Kakvi su ono komentari tamo na religiji, eee moja ti al im ga zavaljivas bel. Da meni tako pises ja vise ne bih uso na forum dok ne odes u pemzijuBloo wrote:Vadi gitaru, imamo dernekHAVANA wrote:Ima on i drugu...za ove teme i uvodnog posta...
Prokleto ljut
ma ja sam se toga sjetio tek kad sam vidio ovo tvoje "stručno " objašnjavanje u vezi bijesa, pa mi bilo smiješno da bašSaraFina wrote:Nurudin wrote:mogla si mu dati praktičan savjet kako ti to radiš, tipa vidiš temu sa naslovom "jesu li muslimanke ponižene" , odeš na temu iSaraFina wrote:Ljutnja je potpuno normalna pa možemo reći i zdrava(do odredjene razine) ljudska emocija. Zippo.. Kad kažem do odredjene mjere...MISLIM naravno da nije normalno ni dobro, kad osoba u ljutnji izgubi kontrolu jer može postati destruktivna.
Je li kod tebe " varira " od blage iritacije do intenzivnog bijesa? Ili si uvijek intenzivno bijesan?
Poput drugih emocija i ljutnja je popraćena i promjenama.. (poveća se broj otkucaja srca/krvni pritisak a i razina adrenalina i noradrenalina). Dobro,koliko sam shvatila nisi u starosnoj skupini koju bi ove popratne pojave još trebale zabrinjavati??
Na koga si obično ili na što ljut?? Specifičnu osobu (na šefa ili na kolegu s posla, člana porodice) ili na neki dogadjaj na koji ne možeš utjecati ( gužva u saobraćaju ili na šalteru u banci??? )-Možda kad ne položiš ispit, pa kriviš profesora a svoje neučenje zanemaruješ i opravdavaš??? Ljutiš se kad se prisjetiš nekih prošlih dogadjaja traumatske prirode???Na situacije u kojima si bio ljut u prošlosti???
Mislim, što ti od navedenog najčešće izaziva ljutnju i od čega gubiš kontrolu?
Instinktivni i prirodni način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. I to nije ništa novo i nepoznato. Medjutim, potrebe je da budeš svjestan uzroka. Osjećaš li agresivnost kad te neko ugrožava stalnim "napadima"(verbalno)???Odredjen nivo ljutnje u takvim slučajevima vezan je "za opstanak". I nije negativna pojava, nego iskonska potreba da se zaštitiš.
Kod svakodnevnih problema pak s ljudima u kontaktu i komunikaciji nema potrebe za obračunavanjem sa "napadačem"(verbalnim). Nije moguće a ni korisno napasti svaku osobu ili objekt koja te nervira ili frustrira. (Šef, profesor, član porodice) Socijalne norme preko zakona i zdravog razuma, u takvim situacijama ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.
Medjutim, ako se zbilja teško kontroliraš osim uzroka i objekata, koje sam navela potraži i razloge. Jedan od razloga može biti sociokulturalno učenje i ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako možda nisi "naučen" izražavati ljutnju. Kao rezultat toga ti konstruktivno ne znaš izraziti ljutnju, već kreneš agresivnošću. (Od porodica i djetinjstva)
Opet možda i genetički ili fiziološki si predodredjen za izražavanje ljutnje agresivnim ponašanjem. ( neka djeca su rodjena iritabilnija i osjetljivija i to od ranog uzrasta. Tu i porodično okruženje ima bitnu ulogu)...(ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica s narušenim odnosima - emocionalno)
Sad kako da ljutnju kontrolišeš?
Provo imaj na umu oduzima ti energiju i utječe na koncentraciju i rasudjivanje. U kasnijoj dobi učinak na zdravlje takodjer će biti otežavajuća okolnost. Medjutim, ni potiskivanje ljutnje nije dobro i može polučiti negativan učinak.
Dakle važno naučiti kako ljutnju ispravno odnosno kontrolirano pokazati. Zašto još ljutnju ne smiješ potisnuti??? - jer njeno nakupljanje može izazvati jaku emocionalnu napetost, odnosno dovesti do provale bijesa. Što ti se dešavalo?Ako sam dobro shvatila..
Ako dodje do provale bijesa i agresivnosti ti gubiš kontrolu, nad emocijama i onda posljedice mogu biti nesagledive. I nepopravljive i za tebe i za okolinu.
Znači i pasivna i agresivna ljutnja su kontraproduktivne.
Kontrolirana ljutnja je najbolja opcija. Ti svoju ljutnju svjesno riječima pokažeš, ali pritom ne vrijedjaš, ne arlaučeš niti si agresivan prema sugovorniku... Ne možeš izbjegavati osobe ili situacije koje te iritiraju, niti ih možeš promijeniti, ali zato možeš naučiti kontrolirati svoje reakcije.
Najbolje je pronaći „okidače“ vlastite ljutnje i onda razviti strategiju kako im ne dozvoliti da preuzmu kontrolu nad tobom.
Probaj:
Izadji i odalji se od osobe ili objekta ako je moguce,
-Duboko diši i smiruj sam sebe ponavljajući riječi "kontrolišem sebe i bijes nije gospodar mojih postupaka" -Floskula ali eto
-Zamisli situaciju u kojoj se osjećaš smireno i ugodno.
-Zaokupi se fizičkom aktivnošću. (To je već neko pisao.. trening ili trčanje)
Itd itd
uhvatiš se neke trivijalne , bezvezne stvari, koja je usput spomenuta, kao neki stih Cece. Zatim to namjerno odlučiš da shvatiš
na krivi način i ponavljaš "četnikuša , četnikuša" sve dok se ne istreseš ..Dakle , forum kao poligon za istresanje ljutnje čak i kad
nema nikakvog razloga za istu.
Šta je bilo bolan Nurko? Ne možeš da preboliš, još kad sam te onomad ispreskakala, jer si stih četnikuše i žene dokazanog ratnog zločinca koristio u argumentaciji??? Odrasti! Apsolutno me ne zanima, ni ko je tu pjesmu napisao, a ni gdje se u pozorištu citirala i kada. Prekodrinske četničke cajke, meni nećeš citirati i još moj argument i doprinos temi "potkrepljivati" stihovima "Ličiš na moga oca" pjesmuljkom dotične, nazivajući ga himnom obespravljenih balkanskih žena.
Žene iz EX YU, koje je mrtvi četnik, muž i otac dotične osudjivane kriminalke, sa svojim paravojnim postrojbama silovao i masakrirao u BiH. Nećeš i tOčka. Ako ti boluješ od veličanja te gamadi ili ti se dopadaju moje postove ne kvotaj i ne "potrkepljuj" četnikušinim "baladicama. A i za taj fenomen divljenja koljaču i njegovoj ženturači te potomstvu, u psihologiji postoji naziv!
I nisam ljuta. Zašto bi bila? Samo ne dozvoljavam da četnikušu i "njen muzički" opus koristiš kao himnu balkanskih obespravljenih žena. Jer i moja baka, majka, pa i ja spadamo u njih.
I ovo, daJohn Cleese wrote:Zato sto je Zoya u izvjesnim krugovima poznatija kao Kumazipoo wrote:Zasto?Zoya wrote: Ovo da si tip koji sve kaže u lice prepisujem tvojoj mladosti. Riješi se toga odmah.
https://www.youtube.com/watch?v=wtc4f7Ez7FA
Upravo, reko bih da je laganje (tj. govoriti ono sto je prikladno u trenutnoj situaciji) najbolja vjestina koju neko moze imatZoya wrote: I ovo, da
Zipoo, zato što ljudi ne žele čuti istinu. Zato sto si nebitan. Zato sto druge zaboli ona stvar za tvoje mišljenje?
Dobro, onda neka pjeva: Kada vidim Beč, pada mi na pamet Sara F.SaraFina wrote:Zaboravila si
krenuo sam u vienu
da pronađem sebi djevu
nisam znao što da radim
IŠAO SAM TAMO PRVI PUT
hladan kao led
ubilo me beznađe
Ja sam maltene "domaća" više od pola svojih tridesetak uskoro ovdje. Za mene to ne važi. Ti ako kreneš pak po kakvog "djevana" javi se. Tu sam da pomognem
Nidje veze. Takvim "laganjem" si fin sa svima a ustvari jedni druge lazete. Imate po stotinu nekih prijatelja a niko nikome ne Govori tacno ono sto misli o njemu.triconja wrote:Upravo, reko bih da je laganje (tj. govoriti ono sto je prikladno u trenutnoj situaciji) najbolja vjestina koju neko moze imatZoya wrote: I ovo, da
Zipoo, zato što ljudi ne žele čuti istinu. Zato sto si nebitan. Zato sto druge zaboli ona stvar za tvoje mišljenje?
Ne znam odakle tebi da je mene briga šta će ko pomisliti, jesam li nekome bitan i što to nekog boli k. za moje mišljenje. Niđe veze.Zoya wrote:
I ovo, da
Zipoo, zato što ljudi ne žele čuti istinu. Zato sto si nebitan. Zato sto druge zaboli ona stvar za tvoje mišljenje?
ma ludlmo wrote:zipo, još koji post i dobićeš i dijagnozu ovdje.
Nema tu Sarafina na koga ili na što. Napisao sam već. Ustaneš sa njom, hodaš sa njom, legneš sa njom. Isto sam i napisao da je kontrolišem. Jednostavno mi ne treba neki specifični razlog. Ljut sam na sve i na nikog.SaraFina wrote:Ljutnja je potpuno normalna pa možemo reći i zdrava(do odredjene razine) ljudska emocija. Zippo.. Kad kažem do odredjene mjere...MISLIM naravno da nije normalno ni dobro, kad osoba u ljutnji izgubi kontrolu jer može postati destruktivna.
Je li kod tebe " varira " od blage iritacije do intenzivnog bijesa? Ili si uvijek intenzivno bijesan?
Poput drugih emocija i ljutnja je popraćena i promjenama.. (poveća se broj otkucaja srca/krvni pritisak a i razina adrenalina i noradrenalina). Dobro,koliko sam shvatila nisi u starosnoj skupini koju bi ove popratne pojave još trebale zabrinjavati??
Na koga si obično ili na što ljut?? Specifičnu osobu (na šefa ili na kolegu s posla, člana porodice) ili na neki dogadjaj na koji ne možeš utjecati ( gužva u saobraćaju ili na šalteru u banci??? )-Možda kad ne položiš ispit, pa kriviš profesora a svoje neučenje zanemaruješ i opravdavaš??? Ljutiš se kad se prisjetiš nekih prošlih dogadjaja traumatske prirode???Na situacije u kojima si bio ljut u prošlosti???
Mislim, što ti od navedenog najčešće izaziva ljutnju i od čega gubiš kontrolu?
Instinktivni i prirodni način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. I to nije ništa novo i nepoznato. Medjutim, potrebe je da budeš svjestan uzroka. Osjećaš li agresivnost kad te neko ugrožava stalnim "napadima"(verbalno)???Odredjen nivo ljutnje u takvim slučajevima vezan je "za opstanak". I nije negativna pojava, nego iskonska potreba da se zaštitiš.
Kod svakodnevnih problema pak s ljudima u kontaktu i komunikaciji nema potrebe za obračunavanjem sa "napadačem"(verbalnim). Nije moguće a ni korisno napasti svaku osobu ili objekt koja te nervira ili frustrira. (Šef, profesor, član porodice) Socijalne norme preko zakona i zdravog razuma, u takvim situacijama ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.
Medjutim, ako se zbilja teško kontroliraš osim uzroka i objekata, koje sam navela potraži i razloge. Jedan od razloga može biti sociokulturalno učenje i ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako možda nisi "naučen" izražavati ljutnju. Kao rezultat toga ti konstruktivno ne znaš izraziti ljutnju, već kreneš agresivnošću. (Od porodica i djetinjstva)
Opet možda i genetički ili fiziološki si predodredjen za izražavanje ljutnje agresivnim ponašanjem. ( neka djeca su rodjena iritabilnija i osjetljivija i to od ranog uzrasta. Tu i porodično okruženje ima bitnu ulogu)...(ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica s narušenim odnosima - emocionalno)
Sad kako da ljutnju kontrolišeš?
Provo imaj na umu oduzima ti energiju i utječe na koncentraciju i rasudjivanje. U kasnijoj dobi učinak na zdravlje takodjer će biti otežavajuća okolnost. Medjutim, ni potiskivanje ljutnje nije dobro i može polučiti negativan učinak.
Dakle važno naučiti kako ljutnju ispravno odnosno kontrolirano pokazati. Zašto još ljutnju ne smiješ potisnuti??? - jer njeno nakupljanje može izazvati jaku emocionalnu napetost, odnosno dovesti do provale bijesa. Što ti se dešavalo?Ako sam dobro shvatila..
Ako dodje do provale bijesa i agresivnosti ti gubiš kontrolu, nad emocijama i onda posljedice mogu biti nesagledive. I nepopravljive i za tebe i za okolinu.
Znači i pasivna i agresivna ljutnja su kontraproduktivne.
Kontrolirana ljutnja je najbolja opcija. Ti svoju ljutnju svjesno riječima pokažeš, ali pritom ne vrijedjaš, ne arlaučeš niti si agresivan prema sugovorniku... Ne možeš izbjegavati osobe ili situacije koje te iritiraju, niti ih možeš promijeniti, ali zato možeš naučiti kontrolirati svoje reakcije.
Najbolje je pronaći „okidače“ vlastite ljutnje i onda razviti strategiju kako im ne dozvoliti da preuzmu kontrolu nad tobom.
Probaj:
Izadji i odalji se od osobe ili objekta ako je moguce,
-Duboko diši i smiruj sam sebe ponavljajući riječi "kontrolišem sebe i bijes nije gospodar mojih postupaka" -Floskula ali eto
-Zamisli situaciju u kojoj se osjećaš smireno i ugodno.
-Zaokupi se fizičkom aktivnošću. (To je već neko pisao.. trening ili trčanje)
Itd itd
I napravio si veliki korak. Otvorio si se, zelis pricati o tome, nisi sam, nisi kriv sto ti se to desava i imas velike sanse da za ustavis patnju.Napisao sam već. Ustaneš sa njom, hodaš sa njom, legneš sa njom.
Svijet je pozornica a ljudi su glumci, mislim u velikoj kosmickoj drami. Ko bolje glumi more bolje procduminjo wrote:Nidje veze. Takvim "laganjem" si fin sa svima a ustvari jedni druge lazete. Imate po stotinu nekih prijatelja a niko nikome ne Govori tacno ono sto misli o njemu.triconja wrote:Upravo, reko bih da je laganje (tj. govoriti ono sto je prikladno u trenutnoj situaciji) najbolja vjestina koju neko moze imatZoya wrote: I ovo, da
Zipoo, zato što ljudi ne žele čuti istinu. Zato sto si nebitan. Zato sto druge zaboli ona stvar za tvoje mišljenje?
Puknes brate fino kako jest i kako misliš. Jebe ti se hoce li se neko naljutiti ili nece i voli li neko istinu. Izvalis sta ti je na dusi i poravnis pa neka on/a onda duma
Jeste sa nekim prolaznikom, kome si stao na novu tenu i da ne bi dobio batina.triconja wrote: Upravo, reko bih da je laganje (tj. govoriti ono sto je prikladno u trenutnoj situaciji) najbolja vjestina koju neko moze imat
zipoo wrote:
Nema tu Sarafina na koga ili na što. Napisao sam već. Ustaneš sa njom, hodaš sa njom, legneš sa njom. Isto sam i napisao da je kontrolišem. Jednostavno mi ne treba neki specifični razlog. Ljut sam na sve i na nikog.
Je li kod tebe " varira " od blage iritacije do intenzivnog bijesa?
Varira, nekad zna od 0-100 u trep oka, ali bas je rijetko.
Kad ja krenem u vienuJohn Cleese wrote:Dobro, onda neka pjeva: Kada vidim Beč, pada mi na pamet Sara F.SaraFina wrote:Zaboravila si
krenuo sam u vienu
da pronađem sebi djevu
nisam znao što da radim
IŠAO SAM TAMO PRVI PUT
hladan kao led
ubilo me beznađe
Ja sam maltene "domaća" više od pola svojih tridesetak uskoro ovdje. Za mene to ne važi. Ti ako kreneš pak po kakvog "djevana" javi se. Tu sam da pomognem
Dovoljno je da je vidis, da ti kaze: "Zeko, kako si?"Bloo wrote:mislila je da sam lijepa
željela me noću kraj sebe
SaraFina wrote:Kad ja krenem u vienu
da posjetim svoju Saru
U vozu na ruci ugledam bubamaru
I osjetim:"Sretan sam"
A osjećaj sreće širi se tijelom
Dok sam u vagonu zaokupljen jelom!
Divljih jagoda!!!
Nisam to prije cuo - me's'cini da nije Azra Dok ne Ozeni herkupizarro wrote:svaki muskarac je agresivan, bijesan i ljut sve dok ne ozeni onu pravu
#zakonprirode
Dobro je dok nemas neki veci razlog za sve ovo,tipa kredit u svicarcima,zenu koja se krha sa strane,gazdu koji te kara za 600-700 maraka,nekog bolesnog ili problematicnog u porodici itd.U sustini sve je to zivot i nebi bio ono sto jeste da nema ljutnje,bijesa,agresivnosti i ostalih poteskoca,samo moras znati se sa tim nositi onako kako ti nađes nacin a ne kako neko drugi kaze jer nismo isti. Svako nalazi u stvarima koje ga cine sretnim utjehu.zipoo wrote:Nisam pronašao sličnu temu, da se specifično drži ove emocije/osjećaja.
Ne sjećam se sebe kada nisam imao taj osjećaj. Mislim da sam ljut od kada sam počeo razumno i zrelo razmišljati, a za par mjeseci ulazim u 27 godinu. Znači veći dio života. Ne pokazujem niti iskaljujem bijes, ljutnju na druge. Držim je pod kontrolom za okolinu. Kanališem ga nekako stvorio mi se taj neki tik gdje gulim rane(zvuči bolesno, ali tako je), kroz utakmice(ispušem se na sudije i igrače) i kroz box/kickbox. Ove stvari su mi puno, puno pomogle. Dodje nekad faza kada ne uspijem kanalisati, destrukcija je uvijek preusmjerena prema meni lično. Ali ljutnja je uvijek tu, prisutna(i dok ovo pišem imam taj osjećaj). Ne padam u neku depresiju, nemam osjećaj neke tegobe i stiskanja, straha, tuge. Samo nekad imam jaku želju da bacim atomsku na Sarajevo.
Otvaram temu ne tražeći lično pomoć nego više za diskusiju, savjetovanje. Neki naš "anonimni kutak".
Kako se vi borite sa ovom emocijom, osjećajem? Kako ga kanališete? Šta vam pomaže i jeste ikad izgubili taj osjećaj?
Zasto?moonca wrote:Hodzu moze zaobici.
