Ibn Arabi je prema velikom hanefijskom učenjaku Ebu-l-Izz el-Hanefiju nevjernik, dakle i heretik zbog svojih izjava.
Ibn 'Arebi u svom El-Fususu kaže i ovo: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., je vjerovjesništvo ( nubuvvet ) predstavio kao zid od opeka, koje je on vidio
upotpunjenim, osim mjesta za još jednu opeku. Tako je on, s.a.v.s., bio mjesto za tu opeku [s tim daje on nije vidio, budući da je rekao: (nedostaje) jedna opeka!] Međutim, što se tiče 'pečata evlija', on tu opeku nužno mora vidjeti. On tako vidi ono što je Vjerovjesnik naveo kao primjer i na tom zidu vidi sebe kako zauzima mjesto dviju opeka; vidi kako se utiskuje u mjesto dviju opeka! i kako se time zid sasvim dopunjuje. Zašto on vidi dvije opeke? Zato što zid čini jedna opeka od srebra i jedna o zlata. Srebrna opeka jest spoljašnji dio zida i svi oni propisi koji idu uz to, onako kako je to u Vjerozakonu preuzeto od Allaha i što ima svoj vanjski obol, koji se u njemu slijedi, jer on stvar vidi onakvom kakvajeste, paje nužno mora vidjeti takvom, međutim, u unutrašnjosti on zauzima mjesto zlatne opeke budući da zahvata iz istog rudnika iz kojeg je zahvatao i melek kojem se objavljivala objava za Poslanika, s.a.v.s.!”
"Ako si dobro razumio ovo što smo ukazali”, kaže on, "onda si stekao korisno znanje!”
Pa, ima li neko da je u većem nevjerstvu od onog koji sebe predstavIja kao zlatnu opeku, a Poslanika Božijeg kao srebrnu?! i tako sebe preferira i uzdiže iznad Poslanika?! To su samo njihove puste želje: "U njihovim je prsima samo oholost: oni to neće dostići!” (El-Mu'min, 56) Zar se nevjerstvo može skriti kod onoga koji ovako govori? On ima puno sličnih iskaza, u kojim je nevjerstvo negdje prikriveno, a negdje očito. Stoga se njegova djela moraju dobro kritički valorizirati kako bi se njegova laž ukazala sasvim jasno, jer nešto od onog što je lažno bude prepoznato od svakog ispitivača, dok ima i takvih falsifikata koje može prepoznati samo pronicljiv, vješt ispitivač. 682 Nevjerstvo Ibn 'Arebija i njemu sličnih iznadje nevjerstva
onih koji kažu: "Mi nećemo vjerovati sve dotle dok i nama ne bude dato ono što je dato poslanicima Božijim!” (El-En'am, 124)
Ibn 'Arebi i njemu slični jesu licemjeri, raskolnici i panteisti ( ittihadijje ), i u najdonjem su dijelu Džehennema.
Licemjeri se, ipak, tretiraju kao muslimani budući da javno ispoljavaju islam, dok u sebi taje nevjerstvo, kako su to činili i za vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s. Poslanik se, u svom odnosu prema njima, ipak rukovodio onim što su oni javno ispoljavali.
Međutim, ukoliko bi neko od njih javno ispoljio ono što taji u sebi, u tom bi se slučaju na njega primijenio propis koji je predviđen za otpadnika od vjere ( murtedd ), s tim da postoji razmimoilaženje u pogledu prihvatanja njegovog pokajanja. Ispravno je, pak, da se njegovo pokajanje ne treba prihvatiti, kako to prenosi Mu'alla od Ebu Hanife, r.a.
* citat iz djela Vjerska učenja islama od spomenutog autora koje je izdala Islamska zajednica u BiH i obavezala sve profesore na islamskim fakultetima i medresama da ga koriste kao nezaobilaznu literaturu u prenošenju učenja islama novim naraštajima.
dakle, el Hanefi je ibn Arabiju presudio da je bio murted i da bi se nad njim trebala izvršiti šerijatska kazna.
