Seyfo wrote:Mi smo, ipak, nešto drugo. Razbili nas da nas porobe, a mi kao da smo jedva dočekali, pa bismo se usitnjavali još.
O tme ja dostaput razmisljam. Problem je odsutnost nekakve vizije, koja bi povezivala ljude, ne sama po sebi, nego zbog licnog shvatanja, da slidenje toj viziji znaci bolju alternativu za zivot svakog pojedinca. Gledam te vase kantone i entitete i razmisljam... Jucer sam dao za primjer, koliko ljudi "putuje". Uz toliku staticnost i vezanost pojedinca na okruzje, kojeg more savladati pjesice, na biciklu ili u razpadajucem golfu dvici, razdvajanje nije nesto abstraktno - jer nema spojenosti.
Jer svi, koji nusu na dohvat mojih nogu su "oni tamo"... a "onni tamo" mi nisu neophodni. Ne osjecam, da ikako uticu na kvalitet mog zivota. Pa, ako jih treba pobit, zasto ne. Imat cu koju bukvu vise za posjec na zimu, da se ne smrznem, jer ova "nasa" suma je vec nekako prorijedjena. U BiH vise vlada nekakav "plemenski" mentalitet "moga sela", nego neka ideja o nekoj drzavi, koja nekome nesto nudi i omogucava razmjenu u sirem smislu.
Kao, da to nije dovoljno, je povrh toga tu i smijesa nekih vjeroizpovijesti, koja jos dodatno sluzi nekakvim podjelama. Znaci od "onih tamo" se neki bogu mole, kao sto se ja, a neki boze mili, nicemu nalicno. Pa tako "one tamo" mogu da skontam, jer su mi slicni, pa kazem: "To su moji." Ali samo, kad mi je sila i kad u mom selu nema nikog, kome bi mogao povjerovat, da moze ili ima ono, sto je meni palo na pamet. Inace jih psujem. Jer su ipak "oni tamo". Tamo, gdje moja noga stupa mozda jedan puta u nekoliko mjeseci ili cak godina.
E, da nam je cesta, avtobusa, vlakova,... da nam je toga, pa da ja radim "tamo" ono sto najbolje znam, a oni da dolaze odradit "ovamo" neke svoje poslove u kojim su vijesti, onda bi mozda i bilo drzave. A dok ja zavisim od svojih nogu, bicikla i razadajuceg golfa dvice... ma kakva drzava? O cemu pricate vi?