PM72 wrote:kako god okreneš oni su najviše zijanili života...
Tačno. Istine radi, gledao sam ih iz neposredne blizine i iz zgrade i sa linije na Vrbanji. Nahranili su francuski vojnici mnogo naroda, išvercovali gomile cigara, alkohola i sve moguće hrane. Bio sam u njihovoj ambulanti pod šatorom u Skenderiji, gdje sam gledao kako liječe civile, zubara kako popravlja zube djeci. Trošili su ogromna sredstva na svoj bataljon u Skenderiji, koji im je bio glavna logistička, interventna, i obavještajna baza u gradu.
Lično sam gledao 4 njihova oružana sukoba sa grbavičkim snajperistima. Gledao sam kako snajper VRS ubija 19-godišnjeg legionara kroz prozor bagera kojim je upravljao u krugu ispred Skenderije. Od početka sam shvatio da imaju unutrašnje probleme glede odnosa prema četnicima. Marinci su pokušavali držati status quo, a skandal je izbio kada je došla druga grupa Legije stranaca čiji su oficiri (od kojih nekolicina Srbi i Hrvati : , te naravno šef obavještajne grupe koji je bio Slovenac
, inače vrlo zanimljiv lik)- čiji su oficiri brzo ustanovili da ih na terenu neko "zavaljuje", da ne mogu da sprovedu čak ni za Legiju rutinske, brze i brutalne odgovore u skladu sa reputacijom jedinice. Sve i jednu akciju pucnjave protiv VRS su poduzeli na svoju ruku, osim one na Vrbanji koju je direktno odobrio Chirac.
U toj akciji je sudjelovao zaista hrabri francuski kapetan Bruno i njegovi pješadinci. U startu su odbili pomoć 1.bataljona 10.bbr.(115mtbr), iako smo im odmah ukazali da bi napad direkt ulicom s pravca Skenderije bio samoubistvo. Došli su, dijelom, preko Borka i Tranzita, spustili se niz Nevesinjsku i niže, i potukli sa četničkim specijalcima. Detalji tog događaja još uvijek nisu jasni, dijelom i jer nije vrijeme za priču, iz pijeteta prema poginulim Francuzima.
Naši su, osim nekoliko kanonada iz pušaka, ručnih bombi i možda jedne RPG granate, samo napravili buku, jer ni mi nismo imali "zvanično" odobrenje , ni za napad, ni za pomoć.
Uglavnom, bio je to za francuze ponižavajući incident u svakom smislu, i mislim da bi porodice poginulih vojnika trebale ustrajati u traganju za istinom koju od njih kriju već 2 decenije.
Istinu o političkoj izdaji francuske vojske znaju vojni isljednici Francuskog bataljona koji su u Skenderiji ispitivali uhvaćenog srpskog specijalca.
Istinu o provokacijama i incidentima sa ABiH, najbolje bi opisao neko iz tadašnjeg DB /MUP-a. Prvi zbog besmislenih pucnjava "da se digne prašina", drugi zbog svojih špijuna koje su zaposlili u UNPROFOR-u. Dakle, general Jašarević i Munir Alibabić.
Ponavljam, mala je ovo tema za priču o svemu šta se francuzima izdešavalo u Sarajevu, i kako se to reflektovalo na naše shvatanje njihove nesretne epizode. Lično mislim- većini njihovih vojnika, posebno braći Legionarima, svaka čast, i laka im bila crna zemlja. A Francuskoj državi? Samo zbog sramotne politike pokojnog Mitteranda volio bih da im je ambasada u Lukavici.
p.s. Hvala
adjutant-cheffu LeBelleru za silne gomile hrane i pića kojim smo se ponekada tješili uz kandilo, blizu mosta Drvenija, uz zvuke Slayera.
