsa džamija opisana u islamskoj tradiciji smještena u Jersualemu? Mnogi ljudi iz Meke, koji dobro poznaju Muhameda, nisu vjerovali ovoj priči. Samo je Ebu Bekr vjerovao uovu priču i tako se nazvao al-Siddiq ("vjernik, iskreni"). Druga poteškoća je da nam islamska tradicija govori da je al-Aksa džamija blizu Meke na arapskom poluotoku. Ovo je nedvosmisleno navedeno u knjizi "Kitab al-Maghazi" (Oxford University Press, 1966., svezak 3, str. 958-9), knjiga muslimanskog istoričara i geografa al-Waqidija. Prema al-Waqidiju, u al-Gi'irranahu, selu između Meke i Ta'ifa, postojala su dva "mesdžida" (molitvena mjesta), jedna je bila "bliža džamija" (
al-masjid al-adna) i drugi je bio "daljnja džamija" (
al-masjid al-aqsa), a Muhammed bi se tamo molio kad bi izašao iz grada.
Ovaj opis al-Waqidija kojeg podržava lanac (
isnad) nije bio "prikladan" za islamsku propagandu u 7. vijeku. Kako bi utvrdili osnovu za svjesnost "svetosti" Jerusalema u islamu, halife dinastije Emevija, izumili su mnoge "tradicije" čime se odaržavala vrijednost Jerusalema (poznata kao "
fadha'il bayt al-Maqdis"), koja opravdava hodočašće u Jeruzalem za vjernike muslimane. Tako je
al-Masjid al-Aqsa "prebačena" u Jerusalem. Treba napomenuti da je Salahuddin također usvojio mit o al-Aqsi.
Pitanje je kako je Muhammed mogao putovati u bilo koju džamiju u Jerusalemu 620. godine kada u Jerusalemu zapravo nije postojala niti jedna džamija sve dok se Al-Aksa nije sagradila desetljećima kasnije. Rani islamski učenjaci čvrsto su vjerovali da je najdalja džamija metafora, što označava neko nepoznato mjesto između neba i zemlje, a ne određenu fizičku lokaciju.
U intervjuu s egipatskoj CBC TV, Youssef Ziedan, direktor Centra rukopisa i Muzeja u Aleksandrijskoj biblioteci, primijetio je da Kuran nikada ne spominje Muhameda da se uzdiže na nebo, iz Jerusalema ili sa bilo kojeg drugog mejsta. Pozivajući se na drevne islamske učenjake, Ziedan je nastavio:
"Poslanik Muhammed, nakon što je bio uznemiravan od strane Kurejšija (plemena u Meki), otišao je u grad Ta'if. Na putu prema Ta'ifu bile su dvije džamije: Al-Adna ('najbliža') džamija i Al-Aqsa ('najudaljenija') džamija. Ziedan je objasnio da Al-Aqsa džamija (u Jerusalemu) nije postojala tada, a grad se nije zvao Al-Quds. Tada se zvao Aelia Capitolina (
https://en.wikipedia.org/wiki/Aelia_Capitolina), sve dok ga Arapi nisu osvojili 638. godine i preimenovali u Jerusalem. Nakon što su muslimani zauzeli Palestinu, njezin je glavni grad bio Ramla, 30 milja zapadno od Jerusalema, što znači da Jerusalem nije značio ništa za njih.
Sadašnja izgradnja al-Aqsa džamije datirana je u ranom Omejjadskom razdoblju vladavine u Palestini. Istoričar arhitekture K.A.C. Creswell, pozivajući se na svjedočenje Arculfa, galskog redovnika, tokom svog hodočašća u Palestinu 679-82., napominje mogućnost da je drugi halifa iz rašidunskog halifata, Omer ibn el-Hattab, podigao jednostavnu kvadratnu zgradu za kapacitet od 3.000 vjernika negdje na Haram ash-Sharifu. Međutim, Arculf je posjetio Palestinu za vrijeme vladavine Muavije I., pa je moguće da je Muavija naredio gradnju, a ne Omer. Ovaj potonji stav eksplicitno podržava rani muslimanski učenjak al-Muthahhar bin Tahir.