Forum Klix.ba

HAVANA wrote:

sadie_forever wrote:Ako se 2 puta ozenis/udas kod koga u grob ici? Sta kaze vjera? Recimo udovica ili udovac se ponovo skrase,skim u grob???

Zamisli tek onog jadnika s 4 zene.

U islamu nema tog obicaja zajednickog groba al recimo kod krscana ima i cesto sam ovdje na zapadu vidjala grobove gdje se vidi prva zena mlada umrla muz se ponovo ozenio i njih 3 u jednoj grobici

Nastasia wrote:Teška pitanja

Ali neizbježna.

Razmisli, da li bi radije da ti roditelji kažu "kćeri, sahrani nas ovako" ili da ti jedan dan svojim roditeljima kažeš "Mama ,tata, došlo vrijeme da vas pitam kako ćete da vas sahranim".

Ja sa svojima prošao taj proces, pa znam da je lakše da ti oni kažu nego da ih ti podsećaš na to da su stari i da se bliži smrt.

Ja bih volio da osjetim da se bliži (što kasnije, ako je moguće nikada) kraj, uplatim krstarenje i jednog dana me kapetan spusti sa palube u okean.

Bar neka korist od mene, nahraniće se ribe...

Ima i onaj tibetanski način, rasijeku tijelo i pobacaju po livadi da se životinje najedu.

sadie_forever wrote:

HAVANA wrote:

sadie_forever wrote:Ako se 2 puta ozenis/udas kod koga u grob ici? Sta kaze vjera? Recimo udovica ili udovac se ponovo skrase,skim u grob???

Zamisli tek onog jadnika s 4 zene.

U islamu nema tog obicaja zajednickog groba al recimo kod krscana ima i cesto sam ovdje na zapadu vidjala grobove gdje se vidi prva zena mlada umrla muz se ponovo ozenio i njih 3 u jednoj grobici

Ja,to sam smetno s uma.Ko cafir. Haj dobro mu je,ima onih nakih hurija tamo....

Soylent green.

kremiranje .. definitivno

seln wrote:Soylent green.

seln wrote:Soylent green.

Hakiz wrote:

Nastasia wrote:Teška pitanja

Ali neizbježna.

Razmisli, da li bi radije da ti roditelji kažu "kćeri, sahrani nas ovako" ili da ti jedan dan svojim roditeljima kažeš "Mama ,tata, došlo vrijeme da vas pitam kako ćete da vas sahranim".

Ja sa svojima prošao taj proces, pa znam da je lakše da ti oni kažu nego da ih ti podsećaš na to da su stari i da se bliži smrt.

Ja bih volio da osjetim da se bliži (što kasnije, ako je moguće nikada) kraj, uplatim krstarenje i jednog dana me kapetan spusti sa palube u okean.

Bar neka korist od mene, nahraniće se ribe...

Ima i onaj tibetanski način, rasijeku tijelo i pobacaju po livadi da se životinje najedu.

Ja za svoje roditelje znam kako žele da ih se sahrani, barem sam za majku sto posto sigurna.
Živjela je kao muslimanka, cjelim bićem vjerovala i živjela Islam, i htjela bi sigurno da se sahrani po islamskim propisima.
Svoju majku, ako umre prije mene, ću da sahranim prema propisima koji su određeni u Kur'anu, a ne prema propisima Islamske zajednice u Bosni.
Vjerujem da bi i otac htio isto, mada je on u mladosti bio komunjara teška i nikad u potpunosti nije prihvatio vjeru, ali sudeći po njegovim stavovima o smrti, mislim da bi i on htio sahranu.

Ja želim da se mog tijela koje će ionako kada se moja svijest ugasi biti samo ljuštura, riješe onako kako u to vrijeme bude najpogodnije za okolinu i najisplativije za moju porodicu, ako se to dvoje uopšte mogne pomiriti. Ako ne, onda šta bude važnije za razmatranje u to vrijeme. Ako mi porodica bude u lošem imovinskom stanju, neka gledaju na najispativiju metodu. Ako budu malo bogatiji, neka gledaju nešto čime će najmanje štetiti okolišu generalno.

Što se mene tiče, mogu svezat kamen za vrat i bacit me u Drinu, Savu, Unu, more, nevažno.

Samo ne želim nikakve hodže, nikakve popove, nikakve žalopojke, nikakve suze ni sumorne govore. Želim da u momentu kad se budu riješavali te moje ljušture puste moju najdražu pjesmu, da dođu samo ljudi sa kojima sam se istinski družila, koji su imali uspomene sa mnom, da budu svi u veselim bojama i dobrom raspoloženju, da se pročita "posmrtni" govor koji sam već napisala i da svi poslije odu na jedan dobar dernek i zabave se metodom kojom im je najdraže.

Ovo je peta tema o kremiranju.

John Cleese wrote:

seln wrote:Soylent green.

Meni bi u grlu stao...

Nastasia wrote:

Hakiz wrote:

Nastasia wrote:Teška pitanja

Ali neizbježna.

Razmisli, da li bi radije da ti roditelji kažu "kćeri, sahrani nas ovako" ili da ti jedan dan svojim roditeljima kažeš "Mama ,tata, došlo vrijeme da vas pitam kako ćete da vas sahranim".

Ja sa svojima prošao taj proces, pa znam da je lakše da ti oni kažu nego da ih ti podsećaš na to da su stari i da se bliži smrt.

Ja bih volio da osjetim da se bliži (što kasnije, ako je moguće nikada) kraj, uplatim krstarenje i jednog dana me kapetan spusti sa palube u okean.

Bar neka korist od mene, nahraniće se ribe...

Ima i onaj tibetanski način, rasijeku tijelo i pobacaju po livadi da se životinje najedu.

Ja za svoje roditelje znam kako žele da ih se sahrani, barem sam za majku sto posto sigurna.
Živjela je kao muslimanka, cjelim bićem vjerovala i živjela Islam, i htjela bi sigurno da se sahrani po islamskim propisima.
Svoju majku, ako umre prije mene, ću da sahranim prema propisima koji su određeni u Kur'anu, a ne prema propisima Islamske zajednice u Bosni.
Vjerujem da bi i otac htio isto, mada je on u mladosti bio komunjara teška i nikad u potpunosti nije prihvatio vjeru, ali sudeći po njegovim stavovima o smrti, mislim da bi i on htio sahranu.

Ja želim da se mog tijela koje će ionako kada se moja svijest ugasi biti samo ljuštura, riješe onako kako u to vrijeme bude najpogodnije za okolinu i najisplativije za moju porodicu, ako se to dvoje uopšte mogne pomiriti. Ako ne, onda šta bude važnije za razmatranje u to vrijeme. Ako mi porodica bude u lošem imovinskom stanju, neka gledaju na najispativiju metodu. Ako budu malo bogatiji, neka gledaju nešto čime će najmanje štetiti okolišu generalno.

Što se mene tiče, mogu svezat kamen za vrat i bacit me u Drinu, Savu, Unu, more, nevažno.

Samo ne želim nikakve hodže, nikakve popove, nikakve žalopojke, nikakve suze ni sumorne govore. Želim da u momentu kad se budu riješavali te moje ljušture puste moju najdražu pjesmu, da dođu samo ljudi sa kojima sam se istinski družila, koji su imali uspomene sa mnom, da budu svi u veselim bojama i dobrom raspoloženju, da se pročita "posmrtni" govor koji sam već napisala i da svi poslije odu na jedan dobar dernek i zabave se metodom kojom im je najdraže.

Sto i razmisljati sta ce bit sa tvojim tijelom kad umres? Zar nije dosta pazit sta radis dok si ziv, kad umres nek neko drugi brine. Ha ja

Mislim da je najbolje ne umrijeti..
ako vec moram, onda nek umrem..
a sahrana..ne bi volio, da mi iko dodje..
ocu da uzivam sam..
dosta mi je ljudi i licemjerja..
ono, volim setati sam prirodom, i kad umrem, ne treba m niko..

animals wrote:Mislim da je najbolje ne umrijeti..
ako vec moram, onda nek umrem..
a sahrana..ne bi volio, da mi iko dodje..
ocu da uzivam sam..
dosta mi je ljudi i licemjerja..
ono, volim setati sam prirodom, i kad umrem, ne treba m niko..

Ko ce ti garantovat da ce se postovat tvoje zelje kad umres? Ni kad si ziv vecina tvoje zelje niti postuje niti ih zanimaju. Bit ce onako kako tvoji najblizi odrede, kad bi se ti na glavu nasadio (mrtav nako) oni odredjuju jer su zivi a ti mrtav.

A ne stoji ni to da ti je dosta kako rece licemjerja. Jos si tu

I jedno i drugo obavezno

Bloo wrote:

John Cleese wrote:

seln wrote:Soylent green.

Meni bi u grlu stao...

hoce li biti halal?

Ma kad umrem, sve jedno mi je kako ce me neko sahraniti ili kremirati, bas mislim da ce mi biti to nebitno

Cookie85 wrote:Ma kad umrem, sve jedno mi je kako ce me neko sahraniti ili kremirati, bas mislim da ce mi biti to nebitno

Pa sahrana i jeste za one koji ostaju, merhumu je svejedno.

iako se osobno osjećam kao katoličkim nihilistom
smatram da je pokop i spomenik sastavni dio života
tako da sam protiv kremiranja


fora je ono tibetansko nebesko pokapanje kada ti tijelo pripreme da ga pojedu planinski orlovi ili lešinari šta god da su
ostane samo pokoja kost

seln wrote:

Cookie85 wrote:Ma kad umrem, sve jedno mi je kako ce me neko sahraniti ili kremirati, bas mislim da ce mi biti to nebitno

Pa sahrana i jeste za one koji ostaju, merhumu je svejedno.

Pa ja ne bih bas da ostanem kad umrem, ja bih da idem dalje (ako postoji zivot poslije smrti), a ako ne postoji zivot poslije smrti , bar cu se naspavati i odmoriti

Ako vec spiritualno pricas, onda ti je sve jedno sta ce biti sa "tvojim tijelom" jer je valjda dusa bitna?

Ali da sad ne pametujem, samo znam da ce i tebi i meni biti svejedno kad umremo sta ce biti sa nasim tijelima ili cemo se pozabaviti negdje ako postoji zivot poslije smrti ili cemo spavati vjecno!

Rexi1 wrote:Sta bi ste odabrali i zasto

Dijelim organe pomalo istrošene ali još u funkciji, a ostatak neka spaljuju ili sahranjuju... šta je kome volja. Ili jeftinije.

Spaliti, prosuti pepeo bilo gdje. Bez groba, bez ceremonije, bez frke. Ko me se misli sjetit sjetit će se i bez nadgrobne ploče a vremenom će svi tragovi svih nas nestati.

nadam se jos dugom zivotu ispred sebe onako bas finom kvalitetnom ali eto kad dodje taj vakat da se mora i umrijeti ja bih najvise volila da prodje sto skromnije, sa sto manje frke...ne mora biti nista vjersko, mogu me bukvalno pokopati negdje u zemlji, eto ako neko zeli reci da mu nedostajem neka to i uradi poslije nek svak ode svojoj kuci i to je to...
kremiranje mi je onako malo prezestoko, mada ni sama pomisao da me jedu crvi i druge bube nije bog zna sta primamljiva ali dobro, raspascu se svakako ha onako ha ovako...meni nece biti bitno, ali ne bi volila da maltretiram one koji ostaju iza mene i bezveze se trose i nerviraju oko dzenaza, sahrana i sl gluposti.

Zavrsila citati ovu knjigu https://www.amazon.com/Stiff-Curious-Li ... 0393324826 Stiff , a u njoj autorica spominje ovu Promessa vrstu kremacije? Ekoloski pogreb: tijelo se zamrzne tecnim nitrogenom i tako zamrznuto "izlomi" na sitne komadice i onda taj ostatak se stavi u dehidrator da se izvuce sva voda. Sto ostane ide u ekolosku kutiju (aka kovceg) napravljen od recikliranog kartona i to sve onda ide u zemlju nekih 50 cm. Na to ako se zeli zasadis drvo. Eto ekoloski nacin sahrane. Evo link za ovaj Promessa nacin: http://www.promessa.se/

Kontala sam staviti ovdje anketu, vidjeti kako se moze ovo uvesti u BiH, ima li interesa za ekologiju?

Ha ha tema me je podsjetila na scenu iz jednog filma ili serije...zena nije imala rodbinu,i koga je imala nije imala kontakta. Nakon smrti i kremiranja,nije imao ko ni gdje da je sahrani,tako da su joj se radne kolege na pauzi okupile u hali oko wc solje,imali malu ceremoniju,govor,pustili koju suzu, i kad je bio kraj pauze,sasuli pepeo u wc solju i povukli vodu