U mom drustvu je to normalna tema sa vremena na vrijeme. Obicno ide kroz dozu ismijavanja kao sto je i ova tema fakticki, ali u grupi ljudi bilo u skoli/poslu uvijek se o tome ponekada raspravljalo. Ja sam radio sa jednom koja se bojala paukova. Ali ono bas bojala. Jednom je samo vrisnula i otrcala u drugu sobu, sjela u cosak i vrsti od placa. Svi smo bili pogubljeni, ali jedna je odma skontala da je mozda vidjela pauka sto i jeste. Slijedeca dva dana nije dosla na posao i nije smjela otici u taj dio prostorije gdje je vidjela pauka.Zejnep wrote: Nešto kontan, malo ljudi priznaje da ima fobije od lifta ili bilo kakve fobije. Je li nas malo stid o tome pričati ili jednostavno takve teme nisu uobičajene u svakodnevnom razgovoru?
Rodjak mog prijatelja je klaustrofobican, ali taj strah mu dodje do izrazaja samo u avionu, metrou ili vozu kada udje u tunel. Kada ide negdje vozom prvo mora prostudariti kroz koliko tunela prolazi i koliko je dug tunel. Uvijek ganja da sjedi u prvom vagonu, da moze sto prije izaci iz tunela. Covjek ima 40 godina, ako njegova zena ne moze, neko od familije mora ici sa njim na put, drzati ga za ruku, stalno komunicirati sa njim dok su u avionu/tunelu da on ne bi dobio bukvalno poludio.

