Slučaj "Alen Muhić"

[azurna_obala]

Kontam da postoji mogućnost da Alen nije dijete nastalo kao rezultat silovanja, ali ono što me malo brine je ovo uvjeravanje u sudske presude. Pa svi znamo koliko mogu biti pogrešne. Kako god, treba ih uzimati sa rezervom.

[Bodkin]

i vi se nasekirali. ne vjeruje se institucijama.

Posteno. Samo onda cemo to na sve prenijeti i zdravo. Ne vjeruje se institucijama ali se poziva na presude kad odgovaraju. Smijesno..

[_Scarlett_]

Jeste li vi normalni ikako na ovoj temi? Ako je njegova majka bila u vezi s covjekom prije rata, nije mogao da je siluje u ratu?

I muz moze silovati vlastitu zenu, a kazete da ako je neka nekom dala jednom da nije moguce da je silovana poslije?

Ne znam iskreno jesu li ovo prekriveni cetnicki lazni profili koji propagiraju takve price ili jednostavno balkanski primitivizam koji smatra da "ko je dala jednom, duzna je davati zauvijek".

[strong69]

Kljuc svega je... Alen Muhic nije dijete silovane zene u ratu, i tu sva prica zavrsava.
Vi ako zelite glorificirati momka koji jeste ostavljeno i nezeljeno dijete, onda uredu , cinite to i dalje.
Ali postoji jasna razlika. Alen Muhic nije to sto se predstavlja sto jeste.
U ratnim i mirnodopskim uvjetima se dogadjaju grozne stvari, jer su ljudi takve prirode, ali poklanjati paznju na decka koji ocito laze je stvarno jako jadno.

I ende na sve , sto se tice ove price.
A vi sto ste slijepi pored svojeg mozga, tu vam nitko ne moze pomoci.

Kako ti znas sve ovo? Otkud tolika sigurnost?

[suncana_strana]

Ja sam pogledala njeno svjedocenje od 03:52 na ovom klipu kojega je postavio otvarac teme. Ne mogu se oteti dojmu da je ovo njezino svjedocenje kao unaprijed naucena i izrecitirana pjesmica, pogled uperen ka tlu, bez pauze i bez ikakve emocije pricati o svom najtraumaticnijem trenutku u zivotu, jednostavno ne ide.

U biti, u razgovoru sam jednim inspektorom U HR, iz njegove prakse saznala sam da cure/zene uglavnom prijavljuju svoje decke/muzeve za silovanje, sto se u konacnici pokaze kao neistinito, sto se opet radi prvenstveno radi osvete i prkosa.

Tako da.. pogledaj njezino svjedocenje od 03:52 i reci mi da li nesto nedostaje?



Jednostavno, nije prirodno.

[_Scarlett_]

Je li moguce da se ovo tolerise?

Da neko kaze "e jednostavno vjerujem da ta zena laze, vidim joj u ocima", kad prica o svom silovanju?

Je li ovo zaista moguce?

Eto, "silovane zene samo lazno optuzuju svoje decke zbog prkosa"... a to se ovdje tolerise

[wewa]

sramotna je cijela tema.

[Bodkin]

Jeste li vi normalni ikako na ovoj temi? Ako je njegova majka bila u vezi s covjekom prije rata, nije mogao da je siluje u ratu?

I muz moze silovati vlastitu zenu, a kazete da ako je neka nekom dala jednom da nije moguce da je silovana poslije?

Ne znam iskreno jesu li ovo prekriveni cetnicki lazni profili koji propagiraju takve price ili jednostavno balkanski primitivizam koji smatra da "ko je dala jednom, duzna je davati zauvijek".

Niko to ne kaze. Tema je o tome da li se moze govoriti o silovanju ako je sud presudio da nije covjek kriv

[_Scarlett_]

Zamisli, imas vezu s covjekom prije rata.

Dodje rat, on postane pripadnik vojske koja ti progane, muci, siluje sunarodnike, koja te doslovno terorise.

A onda neko kaze: "e laze kucka, samo je htjela vizu za Ameriku, nije plakala dovoljno kad je govorila o tom odnosu"

[DaffyDuck]

sramotna je cijela tema.

ovo treba pod kljuc

[_Scarlett_]

Niko to ne kaze. Tema je o tome da li se moze govoriti o silovanju ako je sud presudio da nije covjek kriv

Pa za sta je osudjen na zatvor ako je bio "dobrovoljan" odnos?

[_Scarlett_]

Inace, ovi isti koji brane tog Radmila, da nemaju crno na bijelo da je on otac Alena Muhica, 10000% bi oni sada pricali da je cijela prica izmisljena i da on tu zenu nije nikada dirao.

[julisiz es grant]

Jeste li vi normalni ikako na ovoj temi? Ako je njegova majka bila u vezi s covjekom prije rata, nije mogao da je siluje u ratu?

I muz moze silovati vlastitu zenu, a kazete da ako je neka nekom dala jednom da nije moguce da je silovana poslije?

Ne znam iskreno jesu li ovo prekriveni cetnicki lazni profili koji propagiraju takve price ili jednostavno balkanski primitivizam koji smatra da "ko je dala jednom, duzna je davati zauvijek".

Samo citamo pravosnaznu sudsku presudu.
Bujrum

Optuženi RADMILO VUKOVIĆ, zvani „Rade", sin Alekse i majke Stane,
rođene Skakavac, rođen 28.07.1952. godine u mjestu Rataja, opština Foča, nastanjen u
…, ulica …, po nacionalnosti …, državljanin …, JMBG: …, po zanimanju službenik,
pismen, sa završenom SSS, oženjen, lošeg imovnog stanja, vojnu obavezu regulisao,
ranije neosuđivan,
Na osnovu člana 284. tačka 3. ZKP-a BIH
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da je:
Za vrijeme oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Bosne i
Hercegovine i oružanih snaga tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine na području
opštine Foča, kao pripadnik vojnih snaga tzv. Srpske Republike Bosne i
Hercegovine, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava
kršeći odredbe člana 3. stav 1. tačke a) i c), te člana 27. stav 2. Ženevske konvencije o
zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. godine, tako štoje:
Dana 10.06.1992. godine, u Miljevini, opština Foča, došao naoružan u jedan
stan u Miljevini, odakle je izveo oštećenu „A", zbog navodnog privođenja u vojni
Štab u Miljevini, da bi nakon toga istu umjesto u štab doveo do zgrade koja se nalazila
2
u novom dijelu naselja u Miljevini, a zatim je nasilno uveo u jedan stan, u kojem ju je
fizički zlostavljao, udarajući je po raznim dijelovima tijela, prijeteći joj smrću,
prislanjajući joj pištolj na sljepoočnicu i stavljajući joj nož pod grlo, da bi u jednom
momentu upotrebom fizičke sile strgao odjeću sa nje pri čemu je oštećena vrištala i
molila ga da je pusti, nakon čega joj je rukom začepio usta, a drugom rukom je udario
u glavu, od kojeg udarca je ista izgubila svijest, da bi potom iskoristio nesvjesno
stanje oštećene, te nad istom izvršio silovanje, a kada je oštećena došla svijesti istoj je
zaprijetio smrću ako ikome bude govorila o onome šta joj je učinio, te joj takođe
zaprijetio da po njegovom pozivu uvijek mora doći u isti stan što je oštećena morala
činiti u narednom periodu sve do 24. ili 27.08.1992. godine, u kojem periodu je
najmanje pet ili šest puta morala doći u taj stan u kojem ju je isti prisiljavao na
seksualne odnose, što je za direktnu posljedicu imalo izazivanje trudnoće kod
oštećene, nakon koje je po protjerivanju iz Miljevine dana 20.02.1993. godine u
bolnici u Goraždu rodila muško dijete,
dakle, za vrijeme oružanog sukoba, kao pripadnik vojnih snaga tzv. Srpske
Republike Bosne i Hercegovine, postupao protivno pravilima Međunarodnog
humanitarnog prava kršeći odredbe člana 3. stav 1. tačke a) i c), te člana 27. stav 2.
Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949.
godine,
čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz
člana 173. stav 1. tačke c) i e) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
U skladu sa članom 189. stav 1. ZKP-a BiH, optuženi se oslobađa dužnosti
naknade troškova postupka i isti padaju na teret budžetskih sredstava Suda BiH.
O b r a z l o ž e n j e
Optužnicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj KT-RZ-131/06 od
12.10.2006. godine, potvrđenom 13.10.2006. godine, Radmilo Vuković zvani „Rade"
optužen je da je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz
člana 173. stav 1. tačke c) i e) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine na način opisan
u izreci optužnice.
Prvostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-06/217 od
16.04.2007. godine optuženi Radmilo Vuković oglašen je krivim da je radnjama
opisanim u optužnici počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva
iz člana 173. stav 1. tačka c) i e) KZ BiH, te je primjenom odredbi iz člana 42., 48.,
49. i 50. KZ BiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 /pet/ godina i 6 /šest/
mjeseci.
Rješenjem Apelacionog vijeća Suda BiH, uvažene su žalbe optuženog
Radmila Vukovića i njegovog branioca, te je prvostepena presuda ukinuta i određeno
je održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine
Suda Bosne i Hercegovine.
3
U skladu sa članom 317. ZKP BiH održanje pretres pred Apelacionim vijećem
Suda BiH, te su tokom dokaznog postupka preslušani iskazi zaštićenih svjedoka i to:
svjedoka-oštećene „A" i svjedoka ,,B", kao svjedoka optužbe, te iskazi svjedoka pod
pseudonimima C" i ,,D", kao i iskaz vještaka Senadina Ljubovića, kao dokazi
odbrane. Dodatno navedenom, neposredno je, kao svjedok suda, saslušan i dr. Fadil
Jahić.
Nadalje, vijeće je na pretresu održanom dana 07.07.2008. godine prihvatilo
sve materijalne dokaze koji su izvedeni i prihvaćeni u prvostepenom postupku i to:
izjava zaštićenog svjedoka „A" datu Tužilaštvu BiH dana 16.8.2006. godine; izjava
zaštićenog svjedoka ,,B" datu u Tužilaštvu BiH dana 17.7.2006. godine; uputnica u
bolnicu za oštećenu ,,A" koju je izdao Doma zdravlja Goražde od 20.02.1993. godine;
istorija bolesti za oštećenu „A" sačinjenu od strane Doma zdravlja Goražde, matični
broj: 207/93; anamneza i nalaz za oštećenu ,,A" sačinjena od strane Dr. Fadila Jahića
za 20.02.1993.g. i 26.02.1993. godine; izvještaj o tjelesnoj temperaturi za oštećenu
"A" od 20.2.1993. godine; otpusnica iz bolnice za oštećenu ,,A" izdata od strane
Doma zdravlja Goražde mb. 207/93 od 26.02.1993. godine; izvod iz matične knjige
rođenih; uvjerenje Matičnog ureda općine Goražde; rješenje J.U. Centra za socijalni
rad Goražde; socijalnu anamnezu; novi upis; naredba Tužilaštva BiH za DNK
vještačenje; nalaz DNK vještačenja; potvrda Bolničkog centra "Bellevue", New York,
SAD od 31.07.2006. godine; potvrda o lišenju slobode koju je izdalo Ministarstvo
unutrašnjih poslova Republike Srpske-jedinica za podršku Foča, CJB Istočno
Sarajevo, broj:J3-01/2-01/06 od 18.04.2006. godine; Dopis MKSJ o davanju
standardne oznake „A" predmetu Radmila Vukovića broj: 00-
04209/GB/AmdV/RR516 od 09.08.2000.godine; izvod iz kaznene evidencije za
Vuković Radmila izdat od strane CJB Istočno Sarajevo - SJB Foča broj: 13-1-8/02-
248-2-290/06 od 11.07.2006. godine; izvještaj vještaka Dr. Senadina Ljubovića,
primarijusa Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu; izjava zaštićenog svjedoka pod
pseudonimom "A" datu ovlaštenom službeniku SJB Sarajevo dana 13.04.1994.
godine; izjava zaštićenog svjedoka pod pseudonimom "B" date istražnom sudiji
Kantonalnog suda u Sarajevu dana 4.04.2001. godine i 30.11.2001. godine; 3
fotografije naselja u kojem su živjeli zaštićeni svjedok "A" i optuženi.
Odbrana je usmeno i u svom podnesku 19.06.2008. godine predložila i
izvođenje novih dokaza saslušanjem svjedoka, koje u toku prvostepenog postupka nije
bilo moguće izvesti, a na okolnosti ponašanja optuženog u kritično vrijeme, posebno
prema pripadnicima bošnjačkog stanovnišva, međutim, vijeće je odbilo ovaj dokazni
prijedlog, smatrajući da saslušanje svjedoka na okolnosti zbog kojih su predloženi,
nije relevantno za presuđenje u ovoj krivičnopravnoj stvari.
U svojoj završnoj riječi, tužilaštvo je ostalo kod navoda optužnice, te zatražilo
da Apelaciono vijeće donese presudu na temelju koje će optuženog Vukovića oglasiti
krivim i kazniti po zakonu.
Odbrana je ostala na stanovištu da tužilaštvo nije, van razumne sumnje,
dokazalo da je optuženi počinio krivično djelo opisano u optužnici i zatražilo
donošenje presude kojom će optuženi biti oslobođen od optužbe za ovo djelo.
Nakon razmatranja svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj
međusobnoj povezanosti, Vijeće je donijelo odluku kao u izreci iz slijedećih razloga:
4
Član 173. KZ BiH, u odnosnom dijelu, glasi:
Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili
okupacije naredi ili učini koje od ovih djela:
c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili
patnje (mučenje), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znanstvene
eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji
ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja;
e) prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na
njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni odnos ili s
njim izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), prisiljavanje na prostituciju,
primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje,
protupravno odvođenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja,
oduzimanje prava na pravično i nepristrano suđenje, prisiljavanje na službu u
neprijateljskim oružanim snagama ili u neprijateljskoj obavještajnoj službi ili upravi;
kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
Kada su u pitanju opšti elementi krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva, nije bilo sporno da je u vrijeme kritičnog događaja postojao oružani
sukob u BiH između oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine i oružanih snaga
Srpske Republike Bosne i Hercegovine na području opštine Foča.
Također je nesporno da je optuženi bio pripadnik vojnih- snaga Srpske
Republike Bosne i Hercegovine.
U pogledu same radnje izvršenja, optužba se bazirala, kako je to gotovo uvijek
slučaj u ovakvoj vrsti predmeta, prije svega na iskazu oštećene tj. svjedokinje „A" i
donekle svjedokinje ,,B". Optužba je morala dokazati da je optuženi pred uzeo radnje
seksualnog nasilja nad oštećenom i to takvog intentizeta da predstavljaju mučenje, da
je to uradio svjestan da za to nema dobrovoljnosti kod oštećene, te da je takva radnja
preduzeta u okviru ratnog sukoba, kršenjem međunarodnog prava.
Nisu spome činjenice da je u, ili oko, kritičnog perioda obuhvaćenom
optužnicom, došlo do seksualnog odnosa između optuženog i oštećene, te također,
nisu spome činjnice trudnoće i rođenja djeteta od strane oštećene.
Optužba je, stoga, svoje dokazivanje usmjerila na činjenice koje potvrđuju
umišljaj da preduzete seksualne aktivnosti predstavljaju nedozvoljen čin sa aspekta
odsustva pristanka oštećene, te da te radnje predstavljaju i kršenje međunarodnog
humanitarnog prava, ukazujući na vezu između radnji optuženog i oružanog sukoba
kao dodatnog elementa prisiljavanja oštećene.
Kako je iskaz oštećene ključni dokaz u predmetu, svakako da se taj iskaz
morao pažljivo razmotriti, počev od njenog prvog davanja informacija o samom
događaju i počiniocu, pa sve do okončanja glavnog pretresa u predmetu. Iskaz
oštećene, upravo zato što samom činu silovanja u pravilu ne prisustvuju svjedoci koji
5
bi iskaz mogli decidno podržati, mora biti takav da ne ostavlja ni najmanju sumnju u
njegovu tačnost i istinitost, te u kredibilitet i integritet svjedoka.
Ovo se posebno zahtijevalo u konkretnom slučaju, jer se nije radilo o tipičnom
slučaju silovanja, karakterističnom za taj period i to područje, gdje su žene dovođene
u sabirne centre, višestruko silovane od strane više nepoznatih lica, često zatvorene i
bez kontakta sa vanjskim svijetom, ali kada je u pravilu bilo svjedoka odvođenja, ako
ne i samog silovanja, i gdje je zbog okolnosti dugotrajnog zatvaranja i višestrukih
silovanja od strane najčešće nepoznatih lica, moglo doći do nepotpune ili pogrešne
percepcije kod žrtve, izazvano takvim specifičnim okolnostima.
Međutim, pažljivom analizom iskaza oštećene, Vijeće je uočilo niz potpuno
neprihvatljivih nedoslijednosti i nelogičnosti u njenom kazivanju o samom događaju.
Oštećena „A" je tokom glavnog pretresa u prvostepenom postupku, svjedočila
da je početkom 1992. odnosno 10.06.1992. godine, oko 10 sati ujutro, susjeda došla
do njenog stana jer je dobila telefonski poziv za svjedokinju ,,A". Navodi da je to bio
muškarac koji je rekao da za 10 minuta mora biti spremna da ide dati izjavu u štab.
Oko trideset minuta kasnije, optuženi se pojavio na vratima stana svjedokinje „A". Za
optuženog je navela da ga je znala iz viđenja, jer su radili na istom mjestu, ali je
negirala postojanje ranije intimne veze sa optuženim. Nadalje je navela da su, umjesto
u štab radi navodnog saslušanja, otišli u jedan stan za koji je kasnije shvatila da je stan
optuženog. Došavši u stan, optuženi je zaključao vrata, pokazao sto na kojem su bili
nož, pištolj i meci i zaprijetio da će je ubiti ako ne pristane na ono što traži. Pokušala
se odbraniti, međutim on je udarao šakama u sljepoočnicu, nakon čega se
onesvijestila. Kada se osvijestila, imala je bolove u donjem dijelu ispod stomaka, u
leđima i po licu. U tom momentu primijetivši da krvari i da osjeća bol u donjem dijelu
svjedokinja je zaključila da je silovana. Rekao joj je da mora da se vrati za dva dana u
određeno vrijeme i da će je čekati iza zgrade. Dodala je kako joj je optuženi zaprijetio
da će ubiti nju i njenu porodicu ako ikome kaže šta se dogodilo. Svjedokinja „A" je
nakon toga otišla kući, a majka i sestra je nisu pitale šta joj se dogodilo. Poslije dva
dana, svjedokinja „A" je pod prijetnjom otišla u isti stan sa optuženim, gdje je navela
da joj se dogodilo isto, te je također navela da je u navedenom stanu bila ukupno 5 ili
6 puta. Posljednji put, što je bilo 26. ili 27. 08. 1992. godine, optuženi je obavijestio
oštećenu da mora ići u Crnu Goru da posjeti ženu i dijete. Rekao joj je da je niko neće
napadati dok bude odsutan, te da će nastaviti kada se vrati.
Svjedokinja „A" i njena porodica su, po njenom kazivanju, dana 03.09.1992.
godine transportovani u Goražde zajedno sa preostalim Muslimanima. Ista navodi da
je ostala u drugom stanju, i po dolasku u Goražde u februaru 1993. godine rodila je
muško dijete u bolnici u Goraždu, koje nije nikada vidjela i nije nikada željela vidjeti.
Apelaciono vijeće, cijeneći njeno svjedočenje kao i svjedočenje u kazivanju
svjedokinje "B", nalazi niz nedoslijednosti. Svjedokinja ,,B" je sestra oštećene i
svjedočila je o okolnostima dešavanja u tom periodu, kao i o silovanju oštećene od
strane optuženog. Ona nije bila očevidac događaja u stanu optuženog, ali je tokom
svog svjedočenja potvrdila navode oštećene „A" iskazane tokom glavnog pretresa, s
tim da su u pogledu određenih činjenica
6
njihovi iskazi bili u znatnoj kontradikciji. Nedosljednosti u iskazima ove dvije
svjedokinje odnose se na veoma bitne okolnosti o kojima bi trebala da postoji gotovo
potpuna saglasnost, počevši od opisa načina odlaska kod optuženog, te opisa izgleda
oštećene prilikom povratka kući.
Obje ove svjedokinje, dale su izjavu i tokom istrage u predmetu i to: oštećena
,,A" u CJB Sarajevo dana 13.04.1994. godine, dok je svjedok „B" svjedočila pred
istražnim sudijom Kantonalnog suda u Sarajevu 04.04.2001. godine i 30.11.2001.
godine.
Tako u svojoj izjavi CJB Sarajevo iz 1994. godine oštećena ,,A" ne navodi da
je optuženi, nakon što je silovana, u više navrata dovodio u stan, niti pominje da je u
navedenom stanu bila ukupno 5 ili 6 puta, od toga posljednji put, 26. ili 27. 08. 1992.
godine. Oštećena također nije navela da je optuženi obavijestio da mora ići u Crnu
Goru da posjeti ženu i dijete, kao i da je rekao da je niko neće napadati dok bude
odsutan i da će nastaviti kada se vrati.
Svjedokinja "B" također u ranijim izjavama iz 2001. godine ne opisuje
događaj na način kako je to učinila tokom glavnog pretresa. Ona je u izjavi navela
samo da je njena sestra bila seksualno zlostavljana od strane optuženog više puta, te
da je kući dolazila uplakana. Međutim, nije navela da je tom prilikom viđala u
groznom fizičkom stanju, pocjepane haljine i u modricama.
Iskaz oštećene „A" i svjedokinje ,,B" dat tokom glavnog pretresa također
sadrži određene kontradikcije, koje nisu zanemarive u smislu formiranja čvrstog
zaključka koji bi proizašao iz jasnog i vjerodostojnog svjedočenja žrtve, iz čijeg
svjedočenja bi se mogao izvući zaključak koji bi isključujući svaku razumnu sumnju
upućivao na počinioca.
Tako, na primjer, oštećena navodi da je Vuković Radmilo došao po nju
10.06.1992. godine kada je otišla s njim, dok svjedokinja "B" navodi da je on dolazio
dan prije do nje kući, a tek idućeg dana je otišla s njim. Zatim, svedok
7
svjedočili o ovoj bitnoj činjeničnoj okolnosti koja je prethodila događaju koji je
predmet optužbe - vezi oštećene i optuženog, te nemaju razloga, niti interesa da ne
govore istinu, budući da iskazom o ovoj okolnosti nisu u prilici zaštiti optuženog od
odgovornosti za počinjenje samog krivičnog djela.
Utvrđivanje ove okolnosti se pokazalo relevantnom, pored ostalog, i radi
provjere kredibiliteta svjedočenja oštećene obzirom da je ona ovu vezu sa optuženim
do okončanja postupka negirala. Istina, to bi moglo donekle i biti razumljivo, jer je
oštećena, sasvim prirodno, imala interes da zaštiti svoju privatnost, niti bi to, samo po
sebi, nužno značilo da zločin nije mogao biti počinjen, ali prešutkivanje ovakve važne
činjenice, sagledano i u odnosu na njene ranije izjave, ozbiljno dovodi u pitanje
kredibilitet ovog svjedoka.
Naime, u momentu prijavljivanja optuženog, oštećena je svakako znala da će
ova okolnost biti utvrđivana i morala je procijeniti svoj pretežniji interes, koji je
očigledno, u tom momentu, bio prijavljivanje optuženog, ali pri tome je mogla
očekivati da nijedna činjenica ne može biti prešutkivana, niti zanemarena, nego da će
biti predmet ocjene njenog značaja, ne samo pojedinačno, nego i u kontekstu drugih
izvedenih dokaza.
Nadalje, i ponašanje oštećene vezano za nastalu trudnoću je bilo vrlo
indikativno. U svom iskazu navodi da nije primijetila nikakve simptome trudnoće, a u
anamnezi datoj u bolnici pri prijemu radi porođaja, koju uvijek da je pacijent, sama
kao datum posljednjeg ciklusa navodi 16.05.1992. godine.
Po njenom kazivanju, upravo joj je optuženi skretao pažnju na problem
moguće trudnoće pitavši je da li joj je ciklus redovan. Takvo ponašanje u kojem
izvršilac silovanja skreće pažnju na problem trudnoće, nije uobičajeno, niti logično
ponašanje za nekog kome se silovanje u osnovi predmetnog zločina stavlja na teret, a
time se stvara i dodatna sumnja da se zaista radilo o nedobrovoljnom odnosu. Nadalje,
indikativno je i ponašanje oštećene po prelasku na slobodnu teritoriju u Goražde.
Naime, oštećena je u Goražde došla 03.09.1993. godine. Sa aspekta tvrdnje
oštećene o neželjenoj trudnoći, a imajući u vidu i njene navode da je prvi seksualni
kontakt sa optuženim ostvaren 10.06.1992. godine, to su nepuna tri mjeseca do
dolaska u Goražde, prekid trudnoće je bio moguć, ali ona je tu trudnoću očigledno
krila, kako je to i sama navela. Ova činjenica dodatno utiče na kredibilitet njenog
cjelokupnog svjedočenja. Postavlja se logično pitanje, ako je trudnoća " rezultat
kriminalnog akta " i po svojoj prirodi se ne krije, tim prije što ju je nemoguće trajno
sakriti, zašto je oštećena trudnoću ipak krila od porodice i liječnika, te zašto nije
objasnila da želi da prekine trudnoću koju ne može prihvatiti u vrijeme dok je to još
bila u prilici. Naravno, to može biti njena lična odluka i ona svakako nije bila dužna
učiniti pobačaj, posebno ukoliko se to protivi njenim moralnim ili vjerskim načelima,
ali u svijetlu svih okolnosti slučaja, za očekivati je da bi ista trudnoću, koja je rezultat
silovanja, objavila i objasnila razloge eventualnog zadržavanja iste, što je bi opet bilo
nelogično obzirom na njeno kasnije odbijanje da vidi i prihvati dijete.
Osim navedenog, Apelaciono vijeće je saslušalo i cijenilo iskaz ljekara bolnice
u Goraždu gdje se oštećena porodila 20.02.1993. godine i koji je prisustvovao njenom
porodu. Njegovo svjedočenje je imalo karakter kontrolnog dokaza u odnosu na iskaz
8
svjedokinje ,,A". Svjedok dr Jahić, kojem apelaciono vijeće u potpunosti poklanja
vjeru, jer nalazi da on nema motiv da ne govori istinu, je na vrlo uvjerljiv i
nedvosmislen način naveo da se sjeća da je oštećena došla u bolnicu radi porođaja,
kao i da je tokom porođaja njemu izjavila da je silovana od strane Pere Eleza, koji ju
je držao zatočenu do dolaska u Goražde i da ne želi da primi, niti vidi dijete.
Svako razumno prosuđivanje nameće slijedeće logično pitanje: zašto oštećena
kao izvršioca silovanja navodi Peru Eleza, već tada poznatog počinioca mnogih
zlodjela na području općine Foča, odnosno sasvim drugog izvršioca djela u odnosu na
onog kojeg tek naknadno inkriminira. Također, postavlja se pitanje zašto optuženog
nije odmah prijavila, zbog čega bi on kod nje uživao zaštitu ako je zaista izvrši lac
jednog takvog gnusnog djela.
Stoga, analizirajući sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj
međusobnoj povezanosti, Vijeće nije moglo pouzdano, isključujući svaku razumnu
sumnju, izvesti zaključak da je optuženi počinio krivično djelo ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva, silovanjem.
Dakle, ono od čega polazi optužba jesu hipoteze na osnovu kojih se pouzdano
ne može zaključivati o postojanju i nepostojanju krivičnog djela, jer takve činjenice i
okolnosti nisu potvrđene sprovedenim dokazima.
Naime, neku činjenicu sud može na temelju ocjene dokaza smatrati utvrđenom
kada se na glavnom pretresu uvjerio u njezino postojanje i kad u tom pogledu nema
više dvojbi. Pri tome sve činjenice koje su in peius ( na štetu) optuženog moraju se sa
sigurnošću utvrditi, tj. dokazati, a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne
postoje. Sve činjenice koje su in favorem ( u korist) optužene osobe uzimaju se kao da
postoje i onda i kad su utvrđene sa vjerovatnošću (znači, ne sa sigurnošću). Ako se i
nakon savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima" dvojbe ne
daju otkloniti, prema izričitoj zakonskoj normi iz člana 3. stav 1. ZKP BiH „ svako se
smatra nevinim za krivično djelo dok se pravnosnažnom presudom na utvrdi njegova
krivnja". Ova je odredba potpuno usklađena sa međunarodnim dokumentima ( član
14. stav 2. MPGPP i člana 6. stav 2. EKJLJP). Rezultat primjene pravila in dubio pro
reo „sumnju u pogledu postojanja Činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o
kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom
na način koji je povoljniji za optuženog", bit će izricanje presude ,,u korist
optuženog", što u slučaju dvojbe oko pravno relevantnih činjenica predviđenih
materijalnim krivičnim pravom uključuje ne samo blažu kaznu, nego i oslobađajuću
presudu u slučajevima u kojima glavni pretres nije mogao razjasniti dvojbu oko
pitanja je li optuženi počinio krivično djelo iz optužbe. U ovom smislu je i odredba
člana 284. tačka c) ZKP BiH „ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo
za koje se optužuje" što znači, ne samo u slučajevima u kojima uopšte ne bi bilo
dokaza za optužbu, nego i u takvim u kojima bi ih bilo, ali bi oni bili nedovoljni da
sud iz njih, na osnovu ocjene na glavnom pretresu, izvuče zaključke o postojanju
činjenica iznesenih u optužbi.
Zbog svega navedenog, vijeće je primjenivši princip in dubio pro reo, koji
obavezuje sud da sumnje u pogledu određene činjenice koja čini obilježje krivičnog
djela rješava presudom na način povoljniji za optuženog, odlučilo kao u izreci, na
temelju člana 284. stav 3. ZKP BIH.
9
Članom 189. stav 1. ZKP BiH propisano je da će se u slučaju donošenja
presude kojom se optuženi oslobađa optužbe, u presudi izreći da će troškovi krivičnog
postupka, te nužni izdaci optuženog i branioca, te nagrada braniocu, pasti na teret
budžetskih sredstava, te je vijeće u skladu sa navedenim odlučilo kao u izreci.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
S U D I J A
Dženana Deljkić Blagojević Azra Miletić

[suncana_strana]

Niko to ne kaze. Tema je o tome da li se moze govoriti o silovanju ako je sud presudio da nije covjek kriv

Pa za sta je osudjen na zatvor ako je bio "dobrovoljan" odnos?

Pa covjek nije osudjen, pravosnazno je oslobodjen optuzbi.

[julisiz es grant]

Niko to ne kaze. Tema je o tome da li se moze govoriti o silovanju ako je sud presudio da nije covjek kriv

Pa za sta je osudjen na zatvor ako je bio "dobrovoljan" odnos?

Pa cijela poenta je da nije osudjen. Oslobodjen je. Eno cijele drugostepene presude u postu iznad.

[_Scarlett_]

Niko to ne kaze. Tema je o tome da li se moze govoriti o silovanju ako je sud presudio da nije covjek kriv

Pa za sta je osudjen na zatvor ako je bio "dobrovoljan" odnos?

Pa cijela poenta je da nije osudjen. Oslobodjen je. Eno cijele drugostepene presude u postu iznad.

Pa sudeci po toj presudi, oni su zakljucili da nije kriv jer su eto, bili u vezi prije, bas je to ono sto kazem da je ludnica.

U takvoj situaciji: kad su odnosi takvi kakvi jesu (on, kao pripadnik vojske koji terorise njene sunarodnike), kad je on toliko nadmocan u odnosu na nju, kad on prakticno moze odluciti da li ce ona prezivjeti ili biti ubijena, svaki intiman kontakt ce biti u NAJBOLJEM slucaju bizaran i bolestan.

Ali evo ljudima je ovdje bitno reci kako kurva laze da zbog prkosa, eto tek tako ostavila vlastito dijete u bolnici, a ovaj kurvin sin laze da bi dobio para

[julisiz es grant]

To je sudska odluka, a zasto je bas takva detaljno je obrazlozeno. Na nama je da postujemo odluku, jer drugo ne mozemo.

Princip in dubio pro reo, eto pravnika na forumu, nek ti objasne. Ja necu ponavljati sto sam vec rekao u ranijim postovima.

[_Scarlett_]

Ako je ona spavala s tim covjekom jer je bila uplasena, jer nije imala osjecaj da je mogla reci ne, onda je to u vecini zemalja svijeta, silovanje. Onda je to traumaticno, ruzno, odvratno iskustvo na koje je pristala jer je znala da nije u poziciji da moze reci ne.

A vi: "aaa nije je natjerao pistoljem, sta se zali ova"

[Streptokok]

četnička posla, sama se silovala, sami se ubijali na markalama, sami se protjerali...

[Streptokok]

Ako je ona spavala s tim covjekom jer je bila uplasena, jer nije imala osjecaj da je mogla reci ne, onda je to u vecini zemalja svijeta, silovanje. Onda je to traumaticno, ruzno, odvratno iskustvo na koje je pristala jer je znala da nije u poziciji da moze reci ne.

A vi: "aaa nije je natjerao pistoljem, sta se zali ova"

pasivan otpor je otpor, i ovdje i svugdje u svijetu.

[julisiz es grant]

četnička posla, sama se silovala, sami se ubijali na markalama, sami se protjerali...

Ovo je sudska presuda.
Kao sto je bas za Markale vise puta presudjeno da su zlocin namjerno pocinili Srbi, tj VRS.
Ne mozemo birati koje sudske odluke cemo prihvatiti a koje ne. I meni se mnoge ne svidjaju.
Ovdje tuzioc jednostavno nije izdrzao teret dokazivanja krivice i moralo je ovako biti.

[DaffyDuck]

Nije sudija ni rekao da NIJE bilo silovanje, vec da nije BEZ sumnje mogao utvrditi da jeste. Tako da...

[julisiz es grant]

Nije sudija ni rekao da NIJE bilo silovanje, vec da nije BEZ sumnje mogao utvrditi da jeste. Tako da...

Bez razumne sumnje. Pa upravo to govorim od pocetka. To je osnovni postulat u pravosudju...ako se ne otkloni razumna sumnja presudjuje se u korist optuzenog. A to u praksi znaci nevin je i nije pocinio za sta je optuzen, jer tuzilac nije DOKAZAO da je pocinio. Tuzilac je taj koji dokazuje a sud sudi na osnovu dokaza koje mu tuzilac prezentuje. Sudije nisu sveznajuci niti su bili prisutni krivicnom djelu, da bi na drugi nacin mogli da sude.

[DaffyDuck]

Nije sudija ni rekao da NIJE bilo silovanje, vec da nije BEZ sumnje mogao utvrditi da jeste. Tako da...

Bez razumne sumnje. Pa upravo to govorim od pocetka. To je osnovni postulat u pravosudju...ako se ne otkloni razumna sumnja presudjuje se u korist optuzenog. A to u praksi znaci nevin je i nije pocinio za sta je optuzen, jer tuzilac nije DOKAZAO da je pocinio. Tuzilac je taj koji dokazuje a sud sudi na osnovu dokaza koje mu tuzilac prezentuje. Sudije nisu sveznajuci niti su bili prisutni krivicnom djelu, da bi na drugi nacin mogli da sude.

I opet ti podvlacim, al ti ne kontas. Ni ti ne mozes dokazati da se nije desilo silovanje. Istom logikom kao sto si ti napisao iznad. Kraj.
Bio on oslobođen ili ne. I ni ti ni ja nismo niko i nista da kazemo je li ili nije bilo.

[Bodkin]

Ako je ona spavala s tim covjekom jer je bila uplasena, jer nije imala osjecaj da je mogla reci ne, onda je to u vecini zemalja svijeta, silovanje. Onda je to traumaticno, ruzno, odvratno iskustvo na koje je pristala jer je znala da nije u poziciji da moze reci ne.

A vi: "aaa nije je natjerao pistoljem, sta se zali ova"

Eto znaci lupas. Prvo, covjek nije osudjen sto nisi znala kad si pocela pisati postove. Drugo, ovo je isto neka tvoja pretpostavka. Konstrukcija koja je nastala samo u tvojoj glavi. To je logika svi muslimani sa bliskog istoka su samoubice i teroristi